Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-113/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš - Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LKE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Klemenu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republika Hrvatska Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, OIB: 43541122224, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1989/2017-45 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja LKE i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1989/2017-45 od 30. lipnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LKE za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 25.217,33 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i zahtjev za naknadu troška postupka (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Žalbu protiv navedene presude izjavljuje tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome ističe kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda kako on ne posjeduje upravni akt u utuženom razdoblju koji predstavlja osnovu za isplatu potraživanja u ovome postupku. Predlaže ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.217,33 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa u spornom razdoblju od kolovoza 2012. do veljače 2014. na ime razlike plaće za koju tvrdi da je nastala zbog pogrešno izvršenog obračuna plaće od strane tuženika u spornom razdoblju.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tužitelj. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajno upire tužitelj, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Neosnovano tužitelj pobija i pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku, jer je iste prvostupanjski sud pravilno utvrdio i iste cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

7. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje da je:

- rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, klasa:

UP/1-080-04-12-01/718. URBROJ: 521-T-02-12-01 od 23. srpnja 2012. tužitelju je određen koeficijent složenosti poslova 1,57 osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te je istim rješenjem tužitelj s 1. kolovoza 2012. raspoređen na radno mjesto broj 252, viši stručni savjetnik u Glavno tajništvo, Sektor za informatiku, distribuciju podataka i zaštitu, Služba za distribuciju podataka i informacijsku sigurnost, Odjel za informacijsku sigurnost i distribuciju EU I NATO dokumenata; Navedeno rješenje sadrži pouku o pravnom lijeku, prema kojoj se u roku 15 dana može izjaviti žalba odboru za državnu službu

- protiv navedenog rješenja, tužitelj je pravodobno podnio žalbu te je 28. kolovoza 2014. doneseno rješenje Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/12-01/2219, URBROJ: 566-01/5-14-3, kojim je poništeno Rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 23. srpnja 2012., te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Navedeno rješenje sadrži pouku o pravnom lijeku, prema kojoj se u roku 30 dana može pokrenuti upravni spor tužbom Upravnom sudu u Zagrebu;

- rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva vanjskih i europskih klasa: UP/I-080- 04/14-01/297, urbroj: 521-GT-01-02-14-1 od 22. veljače 2014. tužitelj je s danom 1. ožujka 2014. raspoređen na radno mjesto broj 233, viši stručni savjetnik u Glavno tajništvo, Sektor za informacijsku sigurnost i informatiku, Služba za informacijsku sigurnost, odjel za certifikate i sigurnosne standarde;

- među strankama nije sporno da protiv rješenja Odbora za državnu službu dana 28. kolovoza 2014. ni tužitelj ni tuženik nisu pokretali upravni spor, već da je tuženik donio novo rješenje 22. veljače 2014. kojim je tužitelj raspoređen u odjel za certifikate i sigurnosne standarde;

- tužitelj u svojem iskazu pred sudom navodi da se nije nikada žalio na rješenje tuženika od 22. veljače 2014. koje je bilo doneseno prije nego je drugostupanjskom odlukom poništeno rješenje od 23. srpnja 2012. kao i da mu je tuženik za utuženi period od kolovoza 2012. pa do veljače 2014. isplaćivao plaću temeljem rješenja koje je poništeno, po koeficijentu 1,57.

8. Na temelju izvedenih dokaza pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kako tužitelj za utuženi period za koji potražuje isplatu plaće ne posjeduje upravni akt temeljem kojega bi mu tužena bila u obvezi isplaćivati plaću u većem iznosu od isplaćene, jer ne postoji akt koji bi tužitelj ishodio u upravnom postupku, pa slijedom navedenog ne postoji niti pravni osnov temeljem kojega bi isti u ovom postupku mogao potraživati isplatu uvećane plaća u zatraženom iznosu, slijedom čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8.1. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi visinu tužbenog zahtjeva pribavom podataka i provedbom financijskog vještačenja jer nakon što je pravilno utvrdio kako tužitelj nije dokazao pravni osnov svog potraživanja u skladu s načelom ekonomičnosti, pravilno je odbijen prijedlog tužitelja za pribavom i deklasifikacijom podataka te provođenjem financijskog vještačenja, kao nepotreban jer bi se time tužitelju nepotrebno uzrokovao nastanak daljnjih troškova postupka.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe kako je obračun plaće za mjesec srpanj 2012. koje je dostavio uz tužbu upravni akt jer tvrdi da je plaća obračunata temeljem Rješenja o rasporedu koje je u primjeni s 1. veljače 2010. Na te žalbene navode valja prije svega odgovoriti kako obračun plaće za srpanj 2012. koji je dostavio tužitelj uz tužbu nije upravni akt. U odnosu na navode kako je upravni akt Rješenje o rasporedu koje je u primjeni s 1. veljače 2010. temeljem kojeg je izvršen navedeni obračun plaće za srpanj 2012. i da mu stoga pripada plaća u većem iznosu, valja odgovoriti kako tužitelj niti u činjeničnim navodima tužbe, niti tijekom postupka nije tvrdio kako bi osnov njegova potraživanja bilo i Rješenje o rasporedu koje je u primjeni s 1. veljače 2010. te tvrdio da bi mu i po tom osnovu bila isplaćena manja plaća u spornom razdoblju, slijedom čega se radi o novim činjenicama, a što nije dopušteno u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP pa stoga navedeni razlozi nisu cijenjeni.

10. I odluka o trošku je pravilna i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te neobrazloženim žalbenim navodima (osim kroz tvrdnju da je tužitelj trebao uspjeti u sporu a sa čime nije uspio) nije dovedena u sumnju, slijedom čega je potvrđena prvostupanjska presuda i za iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku pod točkom II. izreke.

11. Zbog svega navedenog, jer nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je i odlučeno u točci I. izreke ove drugostupanjske presude.

12. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te stoga nisu niti cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

13. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio.

U Velikoj Gorici 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos