REPUBLIKA HRVATSKA
P-996/2023
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stalna služba u Drnišu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Drnišu, po sucu ovog suda Lovranki Grabić-Abramac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Kalebote, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tužene Nove hrvatske banke d.d., OIB:78427478595, [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 8. listopada 2025. godine u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom, dana 6. studenog 2025. godine,
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 312653 od 10. lipnja 2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 116.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita, članak 4. u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF i plaća zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju banke za CHF na dan dospijeća, članak 7. u dijelu u kojem korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu od 847,17 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke na dan dospijeća, članak 7.3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku 15 dana isplati iznos od 17.704,01 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi: na iznos od 0,88 EUR 27.6.2008.
na iznos 6,45 EUR 27.7.2008.
na iznos 6,37 EUR 27.8.2008.
na iznos 11,03 EUR 27.9.2008.
na iznos 67,07 EUR 27.10.2008.
na iznos 25,99 EUR 27.11.2008.
na iznos 49,45 EUR 27.12.2008.
na iznos 65,05 EUR 27.1.2009.
na iznos 73,26 EUR 27.2.2009.
na iznos 59,10 EUR 27.3.2009.
na iznos 64,62 EUR 27.4.2009.
na iznos 52,88 EUR 27.5.2009.
na iznos 46,59 EUR 27.6.2009.
na iznos 51,63 EUR 27.7.2009.
na iznos 52,12 EUR 27.8.2009.
na iznos 53,48 EUR 28.9.2009.
na iznos 47,03 EUR 27.10.2009.
na iznos 56,42 EUR 27.11.2009.
na iznos 62,29 EUR 28.12.2009.
na iznos 68,33 EUR 27.1.2010.
na iznos 68,92 EUR 27.2.2010.
na iznos 82,79 EUR 27.3.2010.
na iznos 79,85 EUR 27.4.2010.
na iznos 32,53 EUR 27.5.2010.
na iznos 53,79 EUR 10.6.2010.
na iznos 34,54 EUR 28.6.2010.
na iznos 71,77 EUR 9.7.2010.
na iznos 27,63 EUR 27.7.2010.
na iznos 82,67 EUR 10.8.2010.
na iznos 22,39 EUR 27.8.2010.
na iznos 114,09 EUR 10.9.2010.
na iznos 6,48 EUR 27.9.2010.
na iznos 118,62 EUR 11.10.2010.
na iznos 8,25 EUR 10.11.2010.
na iznos 96,27 EUR 10.11.2010.
na iznos 20,87 EUR 13.12.2010.
na iznos 52,04 EUR 13.12.2010.
na iznos 87,26 EUR 12.1.2011.
na iznos 37,72 EUR 12.1.2011.
na iznos 131,64 EUR 10.2.2011.
na iznos 6,35 EUR 10.2.2011.
na iznos 148,67 EUR 10.3.2011.
na iznos 15,60 EUR 10.3.2011.
na iznos 152,73 EUR 11.4.2011.
na iznos 22,28 EUR 11.4.2011.
na iznos 131,10 EUR 10.5.2011.
na iznos 32,61 EUR 10.5.2011.
na iznos 126,49 EUR 9.6.2011.
na iznos 45,63 EUR 9.6.2011.
na iznos 143,70 EUR 8.7.2011.
na iznos 51,65 EUR 8.7.2011.
na iznos 154,79 EUR 8.8.2011.
na iznos 51,84 EUR 8.8.2011.
na iznos 181,81 EUR 9.9.2011.
na iznos 38,82 EUR 9.9.2011.
na iznos 176,41 EUR 10.10.2011.
na iznos 28,91 EUR 9.11.2011.
na iznos 164,47 EUR 9.11.2011.
na iznos 34,66 EUR 8.12.2011.
na iznos 156,94 EUR 8.12.2011.
na iznos 44,31 EUR 10.1.2012.
na iznos 144,82 EUR 10.1.2012.
na iznos 53,12 EUR 8.2.2012.
na iznos 137,32 EUR 8.2.2012.
na iznos 64,48 EUR 8.3.2012.
na iznos 133,89 EUR 8.3.2012.
na iznos 81,94 EUR 11.4.2012.
na iznos 119,38 EUR 11.4.2012.
na iznos 99,20 EUR 11.5.2012.
na iznos 135,27 EUR 11.5.2012.
na iznos 81,45 EUR 14.6.2012.
na iznos 156,26 EUR 14.6.2012.
na iznos 66,59 EUR 13.7.2012.
na iznos 173,54 EUR 13.7.2012.
na iznos 52,54 EUR 14.8.2012.
na iznos 113,63 EUR 14.8.2012.
na iznos 112,13 EUR 14.8.2012.
na iznos 111,63 EUR 27.8.2012.
na iznos 211,00 EUR 27.9.2012.
na iznos 222,85 EUR 27.10.2012.
na iznos 224,91 EUR 27.11.2012.
na iznos 1,11 EUR 14.12.2012.
na iznos 219,66 EUR 27.12.2012.
na iznos 2,33 EUR 15.1.2013.
na iznos 207,75 EUR 28.1.2013.
na iznos 221,18 EUR 27.2.2013.
na iznos 0,12 EUR 15.3.2013.
na iznos 218,80 EUR 27.3.2013.
na iznos 0,50 EUR 15.4.2013.
na iznos 216,62 EUR 27.4.2013.
na iznos 0,07 EUR 15.5.2013.
na iznos 172,83 EUR 27.5.2013.
na iznos 28,70 EUR 14.6.2013.
na iznos 180,76 EUR 27.6.2013.
na iznos 25,83 EUR 12.7.2013.
na iznos 176,45 EUR 27.7.2013.
na iznos 26,09 EUR 12.8.2013.
na iznos 178,73 EUR 27.8.2013.
na iznos 28,54 EUR 25.11.2013.
na iznos 216,67 EUR 25.11.2013.
na iznos 215,19 EUR 25.11.2013.
na iznos 4,33 EUR 27.11.2013.
na iznos 7,20 EUR 14.2.2014.
na iznos 114,62 EUR 14.3.2014.
na iznos 74,35 EUR 12.4.2014.
na iznos 17,48 EUR 14.6.2014.
na iznos 42,08 EUR 14.6.2014.
na iznos 37,24 EUR 16.7.2014.
na iznos 70,51 EUR 13.8.2014.
na iznos 72,21 EUR 17.10.2014.
na iznos 53,55 EUR 17.10.2014.
na iznos 8.316,63 EUR 15.10.2014.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.775,00 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 312653 od 10. lipnja 2008. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 116.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita, članak 4. u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF i plaća zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju banke za CHF na dan dospijeća, članak 7. u dijelu u kojem korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu od 847,17 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke na dan dospijeća, članak 7.3. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos zatezne kamate na iznos od 17.704,01 Eura, obračunatoj od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
na iznos od 0,88 EUR 27.6.2008.
na iznos 6,45 EUR 27.7.2008.
na iznos 6,37 EUR 27.8.2008.
na iznos 11,03 EUR 27.9.2008.
na iznos 67,07 EUR 27.10.2008.
na iznos 25,99 EUR 27.11.2008.
na iznos 49,45 EUR 27.12.2008.
na iznos 65,05 EUR 27.1.2009.
na iznos 73,26 EUR 27.2.2009.
na iznos 59,10 EUR 27.3.2009.
na iznos 64,62 EUR 27.4.2009.
na iznos 52,88 EUR 27.5.2009.
na iznos 46,59 EUR 27.6.2009.
na iznos 51,63 EUR 27.7.2009.
na iznos 52,12 EUR 27.8.2009.
na iznos 53,48 EUR 28.9.2009.
na iznos 47,03 EUR 27.10.2009.
na iznos 56,42 EUR 27.11.2009.
na iznos 62,29 EUR 28.12.2009.
na iznos 68,33 EUR 27.1.2010.
na iznos 68,92 EUR 27.2.2010.
na iznos 82,79 EUR 27.3.2010.
na iznos 79,85 EUR 27.4.2010.
na iznos 32,53 EUR 27.5.2010.
na iznos 53,79 EUR 10.6.2010.
na iznos 34,54 EUR 28.6.2010.
na iznos 71,77 EUR 9.7.2010.
na iznos 27,63 EUR 27.7.2010.
na iznos 82,67 EUR 10.8.2010.
na iznos 22,39 EUR 27.8.2010.
na iznos 114,09 EUR 10.9.2010.
na iznos 6,48 EUR 27.9.2010.
na iznos 118,62 EUR 11.10.2010.
na iznos 8,25 EUR 10.11.2010.
na iznos 96,27 EUR 10.11.2010.
na iznos 20,87 EUR 13.12.2010.
