Poslovni broj 77 Gž R-876/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-876/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz G. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske za ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I               Odbija se žalbe tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2639,24 eura/ 19.885,35 kuna.

 

II              Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 104,87 eura/ 790,12 kune[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 19,31 eura/ 145,51 kuna od 15. listopada 2012.,

- na iznos od 16,87 eura/ 127,11 kuna od 15. studenoga 2012.,

- na iznos od 23,52 eura/ 177,18 kuna od 15. prosinca 2012.,

- na iznos od 18,48 eura/ 139,22 kune od 15. siječnja 2013.,

- na iznos od 17,92 eura/ 135,04 kune od 15. travnja 2013.,

- na iznos od   8,77 eura/   66,06 kuna od 15. veljače 2014. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće, sve u roku 15 dana,

te pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 530,90 eura/ 4.000,00 kuna.

 

              III               Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju preko iznosa 104,87 eura/ 790,12 kune do iznosa od 2303,67 eura/ 17.357,00 kuna (za iznos od 2198,88 eura/ 16.566,88 kuna) sa zatraženim zateznima kamata te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

 

              IV Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa 530,90 eura/ 4.000,00 kuna do iznosa od 2639,24 eura/ 19.885,35 kuna (za iznos od 2108,34 eura/ 15.885,35 kuna) te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija.

 

              V              nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 1.781,25 kuna/ 236,41 eura, u roku 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te se u tom dijelu tužba odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, bruto iznos od 2.303,67 eura/ 17.357,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće, sve u roku 15 dana.

Pod točkom II. izreke je odbijen ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 779,91 euro / 5.876,23 kune, dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, te dio zahtjeva za isplatu glavnice i kamate na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika A. P..

              U točki III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.639,24 eura/ 19.885,35 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: …, u roku 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška preko iznosa od 2.639,24 eura/ 19.885,35 kuna žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 9. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka i dosuditi tužitelju daljnji parnični trošak.

 

3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelj poriče žalbene navode te predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

5. Žalba tužitelj je djelomično osnovana.

 

6. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe u spornom razdoblju, za isplatu razlike bruto plaće po osnovi dodataka na plaću za prekovremeni rad na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014.

 

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer su razlozi o određenim odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni sadržaju isprava u spisu. Koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti odluku kao u izreci.

 

 

U odnosu na žalbu tužitelja

 

9. Tužitelj osnovano ističe da je dio tužbenog zahtjeva, koji je sud prvog stupnja odbio pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, već ranije pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-478/2017-33 od 10. prosinca 2019. u točki II. izreke, tako da sud nije imao osnove odlučivati presudom Pr-131/2022-47 od 30. ožujka 2023 o dijelu zahtjeva o kojem je već ranije pravomoćno presuđeno.

 

10. Stoga je osnovan žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a pa je u tom dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

 

11. U odnosu na odluku o troškovima postupka tužitelj ističe da mu je prvostupanjski sud, a nakon donošenja rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-457/2020-3 od 18. srpnja 2022., trebao priznati nagradu za sastav podnesaka i zastupanje na ročištima u iznosu od po 248,86 eura/ 1.875,00 kuna, odnosno za zastupanje na ročištu za objavu presude 124,43 eura/ 937,50 kuna. Žalbeni navodi su neosnovani, i to iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku presude, a iz kojih proizlazi da tužitelju pripada samo pravo na naknadu troška vještačenja.

 

 

U odnosu na žalbu tuženice

 

12. Tuženica ističe da je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka koji je sačinjen prema prijedlogu tužitelja,odnosno temeljem paušalnih iskaza tužitelja i svjedoka u pogledu radne angažiranosti tužitelja, dok je za utvrđenje činjenica vezanih za prekovremeni rad tužitelja jedino i isključivo mjerodavna evidencija tuženika te liste obračuna plaća.

 

13. Analizirajući evidenciju radnog vremena tužitelja, sud prvog stupnja je naveo kako je utvrdio da za kolovoz 2011. (list 16 spisa), u evidenciji nema oznake TR (terenski rad), već redovan rad; da je u dnevnog evidenciji radnog vremena za rujan 2011. na listu 16 spisa pod oznakom TR evidentiran redovan rad od 08,00 do 16,00 sati; da je tuženica je za mjesec kolovoz 2012. dostavila dvostruko vođene dnevne evidencije radnog vremena, na listu 22 spisa (N., datum upoznavanja prazno) bez evidentiranih sati rada pod oznakom TR, te listu 22 spisa (G., datum upoznavanja 4. 9. 2012.), u kojoj je pod oznakom TR evidentiran rad s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati; da je za mjesec rujan 2012. tuženica dostavila tri dnevne evidencije radnog vremena, na listu 23 spisa (G., datum upoznavanja 6. 9. 2012.) u kojoj je evidentiran rad pod oznakom TR za 1. i. 2. (subota i nedjelja) s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 13,00 sati, od 3. do 6. od ponedjeljka do četvrtka s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, te 7. (petak) s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati, dok se na istom listu nalazi dnevna evidencija radnog vremena (N., datum upoznavanja prazno), u kojoj nema oznake TR, te na listu 24 spisa također dnevna evidencija radnog vremena za rujan 2012. (G., datum upoznavanja 27. 9. 2012.), pod oznakom TR za 17. do 20. od ponedjeljka do četvrtka s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, te 21. (petak) s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati, za 24. do 28. od ponedjeljka do četvrtka s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, te 28. (petak) s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 16,00 sati. Za mjesec listopad 2012. tuženica je dostavila dvostruko vođene dnevne evidencije radnog vremena, na listu 24 (N., datum upoznavanja prazno) bez oznake TR, te na listu 25 spisa pod oznakom TR za 9. do 12. od utorka do četvrtka evidentiran je rad s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, osim za 13. i 14. (subota i nedjelja) od 08,00 do 13,00 sati, za 15. do 18. od utorka do četvrtka evidentiran je rad s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, osim za 19. (petak) od 08,00 do 16,00 sati. I za mjesec studeni 2012. tuženica je dostavila dvostruko vođene dnevne evidencije radnog vremena na listu 25 (N., datum upoznavanja prazno) bez oznake TR, te na listu 26 spisa pod oznakom TR za 5. do 9. od ponedjeljka do petka s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, osim 10. (subota) od 08,00 do 17,00 sati, 11. (nedjelja) od 08,00 do 13,00 sati, za 12. do 15. od ponedjeljka do četvrtka od 08,00 do 18,00 sati i 16. (petak) od 08,00 do 16,00 sati. Za prosinac 2012. tuženica je dostavila dvostruko vođene dnevne evidencije radnog vremena na listu 26 spisa (N., datum upoznavanja prazno) bez oznake TR, te na listu 27 pod oznakom TR od 3. do 7. od ponedjeljka do petka s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, osim 8. i 9. (subota i nedjelja) od 08,00 do 13,00 sati, 10. do 13. od ponedjeljka do četvrtka od 08,00 do 18,00 sati i 14. (petak) od 08,00 do 16,00 sati. U dnevnoj evidenciji radnog vremena za ožujak 2013. na listu 28 spisa pod oznakom TR evidentiran je rad s početkom i završetkom radnog vremena od 08,00 do 18,00 sati, osim 11. (ponedjeljak) od 08,00 do 17,00 sati, 16. i 17. (subota i nedjelja) od 08,00 do 13,00 sati, 18., 19., 20. i 21. (od ponedjeljka do četvrtka) od 08,00 do 19,00 sati i 22. (petak) od 08,00 do 16,00 sati.

 

14. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje kako je nesporno da je tuženica redovito za isti mjesec vodila i u spis predmeta dostavila dvostruke dnevne evidencije radnog vremena tužitelja različitog sadržaja, posebno u odnosu na sate prekovremenog rada tužitelja na terenu, pri čemu tijekom cijelog postupka nije dostavila Ručno vođene evidencije logističkog dočasnika koje je tužitelj tražio na okolnost točnog radnog vremena na terenu, pa je na navedene okolnosti sud činjenično stanje dopunio personalnim dokazima.

 

15. Opisana utvrđenja i zaključci su pogrešni te ne proizlaze iz sadržaja isprava u spisu.

 

16. Naime, na listovima 23-24 spisa se zaista nalaze tri stranice na kojima je napisano „Dnevna evidencija radnog vremena za mjesec rujan 2012.“, ali se na svakoj od tih stranica nalaze podaci koju su ispunjeni za različite dane u tom mjesecu. Tako je u evidenciji na listu 23 upisano radno vrijeme za dane 1. i 2. rujna od 8,00 do 13,00 sati te za dane od 3. do 6. rujna radno vrijeme od 8,00 do 18,00 sati uz naznaku PRV (preraspodijeljeno radno vrijeme) 8 (redovni) i 2 (prekovremeni) TR i za dan 7. rujna od 8,00 do 16,00 sati uz naznaku PRV 8 (redovni); na pozadini lista 23 se nalazi evidencija u kojoj je upisano za datume 10. do 12. rujna 2012. Sd (slobodan dan) 8; za dan 13. rujna 2012.od 8,00 do 16,00 sati te za dan 14. rujna Sd 8, a na listu 24 je evidencija za rujan 2012. i to za dane 17.-20. rujna 2012. 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 (redovni) i 2 (prekovremeni) TR, za dan 21. rujna 2012 je napisano 8,00–16,00; za dane 24.-27. rujna 2012. 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 i 2 TR te za dan 28. rujna 2012 8,00-16,00 uz naznaku PRV 8.

 

17. Nadalje, za mjesec listopad 2012. se na poleđini lista 24 nalazi evidencija na kojoj je za dane 1.-5. listopada 2012. upisano Sd 8 te za dan 8. listopada 2012. 8, a na listu 25 je za dane 9.-12. listopada 2012. upisano 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 (redovni) i 2 (prekovremeni) TR; za dane 13. i 14. listopada 2012. 8,00-13,00 sati, za dane 15.-18. listopada 2012. 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 i 2 TR te za 19. listopada 2012. 8,00-16,00 uz naznaku PRV 8 TR.

 

18. Također je tuženica i za studeni 2012. dostavila evidenciju s dvije stranice (pozadina lista 25 i list 26 spisa), s time da je na jednoj stranici napisano za 1. studenoga 2012. 8 te za 2. studenoga 2012. Sd 8; zatim za dane 19.-23. studenoga 2012. je upisano Sd 8 za svaki taj dan; za dane 26.-28 studenoga 2012. 8,00-16,00 sati, a za 29. i 30. studenoga 2012. je upisano Sd 8. Na drugom listu papira je upisano za dane 5.-9. studenoga 2012. 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 (redovni) i 2 (prekovremeni) TR; za 10. studenoga 2012. 8,00-17,00 sati prekovremeni rad 9 i za dan 11. studenoga 2012. 8,00–13,00 uz naznaku prekovremeni rad 5 sati; za dane 12.-15. studenoga 2012. 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 (redovni) i 2 (prekovremeni) TR i za 16. studenoga 2012. 8,00-16,00 PRV 8.

 

19. Za prosinac 2012. je tuženica također dostavila evidenciju s dvije stranice (pozadina lista 25 i list 26 spisa), s time da je na jednoj stranici napisano za dane 17.-21. studenoga 2012. Sd 8 za svaki taj dan, a za dane 24.-28. prosinca 2012. Gd po 8 sati redovnog rada. Na drugoj stanici (list 26 spisa) je napisano za 3.-7. studenoga 2012. 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 (redovni) i 2 (prekovremeni) TR; za dane 8. i 9. prosinca 2012. 8,00-13,00 sati po 5 sati prekovremenog rada; za 10.-13. prosinca 2012. 8,00-18,00 sati uz naznaku PRV 8 (redovni) i 2 (prekovremeni) TR te za 14. prosinca 2012. 8,00-16,00 PRV 8.

 

20. Dakle, tuženica nije vodila dvostruku evidenciju različitog sadržaja, kao što to pogrešno i sadržaju isprava proturječno zaključuje prvostupanjski sud, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

21. O vođenju dvostruke evidencije bi se radilo kada bi za iste dane u mjesecu (u dva formulara Dnevne evidencije) bili upisani različiti podaci te bi u tom slučaju bila dovedena u sumnju vjerodostojnost takve evidencije.

 

22. Međutim, iz naprijed opisanog jasno proizlazi da je tuženica uredno vodila Dnevnu evidenciju radnog vremena za tužitelja, samo što je to činila na način da je za pojedini mjesec na jednoj stranici upisana evidencija za dane kada tužitelj nije bio na terenu ili je koristio slobodne dane, a na drugoj stranici (drugi formular) su upisivani dani u koje je tužitelj radio na terenu. Naime, za svaki pojedini dan u mjesecu je upisan samo jedan podatak, a iz tih upisanih podataka je vidljivo da je tužitelj ima ostvarene sate prekovremenog rada i da je za taj prekovremeni rad koristio slobodne dane.

