Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1451/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Kozina Barišić, odvjetnica u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp- 57/2022 od 11. lipnja 2024., 6. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-57/2022 od 11. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na posjedovnu zaštitu kojim je traženo da se utvrdi da je tuženik samovlasnim nadograđivanjem postojećeg betonskog zida na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na poziciji označenoj točkama A,F,E skice lica mjesta sudskog vještaka ABC, ing.geod. „U Splitu, studeni 2022.“, koja čini sastavni dio toga rješenja, u razdoblju od 8. travnja 2022. do 14. travnja 2022., počinio smetanje zadnjeg mirnog i faktičnog posjeda puta koji u naravi predstavlja posebni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta sudskog vještaka ABC, ing.geod. „U Splitu, studeni 2022.“, koja čini sastavni dio toga rješenja, označen slovima A,B,C,D,E,F,A površine 15 m2, te da mu se naloži da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja uspostavi ranije posjedovno stanje na predmetnoj nekretnini na način što će u cijelosti porušiti nadograđeni dio postojećeg zida te uspostaviti ranije posjedovno stanje na tom dijelu nekretnine kakvo je bilo prije čina smetanja posjeda, kao i da mu se zabrani takvo ili slično samovlasno smetanje tužiteljičinog posjeda, a odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Točkom II. izreke navedenog rješenja naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 400,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji, a tuženika obveže na podmirenje troškova postupka, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu puta koji se nalazi na dijelu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz tvrdnju da ju je tuženik nadograđivanjem postojećeg betonskog zida na istoj nekretnini u razdoblju od 8. do 14. travnja 2022. smetao u posljednjem mirnom posjedu navedenoga puta.

6. Tijekom postupka sud prvog stupnja utvrdio je da je tužiteljica u posjedu puta širine cca 2,26 m, a da se radi o dijelu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] (dio nekretnine katastarske oznake [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta sudskog vještaka ABC, ing.geod. od studenog 2022., označen slovima A,B,C,D,E,F,A, površine 15 m2, koju tužiteljica i njezin suprug koriste za prolaz automobilom do svoje obiteljske kuće. Utvrdio je da se na dijelu navedene nekretnine nalazi betonski zid označen slovima A-F-E, te da visina varira između 10 cm i 60 cm, budući da je zid nadograđen kaskadno, a da je građevinske radove nadogradnje predmetnog zida izvršio tuženik.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije dokazala da je opisanom nadogradnjom zida tuženik zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu puta koji u naravi predstavlja posebni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] odnosno kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da tužiteljica i nakon nadogradnje zida i dalje može automobilom skrenuti s puta i ući u svoje dvorište. Cijeneći iskaze stranaka i saslušanih svjedoka, zaključak je suda prvog stupnja da tužiteljica i dalje, nakon što je tuženik nadogradio sporni zid, svoj automobil parkira u svojem dvorištu, odnosno da i dalje može automobilom pristupiti svojem dvorištu preko dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz jedinu razliku što tužiteljica i njezin suprug tvrde da nakon nadogradnje zida otežano ulaze sa automobilom u svoje dvorište, odnosno da im je ulaz bitno ograničen, dok tuženik i svjedoci predloženi po tuženiku, a radi se o susjedima stranaka, tvrde da tužiteljica bez obzira na nadogradnju zida nesmetano ulazi u svoje dvorište.

8. Međutim, zaključak je suda prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala da nakon radova koje je nedvojbeno obavio tuženik, a odnose se na nadogradnju postojećeg betonskog zida, otežano ili bitno ograničeno ulazi u svoje dvorište, budući da na to ne upućuje ni jedan provedeni i predloženi dokaz, odnosno jedino suprug tužiteljice navedeno potvrđuje u svom iskazu, kojeg sud prvog stupnja nije mogao uzeti kao odlučan s obzirom da je on, kao suprug tužiteljice te kao osoba koja također prolazi spornim putem i parkira svoj automobil u dvorište gdje i tužiteljica parkira svoj automobil, ima interes za uspjehom tužiteljice u predmetnom postupku.

9. Kako nije utvrđeno da je tuženik nadogradnjom spornog zida smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu puta koji predstavlja posebni dio nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta sudskog vještaka ABC, ing. geod. „U Splitu, studeni 2022.“, koja čini sastavni dio toga rješenja, označen slovima A,B,C,D,E,F,A površine 15 m2, sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 21. stavka 1. i članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZV) odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

10. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju neosnovano tužiteljica ukazuje u žalbi, s obzirom da pobijano rješenje nije nerazumljivo, u istom su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te rješenje ne sadrži nedostatke zbog kojih se isto ne bi moglo ispitati.

11. Osporavajući pravilnost zaključka suda prvog stupnja o tome da nije utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu u posjedu spornog puta, tužiteljica u žalbi ističe da osnovanost njezina zahtjeva proizlazi iz svih provedenih dokaza, a osobito iz iskaza same tužiteljice kao i iz iskaza svjedoka ČF, supruga tužiteljice, a da je proturječan stav suda prvog stupnja prilikom procjene značaja pojedinih dokaza i iskaza saslušanih svjedoka. Smatra da sud prvog stupnja neosnovano nije u cijelosti uzeo u obzir iskaz supruga tužiteljice budući da ima interes za uspjehom tužiteljice u ovoj parnici, iako je u svom iskazu naveo da je i sam prije sporne nadogradnje mogao nesmetano pristupiti automobilom na predmetnu parcelu, dok mu je pristup nakon nadogradnje otežan do te mjere da je nekoliko puta oštetio auto i automobilske gume, a isto se događalo i prijateljima koji bi im došli u goste, s time da i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ABC proizlazi da su na nadograđenom zidu jasno vidljivi tragovi auto guma. S druge strane, sud prvog stupnja uzeo je u obzir iskaze svjedoka HF i AF, bratića tuženika koji žive na istoj nekretnini kao i tuženik, pri tome ne dovodeći u pitanje njihovu pristranost.

12. Međutim, protivno iznesenim žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju rješenja pravilno i potpuno utvrdio potrebno činjenično stanje i obrazložio koje iskaze svjedoka je prihvatio kao istinite i zbog čega, a koje nije, odnosno pravilno je postupio kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev jer prema stanju spisa i utvrđenjima koja proizlaze iz provedenih dokaza, nije bilo osnova za udovoljiti tužbenom zahtjevu kojim je zatražena posjedovna zaštita s tvrdnjom da je tužiteljica nadogradnjom zida smetana u posjedu puta do svoje nekretnine.

13. Iz provedenih dokaza proizlazi da tužiteljica, kao i njezin suprug, i nadalje neometano koriste sporni put radi pristupa svojoj nekretnini osobnim vozilima. Takav činjenični zaključak potkrepljuju i iskazi svjedoka HF i AF, susjeda stranaka, koji su neposredno opažali da tužiteljica i dalje koristi navedeni put za ulazak u svoje dvorište. Nadalje, uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da predmetni put ima širinu od približno 2,26 metara, pri čemu je zabilježeno da se osobno vozilo tužiteljice u trenutku uviđaja nalazilo parkirano unutar njezina dvorišta, što dodatno potvrđuje mogućnost nesmetanog pristupa nekretnini tužiteljice.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je tužiteljica, a budući da je na njoj teret dokaza, između ostaloga imala mogućnost predložiti provođenje dokaza prometno tehničkim vještačenjem na okolnost otežanog ulaska u dvorište nakon nadogradnje zida. Međutim, iz navedenog ne proizlazi da je tužiteljica svoje tvrdnje mogla dokazati isključivo takvim vještačenjem, već i drugim dokazima, primjerice policijskim zapisnikom ili iskazima svjedoka. Sud prvog stupnja odlučivao je u okviru dokaza koje su stranke predložile, a iz tih dokaza nije proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva.

15. Odredba članka 22. stavak 1. ZV-a propisuje da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda i naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, ukoliko dokaže da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz odredbe članka 22. stavak 2. ZV-a, a to su posljednji mirni posjed i nastalo smetanje.

16. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da rezultati provedenog postupka ne dovode do zaključka o ispunjenosti navedenih pretpostavki. Nesporno je utvrđeno da je tuženik nadogradio sporni zid te da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu predmetnog puta. Međutim, tužiteljica nije nedvojbeno dokazala da nadogradnja zida predstavlja čin smetanja njezinog posjeda puta.

17. Radi izloženog pravilno je sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg ne proizlazi da bi tužiteljici bio onemogućen ili bitno ograničen pristup automobilom do svoje nekretnine, a preko predmetnog puta, odbio istoj pružiti posjedovnu zaštitu u okviru odredbe članka 22. ZV-a, pa je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

18. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u jednokratnoj naknadi za cijeli prvostupanjski postupak temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe Tbr. 7. stavak 2. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

20. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom, slijedom čega je njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 6. studenog 2025.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak