- 1 -              Rev 451/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 451/2022-2

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. B., OIB: … i drugotužiteljice D. B., OIB: …, oboje iz Z., koje zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-769/2021-2 od 16. ožujka 2021. kojim je preinačeno dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2115/2018-101 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I.              Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-769/2021-2 od 16. ožujka 2021. osim u dijelu točke I. kojim je potvrđena točka 2. dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2115/2018-101 od 24. svibnja 2019. kojim je odbijen zahtjev drugotužiteljice D. B. za naknadu parničnih troškova te predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              II.              Odbija se revizija drugotužiteljice D. B. kao neosnovana.

 

              III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskim dopunskim rješenjem pod točkom 1. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju M. B. parnični trošak u iznosu od 58.458,00 kuna u roku od 15 dana, a pod točkom 2. (očitom omaškom u pisanju je ponovno navedena točka 1.) izreke je odbijen zahtjev tužiteljice D. B. za naknadu parničnog troška.

 

2.              Drugostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijena je žalba prvotužitelja M. B. kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko dopunsko rješenje u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev prvotužitelja M. B. za naknadu troškova postupka i u dijelu pod točkom II. kojim je odbijen zahtjev 2. tužiteljice D. B. za naknadu parničnih troškova. Pod točkom II. izreke uvažena je žalba tuženika R. B. i preinačeno je prvostupanjsko dopunsko rješenje u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 58.458,00 kuna te je odbijen zahtjev tužitelja M. B. za naknadu troškova postupka u iznosu od 58.458,00 kuna i određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3680/2021-2 od 13. listopada 2021., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-769/2021-2 od 16. ožujka 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              "Predstavlja li odbijanje glavnog tužbenog zahtjeva, a usvajanje eventualnog tužbenog zahtjeva koji proizlaze iz iste osnove (glede eventualnog zahtjeva nije nastao nikakav poseban trošak) u cijelosti uspjeh u sporu tužitelja (s obzirom da tužitelj ne traži da se usvoje oba zahtjeva-već podredno eventualni ako glavni nije osnovan) te ima li tužitelj s obzirom da je u cijelosti uspio s eventualnim tužbenim zahtjevom (koji nije u potpunosti samostalan) pravo na naknadu parničnih troškova od tuženika (čl. 385. st. 1. ZPP-a)?"

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači pobijano rješenje tako da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsko rješenje u dosuđujućem dijelu te prihvati žalbu tužitelja i dosudi daljnje troškove prema žalbenim navodima.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija prvotužitelja M. B. je osnovana, a revizija drugotužiteljice D. B. nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP/2019) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet revizijskog razmatranja je odluka o parničnim troškovima.

 

9.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su prvotužitelj i drugotužiteljica postavili (glavni) tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini (svaki u ½ dijela) originarnim načinom stjecanja - građenjem te predaju u posjed iste nekretnine, da je samo prvotužitelj postavio i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva za utvrđenje prava suvlasništva na temelju pravnog posla - međusobnog sporazuma od 27. ožujka 1985. što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu te da je pravomoćnom presudom sud odbio (glavni) tužbeni zahtjev u odnosu na oba tužitelja, a prihvatio podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev koji je određen samo u odnosu na prvotužitelja.

 

10.              Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 3. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, dalje: ZPP/2013) dosudio parnični trošak prvotužitelju, a odbio je parnični trošak drugotužiteljice. Pri tome je izrazio pravno shvaćanje da postavljanjem eventualnog tužbenog zahtjeva tužitelji ni ne traže da sud prihvati glavni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, već ukoliko sud ne nađe osnovanim glavni tužbeni zahtjev koji su postavili oboje tužitelja, da prihvati eventualno kumulirani zahtjev tužitelja M. B.. Stoga, s obzirom na to da je prihvaćen eventualno kumulirani zahtjev, odbijen je glavni zahtjev oboje tužitelja zbog čega je neosnovan zahtjev drugotuženice D. B. za naknadu parničnog troška. Nadalje, zaključio je da u odnosu na glavni tužbeni zahtjev nisu nastali posebni troškovi te da se odluka o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu temelji na ocjeni svih izvedenih dokaza.

 

11.              Drugostupanjski sud je povodom žalbe stranaka preinačio prvostupanjsko rješenje i odredio da svaka stranka snosi svoj trošak primjenom čl. 154. st. 4. ZPP/2013. imajući u vidu da je glavni tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja odbijen u cijelosti i eventualni zahtjev u odnosu na drugotužiteljicu kao i imajući u vidu da su oba zahtjeva upravljena na stjecanje prava suvlasništva nekretnina.

 

12.              Odredbom čl. 188. st. 1. ZPP/2013 propisano je da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Stavkom 2. istog članka je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, dok je stavkom 3. propisano da se zahtjevi mogu, prema stavku 2. ovog članka, istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

 

13.              Kod eventualne kumulacije, postoji prvi ("glavni") zahtjev i drugi, podredni, (eventualno kumulirani) za kojeg tužitelj traži da ga sud prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. Takvi zahtjevi nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom ("glavnom") zahtjevu ili obrnuto (tako i u Rev-238/2019 od 3. prosinca 2019.). Stoga je u pravu prvostupanjski sud koji je zaključio da tužitelj ne traži da sud prihvati glavni i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nego traži da se udovolji samo jednome od njih.

 

14.              Prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu. Budući da u ovom konkretnom slučaju prvotužitelj M. B. nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a uspio je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, dok u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, tuženik je prvotužitelju M. B. dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama revizijskog suda broj: Rev172/08-2 od 15. siječnja 2013. i Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022.

 

15.              Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Kada je sud odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio je podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev pri čemu u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije nastao nikakav posebni trošak, tužitelj je uspio u sporu u cijelosti i pripada mu parnični trošak u cijelosti.

 

16.              Kako je slijedom navedenog drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP/2013 u vezi s čl. 188. st. 2. ZPP/2013, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 154. st. 1. ZPP/2013 u vezi s čl. 188. st. 2. ZPP/2013.

 

17.              Zbog počinjene bitne povrede drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP/2019 u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.

 

18.              Drugotužiteljica D. B. nije uspjela u sporu jer je glavni tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, a podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev je protiv tuženika podnio samo prvotužitelj M. B., a ne i drugotužiteljica. Stoga drugotužiteljica D. B. nema pravo na trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP/2013 te su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 154. st. 1. ZPP/2013 kada su odbili njen zahtjev za naknadu parničnog troška. Međutim, budući da je tuženik uspio u sporu u odnosu na drugotužiteljicu D. B., tuženik ima pravo na trošak u odnosu na drugotužiteljicu što će sud uzeti u obzir kod ponovnog odlučivanja o parničnom trošku.

 

19.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP/2019 u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP/2019 reviziju drugotužiteljice D. B. odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

20.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP/2013 zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

 

Zagreb, 3. listopada 2023.