Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -1060/2021-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, protiv tužene SŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-2627/2019-9 od 24. veljače 2021., na sjednici vijeća 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-2627/2019-9 od 24. veljače 2021. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ovrha Općinskog suda u Crikvenici - Stalne službe u Krku što se vodi pod posl. br. Ovr-269/2019, nedopuštena iz razloga u čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, pa se ista ima obustaviti i ukinuti sve provedene radnje, sve to po pravomoćnosti ove presude. Točkom II. izreke u preostalom dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da je ovrha Općinskog suda u Crikvenici - Stalne službe u Krku što se vodi pod posl. br. Ovr-269/2019, nedopuštena iz razloga u čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn/497,71 eura[1] .

2. Protiv te presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnijela tuženica, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Ovr- 269/2019.

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da je ovdje tuženica u svojstvu tužiteljice, protiv ovdje tužitelja (tamo u svojstvu tuženika), pokrenula i vodila parnični postupak pred Općinskim sudom u Krku posl. br. P-570/2011 gdje je dana 25. listopada 2013. godine donesena presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev ovdje tuženice te je tuženiku naloženo iseliti iz pripatka stana br. 1., ukupne površine 23,49 m2 i parkirnog mjesta 1B sa 17,40 m2, sve u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podul. 1., zk. ul. [broj ZK uloška], te isto spremište i parkiralište slobodno od osoba i stvari predati ovdje tuženici (tamo tužiteljici), u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe,

- da je istom presudom odbijen protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja kojim je tražio da sud utvrdi postojanje njegovog prava na posjed pripatka stana broj 1 - spremišta povrine 23,49 m2 i parkirnog mjesta 1B sa 17,40 m2, koje je tvrdio da proizlazi iz Ugovora o zajmu i prava plodouživanja od 4. srpnja 2006. godine što ga je sklopio s ovdje tuženicom, potom da se utvrdi postojanje prava plodouživanja na stanu br. 1 upisanom u podul. 1., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i naloži tuženici izvršiti ovjeru potpisa ugovora o zajmu u osnivanju prava plodouživanja, te da je usvojen alternativno postavljeni protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja i utvrđeno postojanje njegove tražbine prema tuženici u iznosu od 254.450,00 kn, postojanje potraživanja ovdje tuženice u iznosu od 77.496,77 kn, a potom je izvršen prijeboj ovih potraživanja te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 176.953,23 kn sa zateznom kamatom od 25. listopada 2013. godine do isplate, dok je u preostalom dijelu alternativni tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a u jednom dijelu protutužbeni zahtjev je i odbačen,

- da je presuda Općinskog suda u Krku posl. br. P-570/2011 od 25. listopada 2013. godine postala pravomoćna 12. listopada 2016., a ovršna 3. siječnja 2017.,

- da je tuženica u svojstvu ovrhovoditeljice, protiv tuženika kao ovršenika, dana 17. veljače 2017. godine podnijela prijedlog za ovrhu u predmetu posl. br. Ovr- 269/2019 (prijašnji poslovni broj Ovr-2212/2017), kojim na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Krku posl. br. P-570/2011 od 25. listopada 2013., zahtijeva provedbu ovrhe iseljenjem (u naravi ispražnjenjem) i predajom dijela nekretnine - spornog spremišta označenog kao pripadak stana broj 1, ukupne površine 23,49 m2 i parkirnog mjesta oznake „1B“ sa 17,40 m2, sagrađenog u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podul. 1., zk. ul. [broj ZK uloška], slobodnih od osoba i stvari,

- da je Općinski sud u Rijeci - Stalna služba u Krku, pod posl. br. Ovr- 2212/2017, dana 12. prosinca 2017. donio rješenje o ovrsi kojim je djelomično usvojio prijedlog tuženice te je odredio ovrhu ispražnjenjem i predajom nekretnine u posjed ovrhovoditeljici označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Krku kao pripadak stana ukupne površine 23,49 m2 i parkirnog mjesta oznake „1B“ sa 17,40 m2, sagrađenog u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podul. 1., zk. ul. [broj ZK uloška], slobodne od osoba i stvari, dok je radi naplate troškova postupka ovrhe određeno provođenje ovrhe na pokretninama tužitelja,

- da je povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja o ovrsi u kojoj ističe da tuženica više nije vlasnica nijednog dijela stana br. 1. i njegovih pripadaka, već da vlasništvo nekrentine pripada trećim osobama, Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku dana 4. rujna 2019. godine rješenjem uputio tužitelja na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je rješenje o ovrsi u predmetu posl. br. Ovr-269/2019 postalo pravomoćno s obzirom da je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž Ovr- 552/2018 od 10. veljače 2020. te da je postupak ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed u tijeku,

- da se pred sudom prvog stupnja vodi i postupak ovrhe posl. br. Ovr- 130/2019 što ga je tužitelj u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo protiv tuženice kao ovršenice radi ovrhe uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja - ponovnom uspostavom dotoka električne energije u spornom spremištu kao pripatku br. 1. stana br. 1, koji je također u tijeku i gdje je tuženica u žalbi protiv rješenja o ovrsi od 1. listopada 2014. istaknula kako ponovno uključivanje struje "ne ovisi isključivo o njezinoj volji…jer se razvodna kutija nalazi u stanu koji je u vlasništvu i posjedu FŽ", te da je 19. prosinca 2019. zaprimljen prigovor treće osobe VŽ, kojim tvrdi da tuženica nije u posjedu nekretnine jer ju je prodala trećima, među kojima i njemu, dok da je ovdje tužitelju pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krku posl. br. P-570/2011 od 25. listopada 2013. godine, naloženo iseliti se iz pripatka stana br. 1. te ga predati u posjed tuženici, što nije učinio,

- da tuženica u ovom postupku ne osporava da je nakon donošenja prvostupanjske presude Općinskog suda u Krku posl. br. P-570/2011 od 25. listopada 2013., prije donošenja drugostupanjske odluke VŽ ( bratu tuženice), otuđila pravo vlasništva spornog spremišta, odnosno ¼ dijela stana br. 1. u prizemlju upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da tuženica potvrđuje da je brat VŽ, kupac, znao za postupke koji se između stranaka vode kao i za to da je u posjedu spornog spremišta i parkirnog mjesta tužitelj,

- da su prema izvatku iz zemljišnih knjiga kao suvlasnici stana br. 1. u prizemlju ukupne površine 49,52 m2, te spremišta ispod parkirališta sa 23,49 m2, spremišta ispod parkirališta sa 22,56 m2, parkirnog mjesta 1a sa 16,20 m2, parkirnog mjesta 1b sa 17,40 m2 i vrta sa 115,16 m2, kao sporednih dijelova nekretnine, u elaboratu označenog plavom bojom, a sagrađenog na k. č. br. [katastarska čestica], kući i dvorištu površine 565 m2 i upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisani FŽ u ½ dijela, KŽĐ u ¼ dijela te VŽ u ¼ dijela.

- da tuženica navodi da je ¼ dijela predmetne nekretnine - u naravi spremište ispod parkirališta sa 23,49 m2 i parkirno mjesto 1b u nespornom posjedu tužitelja, prodala svom bratu VŽ koji je prema tome i upisan kao vlasnik preostale četvrtine posebnog dijela nekretnine,

- da tuženica tijekom postupka ne dostavlja sadržaj kupoprodajnog ugovora što ga je sklopila sa VŽ, niti tvrdi da su u odnosu na pravo tražiti predaju u posjed spremišta i parkirnog mjesta, ona i VŽ nešto posebno ugovorili, odnosno da je posebnom ugovornom odredbom za sebe zadržala pravo tražiti predaju u posjed spremišta i parkirnog mjesta.

6.1. Prvostupanjski sud zauzima stajalište da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 195. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/13-dalje: OZ), imajući na umu da u predmetnom ovršnom postupku subjektivna promjena ovrhovoditelja nije zatražena te da je vođenje ovršnog postupka protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, radi ispražnjenja i predaje u posjed spornog spremišta i parkirnog mjesta, kao i činjenicu da je već u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu tuženica prenijela pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini zbog čega smatra da ista nije imala aktivnu legitimaciju za vođenje postupka ovrhe protiv tužitelja. Naime, prvostupanjski sud smatra da vlasnik nekretnine koji otuđi pravo vlasništva trećoj osobi nije ovlašten nakon toga sudu podnositi prijedlog za ovrhu kojim traži ispražnjenje i predaju u posjed nekretnine koju je prethodno otuđio, a da bi prijašnji vlasnik imao takvo pravo ako bi ono bilo posebno ugovoreno, ili ako bi za sebe zadržao pravo na posjed otuđenog dijela nekretnine, što da tuženica u postupku ne tvrdi i ne dokazuje. Slijedom toga, zaključuje da je otuđenjem prava vlasništva dijela nekretnine tražbina tuženice prestala pa cijeneći da tužitelj činjenicu otuđenja nekretnine više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, utvrđuje da je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a te da je uslijed toga predmetna ovrha nedopuštena.

7. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Nije počinjena ni povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženica poziva u žalbi budući da pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati te nema proturječnosti ni nedostataka.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom.

9. Tom odredbom propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

10. Nije sporno da je tuženica kao tužiteljica u parnici poslovni broj P- 570/2011 ostvarila zaštitu prava vlasništva na predmetnom spremištu i parkirnom mjestu u primjeni čl. 161. st. 1. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje:ZVDSP) te da je nakon donošenja presude poslovni broj P-570/2011 od 25. listopada 2013., a prije pokretanja ovršnog postupka poslovni broj Ovr-2212/2017 (sada Ovr-269/2019) navedenu nekretninu otuđila u korist VŽ i da je u zemljišnim knjigama izvršen prijenos prava vlasništva s tuženice na VŽ. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je prvostupanjski sud odgovarajućom primjenom. čl. 195. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a zaključio da tuženica nije imala pravo pokrenuti ovrhu po kojoj bi tužitelj morao predati posjed predmetne nekretnine tuženici kao njezinom vlasniku jer tuženica više nema pravo na tu nekretninu, pri čemu nije utvrđeno da je tuženica i nakon otuđenja nekretnine zadržala pravo zahtijevati predaju u posjed iste. Dakle, kada je tuženica otuđila predmetnu nekretninu nakon donošenja citirane presude, tada je prestalo njeno pravo ostvarivati tražbinu utvrđenu tom pravomoćnom presudom jer je otuđenjem nekretnine ta tražbina prešla na novog vlasnika.

11. Slijedom izloženog, žalbu tuženice je trebalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. Tuženici nije priznat trošak u povodu žalbe jer nije uspjela u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

13. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 6. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović