Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-171/2023-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić,
kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optužene V. V.-Š. zbog
kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11.,
144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi privatnog
tužitelja A. Č. protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj
K-1921/2017-48 od 15. ožujka 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 4. listopada

2023., u nazočnosti zamjenice opunomoćenika privatnog tužitelja A. M.,
odvjetnice iz B., a u odsutnosti braniteljice optuženice M. V., odvjetnice
iz Z.,

p r e s u d i o j e

Žalba privatnog tužitelja A. Č. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom optužena V. V.-Š. na temelju čl. 453. toč. 1.
Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,
143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP)
oslobođena je optužbe zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda, klevete iz čl. 149. st.

1. i st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. st. 3. ZKP-a privatni tužitelj obvezan je naknaditi troškove
kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 250 eura/1.883,63 kune i trošak
svjedoka u iznosu od 32,92 eura/248,00 kuna, kao i troškove koji se odnose na obranu
optuženice, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

2 Poslovni broj: Kž-171/2023-4

2. Protiv te presude žalbu je podnio privatni tužitelj A. Č. po opunomoćeniku M.
M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i
odluke o sankciji, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i
optuženicu osudi za optuženo kazneno djelo, a podredno da je ukine i predmet vrati
na ponovno suđenje.

3. Optuženica je po braniteljici M. V., odvjetnici iz Z. podnijela odgovor
na žalbu privatnog tužitelja, s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao
neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Sukladno čl. 475. st. 3. ZKP-a sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u
odsutnosti uredno obaviještene braniteljice optuženice M. V., odvjetnice iz
Z., a u prisutnosti zamjenice opunomoćenika privatnog tužitelja A. M.,
odvjetnice iz B., koja je u cijelosti ostala kod navoda žalbe protiv presude.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka privatni tužitelj navodi
da prvostupanjski sud nije u presudi iznio iskaze ispitanih svjedoka i privatnog tužitelja,
te da nema ocjene dokaza i zaključak suda na temelju izvedenih dokaza, kao niti koje
sporne činjenice smatra dokazanim ili nedokazanim, dok su navedeni samo paušalni i
neargumentirani zaključci da izvedeni dokazi ne bi doveli do osuđujuće presude, tako
da je „izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i ista se
ne može ispitati“.

7. Nije u pravu žalitelj da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka
iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a budući ovo drugostupanjsko vijeće nalazi da je
prvostupanjski sud iznio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama na
temelju kojih se presuda može ispitati, pri čemu treba imati u vidu da je oslobađajuća
presuda donesena na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP-a, nalazeći da izmijenjeni činjenični
opis privatne tužbe koji tereti optuženicu ne obuhvaća takvo postupanje optuženice
koje bi se moglo smatrati kaznenim djelom klevete, tako da samo kratko analizira
izvedene dokaze sukladno čl. 459. st. 5. ZKP-a s obrazloženjem zašto je utvrđeno da
u konkretnom slučaju ne postoji kazneno djelo.

8. Analizirajući činjenični opis privatne tužbe, koji je zadnji put izmijenjen 21. travnja

2022. (str. 160 spisa), a za koji je prvostupanjski sud optuženicu oslobodio optužbe,
ovaj drugostupanjski sud prihvaća argumentaciju iz prvostupanjske presude da izjave
za koje se tereti optuženica, a koje je dala na upit novinara portala www…

D. K., da F. fakultet u svojoj arhivi nije pronašao odgovarajući
izvještaj o provođenju ovog projekta, kao i da na istom fakultetu nije nikada predložen
niti je prošao kroz formalnu proceduru program doktorskog studija integrativne
bioetike, a koje je tvrdnje novinar objavio na tom portalu, povezujući da je za taj projekt
privatni tužitelj dobio 250.000,00 kuna od Sveučilišta, po svom sadržaju nije klevetnički
sadržaj bez cjelovitog opisa svijesti i znanja optuženice da bi dala netočne informacije
novinaru upravo s namjerom da takvim izjavama naškodi časti i ugledu privatnog
tužitelja. Optuženici se stavljaju na teret samo ove izjave, dok je novinar te izjave
povezao s navodima da je privatni tužitelj dobio 250.000 kuna „ a još nigdje izvješća
o provedbi i završetku projekta“. Znači, činjenični opis privatne tužbe ne sadrži takav

3 Poslovni broj: Kž-171/2023-4

opis počinjenja djela da bi se optuženicu moglo proglasiti krivom zbog kaznenog djela
klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11., za što nije bilo dostatno samo navesti da je privatna
tužiteljica „svjesno dala“ netočne podatke u cilju da našteti časti i ugledu privatnog
tužitelja. Svijest o tome da je privatna tužiteljica dala netočne podatke, ukoliko su oni
uopće netočni, treba biti opisana u činjeničnom opisu privatne tužbe, kao i namjera da
takvim izjavama našteti časti i ugledu privatnog tužitelja, kako bi se moglo odlučivati o
krivnji optuženice za to kazneno djelo, dok samo citiranje izjave, koju je dalje u svom
članku koristio novinar uz neke druge podatke kojima je on raspolagao, bez neke
dodatne argumentacije u činjeničnom opisu u smislu počinjenja djela, nije dostatno da
bi se moglo govoriti o postojanju elemenata kaznenog djela klevete za koje se tereti
optuženica.

9. Prvostupanjski se sud kratko osvrnuo na provedeni dokazni postupak, pa se iz istog
također može zaključiti da se niti iz provedenog dokaznog postupka, u slučaju kada bi
privatna tužba bila ispravno sastavljena i sadržavala sva obilježja terećenog kaznenog
djela, ne može zaključiti da bi optuženica ostvarila bitna obilježja kaznenog djela
klevete, jer je ove sporne informacije pribavila od D. B., koji je u to vrijeme
bio prodekan za znanost i međunarodnu suradnju na F. fakultetu u Z.
i kao svjedok je potvrdio da je ove podatke dostavio optuženici na njen upit, dok iz
iskaza svjedokinje B. P., zaposlene u to vrijeme u Uredu za poslijediplomske
studije F. fakulteta u Z., proizlazi da taj program nije prošao formalnu
proceduru i nije upisan u upisnik studijskih programa ministarstva.

10. S obzirom na prethodno navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako iz
činjeničnog opisa privatne tužbe ne proizlazi da bi opisano postupanje optuženice
sadržavalo sva bitna obilježja kaznenog djela klevete i na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP-
a oslobodio je optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.

11. Iz navedenih razloga, budući žalba privatnog tužitelja nije osnovana, niti je
utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st.

1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

Bjelovar, 4. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar, v.r.