Poslovni broj Ovr-1508/2025-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste LI, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja A 1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupani po punomoćniku Hrvoju Toš, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Borić & Toš d.o.o. Zagreb, protiv ovršenice FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miškić, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, 6. studenog 2025. godine
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenica da može u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojeg je izjavila prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 17.listopada 2025.godine iz čl. 50 st. 1 toč. 11 Ovršnog zakona.
r i j e š i o j e
I -Odbija se prijedlog ovršenice u preostalom dijelu, da sud donese rješenje kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenice na račun ovrhovoditelja po ovrhovoditeljevom zahtjevu za izravnu naplatu od 8.listopada 2025.godine temeljem presude ovog suda pod brojem P-2252/2017 od 3.srpnja 2018.godine.
II- Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenica je dana 17.listopada 2025.godine podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem je navela da je ovrhovoditelj 8. listopada 2025. godine Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu, temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj P-2252/2017 od 3.srpnja 2018.godine. Smatra da je ovrha nedopuštena jer je ovrhovoditeljevo potraživanje u zastari te obzirom je predmetna ovršna isprava već jednom bila poslana na izravnu naplatu FINI dana 20.prosinca 2018.godine nakon čega je isknjižena iz Očevidnika temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim
sredstvima s danom 24.lipnja 2022.godine pa se ne može ponovno vraćati u naplatu. Ističe da je takav pravni stav usvojen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.studenog 2019.godine brj.Su-IV-245/2019-3 te u više odluka županijskih sudova. Prijedlog se predlaže dostaviti ovrhovoditelju na očitovanje i priznavanje ovih činjenica u kom slučaju se traži naknada troška od 250,00 eura sa kamatom i iznosom sudske pristojbe od 53,09 eura, a u slučaju izostanka priznanja, predlaže se uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
2.Uz prijedlog je dostavljen zahtjev ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 8.listopada 2025.godine, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje, zahtjev za izravnu naplatu od 20.prosinca 2018.godine i potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
3.Prijedlog je dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju u roku od 3 dana, koji se usprotivio prijedlogu ovršenice ukazujući da od pravomoćnosti i ovršnosti presude pod brojem P-2252/2017 dana 19.srpnja 2018.godine ovrhovoditelj pokušava naplatiti svoje potraživanje, pri čemu se ovršenica pogrešno poziva na čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Dalje nastavlja da navedena odredba samo propisuje postupanje Agencije u slučaju da ne dođe do naplate i provedbe ovrhe po nečijem računu, a nipošto jedan od postupaka predviđenih čl.50.st.10. OZ-a radi kojega je ovršenica pokrenula ovaj postupak. Navodi da nije poznato da bi FINA mogla ukidati ili na drugi način utjecati na osnove za plaćanje koje joj se dostavljaju niti FINA ima takve i slične ovlasti i predstavlja samo i isključivo provedbeno tijelo u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika. Ovrhovoditelj je osnovu za plaćanje dostavljao FINI prvi puta 20.12.2018. te nakon što je ista isknjižena sukladno čl.12. iznova aktivirao ovrhu dana 08.10.2025. Netočnom smatra tvrdnju ovršenice da osnovu koja je jednom isknjižena sukladno čl.12. ZPONS-a nije dopuštenom iznova dostaviti Agenciji. Odluke na koje se ovršenica poziva, kao i pravno shvaćanje VSRH odnose se isključivo na sudske ovrhe gdje je neophodno da nakon tri godine ovrhovoditelj pokuša s novim sredstvom ovrhe. Kod izvansudske ovrhe to nije slučaj jer ovrhovoditelj raspolaže pravomoćnom i ovršnom ispravom i kada bi stav ovršenice bio ispravan, toj istoj ovršnoj ispravi oduzela bi se pravna snaga, a ovrhovoditelju mogućnost izbora predmeta i sredstva ovrhe. Stoga sudska praksa na koju se ovršenica poziva odnosi se isključivo na sudske ovrhe, a ovrhovoditelj ovim putem dostavlja odluke županijskih sudova koje se odnose upravo na slučajeve kao što je ovaj. Predlaže se odbiti prijedlog ovršenice.
4.Odredbom čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog obroka plaće, naknade plaće ili
otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Odredba čl. 210 OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Ovršenik tako može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a), dok se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe.
5. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju podnio zahtjev za izravnu naplatu FINI dana 8.listopada 2025.godine temeljem presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, broj P-2252/2017 od 3.srpnja 2018.godine.
6. Izvansudska ovrha je postupak izravne naplate koji se pokreće podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI. Odredba čl. 12 st. 1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20, 133/20, dalje ZPONS) na koju se poziva ovršenica glasi: Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. FINA dakle, prestaje s izvršavanje osnove za plaćanje nakon propisanog roka jer se nakon proteka roka objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća. Međutim, valja razlikovati izvansudsku ovrhu, kao što se u konkretnom slučaju vodi postupak izravne naplate na temelju presude podnijete FINI dana 8.listoapda 2025.godine, od sudske ovrhe u kojoj ovrhovoditelj predlaže da FINA, nakon što je, na temelju odredbe čl. 12 ZPONS, prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno isto rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno toj osnovi. Nesporno je ovdje da je FINA prestala postupati po ranijem zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu iz 2018.godine sukladno odredbi čl. 12 ZPONS jer nije bilo naplata sa računa ovršenice. Zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27.studenog 2019.godine ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer se on odnosi na nedopuštenost ovrhovoditeljevog prijedloga da FINA, nakon što je na temelju čl. 12 ZPONS prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno ovršnu ispravu u okviru istog postupka upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj. Ovrhovoditelj ovdje nije predložio da se ovršna isprava, koja je na temelju čl. 12 ZPONS izbrisana iz Očevidnika, ponovno upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj, već je FINI podnio novi zahtjev za izravnu naplatu (dana 8.listopada 2025.godine) na temelju ovršne isprave radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine iz ovršne isprave. Podnošenjem novog zahtjeva za izravnu naplatu, ovrhovoditelj je, na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnio prijedlog da je FINA upiše u Očevidnik, budući da nije isključeno da ovrha na
novčanim sredstvima ovršenika naknadno postane moguća i provediva pa nema opravdanog razloga da se u tom slučaju ovrhovoditelju, koji i nadalje raspolaže valjanom i važećom osnovom za plaćanje, zabrani zahtjev za njezinom provedbom. Zaključno se ističe da se izvansudska ovrha pokreće podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI, pa kada FINA primjenom odredbe čl. 12 ZPONS, osnosu za plaćanje (ovdje presudu) isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćenje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu, odnosno da pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, a što ovdje jest slučaj. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke ovog rješenja.
7. Obzirom je ovršenica podnijela prijedlog da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, pored razloga obrazloženih pod toč.6.obrazloženja, i zbog razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a jer ističe da je ovrhovoditeljevo potraživanje u zastari, na koje okolnosti se ovrhovoditelj nije očitovao pri čemu odlučne činjenice sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ-a, a o spornim pravnim pitanjima se ne može odlučiti u ovršnom postupku, pa je valjalo zaključkom uputiti ovršenicu na pokretanje parnice prema odredbi čl. 210 st. 2 u svezi s čl. 52 st. 3 OZ-a.
8.Stoga je odlučeno kao u izreci pozivom na odredbu čl. 210 st. 2. OZ-a. Ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troška nije priznat u toč. II izreke rješenja jer isti nije bio potreban sukladno odredbi čl. 155 Zakona o parničnom postupku ( dalje: ZPP- a, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) u svezi s odredbom čl. 21 OZ-a.
U Opatiji, 6. studenog 2025.
S u d a c :
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv zaključka nije dopuštena žalba.
DNA: 1. pun ovrhovoditelja
2. pun ovršenice uz podnesak ovrhovoditelja od 27.listopada 2025.godine sa prilozima