 

23. Ocjenjujući iskaz svjedoka D. D., sud prvog stupnja je naveo da je on na ročištu održanom dana 5. prosinca 2017. (list 57 spisa) precizno iskazivao o radnom angažmanu na terenu u G. zajedno s tužiteljem; da je naveo kako su cijelu 2012. godinu bile pripreme za Misiju na koju u konačnici ni on niti tužitelj nisu otišli; da rad na terenu traje od 1-3 tjedna, da se radnim danom radilo od 06,00 h do 20,00 h unutar kojeg vremena su bili i obroci, subotom od 07,00 h do 15,00 h, dok je nedjelja obično bila slobodan dan, s tim da se povremeno znalo odraditi cca 2 h da se opere vozilo. Prvostupanjski sud je iskaz imenovanog svjedoka i tužitelja ocijenio sukladnima te im je poklonio vjeru.

 

24. Opisani iskaz svjedoka nije moguće ocijeniti preciznim jer je samo paušalno naveo da je radno vrijeme na terenu bilo od 6,00 do 20,00 radnim danom te subotom od 7,00 do 15,00 sati, bez ijedne riječi o tome koje su radne zadatke obavljali u tom razdoblju, koliko je trajalo vrijeme odmora i konzumiranje obroka, a tužitelj je u svom iskazu samo naveo da se pridružuje iskazu svjedoka „što se tiče radnih dana i vikendom“ te je iskazao da je zajedno sa svjedokom bio na svim terenima, da su bili na pripremama za misiju, ali nisu bili na misijama te je da je tužitelj obavljao i pogrebe u utuženom razdoblju pa se znalo dogoditi da u jednom danu obave i dva pogreba, a znalo se to dogoditi iza 16 sati pa su „im vodili jedan sat, a subotom je isto bilo pogreba, dobivali su za subotu dan za dan, a vikend je bio uredno vođen što se tiče slobodnih dana“. Pritom tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da je vodio vlastitu evidenciju radnog vremena na terenu.

 

25. Da je za utvrđenje činjenica vezanih uz prekovremeni rad mjerodavna službena evidencija tuženice te liste obračuna plaće, proizlazi iz odluka Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-480/2019 od 18. travnja 2019. i Gž R-1223/2019 od 2. siječnja 2020.

 

26. U situaciji kada je tuženica uredno vodila Dnevnu evidenciju radnog vremena u utuženom razdoblju, koju je tužitelj potvrdio vlastoručnim potpisom te nije vodio vlastitu evidenciju radnog vremena, a vrlo općeniti i paušalni iskazi svjedoka D. D. i tužitelja nisu doveli u sumnju vjerodostojnost evidencije radnog vremena koji je vodila tuženica, tada tužbeni zahtjev koji je utemeljen na iskazima svjedoka i nalazu i mišljenju vještaka sačinjenom u skladu s tim iskazima nije osnovan.

 

27. Na temelju čl. 10. st. 3. Zakona o obrani („Narodne novine“ broj 33/02, 58/02 i 76/07) i čl. 96. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09) donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj 118/09). Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Točkom XII. Odluke je propisano da prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom; prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati; o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan; sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. Točka XIII. Odluke sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću odnosno za prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

 

28. Prema nalazu i mišljenju vještaka u varijanti 2 (u kojoj je prekovremeni rad umanjen za sate rada po slobodnim danima prema evidenciji tuženice, list 209-210 i 212-213 spisa) tužitelj je za prekovremeni rad te rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 944,44 kune, i to za siječanj 2012. 154, 32 kune, za rujan 2012. 145,51 kunu, za listopad 2012. 127,11 kuna, za studeni 2012. 177,18 kuna, za prosinac 2012. 139,22 kune, za ožujak 2013. 135,04 kune te za siječanj 2014. 66,06 kuna.

 

29. U odnosu na prigovor zastare, prvostupanjski sud je naveo kako je tuženica na ročištu 5. prosinca 2012. istaknula prigovor zastare dijela tužiteljevog potraživanja zaključno sa 13. veljače 2012. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu prvo potraživanje tužitelja odnosi se na razliku plaće za mjesec kolovoz 2011. s dospijećem 15. rujna 2011. (čl. 92. st. 3. Zakona o radu /"Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19/ – dalje: ZR14). Naime, s obzirom na činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. lipnja 2017., da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 14. srpnja. 2016., da taj zahtjev ima za posljedicu zastoj zastare na rok od tri mjeseca (vidjeti odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1081/2013 od 3. siječnja 2017.), kao i da treba imati u vidu i odredbu čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22), to sud prvog stupnja nalazi da je od 14. srpnja 2016. do 14. listopada 2016., nastupio zastoj zastare te da je na potraživanje za mjesec kolovoz 2011. koje dospijeva 15. rujna 2011. do zastoja zastare 14. srpnja. 2016. protekao rok od 4 godine, 9 mjeseci i 29 dana, a od prestanka zastoja 14. listopada. 2016. do dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2017. protekao rok od 7 mjeseci i 27 dana, na potraživanje za mjesec rujan 2011. koje dospijeva 15. listopada 2011. do zastoja zastare 14. srpnja 2016. protekao rok od 4 godine 8 mjeseci i 30 dana, a od prestanka zastoja 14. listopada 2016. do dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2017. protekao rok od 7 mjeseci i 27 dana, na potraživanje za mjesec siječanj 2012. koje dospijeva 15. veljače 2012. do zastoja zastare 14. srpnja 2016. protekao rok od 4 godine, 4 mjeseca i 28 dana, a od prestanka zastoja 14. listopada 2016. do dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2017. protekao rok od 7 mjeseci i 27 dana, dakle, u odnosu na navedena potraživanja protekao je petogodišnji rok zastare iz članka 139. ZR/14. Na iduće potraživanje za mjesec kolovoz 2012. koje dospijeva 15. rujna 2012. do zastoja zastare 14. srpnja 2016. protekao rok od 3 godine 9 mjeseci i 28 dana, a od prestanka zastoja 14. listopada 2016. do dana podnošenja tužbe 13. lipnja 2017. protekao rok od 7 mjeseci i 27 dana, dakle, manje od zastarnog roka, što znači da u odnosu na ovo potraživanje, kao i u odnosu na daljnje potraživanje nije protekao petogodišnji rok zastare iz članka 139. ZR/14. Slijedom navedenog u zastari je potraživanje razlike plaće tužitelja za mjesec kolovoz 2011., rujan 2011. i siječanj 2012., stoga je dio tužbenog zahtjeva za iznos od 779,91 euro / 5.876,23 kune, prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan.

 

30. Opisana utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda o potraživanjima za koje je nastupila zastara su pravilni pa ovaj sud drugog stupnja u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 154,32 kn za siječanj 2012. ocjenjuje da je isti neosnovan jer je za taj dio zahtjeva nastupila zastara.

 

31. Na temelju svega naprijed navedenoga treba zaključiti da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za rujan 2012. u iznosu od 145,51 kuna/ 19,32 eura, za listopad 2012. 127,11 kuna/ 16,87 eura, za studeni 2012. 177,18 kuna/ 23,53 eura, za prosinac 2012. 139,22 kune/ 18,48 eura, za ožujak 2013. 135,04 kune/ 17,93 eura te za siječanj 2014. 66,06 kuna/ 8,77 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 790,42 kune/ 104,45 eura pa je u tom dijelu odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

32. Preostali dio tužbenog zahtjeva od 2198,76 eura/ 16.566,58 kuna je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo ocijeniti neosnovanima pa je u tom dijelu odluka preinačena i odbijen je taj dio tužbenog zahtjeva.

 

33. U konkretnom slučaju je tužitelj uspio s osnovom 100%, a s visinom 3% (790,42 kune : 23.233,22 kune x 100), što znači da je ukupno uspio s 51,5% (103% : 2), a tuženica s 48,5%, što znači da su obje stranke uspjela u približno jednakom omjeru pa tužitelj u smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova postupka od tuženice, osim na naknadu troškova vještačenja jer su isti bili potrebni za vođenje postupka pa je u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za preostali dio priznatih troškova preinačiti odluku i odbiti zahtjev tužitelja.

 

34. Slijedom svega navedenoga i na osnovi odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I, II i III izreke.

 

35. Na temelju odredbe čl. 369. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

36. Budući da je tuženica uspjela u žalbenom postupku u omjeru od 95% (16.566,58 kuna : 17.357,00 kuna x 100), to joj je tužitelj dužan naknaditi trošak sastava žalbe u istom omjeru, odnosno u iznosu od 1.781,25 kuna/ 236,41 eura (125 bodova x 15,00 kn x 95%) te je odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

 

U Zagrebu 3. listopada 2023.

 

 

   Predsjednik vijeća:

                     Slavica Garac, v.r.