Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

POVRV-534/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: GRAD [adresa], OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici ZČ, [adresa], protiv tuženika:

EURODIGITAL d.o.o., ulica Vladimira Nazora 34, Zagreb, OIB: 21632404131, zastupanog po punomoćniku Šimi Mataku, odvjetniku u odvjetničkom društvu ČOGURIĆ & MATAK d.o.o. u Zagrebu, radi isplate 6.689,28 EUR, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Alen Juroš iz Zagreba, Ulica hrvatskog proljeća 36, poslovni broj Ovrv- 66448/2023 od 14. rujna 2023. kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju tražbinu u iznosu od 6.689,28 EUR /50.400,38 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.01.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.02.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.03.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.04.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.05.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.06.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.07.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.08.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.09.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.10.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.11.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.12.2021.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.01.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.02.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.03.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.04.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.05.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.06.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.07.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.08.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.09.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.10.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.11.2022.,

- na iznos od 278,72 EUR / 2.100,02 HRK od 11.12.2022.,

pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 26,11 EUR / 196,73 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 738,34 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude 6. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa preostalim parničnim troškom u iznosu od 189,16 EUR, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Alen Juroš iz Zagreba, Ulica hrvatskog proljeća 36, donio je rješenje o ovrsi posl. br. 66448/2023 od 14. rujna 2023. na temelju vjerodostojne isprave- Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja radi naplate troškova u iznosu od 6.689,28 EUR, ovršnog troška u iznosu od 26,11 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi naveo da su stranke zaključile Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 29. listopada 2012., predmet kojeg je postavljanje ukupno 700 košara za smeće na javnim površinama u Gradu Zagrebu, a 25. kolovoza 2015. sklopili su I. Aneks tog ugovora. Stranke su sklopile i Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama od 28. prosinca 2012., predmet kojeg je postavljanje dodatnih 700 košara za smeće na javnim površinama u Gradu Zagrebu, a 17. prosinca 2015. sklopljen je I. Aneks tom ugovoru. Na temelju tih ugovora tuženik je tužitelju dao u vlasništvo 1036 košara za otpatke, a zauzvrat je tuženik košare mogao koristiti 15 godina za postavljanje naljepnica s reklamnim porukama uz plaćanje naknade tužitelju kako je to ugovoreno svakim pojedinim Ugovorom o plaćanju naknade za postavljanje reklama, njih ukupno 12 i identični po svom sadržaju. Stranke su 20. srpnja 2020. sklopile Ugovor o nagodbi kojim se tužitelj obvezao tuženiku dodijeliti zamjenske lokacije za postavljanje reklama i reklamnih panoa. Tužitelj potražuje temeljem Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama (šifra 662666), međutim taj ugovor je raskinut od strane tužitelja. Ugovori o plaćanju naknade za postavljanje reklama prate sudbinu glavnih ugovora i bez njih ne egzistiraju. Navodi da je tužitelj otkazao ugovore o plaćanju naknade jer je e-mailom od 19. srpnja 2019. tuženik obavješten da će Zagrebački Holding d.o.o. sve postojeće košare zamijeniti novima te da tuženik više neće biti u mogućnosti koristiti oglasni prostor. I u dopisu od 26. srpnja 2019. tužitelj je naveo da će predmetne košare biti uklonjene te da tuženik neće biti u mogućnosti koristiti oglasni prostor. Tuženik je dobio obavijest dopisom od 15. studenog 2019. da će se s uklanjanjem košara započeti 1. siječnja 2020., a nakon toga više nije primio nikakvu obavijest da to nije učinjeno. Tužitelj je najavom uklanjanja košarica izvijestio tuženika da više nema namjeru ispunjavati svoju ugovornu obvezu pa kako se radi o dvostranoobveznom odnosu tuženik kao druga ugovorna strana nije u obvezi izvršiti svoju obvezu plaćanja naknade. Navodi da tuženik od 1. siječnja 2020. ne koristi predmetne košarice za oglašavanje. Poziva se na pravomoćne sudske odluke u postupcima između stranaka u kojima je odlučeno u korist tuženika a odnose na plaćanje naknade za postavljanje reklama temeljem ugovora. Budući da je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama raskinut obzirom da tuženik ne koristi košarice od navedenog datuma, to nije niti u obvezi plaćanja naknade.

3. Na pripremnom ročištu dana 14. listopada 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te se nije dalje upustio u raspravljanje i predložio je da sud donese odluku temeljem stanja spisa a tuženik je ostao kod odgovor na tužbu pa kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga to je sud na navedenom ročištu zaključio prethodni postupak i otvorio i zaključio glavnu raspravu.

4. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

5. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 6.689,28 EUR / na ime postavljanja reklamnih naljepnica na košarama za otpatke za razdoblje od siječnja 2021. do svibnja 2023. na temelju Ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama broj 662666 od18. srpnja 2016. (list 74-76 spisa).

8. Tuženik je osporio da koristi košare za oglašavanje od 1. siječnja 2020., da nije dužan plaćati naknadu za postavljanje reklama jer je tužitelj jednostrano raskinuo odnosno otkazao 19. srpnja 2019. ugovore o plaćanju naknade (bilo je više ugovora).

