Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1006/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Blagajac, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4070/2015-37 od 27. siječnja 2020., na sjednici vijeća 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4070/2015-37 od 27. siječnja 2020. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu te u odbijajućem dijelu te točke izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa od 106,67 eura sa zateznim kamatama, te u točkama II. i III. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 106,67 eura sa zateznim kamatama, te se sudi:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 106,67 eura sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.525,00 kn/733,29 eur[1] sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2015. do isplate, kao i da joj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.353,13 kn/1.108,65 eura sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 7.255,00 kn/962,90 eura sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2015. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke.

2.1. Tužiteljica pobija u žalbi točku II. izreke prvostupanjske presude te sadržajno odbijajući dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u točki I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik pobija točke I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi od 14. veljače 2013. koje je zadobila kao suvozač u vozilu marke Mercedes 200D, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao JZ kada je na njih naletjelo vozilo osiguranice tuženika SZ marke Honda CRV reg. oznake [registarska oznaka].

6. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, ni pasivna legitimacija i odgovornost tuženika kao osiguratelja na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Nije sporno ni da je tuženik 1. listopada 2015. isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći iznos od 8.875,00 kn/1.177,91 euro.

7. Prvostupanjski sud na temelju sadržaja medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Vilija Beroša utvrđuje da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu muskulature vratne kralješnice, koja ozljeda je uzrokovala povredu tjelesnog i duševnog zdravlja, a radilo se o mehanizmu nastanka trzajne ozljede muskulature vratne kralježnice. Uslijed zadobivenih ozljeda da je pretrpjela bol jakog intenziteta i remitentnog karaktera 2,5 dana - do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera 7 dana i manjeg intenziteta još mjesec i pol dana, dok zaostale tegobe kao i kasni bolovi po svojoj naravi ulaze u pojačane napore - trajne posljedice. Tužiteljica da je pretrpjela i strah i to primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i isti je bio jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja), dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha, u vidu bojaznosti i straha koje je trajalo 4 tjedna. Tužiteljici da je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba i to 4 sata dnevno kroz 2 tjedna i potom u smanjenom opsegu 3 sata dnevno kroz idućih tjedan dana. Također, utvrđuje da je po prvotno danom nalazu i mišljenju vještaka dr. Beroša vještak ocijenio da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje opće životne aktivnosti za oko 3-3,5%, s time da je nakon toga provedeno vještačenje po vještaku spec. radiologu dr. Kristini Potočki koja je u nalazu i mišljenju navela da je analizom funkcijskih snimki vratne kralježnice (FSVK) utvrdila da je inklinacija uredna, prekid stražnje interkorporalne linije santepozicijom C3 na C4 za 1 mm, C4 na C5 za 1 mm, i C5 na C6 za 1mm, da je reklinacija uredna s dorzopozicijom C4 na C5 za 2 mm te da su održane stražnje interkorporalne linije proksimalnije i distalnije od segmenta C4-C5, tako da se ne nalazi prednje atlanto aksijalne dislokacije, kao i da se ne nalazi instabiliteta vratnog segmenta kralježnice. Nadalje, s obzirom na rezultate radiološkog vještačenja, u postupku da se vještak dr. Vili Beroš očitovao u odnosu na danu ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti tužiteljice te da je vještak akceptirao nalaz i mišljenje vještaka specijalista radiologije u kojem isti ne nalazi instabiliteta vratnog segmenta, pa je zaključio da više nema mogućnosti ocijeniti postojanje trajnih posljedica zaostalih iza predmetne nesreće. Nastavno, prvostupanjski sud zaključuje da su time vještaci dr. Beroš i dr. Potočki usuglasili mišljenja u odnosu na ocjenu smanjenja općih životnih aktivnosti na način da kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice te u cijelosti prihvaća konačno dani nalaz i mišljenje vještaka dr. Beroša kao i nalaz i mišljenje dr. Potočki kao stručne i potpune.

7.2. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud nadalje zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te primjenom čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO), ocjenjuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 14.400,00 kn/1.911,21 eura pa, uvažavajući nesporno isplaćeni iznos, dosuđuje tužiteljici iznos od 5.525,00 kn/733,29 eura, dok u preostalom dijelu za više zatraženi iznos od 7.255,00 kn/962,90 eura odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Na dosuđeni iznos prvostupanjski sud tužiteljici pozivom na čl. 1086. i čl. 1103. ZOO-a te čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), dosuđuje zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

7.3. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14., 118/14 i 107/15-dalje: Tarifa/15).

8. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, pa ni povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano žalitelji upiru u žalbi budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, istu je moguće ispitati te nema proturječnosti ni nedostataka. Protivno tvrdnjama tužiteljice, ta povreda nije učinjena zbog toga jer prvostupanjski sud nije naveo razloge odbijanja dokaznog prijedloga tužiteljice za provođenje novog medicinskog vještačenja jer suprotno proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude u kojem je prvostupanjski sud naveo da je odbio prijedlog tužiteljice za provođenje novog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu u odnosu na trajne posljedice zbog toga što je prihvatio dani nalaz i mišljenje vještaka dr. Beroša i dr. Potočki na temelju kojih trajne posljedice kod tužiteljice nisu utvrđene. Bez uporišta su i žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem navodi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati u odnosu na način i pravilnost razloga o određivanju visine naknade štete jer je prvostupanjski sud detaljno obrazložio kriterije i sve okolnosti konkretnog slučaja na temelju kojih je odmjerio naknadu neimovinske i imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege u primjeni čl. 1100. i 1089. st. 2. ZOO-a.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

10. Tužiteljica u žalbi osporava utvrđenja prvostupanjskog suda proizašla iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Beroša i dr. Potočki, prigovarajući da je dr. Beroš promijenio svoj prvotni nalaz i mišljenje u pogledu trajnih posljedica na način da je u usmenom očitovanju naveo da kod tužiteljice nema trajnih posljedica, ukazujući da je vještak trajne posljedice ocjenjivao samo na temelju nalaza FSVK, međutim smatra da se procjena trajnih posljedica ne utvrđuje samo na temelju nalaza jedne pretrage, već da se postojanje trajnih posljedica utvrđuje na temelju težine pretrpljene ozljede, cjelokupnog tijeka liječenja, cjelokupne medicinske dokumentacije o liječenju tužiteljice, nalaza fizijatra te kliničkog pregleda tužiteljice od strane vještaka te da je stoga prvostupanjski sud morao jasno i detaljno obrazložiti zbog čega je unatoč svemu prethodno navedenom prihvatio usmeno očitovanje dr. Beroša, a da je sud prvog stupnja to propustio učiniti. Međutim, protivno shvaćanju tužiteljice, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio razloge zbog kojih prihvaća konačni nalaz i mišljenje vještaka dr. Beroša koji je ocijenio objektivnim, stručnim i valjano obrazloženim kao i da je sačinjen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije za tužiteljicu, potvrde liječnika opće prakse, pregleda tužiteljice i u skladu s utvrđenjima proizašlim iz prihvaćenog radiološkog nalaza i mišljenja. Naime, u postupku je bilo sporno očitanje FSVK snimki te je u vezi toga provedeno radiološko vještačenje pa je pravilno prvostupanjski sud nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Potočki te usmenog očitovanja oba vještaka dr. Beroša i dr. Potočki, ocijenio da kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tužiteljice za provođenje novog medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu u odnosu na pitanje zaostalih trajnih posljedica, što tužiteljica neosnovano spori.

11. Daljnjim žalbenim navodima stranke u žalbama dovode u pitanje visinu dosuđene pravične novčane naknade tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu. Tužiteljica smatra da je ona dosuđena u preniskom iznosu te da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti vezane uz štetne posljedice koje su nastupile za tužiteljicu. Tuženik smatra da je previsoko dosuđen iznos naknade neimovinske štete te da dosuđena naknada nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH od 29. studenog 2002. koji su tada bili u primjeni. Tuženik nadalje prigovara da nije moguće utvrditi visinu naknade imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege s obzirom na ukupno odmjerenu naknadu imovinske i neimovinske štete, kao i tijek zateznih kamata na imovinsku štetu ukazujući da je riječ o nenovčanoj naknadi imovinske štete zbog čega kamate na istu teku od presuđenja.

12. Protivno prednje iznesenom, prvostupanjski sud je sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, cijeneći sve relevantne okolnosti koje ulaze u supstrat povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, težinu povrede, vrstu i lokalitet ozljede, trajanje i način liječenja, neugodnosti kojima je tužiteljica bila izložena, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, te imajući na umu da je tužiteljica ozljedu zadobila u dobi od 24 godine, pravilno ocijenio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zajedno s naknadom troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od ukupno 14.400,00 kn, pri čemu je tako odmjereni iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete. U vezi s time nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na dosuđenu naknadu neimovinske štete jer ne postoje neke posebne okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčane naknade u većem iznosu. Što se tiče žalbenih navoda tuženika, treba odgovoriti da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve okolnosti o kojima je u konkretnom slučaju vodio računa u odnosu na sve posljedice u tjelesnoj i duševnoj sferi tužiteljice. U navedenom smislu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio ukupnu neimovinsku štetu tužiteljice u odnosu na težinu povrede i njezine posljedice. Također, pravilno je prvostupanjski sud sadržajnom primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a odmjerio tužiteljici naknadu imovinske štete cijeneći rezultate medicinskog vještačenja o trajanju i potrebi tuđe pomoći i njege (4 sata dnevno kroz 2 tjedna i potom 3 sata dnevno kroz idućih tjedan dana) pa kraj činjenice da cijena sata tuđe pomoći i njege u postupku nije sporna u iznosu od 15,00 kn, jednostavnim matematičkim obračunom dobije se iznos imovinske štete od 1.155,00 kn uračunate u ukupno odmjerenu naknadu štete od 14.400,00 kn.

13. Tuženik neosnovano osporava tijek zateznih kamata na dosuđenu naknadu imovinske štete jer je u ovom sporu riječ o naknadi štete od osiguravatelja na temelju obveznog osiguranja za štete počinjene trećim osobama te stoga u primjenu dolaze odredbe posebnog zakona, ZOOP koji u čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisuje da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da se tužiteljica 12. kolovoza 2015. obratila tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a na dosuđenu imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate od toga dana, kako to pravilno cijeni i prvostupanjski sud.

14. Tuženik nadalje neosnovano osporava zakonitost odluke o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu troškova tužiteljice i odbijajućem dijelu troškova tuženika koja je donesena u pravilnoj primjeni čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarife/15 i to utvrđenje određenim žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje, pri čemu je za napomenuti da je prvostupanjski sud utvrđivao uspjeh tužiteljice u parnici pravilno cijeneći da je tuženik u postupku osporavao visinu tužbenog zahtjeva pa se stoga omjer uspjeha tužiteljice obračunava i s obzirom na uspjeh u odnosu na osnovanost visine njenog zahtjeva jer je zbog toga bilo nužno provoditi vještačenja u postupku (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-736/23-2 od 21. veljače 2024.) i da nastavno tuženik naknadu troškova ostvaruje kroz razmjerno umanjenje troškova tužiteljice, te je stoga pravilno odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

15. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda u dijelu kojim joj nije odmjeren trošak sastavljanja podneska od 28. lipnja 2016. kojim je tužiteljica dostavila dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje budući da je opravdano u primjeni čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici odmjeriti taj trošak jer je ta radnja bila uvjet za provođenje vještačenja, slijedom čega tužiteljici sukladno uspjehu u sporu (64,5%) prema Tbr. 8. toč. 4. u vezi s Tbr. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, 107/25-dalje:Tarifa/23) te u granicama zahtjeva tužiteljice s uvećanjem za PDV pripada iznos od 40,31 euro. Nadalje, tužiteljica osnovano prigovara da joj je u primjeni citirane zakonske odredbe bilo opravdano odmjeriti i troškove dolaska vještaka dr. Beroša i dr. Potočki radi usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja u ukupnom iznosu od 500,00 kn/66,36 eura. Slijedom toga, tužiteljici je trebalo odmjeriti daljnji trošak u ukupnom iznosu od 106,67 eura. U preostalom dijelu, protivno žalbenim tvrdnjama tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 155. st. 1. ZPP-a odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, te je za takvo utvrđenje naveo opravdane razloge, koji su u skladu sa stanjem spisa predmeta i koje prihvaća i ovaj žalbeni sud.

16. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude u točkama. I. i II. izreke primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

17. Tužiteljici nije odmjeren trošak žalbenog postupka jer je u žalbenom stadiju uspjela s dijelom sporednog potraživanja s osnova troškova postupka u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) te je u odnosu na odgovor na žalbu ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Tuženik ne ostvaruje naknadu troškova u povodu žalbe u primjeni čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 6. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović