REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-343/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. optuženog HR i II. optužene SR, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi branitelja I. optuženog RR, odvjetnika u [adresa], podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 29. listopada 2025. br. K-244/2025, u sjednici vijeća održanoj 06. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog HR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-244/2025 od 29. listopada 2025., donesenim u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice, protiv optuženog HR, na temelju članka 127. stavak 4. i članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi HR putem branitelja, odvjetnika RR, iz [adresa], kako to navodi u podnesenoj žalbi, zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prema optuženiku ukine istražni zatvor i da se isti pusti na slobodu uz određivanje mjera opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08.
3. Spis je, sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju pravilno utvrdio da su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, te je za svoju odluku dao dostatne i jasne razloge, kao što je dao i valjane razloge zbog kojih nalazi da je primjena mjere istražnog zatvora nužna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan, a zbog kojih nije moguća njegova zamjena mjerom opreza, kako to žalitelj u žalbi predlaže.
6. Iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da žalitelj ne osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i članka 34. KZ/11, te iz članka 229. stavak 1. točka 1. i 6. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 i članka 235. stavak 1. KZ/11, već isti navodeći kako prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka CR i ZR kao vjerodostojne, bez dostatne kritičke ocjene okolnosti i obrane samog optuženika, te osporavajući pri tom postojanje namjere za počinjenje kaznenog djela na strani optuženika, u stvari upire na nepostojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Međutim, imajući u vidu sve dokaze na kojima se temelji potvrđena optužnica, posebice izvješće o postupanju policijskih službenika od 27. svibnja 2025., te iskaz svjedoka-žrtve CR, svjedoka ZR, BR i TR suprotno žalbenim navodima, iz navedenog doista proizlazi osnovana sumnja i u počinjenje kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Pri tome, žalitelju valja kazati kako za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora je dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja ga se tereti, što je ovdje i ostvareno i to, na osnovu sadržaja predloženih dokaza uz podignutu optužnicu bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li optuženik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti obrane optuženika.
7. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a koje zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da u odnosu na optuženika egzistiraju posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Naime, imajući u vidu okolnosti počinjenja predmetnih kaznenih djela odnosno da su kaznena djela počinjenja u kratkom vremenskom razdoblju prema istom zaštitnom objektu, imovini, i prema više osoba, kao i da je optuženik nakon više upozorenja od strane policijskog službenika da pođe sa njim u policijsku postaju reagirao na način da ga je odgurnuo i dao se u bijeg, tada iz navedenog proizlazi visoki stupanj kriminalne volje i upornosti prisutan kod optuženika. Povezujući izloženo s prethodnom višestrukom osuđivanosti optuženog, odnosno s činjenicom da je isti u osamnaest navrata pravomoćno osuđivan i to uglavnom zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, ali i zbog počinjenja kaznenih djela računalne prijevare te kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, zaključak je i ovog drugostupanjskog suda da se radi o osobi sklonoj vršenju kaznenih djela na koju prethodno vođeni kazneni postupci i izrečene kazne u tim postupcima nisu utjecali da se u budućnosti kloni protupravnog postupanja. Dovodeći u vezu prethodno navedeno s činjenicom da se radi o nezaposlenoj osobi koja je lošeg imovinskog stanja, u odnosu na koju se osnovano može zaključiti da upravo činjenjem kaznenih djela dolazi do sredstava za život, tada sve navedeno uistinu, prema stajalištu i ovog drugostupanjskog suda, upućuje na to da postoji predvidiva i realna opasnost da će optuženik, boravkom na slobodi, ponoviti kazneno djelo ili počiniti slično kazneno djelo. Kraj takvog stanja stvari bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke su žalbeni navodi žalitelja kojima ističe socijalne i obiteljske prilike optuženika, kao i navodi kojima ukazuje da činjenica što je optuženik ranije osuđivan ne opravdava sama po sebi zaključak o trajnoj sklonosti kriminalnom ponašanju.
8. Nadalje, žalitelj u žalbi predlaže zamjenu istražnog zatvora nekom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08, pa valja istaći da, po ocjeni ovoga vijeća mjere opreza, s obzirom na sve prethodno iznesene okolnosti konkretnog slučaja, barem za sada, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494.stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3.točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Šibeniku, 06. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac