1

Poslovni broj: 37 Gž-979/2023-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 37 Gž-979/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dijane Hofer, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. N. I. (OIB:...), iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 2. L. S., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 3. L. I., (OIB:...) iz C.,  zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 4. Z. S., (OIB:...) iz C., zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 5. D. D.1, (OIB:...) iz C., 6. M. L., (OIB:...) iz C., 7. D. D.2, (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 8. K. M., (OIB:...), iz C., zastupanog po punomoćniku A. S. odvjetniku iz R., 9. V. Ž., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 10. M. M., (OIB:...) iz C., , zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 11. R. M., (OIB:...) iz C., zastupane po punomoćniku A. S. odvjetniku iz R., 12. B. D., (OIB:...) iz C.,  zastupanog po punomoćniku A. S. odvjetniku iz R., 13. S. T. (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 14. M. O., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S. odvjetniku iz R., 15. D. K., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 16. J. F., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 17. T. M., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 18. M. N. (OIB:...), iz C., zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 19. P. N., (OIB:...), iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 20. G. A. (OIB:...) iz C., , 21. P. D., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 22. G. J., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 23. K. D., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 24. T. K., (OIB:...) iz C., zastupana po punomoćniku A. S. odvjetniku iz R., 25. F. S., (OIB:...) iz C., 26. K. C., (OIB:...), iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 27. S. L., (OIB:...), iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 28. Z. I., (OIB:...), iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 29. B. J., (OIB:...), iz C., zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 30. Č. A., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 31. B. M., (OIB:...) iz C., 32. F. A., (OIB:...) iz C., 33. S. B. (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 34. D. M. (OIB:...) iz C., 35. S. N. (OIB:...) iz C., 36. P. P., (OIB:...) iz C., zastupane po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 37.V. M. (OIB:...) iz C., 38. V. S., (OIB:...), iz C., 39. V. M., (OIB:...), iz C., zastupana po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., 40. V. D., (OIB:...) iz C., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku iz R., protiv tuženice A. za p. p. i p. n. (OIB:...), Z., zastupana po punomoćnici Ž. K., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju od 24. studenog 2022. poslovni broj: P-3644/2015-40, u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja I. N., S. L., S. Z., D. D.1, D. D.2, M. K., Ž. V., M. M., M. R., D. B., T. S., O. M., K. D., F. J., M. T., N. M., N. P., D. P., J. G., D. K., K. T., C. K., L. S., I. Z., J. B., A. Č., B. S. i P. P. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju poslovni broj: P-3644/2015-40 od 24. studenog 2022. u odnosu na te tužitelje.

 

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

 

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

IV. Prvostupanjska presuda u odnosu na tužitelje I. L., L. M., A. G., S. F., M. B., A. F., M. D., N. S., M. V., S. V., M. V. i D. V. ostaje neizmijenjena, a neizmijenjeno ostaje i rješenje prvostupanjske odluke kojim nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe u odnosu na tužitelje T. K. i K. Ž..

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi svih tužitelja kojim traže da se utvrdi ništetnom odredba članka 13. stavak 2. točka 3. Ugovora o kupoprodaji stanova kojeg su svi tužitelji kao kupci stanova zaključili sa tuženikom kao prodavateljem 20. svibnja 2004. u dijelu kojim je utvrđena vrijednost zemljišta, komunalne infrastrukture i priključaka na komunalnu infrastrukturu sadržane u vrijednosti stana u iznosima pobliže navedenim u tužbenom zahtjevu svakog tužitelja, zatim da se utvrdi da isti članak 13. stavak 2. točka 3. istih pojedinačnih Ugovora o kupoprodaji stana kojeg su zaključili pojedini tužitelji sa tuženikom ispravno glasi: "Vrijednost zemljišta komunalne infrastrukture, priključaka na komunalnu infrastrukturu sadržane u vrijednosti stana iznosi novčani iznos određen u tužbenom zahtjevu svakog tužitelja, te tužbeni zahtjev kojim traže da se naloži tuženiku isplatiti svakom od tužitelju određeni iznos također pobliže naveden u tom dijelu tužbenog zahtjeva svakog tužitelja i to sa zakonskim zateznim kamatama od 20. svibnja 2004. do isplate, a odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

1.1. U točki II. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 62.775,00 kn/8.331,67 EUR.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobijaju tužitelji I. N., S. L., S. Z., D. D.1, D. D.2, M. K., Ž. V., M. M., M. R., D. B., T. S., O. M., K. D., F. J., M. T., N. M., N. P., D. P., J. G., D. K., K. T., C. K., L. S., I. Z., J. B., A. Č., B. S. i P. P. (dalje u tekstu: tužitelji) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (pogrešna odluka o trošku nije žalbeni razlog) i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu u kojem je presudom odlučeno o njihovom tužbenom zahtjevu te u odluci o naknadi parničnog troška.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže županijskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku ujedno tražeći trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Prema članku 365. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka USRH koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka – dalje u tekstu: ZPP), drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Kako naprijed navedenu presudu ne pobijaju tužitelji I. L., L. M., A. G., S. F., M. B., A. F., M. D., N. S., M. V., S. V., M. V. i D. V. dok rješenje prvostupanjske odluke ne pobijaju T. K. i K. Ž., to u odnosu na navedene tužitelje te T. K. i K. Ž. prvostupanjska presuda i rješenje nisu bili predmet ispitivanja u žalbenom postupku i zbog čega je utvrđeno da je u odnosu na iste prvostupanjska presuda i rješenje ostalo neizmijenjeno.

 

6. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da se utvrdi ništetnom (pravilno ništavom) odredba članka 13. stavak 2. točka 3. Ugovora o kupoprodaji koje su tužitelji kao kupci 20. svibnja 2004. zaključili sa tuženikom kao prodavateljem i to u dijelu kojim je utvrđena cijena stana koja se odnosi na vrijednost zemljišta, komunalne infrastrukturu i priključke na komunalnu infrastrukturu u iznosu obračunatom u kunskoj protuvrijednosti od 210,00 EURA po m2 neto stambene površine stana što za svakog od tužitelja iznosi različiti kunski iznos obzirom na neto korisnu površinu kupljenog stana, zatim da se utvrdi da članak 13. stavak 2. točka 3. ispravno glasi na određeni iznos što predstavlja protuvrijednost 170,00 EUR po m2 neto korisne površine stana, te da im tuženik isplati razliku cijene između 210,00 EURA i 170,00 EURA po m2 neto korisne površine kupljenog stana sa zateznom kamatom od dana zaključenja ugovora o kupoprodaji.

 

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da su svi tužitelji od tuženika kupili stanove u zgradi upisane u zk.ul. 6881 k.o. C. kč.br. 4632/15 u naravi zgrada i dvorište površine 1075,00 m2 i kč.br. 4632/16 u naravi zgrada i dvorište površine 2581,00 m2 za ugovorenu kupoprodajnu cijenu koju su u cijelosti isplatili te da je u članku 13. utvrđena vrijednost stana koja se sastoji od vrijednosti radova izvedenih od strane A., ovdje tuženika i vrijednosti zemljišta, komunalne infrastrukture i priključaka na komunalnu infrastrukturu. Činjenično tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da je iznos cijene stana koji se odnosi na vrijednost zemljišta, komunalnu infrastrukturu i priključaka na komunalnu infrastrukturu pogrešno obračunata obzirom je u istu uključen iznos koji se trebao odnositi na poslovni prostor i garaže te da bi pravilnim obračunom taj udio u vrijednosti kupljenih stanova trebao iznositi 170,00 EURA po m2, a ne kako je obračunat u iznosu od 210,00 EURA po m2. Nesporno je da su stanovi u poslovno stambenoj zgradi izgrađeni u skladu sa Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji ("Narodne novine" broj: 109/01 – dalje u tekstu: ZDPS/2001) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnje stambeno-poslovne građevine prema provedbenom Programu i društveno-poticane stanogradnje (POS) između tuženika i jedinice lokalne samouprave – Grada C.. Također nije bilo sporno da je tuženik bio investitor stambeno-poslovne građevine sa ukupno 37 stanova koji su izgrađeni u sklopu programa društveno-poticane stanogradnje u Gradu C. na adresi... i prema ishođenoj građevinskoj dozvoli i da je ishođena i uporabna dozvola 4. svibnja 2004., te da izgrađene zgrade imaju i 29 garaža, 2 poslovna prostora i spremište. Nadalje nije bilo sporno da je izvođač radova bio C. d.d. iz T. temeljem Ugovora o građenju zaključenog 3. listopada 2002. sa tuženikom koji izvođač je preuzeo obvezu financiranja izgradnje poslovnog prostora i garaža te da je cijena stana po m2 iznosila ukupno 892,63 EUR/m2 neto korisne površine stana.

 

8. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

 

- da je zaključkom Grada C. utvrđena cijena zemljišta, komunalne infrastrukture i priključaka na komunalnu infrastrukturu u iznosu od 210,00 EUR/m2 u kunskoj protuvrijednosti za četvorni metar neto korisne površine stambenog prostora;

- da prema članku 6. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnje stambeno-poslovne građevine prema provedbenom programu društveno-poticane stanogradnje koji Ugovor su 1. listopada 2002. zaključili tuženik i Grad C. (dalje u tekstu: Ugovor o međusobnim pravima i obvezama), iznos od 210,00 EUR po metru kvadratnom neto korisne površine prodanog stambenog prostora u predmetnoj građevini, a koji se odnosi na zemljište, opremanje nekretnina komunalnom i drugom infrastrukturom te komunalni doprinos za stambeni dio predmetne građevine, pripada Gradu C.;

- da činjenica da je u cijeni od 210,00 EUR/m2 sadržana samo cijena zemljišta, komunalne infrastrukture i priključaka na komunalnu infrastrukturu koja se odnosi na stambene jedinice, te da u istoj cijeni nije sadržana cijena zemljišta, komunalne infrastrukture i priključaka koja bi se odnosila i na poslovne prostore i garaže, proizlazi i iz Ugovora o građenju broj 05-11-G-80135/02 zaključenog 3. listopada 2002. između tuženika i trgovačkog društva C. d.d. iz T. kojim je tuženik kao naručitelj C. d.d. ustupio izgradnju stambeno poslovne građevine, a člankom 4. tog Ugovora C. d.d. je prihvatila financiranje poslovnog prostora;

- da je prema iskazu svjedoka G. N. koji je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora i gradnje predmetne građevine bio gradonačelnik Grada C., postotak koji je zakonom bio određeni i na temelju kojeg se formirala cijena zemljišta, komunalne infrastrukture i priključaka, nije bio dovoljan zbog čega je grad morao u navedeno investirati dodatna sredstva;

- da je 30% etalonske cijene građenja koja iznosi 892,63 EUR/m2 i po kojoj su plaćeni stanovi tužitelja, veći od 210,00 EUR/m2 koliko je pripalo gradu za zemljište, komunalnu infrastrukturu i komunalne priključke, a da prema članku 7.  stavku 1. ZDPS/2001 ukupna vrijednost građevinskog zemljišta, uređenja komunalne infrastrukture i priključaka na infrastrukturu, odnosno vrijednost tih sredstava jedinice lokalne samouprave sadržana u prodajnoj cijeni m2 stana ne može biti više od 30% etalonske cijene građenja.

