Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-1075/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o. Zagreb, Preradovićeva 32, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanoga po punomoćnici Dajani Tica, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-920/2022-45 od 21. srpnja 2025., 6. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja CF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-920/2022-45 od 21. srpnja 2025. u točkama II., IV. i V. izreke.
II. Odbija se zahtjev tužitelja CF za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 525,00 EUR (pet stotina dvadeset pet eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.162,82 EUR sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u iznosu od 1.162,82 EUR sa zateznom kamatom od 16. veljače 2021. do isplate, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos od 16. veljače 2021. do 20. srpnja 2025. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka od 270,00 EUR sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke) naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka od 233,18 EUR sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana (točka IV. izreke) te je određeno da u preostalom dijelu svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka V. izreke).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtjeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 525,00 EUR.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 1. i 2. ZPP. Presuda sadrži potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni stanju spisa i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističe tužitelj.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, vlasnika motocikla marke Gilera reg. oznake [registarska oznaka], oštećenog 8. svibnja 2020. u Šibeniku, u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ŽF, upravljajući osobnim automobilom marke Renault reg. oznaka [registarska oznaka], za naknadom imovinske štete u iznosu od 2.325,63 EUR sa zateznom kamatom od 16. veljače 2021. do isplate.
6. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je do predmetne prometne nezgode došlo na način da se osobno vozilo osiguranika tuženika kretalo kroz raskrižje, kolnikom Ulice Velimira Škorpika, koji je definiran kao cesta s prednošću prolaska, položen od sjevera prema jugu, skrećući u lijevo, na dozvoljenom mjestu, na sporedni prilazni kolnik, koji raskrižju prilazi iz smjera zapada,
- da se motocikl tužitelja kroz raskrižje kretao iz smjera sjevera prema jugu,
- da je došlo do sudara s osobnim vozilom osiguranika tuženika koje je u raskrižju skretalo u lijevo, od juga prema zapadu,
- da je preglednost na mjestu nezgode gledano od mjesta sudara prema sjeveru, odnosno smjeru iz kojeg je naišao motocikl bila ograničena zelenim raslinjem i prometnim znakom postavljenim unutar raskrižja, ali da je za oba sudionika bila podjednaka, na oko 37 metara od mjesta sudara,
- da je osiguranik tuženika započeo s radnjom skretanja kada se motocikl nalazio od mjesta sudara udaljen za oko 39 metara, u poziciji kad je motocikl tek trebao ući u vidno polje osiguranika tuženika, dakle, kad ga osiguranik tuženika još nije mogao primijetiti, - da je odmah nakon pokretanja osobnog vozila osiguranik tuženika mogao uočiti nailazak motocikla i odustati od daljnjeg prolaska kroz raskrižje,
- da je vozač motocikla kasnio s reakcijom za 0,39 sek, s obzirom na trenutak njegovog ulaza u vidno polje, a da je reakcija bila pravovremena, da bi uspio izbjeći nezgodu pri svim brzinama do 63 km/h,
- da je vozač motocikla u konkretnoj situaciji na opasnost reagirao kad se nalazio udaljen od mjesta sudara za oko 30,5 metara te da je na toj duljini puta mogao sigurno forsiranim kočenjem zaustaviti motocikl pri prethodnom kretanju svim brzinama do 56 km/h,
- da je na mjestu događaja dopuštena brzina od 50 km/h,
- da se vozač motocikla kretao brzinom od oko 60 km/h,
- da je na motociklu tužitelja nastala totalna šteta,
- da stvarna šteta s uključenim PDV-om iznosi 2.325,63 EUR,
- da je motociklom u trenutku predmetne prometne nesreće upravljao LF,
- da je LF u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem kokaina od 32,5 nanograma u krvi u trenutku vađenja krvi, odnosno oko 100 nanograma po mililitru u vrijeme prometne nezgode, da nije bio sposoban za sigurnu vožnju te da je vjerojatnost za izazivanje nesreće bila 2-10 puta veća.
7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je osiguranik tuženika oduzeo prednost prolaska motociklu tužitelja, čime je postupio protivno odredbama čl. 34. i 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (''Narodne novine'', broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20
– dalje: ZSPC), a da je vozač motocikla, vozeći do križanja u prekomjernoj brzini od 60 km/h i zbog utjecaja kokaina na zakašnjelu reakciju na primjećivanje vozila osiguranika tuženika, doprinio nastanku ovog događaja jer je sudar mogao izbjeći forsiranim kočenjem, da se neposredno prije nezgode kretao bilo kojom brzinom do 56 km/h, čime je postupio protivno odredbi čl. 53. ZOSPC. Stoga je ocijenio da postoji podjednaka odgovornost tužitelja i osiguranika tuženika za predmetni događaj.
8. Zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.
9. Tužitelj u žalbi navodi da je u ovom postupku sud nedvojbeno utvrdio da je osiguranik tuženika oduzeo prednost prolaska tužitelju te da je upravo on isključivo odgovoran za nastanak prometne nesreće, a da je tužitelj prije poduzimanja kočenja vozio tek neznatno brže od ograničenja. No, sve i kad bi bilo točno da je tužitelj prekoračio brzinu i da je bio pod utjecajem droge, da bi i dalje glavni uzrok prometne nesreće bilo oduzimanje prednosti izvršeno po osiguraniku tuženika te da stoga ne bi bilo mjesta utvrđivanju jednakog omjera odgovornosti, već bi eventualno doprinos tužitelja iznosio 10 do 20 %.
9.1. U odnosu na te žalbene navode treba reći da je točno da je predmetnu prometnu nezgodu u ovom slučaju izazvao osiguranik tuženika, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Međutim, kada je u ovom postupku isto tako utvrđeno da je vozač motocikla LF u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem kokaina, da nije bio sposoban za sigurnu vožnju, da se, dolaskom do raskrižja, kretao brzinom za oko 10 km/h većom od dopuštene, da je kasnio s reakcijom, da je pravovremenom reakcijom mogao izbjeći nezgodu pri svim brzinama do 63 km/h, a forsiranim kočenjem da je mogao sigurno zaustaviti motocikl pri svim brzinama do 56 km/h, ali unatoč tome to nije učinio, onda je pravilan i zaključak prvostupanjskoga suda da postoji obostrana krivnja za nastanak predmetne štete odnosno suodgovornost LF, kojemu je vlasnik povjerio motocikl.
9.2. S obzirom na sve utvrđene okolnosti nastanka predmetne prometne nezgode, kao i značenje povrijeđenih odredaba čl. 34., čl. 57. te čl. 53. i čl. 58. ZSPC, kojima je propisan način postupanja sudionika u prometu, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da postoji podjednaka odgovornost tužitelja i osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj. Stoga je pravilno primijenio odredbu čl. 1072. st. 2. i 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), prema kojoj, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, s time da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.
10. U odnosu na žalbene navode da toksikološko vještačenje nije odlučno za predmetni postupak jer se vještakinja s dostatnim stupnjem vjerojatnosti nije mogla izjasniti o tome kako je konkretno kokain djelovao na vozača motocikla (poticajno i ekstatično ili depresivno i usporavajuće), kao ni o brzini njegove razgradnje u odnosu na njega te da je stoga ostalo upitno je li konzumacija kokaina ikako odnosno koliko je točno utjecala na vozača ili je u trenutku prometne nezgodne njezino djelovanje već bilo prestalo, slijedom čega ni presuda u tom dijelu nije obrazložena, treba reći da je u ovom slučaju sud utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod spornog odnosa među strankama. Tako je utvrdio da je vozač motocikla LF u trenutku štetnog događaja bio pod utjecajem kokaina i to u koncentraciji od oko 100 nanograma, da se smatra da koncentracija od 50 do 100 nanograma po mililitru kokaina u krvi izaziva najjače efekte djelovanja kokaina u organizmu, da je prema utvrđenoj koncentraciji kokaina u krvi vozač motocikla kokain konzumirao možda čak i do sat vremena prije upravljanja motornim vozilom te da zbog utvrđene koncentracije kokaina nije bio sposoban za sigurnu vožnju. Kada se pritom uzmu u obzir i ostale okolnosti konkretnog slučaja, koje je prvostupanjski sud također utvrdio i naveo u obrazloženju presude – da je vozač motocikla pravovremenom reakcijom nezgodu mogao izbjeći, ali da je s reakcijom kasnio, kao i da se kretao brzinom većom od dopuštene, okolnosti koje se tiču nalaza i mišljenja toksikološkog vještaka, koje tužitelj navodi u žalbi, pored navedenih činjeničnih utvrđenja, same po sebi nisu dovoljne za zaključak da ne postoji odgovornost vozača motocikla za predmetni štetni događaj, odnosno da bi njegova odgovornost bila manja od utvrđene.
11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja u preostalom iznosu, razmjerno njegovoj odgovornosti za nastanak predmetne štete, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate, u kojem dijelu tužitelj pobijanu presudu određeno i ne osporava.
12. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
13. Budući da ni odluku o trošku tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).
14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).
15. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
16. U nepobijanom dijelu (točka I. i III. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici, 6. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