9. Iz stanja u spisu proizlaze sljedeće odlučne činjenice koje između stranaka nisu bile sporne:

- stranke su 29. listopada 2012. sklopile Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama, predmet kojeg je bilo postavljanje 700 košara za smeće na javnim površinama grada Zagreba, a 25. kolovoza 2015. sklopile su I. Anex tom Ugovoru,

- stranke su 28. prosinca 2012. sklopile još jedan Ugovor o darovanju i postavljanju košara za otpatke na javnim površinama, predmet kojeg je bilo postavljanje dodatnih 700 košara za smeće, a 17. prosinca 2015. sklopljen je I.

Anex tom Ugovoru,

- temeljem navedenih Ugovora tužitelj je darovao tuženiku ukupno 1.036 košara, a za uzvrat ih je tuženik mogao koristiti 15 godina za postavljanje naljepnica s reklamnim porukama uz plaćanje tužitelju,

- naknada se plaćala sukladno Ugovoru o plaćanju naknade za postavljanje reklama od 18. srpnja 2016., na način da će tuženik postaviti 102 reklamnih naljepnica, na 51 košara za otpatke, na rok od 15 godina, odnosno do 31. srpnja 2031. za što su stranke ugovorile naknadu u ukupnom iznosu od 2.100,00 kn mjesečno,

- tuženik je zaprimio obavijest tužitelja od 19. srpnja 2019. da će košare zamijeniti novim košaricama tijekom 2020. godine,

- stranke su 20. srpnja 2020. sklopile Ugovor o nagodbi kojim se tužitelj obvezao tuženiku dodijeliti zamjenske lokacije za postavljanje reklama i reklamnih panoa te da će se po izdavanju rješenja ugovori o naknadi za reklame sklopiti na razdoblje od 12 godina (točka 6.3. navedenog Ugovora).

10. Ugovorom o nagodbi od 20. srpnja 2020. stranke su ugovorile zamjenske lokacije za postavljanje reklame, u točki 6.6. Ugovora stranke su utvrdile da su raniji ugovori o darovanju i postavljanju košarice za otpatke s anexima raskinuti te navedeni ugovor ne predstavlja obnovu u smislu čl. 145. ZOO-a.

11. Tužitelj dakle više nema obveze osigurati tuženiku reklamni prostor za postavljanje naljepnica na doniranim košaricama za otpatke pa ne može od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze plaćanja naknade za taj oglasni prostor.

12. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj jednostranom odlukom odlučio zamijeniti po tuženiku darovane košare drugima od 1. siječnja 2020. i o tome obavijestio tuženika. Ujedno ga je obavijestio da neće biti u mogućnosti na novim košarama koristiti prostor za postavljanje reklamnih naljepnica.

13. Na tužitelju je bio teret dokaza, a ne na tuženiku, da je tuženik u utuženom razdoblju bio u mogućnosti na doniranim košarama postavljati reklame i da ih je doista i postavljao sukladno ugovorima o darovanju i postavljanju košara za otpatke iz 2012. godine s anexom iz 2015. godine i da je stoga dužan platiti naknadu u skladu s Ugovorom o plaćanju naknade od 7. lipnja 2016. Tužitelj navedeno nije dokazao nije dokazao već je predložio da sud odluči temeljem stanja spisa.

14. Ugovor o plaćanju naknade od 18. srpnja 2016., bio je prateći Ugovor ugovorima o darovanju i postavljanju košarica iz 2012. godine i njihovim anexima iz 2015. godine, te je raskidom tih ugovora prestala i njihova obveza temeljem Ugovora o plaćanju naknade od 18. srpnja 2016., Osim toga, stranke su u čl. 6.3. Ugovora o nagodbi od 20. srpnja 2020. ugovorile da će sklopiti nove ugovore o naknadi za reklame.

15. Slijedom svega navedenog sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim te je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti predmetni platni nalog i odbio tužbeni zahtjev, kako je odlučeno u točki I. izreke.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., 155. i čl. 164. ZPP-a. Tuženiku je trošak odmjeren u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa), sastava prigovora u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištu dana 14. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), sastava podnesaka od 5. ožujka 2024. i 2. travnja 2024. kojima je dostavio sudske odluke u sličnim predmetnima između stranaka i to u iznosu od po 50,00 EUR (Tbr.8/4 Tarife), što sve uvećano za PDV iznosi 625,00 EUR. Također priznat mu je trošak plaćene sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 113,34 EUR, što sveukupno iznosi 738,34 EUR, kako je odlučeno u točki II. izreke.

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 27. svibnja 2024. kojim je dostavio potvrdu o plaćanju pristojbe na prigovor, niti sastava podnesaka od 29. studenog 2024. i 8. srpnja 2025. kojima je opetovano i bespotrebno dostavio još sudskih odluka u sličnim predmetnima između stranaka, pa je odbijen sa navedenim troškovima koji nisu bili potrebni radi vođenja ove parnice, kako je odlučeno u točki III. Izreke.

U Zagrebu, 6. studenoga 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog s. pristojbe na presudu u iznosu 113,34 EUR

2. Tuženiku po odvj.

3. kal 60 dana