- da tužitelji nisu dokazali da bi u iznosu od 210,00 EUR/m2 bila sadržana cijena zemljišta, komunalne infrastrukture i komunalnog priključka koja bi se odnosila na poslovne prostore i garaže, a niti da bi taj iznos bio veći od onog koji je propisan odredbom članka 7. stavak 1. ZDPS;

- da je prema dopisu Grada C. od 12. siječnja 2016., visinu komunalne naknade u skladu s Odlukom o komunalnoj naknadi Grada C. utvrđivao Grad C. te da se komunalna naknada utvrđivala umnoškom koeficijenta zone koji za područje naselja Cres iznosi 1, koeficijenta 1 za stambeni prostor, vrijednosti boda koji iznosi 0,5 i površinom stambenog prostora te da su slijedom toga kupcima predmetnih stanova 2004. izdavana rješenja o visini komunalne naknade;

- da tužitelji tužbu pogrešno temelje na odredbi članka 6. ZDPS-a iz 2007. te odredbi članka 385. i članka 322. ZOO iz 2005. obzirom da su ti Zakoni stupili na snagu nakon zaključenja predmetnih Ugovora o kupoprodaji 2004.,

 

te konačno prvostupanjski sud zaključuje da cijena zemljišta, komunalne infrastrukture i komunalnog priključka nije utvrđena protivno važećim propisima, konkretno odredbi članka 7. stavka 1. ZDPS iz 2001., pa posljedično tome da ni odredba članka 13. stavka 1. točke 3. svih predmetnih Ugovora o kupoprodaji stanova zaključenih između tužitelja kao kupaca i tuženika kao prodavatelja nije ništetna (pravilno ništava) odredba u smislu članka 103. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO/91) koji Zakon treba primijeniti obzirom na vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji.

 

9. U žalbi tužitelji ukazuju da je cijena ugovorena Ugovorima o kupoprodaji stanova te je ista plaćena tuženiku, dok eventualna činjenica da je tuženik naknadno vršio neke uplate Gradu C. s osnove komunalne infrastrukture nije okolnost relevantna za predmetni parnični postupak. Pozivaju se na članak 6. stavka 2. ZDPS/2001 prema kojem jedinica lokalne samouprave za izgradnju stanova osigurava odgovarajuće građevinsko zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke na infrastrukturu, odnosno podmiruje troškove koji se odnose na infrastrukturu i priključke te tvrde da je dopisom Grada C. od 6. veljače 2013. upućenim svim tužiteljima kao suvlasnicima zgrade u C., navedeno kako je na ime naknade za prijenos vlasništva nekretnine te opremanja nekretnina komunalnom i drugom infrastrukturom, na ime komunalnog doprinosa za stambeni dio stambeno-poslovne građevine kao i za izradu projektne dokumentacije za iste, Gradu C. kao jedinici lokalne samouprave koja sudjeluje u postupku društveno poticane stanogradnje pripada naknada u kunskoj protuvrijednosti od 210,00 EUR po m2 neto površine stambenog prostora. S tim u vezi navode da je cijena svakog stana uvećana za 210,00 EUR/m2 te da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da su tuženik prilikom sklapanja svakog pojedinog ugovora o kupoprodaji tijekom 2004., te Grad C. prilikom sastavljanja dopisa od 6. veljače 2013. imali upravo u vidu članak 6. stavak 4. Zakona o društveno poticanoj stanogradnji iz 2004. bez obzira što je u svibnju 2004. bio na snazi Zakon o društveno poticanoj stanogradnji iz 2001. Smatraju da su s osnove troškova komunalne infrastrukture trebali platiti 170,00 EUR/m2 budući da se stambeno poslovna zgrada POS na adresi... sastoji od ukupno 69 etažnih jedinica od čega 37 stambenih, 3 poslovna prostora i 29 garaža, a ne 210,00 EUR/m2 koliko su platili jer nisu uzeti u obzir poslovni prostori i garaže. Navode i da iako prvostupanjski sud u obrazloženju citira odredbu članka 16. stavak 1. ZDPS iz 2001. kojim je bilo propisano da se financijska sredstva za gradnju poslovnih prostora osiguravaju od budućih vlasnika, to ne znači da je tako i bilo. Ukazuje da sud prvog stupnja do zaključenja glavne rasprave nije pribavio spis Grada C. iz kojeg bi bilo razvidno na koji je način utvrđen iznos od 210,00 EUR/m2 čime je isti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka uslijed koje povrede je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

9.1. U žalbi tužitelji se pozivaju na članak 385. Zakona o obveznim odnosima iz 2005. prema kojem, kad je ugovorena cijena viša od one koju za određenu vrstu stvari propisuje nadležno tijelo, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo tražiti povrat razlike, te s tim u vezi tvrde da je obračun i naplata cijene od strane tuženika protivan načinu obračuna predviđenom u članku 6. stavku 4. Zakona o društveno poticanoj stanogradnji iz 2004. i dopisu Grada C. od 6. veljače 2013., a da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan.

 

10. Prije svega valja navesti da su tvrdnje tužitelja da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da su tuženik prilikom sklapanja svakog pojedinog ugovora o kupoprodaji tijekom 2004., te Grad C. prilikom sastavljanja dopisa od 6. veljače 2013. imali upravo u vidu članak 6. stavak 4. Zakona o društveno poticanoj stanogradnji iz 2004., potpuno neprihvatljive, nelogične i nemoguće. Naime, tuženik je sa Gradom C. još u listopada 2002. zaključio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u pogledu izgradnje stambeno – poslovne građevine prema provedbenom programu društveno – poticane stanogradnje te su člankom 4. stavkom 3. tog Ugovora utvrdili obveze Grada C. u odnosu uređenje nekretnine za početak gradnje i opremanje komunalnom i drugom infrastrukturom, pa tako i izvesti priključenje stambeno poslovne građevine na niskonaponsku elektroenergetsku mrežu i na distributivnu telekomunikacijsku kanalizaciju, priključiti stanove na komunalnu infrastrukturu te osigurati mogućnost priključenja poslovnog prostora i dr. time da je u članku 5. ugovoreno da će obveze u svezi s opremanjem nekretnina komunalnom i drugom infrastrukturom te priključivanjem stambenog prostora u stambeno-poslovnoj građevini na infrastrukturu iz članka 4. stavka 3. Grad izvršiti u svoje ime i o svojem trošku, a priključivanje poslovnog prostora u stambenom poslovnoj građevini u svoje ime, a za račun izvoditelja radova koji će postati vlasnik poslovnog prostora. Člankom 6. naprijed navedenog Ugovora utvrđeno je da Gradu na ime naknade za prijenos vlasništva nekretnina te opremanje tih nekretnina komunalnom i drugom infrastrukturom iz članka 4., na ime komunalnog doprinosa za stambeni dio stambeno poslovne građevine kao i troškove izrade projektne dokumentacije za radove opisane u članku 4., pripada naknada u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 210,00 EUR po četvornom metru neto korisne površine prodanog stambenog prostora obračunata u skladu s deviznom klauzulom u svakom pojedinačnom ugovoru o prodaji stana što ukupno za stambeni prostor u površini od 2.827,98 m2 iznosi 598.875,80 EUR.

 

11. Navedeni Ugovor o međusobnim pravima i obvezama mogao se temeljiti jedino na Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji objavljenom u "Narodnim novinama" broj: 109/2001 koji je tada bio na snazi te je taj Zakon jedino relevantni osnovom kojeg se može i treba prosuđivati zakonitost ne samo Ugovora o međusobnim pravima i obvezama već i predmetnih Ugovora o kupoprodaji stanova koji su svi redom sa tužiteljima zaključeni 20. svibnja 2004. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji ("Narodne novine" 80/04) stupio na snagu 9. lipnja 2004. te istim nije predviđena retroaktivna primjena. Člankom 17. tog Zakona o izmjenama i dopunama ZDPS određeno da će se postupci pokrenuti po odredbama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji („Narodne novine“ br.109/01) do stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti po odredbama ovoga Zakona, a u vrijeme stupanja snagu istog, postupak u svezi predmetne društveno poticane stanogradnje nedvojbeno je završio zaključenjem predmetnih Ugovora o kupoprodaji stanova.

 

12. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud zakonitost predmetnih Ugovora o kupoprodaji prosuđivao na temelju ZDPS/2001. Prema članku 6. stavku 1. tog Zakona jedinica lokalne samouprave za izgradnju stanova osigurava odgovarajuće građevinsko zemljište, uređuje komunalnu infrastrukturu i priključke na infrastrukturu, odnosno podmiruje troškove koji se odnose na infrastrukturu i priključke dok je daljnjim člankom 7. bilo određeno da ukupna vrijednost građevinskog zemljišta, uređenja komunalne infrastrukture i priključaka na infrastrukturu, odnosno vrijednost tih sredstava jedinice lokalne samouprave sadržana u prodajnoj cijeni m2 stana ne može biti više od 30% etalonske cijene građenja (stavak 1.); da se uređenjem komunalne infrastrukture iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona razumijeva uređenje pristupne ceste, javnih površina i javne rasvjete, potrebne za korištenje građevine izgrađene na određenom zemljištu (stavak 2.), a priključcima na infrastrukturu iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona razumijeva se izvedba priključaka građevine na infrastrukturu za opskrbu pitkom vodom, odvodnju otpadnih i oborinskih voda, opskrbu plinom, toplinskom energijom ili drugim energetskim medijem ovisno o lokalnim prilikama, te priključenje građevine na električnu energiju i distributivnu telekomunikacijsku mrežu. Člankom 16. stavkom 1. ZDPS/01 propisano je da se u slučaju da je prostornim planom uz gradnju stanova predviđena i gradnja poslovnog prostora, financijska sredstva za tu gradnju osiguravaju od strane budućih vlasnika odnosno kupaca tog prostora.

 

13. Tužitelji se, kako u tužbi, tako i sada u žalbi pozivaju na dopis Grada C. od 6. veljače 2013. upućen svim tužiteljima, međutim taj dopis nisu kao dokaz priložili uz tužbu, a niti kasnije na pripremnom ročištu ni tijekom postupka, pa stoga ni prvostupanjski sud nije bio u mogućnosti iz tog dopisa utvrditi bilo kakvu činjenicu, a niti je to u mogućnosti utvrditi ovaj sud. Međutim, dio sadržaja tog dopisa tužitelji su reproducirali u svom dopisu od 18. travnja 2013. sastavljenom po njihovoj tadašnjoj punomoćnici dr. sc. A. H., odvjetnici u R., pa tako da u istom Grad C. navodi da je na ime naknade za prijenos vlasništva nekretnine te opremanja nekretnina komunalnom i drugom infrastrukturom na ime komunalnog doprinosa za stambeni dio stambene poslovne građevine kao i za troškove izrade projektne dokumentacije za iste, Gradu C. pripala naknada od 210,00 EUR po m2 neto korisne površine stambenog prostora koji iznos je i utvrđen Zaključkom Poglavarstva, a pozivom na Zakon o društveno poticanoj stanogradnji, odnosno u ukupnom iznosu od 4.374.828,97 kuna, odnosno 1.546,98 kuna po m2 stambene površine, a što odgovara iznosu od 210,00 EUR, a odnosi se na vrijednost građevinskog zemljišta (1.077-283.67 kn, troškove komunalnog doprinosa stambenog dijela građevine (1.029.558,40 kn), troškove priključka stambenog dijela građevine na infrastruktura za opskrbu vodom, odvodnju otpadnih voda (364.214,00 kn), izgradnju komunalne infrastrukture (1.300.000,00 kn), troškova priključka stambenog dijela građevine na distribucijsku mrežu HEP-a (452.430,90 kn), troškove priključenja javne rasvjete na distribucijsku mrežu HEP-a (25.000,00 kn) i troškove uređenja okoliša: 126.342,00 kn).

 

14. Kao što je već prethodno navedeno, prema članku 7. stavku 1. ZDPS/2001, ukupna vrijednost građevinskog zemljišta, uređenja komunalne infrastrukture i priključaka sa infrastrukturu, odnosno vrijednost tih sredstava jedinice lokalne samouprave sadržana u cijeni m2, ne može biti viša od 30% etalonske cijene građenja. Etalonska cijena građenja prema Podacima o etalonskoj cijeni građenja („Narodne novine“ broj 1/2002) utvrđena je u iznosu od 5.156,60 kn po m2 te je vezana za euro prema sred­njem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke na dan 1. siječ­nja 2002. godine (1 EUR = 7,366546 kn), što iznosi 700,00 EUR po m2 korisne površine stana. Budući da 30% etalonske vrijednosti građenja iznosi 1.546,98 kn/m2 što je prema tadašnjem tečaju HRD za 1 EUR 210,00 EUR/m2, te da je etalonska cijena građenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji stanova iznosila 700,00 EUR/m2 („Narodne novine“ broj 183/03) to je cijena stanova ugovorena Ugovorima o kupoprodaji s osnova vrijednosti zemljišta, komunalne infrastrukture, priključaka na komunalnu infrastrukturu u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. ZDPS/2001 zbog čega u smislu članka 103. stavka 1. ZOO/91 nije protivna prisilnom propisu, a niti moralu društva, pa stoga ni ništava.

 

14.1. U odnosu na navode žalbe da prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave nije pribavio spis Grada C. iz kojeg bi bilo razvidno na koji je način utvrđen iznos od 210,00 EUR/m2 čime bi počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, valja prije svega ukazati na odredbu članka 7. stavak 1. ZPP kojom je određeno da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te na članak 219. stavak 1. ZPP prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

14.2. Tužitelji su u svrhu dokazivanja svojih tvrdnji da se pojedinačni iznosi komunalne infrastrukture iz dopisa Grada C. od 6. veljače 2013. odnose na cjelokupnu zgradu i njezin okoliš te da je prilikom obračuna tih troškova taj obračun pogrešno izvršen samo i isključivo po m2 stambene površine pri čemu nisu uzeti u obzir poslovni prostori i garaže te da bi se ukupni iznos od 4.374.828,97 kn trebao podijeliti sa 69 etažnih jedinica od čega 37 stambenih, 3 poslovna prostora i 29 garaža slijedom čega obračun navedenog dijela kupoprodajne cijene po m2 stambene površine iznosi 1.260,50 kn odnosno 170 EUR/m2, predložili da se službenim putem od tuženika i od Grada C. pribavi dokumentacija koja se odnosi na izračun komunalne naknade u odnosu na zgradu POS u C., i da se provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje s ciljem utvrđenja postojanja/nepostojanja nepravilnosti u odnosu na komunalne naknade. Tuženik se osporavajući takve činjenične navode tužbe pozvao na Ugovor o međusobnim pravima i obvezama zaključenim s Gradom C. kojim su utvrđene obveze Grada C. i iznos koji mu na ime naknade za prijenos prava vlasništva nekretnina te opremanje tih nekretnina komunalnom i drugom infrastrukturom iz članka 4. tog Ugovora, komunalnog doprinosa za stambeni dio stambeno-poslovne građevine kao i za troškove izrade projektne dokumentacije pripada (210,00 EUR/m2 neto korisne stambene površine) te na Ugovor o građenju zaključenim s C. d.d. kao izvođačem koji je preuzeo obvezu financiranja izgradnje poslovnog prostora i garaža.

 

14.3 Na pripremnom ročištu tužitelji su na spornu okolnosti predlagali da se službenim putem „pribavi podatak od Grada C. tko je bio odgovoran za izračun komunalne naknade i saslušanje te osobe nakon pribave podataka o istoj“. Prvostupanjski sud je sukladno takvom dokaznom prijedlogu tužitelja pozvao Grad C. na dostavu podataka o osobi koja je bila zadužena za izračun komunalne naknade u predmetima zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnina na adresi... izgrađenih na č.zgr.4632/15 i 4632/16 upisanih u zk.ul. 6881 k.o. C. te na dostavu kompletne dokumentacije vezane za navedeni izračun. Na taj poziv prvostupanjskog suda Grad C. je odgovorio dopisom od 12. siječnja 2016. navodeći u istom da Upravni odjel za proračun i financije prostorno planiranje i komunalni sustav Grada C. izdaje rješenja kojim utvrđuje visinu komunalne naknade u skladu s Odlukom o komunalnoj naknadi Grada C. (Službene novine Primorsko-goranske županije br.19/00, 32/01, 9/11) i koliko ona iznosi te da je za tražene nekretnine obračun izvršen nakon dostavljenih ugovora o kupoprodaji nekretnine gdje je za svakog kupca izdano rješenje na osnovi utvrđenih parametara uzimajući u obzir kvadraturu nekretnine. Ujedno je Grad C. dostavio primjerak rješenja o iznosu komunalne naknade za stan K. D. od 36,36 kn mjesečno i za stan F. J. u iznosu od 39,83 kn mjesečno, te je dostavio Odluku o komunalnoj naknadi i Odluku o vrijednosti boda za izračun komunalne naknade iz listopada 2000. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava tužitelji su ustrajali na prijedlogu da se od Grada C. pribavi spis zatražen na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak te na dokazu „provođenjem vještačenjem na okolnosti navedenih u dosadašnjem tijeku postupka.

 

15. Imajući u vidu da je Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj:  36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 i 59/01 – dalje u tekstu: ZKG) koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje predmetne stambeno poslovne zgrade i u vrijeme zaključivanja predmetnih Ugovora o kupoprodaji stanova, propisivao obvezu plaćanja komunalne naknade koju sukladno članku 19. stavku 3., a u svrhu namjene iz stavka 2. tog članka, kao prihod jedinice lokalne samouprave plaćaju vlasnici, odnosno korisnici stambenog prostora, poslovnog prostora, garažnog prostora, građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti i neizgrađenog građevinskog zemljišta, a da Grad C. prema dopisu tužitelja od 18. travnja 2013. upućenog Gradu C., nije financirao troškove komunalne naknade za svakog pojedinog kupca stambenog, poslovnog i garažnog prostora, već troškove komunalnog doprinosa stambenog dijela građevine, koji doprinos je uređen člancima 23. i 24. ZKG,  prvostupanjski je sud opravdano odbio provesti sve daljnje dokaze pa tako i dokaz da se od Grada C. pribavi spis zatražen na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, pa tako i dokaz „provođenjem vještačenjem na okolnosti navedenih u dosadašnjem tijeku postupka“, a što je prema sadržaju tužbe, na okolnost utvrđenja postojanja/nepostojanja nepravilnosti u odnosu na komunalne naknade.

 

16.  Valja još navesti da je sud taj koji odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2.), te da činjenica tko i na koji način obračunava komunalnu naknadu za kupljene stanove nije odlučna činjenica za predmet spora.

 

17. Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali da su zbog pogrešno izvršenog obračuna tuženiku preplatili kupoprodajnu cijenu u dijelu koji se odnosi na vrijednost zemljišta, komunalnu infrastrukturu i priključaka na komunalnu infrastrukturu i to najmanje za 286,48 kn po m2.

 

18. Sukladno naprijed iznesenom, te da je ispitivanjem pobijane presude i stanja spisa predmeta koje je prethodilo donošenju iste utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toče 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud primjenom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka u vezi koje tužitelji ne iznose nikakve razloge pobijanja, a da je ista pravilno temeljena na članku 154. stavku 1. ZPP te na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), vrijednosti predmeta spora i stanju spisa predmeta.

 

19. Prvostupanjski sud doduše protivno izreci u obrazloženju navodi da je tužitelje obvezao solidarno naknaditi troškove postupka tuženiku, no za obvezivanje tužitelja na solidarnu naknadu troškova nije bilo osnove budući isti nisu jedinstveni i nužni suparničari već obični sukladno članku 196. stavku 1. ZPP.

 

20. Tužitelji nisu uspjeli u žalbenom postupku pa je stoga odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

 

21. Odgovor na žalbu tuženika u smislu članka 155. ZPP ocijenjen je nepotrebnim za ishod žalbenog postupka zbog čega je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti.

 

U Varaždinu 4. listopada 2023.