na iznos 52,04 EUR 13.12.2010.
na iznos 87,26 EUR 12.1.2011.
na iznos 37,72 EUR 12.1.2011.
na iznos 131,64 EUR 10.2.2011.
na iznos 6,35 EUR 10.2.2011.
na iznos 148,67 EUR 10.3.2011.
na iznos 15,60 EUR 10.3.2011.
na iznos 152,73 EUR 11.4.2011.
na iznos 22,28 EUR 11.4.2011.
na iznos 131,10 EUR 10.5.2011.
na iznos 32,61 EUR 10.5.2011.
na iznos 126,49 EUR 9.6.2011.
na iznos 45,63 EUR 9.6.2011.
na iznos 143,70 EUR 8.7.2011.
na iznos 51,65 EUR 8.7.2011.
na iznos 154,79 EUR 8.8.2011.
na iznos 51,84 EUR 8.8.2011.
na iznos 181,81 EUR 9.9.2011.
na iznos 38,82 EUR 9.9.2011.
na iznos 176,41 EUR 10.10.2011.
na iznos 28,91 EUR 9.11.2011.
na iznos 164,47 EUR 9.11.2011.
na iznos 34,66 EUR 8.12.2011.
na iznos 156,94 EUR 8.12.2011.
na iznos 44,31 EUR 10.1.2012.
na iznos 144,82 EUR 10.1.2012.
na iznos 53,12 EUR 8.2.2012.
na iznos 137,32 EUR 8.2.2012.
na iznos 64,48 EUR 8.3.2012.
na iznos 133,89 EUR 8.3.2012.
na iznos 81,94 EUR 11.4.2012.
na iznos 119,38 EUR 11.4.2012.
na iznos 99,20 EUR 11.5.2012.
na iznos 135,27 EUR 11.5.2012.
na iznos 81,45 EUR 14.6.2012.
na iznos 156,26 EUR 14.6.2012.
na iznos 66,59 EUR 13.7.2012.
na iznos 173,54 EUR 13.7.2012.
na iznos 52,54 EUR 14.8.2012.
na iznos 113,63 EUR 14.8.2012.
na iznos 112,13 EUR 14.8.2012.
na iznos 111,63 EUR 27.8.2012.
na iznos 211,00 EUR 27.9.2012.
na iznos 222,85 EUR 27.10.2012.
na iznos 224,91 EUR 27.11.2012.
na iznos 1,11 EUR 14.12.2012.
na iznos 219,66 EUR 27.12.2012.
na iznos 2,33 EUR 15.1.2013.
na iznos 207,75 EUR 28.1.2013.
na iznos 221,18 EUR 27.2.2013.
na iznos 0,12 EUR 15.3.2013.
na iznos 218,80 EUR 27.3.2013.
na iznos 0,50 EUR 15.4.2013.
na iznos 216,62 EUR 27.4.2013.
na iznos 0,07 EUR 15.5.2013.
na iznos 172,83 EUR 27.5.2013.
na iznos 28,70 EUR 14.6.2013.
na iznos 180,76 EUR 27.6.2013.
na iznos 25,83 EUR 12.7.2013.
na iznos 176,45 EUR 27.7.2013.
na iznos 26,09 EUR 12.8.2013.
na iznos 178,73 EUR 27.8.2013.
na iznos 28,54 EUR 25.11.2013.
na iznos 216,67 EUR 25.11.2013.
na iznos 215,19 EUR 25.11.2013.
na iznos 4,33 EUR 27.11.2013.
na iznos 7,20 EUR 14.2.2014.
na iznos 114,62 EUR 14.3.2014.
na iznos 74,35 EUR 12.4.2014.
na iznos 17,48 EUR 14.6.2014.
na iznos 42,08 EUR 14.6.2014.
na iznos 37,24 EUR 16.7.2014.
na iznos 70,51 EUR 13.8.2014.
na iznos 72,21 EUR 17.10.2014.
na iznos 53,55 EUR 17.10.2014.
na iznos 8.316,63 EUR 15.10.2014.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Obrazloženje
1. Tužitelj je prikazao ovom sudu tužbu dana 12. lipnja 2023. godine, u kojoj navodi kako su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, dana 10. lipnja 2008. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 312653, temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 116.000,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju za devize banke, te kako je dana 5. lipnja 2012. godine zaključen Dodatak ugovoru, a kako je dana 24. studenog 2016. godine zaključen Ugovor o konverziji tražbine u valutu Euro. Nadalje navodi kako je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, ugovorio kamatnu stopu u visini od 5,50% godišnje, koja je promjenjiva, te na taj način ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno što je ugovorio odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije zaključenja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao, niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, te je postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Ističe kako je zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužitelja i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/12, u kojem postupku je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. godine, odlučujući po žalbi tuženika, Presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017-10, u točki II, potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Sberbank d.d. (kao osmotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava tada kao Volksbank d.d., a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom Presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrdio Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Sberbank d.d. (kao osmotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi kako je na temelju dokumentacije izradio izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak, te iznos koji je tuženik neosnovano stekao do dana konverzije iznosi s osnova valute 9.409,39 Eura/70.895,07 kn i razlike glavnice 8.352,61 Eura/62.932,75 kn, ukupno 17.762,00 Eura/133.827,79 kn, te kako tužitelj temeljem odredbe čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl.502.c Zakona o parničnom postupku, te čl.1111. Zakona o obveznim odnosima ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak i tražiti povrat sredstava koje je banka neosnovano stekla. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti i bez pravnog učinka ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj 312653 od 10. lipnja 2008. godine, te da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.762,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, uvećano za trošak parničnog postupka.
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo kako je došlo do statusnih promjena na strani tuženika, kako je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-23/25802 od 3. srpnja 2023. godine u sudski registar upisano pripajanje društva Nova hrvatska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:78427478595 društvu Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:87939104217, čime je navedeno dioničko društvo postalo pravni slijednik tuženika. Nadalje navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana, te predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev. Navodi kako nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 312653, ali je sporno jesu li odredbe ugovora nepoštene i ništetne. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, navodeći kako je tužitelj predmetni parnični postupak pokrenuo tek 12. lipnja 2023. godine, pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18, dalje: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja, budući da tražbine za naknadu štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju u roku od pet godina od kada je šteta nastala, te ističe kako je očito protekao i subjektivni i objektivni rok, a ako bi se zbog utvrđenja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla. Navodi kako u ovoj parnici nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač, jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, odnosno u konkretnom predmetu je potrebno ispitati i utvrditi pripada li tužitelj kategoriji „prosječnog potrošača“, o kakvom potrošaču se problematizira u parnici Potrošač. Tuženik ukazuje na općepoznatu činjenicu da je 30. rujna 2015. godine stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015; dalje u tekstu: „ZPK“), kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita (potrošačima) konverziju kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kredite denominirane u kune s valutnom klauzulom u EUR, čija je svrha bila da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te kako je tuženik postupio sukladno citiranoj zakonskoj obvezi i poslao ponudu izračuna konverzije s prijedlogom Dodatka broj 1. Ugovoru o kreditu, koji je tužitelj prihvatio, te su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak 1. Ugovoru o kreditu, kojim su sporazumno izmijenili kreditnu obvezu tužitelja čija je glavnica bila vezana za valutnu klauzulu u CHF, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa također i promijenjena valuta uz koju je bila vezana glavnica kredita u valutu EUR, te je utvrđen ostatak glavnice nakon konverzije, kao i daljnja otplata duga, a tuženik je pristao na promjenu valute uz koju se veže njegova kreditna obveza i novoutvrđena visina ugovorenih kamatnih stopa s pravnim učinkom ex tunc, odnosno s učinkom od dana sklapanja Ugovora o kreditu i pravnom fikcijom izjednačenosti tužitelja s potrošačem koji je od prvog dana koristio kredit s valutnom klauzulom vezanom za EUR, te da se iznos eventualne preplate koristi za namirenje budućih anuiteta po EUR otplatnom planu. Tuženik ukazuje kako u slučajevima konverzija, koje su provedene sukladno odredbama ZID ZPK, potrošači nemaju pravni interes, jer su prihvatili da se osnovni pravni odnos zamijeni novim, trajnim i potpunim odnosom, što isključuje i pravnu mogućnost potrošača za podnošenjem tužbe sa zahtjevom za isplatu bilo kakve razlike (obeštećenja) po osnovi ranijeg pravnog posla - Ugovora o kreditu uslijed provedene konverzije. U odnosu na neosnovanost tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako Presuda Visokog trgovačkog suda donesena u parnici Potrošač ne daje subjektivna prava potrošačima, koji moraju dokazati da su u ugovornom odnosu ugovorene nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli propisane člancima 84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, 79/07, 125/07; dalje: „ZZP“), a kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, te kako ista ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te kako tužitelj nije dokazao da je tuženik u ugovornom odnosu postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja, tuženik navodi kako je za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe potrebito utvrditi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva ili teško uočljiva, te suprotna načelu savjesnosti i poštenja, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a kako niti jedna od ove tri pretpostavke nije ispunjena. Navodi kako ugovorom nije ugovoreno da je promjenjiva redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, budući pravni osnov za promjenu kamatnih stopa čine odredbe samih ugovora o promjenjivosti kamatne stope i načinu promjene, interni akti tuženika, te sve ostale isprave i podnesci tuženika. Tuženik ističe kako tužitelj nema pravo na bilo kakva daljnja potraživanja prema ugovoru o kreditu, kako je temeljem odredbe čl.19.e ZPK-a, tuženik bio dužan u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu navedenog zakona ponuditi tužitelju konverziju Ugovora o kreditu dostavom izračun konverzije kredita vodeći računa o elementima predviđenim odredbama članka 19.c ZPK-a, uz prijedlog novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, koju je ponudu tužitelj prihvatio, nakon čega je sklapanjem Dodatka 1. Ugovora između tuženika i tužitelja nastao novi pravni odnos, neovisan o ranijim pravnim poslovima koje je tuženik sklapao s tužiteljem i strogo reguliran odredbama Glave IV. ZPK-a, te kako je tužitelj svojom voljom, na temelju jasnih i razumljivih uvjeta provedbe konverzije na način predviđen odredbama članka 19.c ZPK-a, pristao svoje pravo na restituciju ostvariti provedbom konverzije Ugovora o kreditu, zbog čega nema pravo na bilo kakva daljnja potraživanja prema ugovoru o kreditu. Tuženik je naveo kako se postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, s obzirom da ista ne proizlazi niti iz jednog dokaznog prijedloga dostavljenog od strane tužitelja, kako tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, zbog čega se protivio financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud uzme u obzir i tzv. negativne razlike, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz ugovora o kreditu, jer je tijekom određenih razdoblja otplate kredita u određenim razdobljima tečaj CHF prema kuni bio je niži od onog koji je vrijedio na dan isplate ugovorenog iznos kredita, a kako je u određenim razdobljima plaćena kamatna bila je niža od kamate prvotno ugovorene. Tuženik je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu troškove parničnog postupka tuženiku.
3. Tužitelj u svom očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu navodi kako tuženik odgovor na tužbu koncipira na način kao da ne postoje pravomoćne odluke u sporu kolektivne pravne zaštite, te se ponovno ističe kako je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđenom Odlukom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske broj Pž-6632/2017, utvrđeno nezakonito postupanje tuženika kod sklapanja ugovora o kreditu vezano za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatu, te kako tuženik ustraje u navodu da je odredba o valuti švicarski franak bila razumljiva potrošačima i nije bila suprotna načelima savjesnosti i poštenja, te kako tuženik ne dokazuje da bi potrošače, ovdje tužitelja, upozorio na bilo koji aspekt rizika sklopljenog ugovora, kako je tužitelj u ugovorni odnos s tuženikom pristupio s načelom povjerenja, da tuženik tužitelju nije pružio niti jednu informaciju o švicarskom franku, a što je bio dužan kao trgovac profesionalac, te kako tužitelju nije nikada prezentiran nikakav pregled tečaja CHF u odnosu na HRK, odnosno na EUR. Tužitelj također navodi kako su banke, tako i tuženik, potrošačima nametnule ugovorne odredbe u pogledu promjenjive kamatne stope, čija visina ovisi isključivo o odluci banke, čime je potrošač doveden u neravnopravan položaj, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača. U odnosu na prigovor zastare, tužitelj navodi kako je isti neosnovan, budući je Vrhovni sud Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje o tome da zastarni rok kod restitucije, a temeljem utvrđene ništetnosti, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost. U odnosu na osporavanje visine tužbenog zahtjeva od strane tuženika, tužitelj ostaje kod prijedloga da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te utvrdi preplata više plaćenog iznosa po valuti, više plaćenog iznosa po kamati, te prikaže razlika u glavnici.
4. U nastavku postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na način da se utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba u dijelu kojim se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 116.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem se kamata obračunava u CHF i plaća zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju banke za CHF na dan dospijeća, u dijelu u kojem korisnik kredita isplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosima od 847,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke na dan dospijeća, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća, te se nalaže tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti iznos od 17.704,01 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, sve uvećano za trošak postupka. Tužitelj je postavio i podredni tužbeni zahtjev, ukoliko sud ocijeni da je neosnovano traženje tužitelja iz glavnog zahtjeva, a ipak utvrdi da su osnovane tvrdnje tužitelja da su ništetne pojedinačne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, predlažući da sud po pravilima eventualne kumulacije usvoji njegov podredni tužbeni zahtjev.
5. Tuženik se u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, nije očitovao.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja označen kao glavni tužbeni zahtjev je utemeljen, a sud je odbio podredni tužbeni zahtjev.
7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz pregledom Tablice 1. izračun više plaćenog zbog primjene valutne klauzule u CHF (list spisa 9-12), Ugovora o konverziji tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu broj 312653 s valutnom klauzulom u CHF od 24. studenog 2016. godine (list spisa 13-14), Ugovora o kreditu broj 312653 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 10. lipnja 2008. godine sa potvrdom-solemnizacijom privatne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika broj OV-7142/08 od 16. lipnja 2008. godine (list spisa 15-26), Izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 19. ožujka 2008. godine (list spisa 27), Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 312653 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 5. lipnja 2012. godine sa ovjerom javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika broj OV-4956/12 i OV-4957/12 od 15. lipnja 2012. godine (list spisa 30-32), Otkaza Ugovora o kreditu broj 312653 zaključenog 10. lipnja 2008. godine od 6. listopada 2014. godine (list spisa 33), Prometne kartice po kreditu broj 312653 na ime ĆL (list spisa 34-88), Otplatne tablice po kreditu broj 312653 (list spisa 89-96), Nalaza i mišljenja Hrvojke Bačić dipl.oec., stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 26. svibnja 2025. godine (list 309-315 spisa), te saslušanjem tužitelja.
8. Nesporno je među strankama kako su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d., kao kreditor, dana 10. lipnja 2008. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 312653 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 116.000,00 CHF, u kunskoj vrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od osamnaest godina (216 mjesečnih anuiteta), sa ugovorenom kamatom koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50%, koja je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF, uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, koji će se kredit u dijelu koristiti za refinanciranje kod Societe Generale-Splitska banka d.d., a drugim dijelom isplatom u gotovini na kunski račun korisnika kredita. Radi osiguranja svih tražbina kreditora ugovoreno je založno pravo u korist kreditora na nekretnini dužnika ĆL upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Drnišu Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju čini kat. čest. [katastarska čestica], u naravi kuća, površine 146 m2 i dvorište površine 604 m2, ukupno 750 m2, a ovaj ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika broj OV-7142/08 od 16. lipnja 2008. godine.
9. Također je nesporno kako su tužitelj i prednik tuženika dana 5. lipnja 2012. godine sklopile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 312353 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, kojim su ugovorne strane ugovorile poček u otplati predmetnog kredita i to u trajanju od maksimalno tri mjeseca, od 27. lipnja 2012. do 27. rujna 2012. godine, za vrijeme kojeg počeka u otplati predmetnog kredita redovna kamata se obračunava sukladno odredbama ugovora u visini redovne kamatne stope, te je ugovoreno kako je korisnik kredita ovlašten u svakom trenutku prekinuti poček i početi otplaćivati kredit, a u aneksu je ugovoreno kako u slučaju nepoštivanja preuzetih obveza od strane korisnika kredita, odnosno založnog dužnika, kreditor ima pravo tražiti dodatna osiguranja.
10. Među strankama je nesporno kako su Sberbank d.d. Zagreb i tužitelj, kao korisnik kredita, sklopili Ugovor o konverziji tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu broj 312653 s valutnom klauzulom u CHF dana 24. studenog 2016. godine, kojim su suglasno utvrdili da su dana 10. lipnja 2008. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 312653 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama za iznos kredita od CHF 116.000,00 u kunskoj protuvrijednosti, da su dana 5. lipnja 2012. godine zaključili Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 312653 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, da je dana 15. listopada 2014. godine otkazan kredit broj 312653, da je kreditor izvršio dostavu izračuna konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu i drugu propisanu dokumentaciju, da ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po ugovoru primjenom izračuna konverzije iznosi 450.627,59 HRK po tečaju otplate kredita na dan otkaza tražbine kreditora iz ugovora, te kako će se za navedeni iznos prema sporazumu o namirenju vjerovnika i potrošača iz čl.19. toč.c st.1. toč.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN" broj 102/15) od dana sklapanja ovog ugovora uvećati tražbina kreditora s osnova glavnice kredita s valutnom klauzulom u EUR. U ovom ugovoru stranke su sporazumno utvrdile da tražbina kreditora po osnovu glavnice otkazanog kredita primjenom izračuna konverzije iznosi 432.082,12 HRK na dan otkaza ugovora, te da tražbina kreditora po osnovi glavnice otkazanog kredita broj 312653 temeljem sporazuma iznosi 450.627,59 HRK od dana zaključenja ugovora o konverziji.
11. Sporno je među strankama da li tužitelju pripada pravo zaštite potrošača od korištenja ugovorenih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, o odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF kroz tužiteljevu obvezu plaćanja kreditnih anuiteta sukladno jednostranom odlukom tuženika, te da li je došlo do pretplate iznosa kreditnih anuiteta, odnosno da li je nastupila razlika anuiteta izračena u kunama po mjesecima koje je tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu broj 312653 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 10. lipnja 2008. godine.
12. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("NN" broj 96/03), a odredbom čl.81. tog Zakona je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, odnosno u ovom slučaju banke.
13. Odredbom čl.84. Zakon o zaštiti potrošača propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorene odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je pravomoćno potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i Presudom Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrđena je povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i u dijelu valutne klauzule CHF glede kredita u kojima je ugovorena valuta vezana za glavnicu u CHF, utvrđeno kako u situaciji da je izvršena konverzija kredita, odnosno da je sklopljen dodatak ranije sklopljenom ugovoru, tužitelju pripada pravo na isplatu razlika s osnova ništetnih odredbi do sklapanja dodatka i to iz razloga što sukladno Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine tužitelju je kao potrošaču zajamčena apsolutna zaštita i potpuna restitucija u pogledu isplate koristi koju je tuženik kao kreditor stekao uslijed nepoštenih ugovornih odredbi.
15. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra da je odredba ugovora o kreditu o redovnoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke o visini kamatne stope ništetna, s obzirom da je takvom odredbom došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost takve odredbe, s tim da je odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj 47/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovane postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl.118. ZZP-a, koji je Zakon bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka.
16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, utvrđeno je kako je zastara potraživanja tužitelja prekinuta dana 4. travnja 2012. godine podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-1401/2012, dok je počela teći ispočetka od pravomoćnosti sudske odluke povodom te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. godine, a imajući u vidu da je tužba tužitelja podnesena dana 12. lipnja 2023. godine i uzevši u obzir zastarni rok od pet godina, utvrđeno je kako u ovoj pravnoj stvari nije zastario niti jedan dio potraživanja tužitelja.
17. Odredbom čl.115. ZOO-a propisan je opseg vraćanja, te se navodi kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
18. Odredbom čl.323. st.1. ZOO-a propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora smaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
19. Odredbom čl.1111. st.1. ZOO-a propisano je da kad jedan dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a stavkom 3. istog članka je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
20. Odredbom čl.502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te je u tom slučaju sud vezan za to utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a člankom 6. st.3. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13) je propisano da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu, odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.
21. Sukladno odredbi čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. istog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
22. Po mišljenju ovog suda, sklapanjem Ugovora o konverziji tražbine nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 312653 s valutnom klauzulom u CHF od 24. studenog 2016. godine, a kojim je izvršena konverzija sukladno ZID ZPK/15, tužitelj ne gubi pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te zadržava pravo potraživati eventualno nastalu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
23. Vještak Hrvojka Bačić dipl.oec. je u svom Nalazu i mišljenju od 26. svibnja 2025. godine, sačinjenom na temelju Ugovora o kreditu broj 312653 s valutnom klauzulom u CHF od 24. studenog 2016. godine, Otplatne tablice za izračun efektivne kamatne stope za kredit od 10. lipnja 2008. godine, Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 312653 od 5. lipnja 2012. godine, Otkaza Ugovora o kreditu broj 312653 zaključenog dana 10. lipnja 2008. godine od 6. listopada 2014. godine, Prometne kartice po kreditu broj 312653 na ime ĆL za razdoblje od 20. lipnja 2008. do 29. travnja 2019. godine, od 6. listopada 2014. godine, Ugovora o konverziji tražbine nastale zbog prestanka Ugovora o kreditu broj 312653 s valutnom klauzulom u CHF od 24. studenog 2016. godine i Otplatne tablice po kreditu, ispis 23. svibnja 2019. godine, navela kako u kreditu tužitelja ĆL u razdoblju od otplate kredita u CHF od dospijeća prvog anuiteta 27. srpnja 2008. godine do dana otkaza kredita 15. listopada 2014. godine ukupna preplata kredita po osnovi valutne klauzule iznosi 9.386,50 EUR (70.729,21 HRK), razlika kamata iznosi 5.148,83 EUR (38.793,84 HRK), te razlika glavnice na dan 15. listopada 2014. godine iznosi 8.316,63 EUR (62.661,67 HRK).
24. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako je 2008. godine otišao u Volksbanku, Poslovnica u Šibeniku, te podigao stambeni kredit od 116.000,00 CHF, kojim kreditom je Volksbanka vratila njegovo dugovanje po ranije podignutom stambenom kreditu kod Splitske banke, a kako je ostatak sredstava novog kredita dobio u kunskoj protuvrijednosti, s tim da je sa novim kreditom preneseno založno pravo kuće u gradnji u [adresa], kako mu je službenica banke rekla da se kredit može vezati za EUR ili CHF, da mu je savjetovala podizanje kredita u CHF, iz razloga što bi mu mjesečna rata kredita bila za nekih 300,00-400,00 kuna manja od kredita u eurima, da je njegovo kreditno mjesečno zaduženje iznosilo 1/3 moje mjesečne plaće u fazi ugovaranja, a nakon nekih godinu i pol dana mjesečni anuiteti su počeli rasti čak i za 70%. Naveo je kako mu je kao osobi koja diže kredit bilo poznato da se može dogoditi promjena valutne klauzule i kamatne stope, ali da sa bankom o ugovornim odredbama nije mogao pregovarati, jer je bio ponuđen samo definirani ugovor koji je mogao potpisati ili ne, te kako mu prilikom podizanja kredita nitko od službenika banke nije kazao za rizik ugovaranja u valuti CHF, već mu je savjetovano da dizanje kredita u CHF.
25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Hrvojke Bačić kao stručan i objektivan, odnosno izrađen sukladno pravilima financijsko-računovodstvene struke, a na temelju dokumentacije koja je od strane tužitelja dostavljena u spis, a koja je temeljen iste utvrdila da ukupna preplata tužitelja nastala uslijed preplate kredita po osnovi valutne klauzule u iznosu od 9.386,50 EUR i razlike glavnice u iznosu od 8.316,63 EUR.
26. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti prihvatio osnovanim postavljeni glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 17.704,01 EUR, s obzirom da se radi o stjecanju bez osnova i budući je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a sukladno odredbi čl.346. u svezi čl.349. i čl.1085. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), zbog utvrđenja da su ugovorne odredbe ugovora o stambenom kreditu utvrđene ništetnim, što ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako bi ostvarila pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi, te je o istom odlučeno kao u toč.I i II izreke ove presude. S obzirom da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev, odbio je podredni tužbeni zahtjev tužitelja, te je odlučeno kao u toč.IV izreke ove presude.
27. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl.29. st.2. ZOO-a.
28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, u svezi čl.155. ZPP-a, a sud je prihvatio opravdanim zahtjev tužitelja za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku i to za sastav tužbe 250 bodova, zastupanje na ročištu 6. ožujka 2024. godine 250 bodova, zastupanje na ročištu 27. ožujka 2024. godine 250 bodova, sastav obrazloženog podneska od 26. kolovoza 2025. godine 250 bodova, zastupanje na ročištu 9. rujna 2025. godine 250 bodova i zastupanje na ročištu 8. listopada 2025. godine 250 bodova, ukupno 3.500,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 4.375,00 EUR, uvećano za trošak vještačenja od 400,00 EUR, sveukupno 4.775,00 EUR, o čemu je riješeno kao u toč.III izreke ove presude.
U Drnišu, 6. studenog 2025. godine
S U D A C:
Lovranka Grabić-Abramac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranka, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl.4. st.4. i čl.5. st.1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" 67/18) i čl.50. st.4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).
DN-a:
1. odvj. Srđan Kalebota, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8/II,
2. Nova hrvatska banka d.d., [adresa]
