REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-135/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB [osobni identifikacijski broj] S. i [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Milenko Jakšić i Vanja Jakšić iz Siska, protiv tuženika LS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog punomoćnici Mihaela Rastovac, odvjetnici iz Siska, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-133/2023- 24 od 28. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično uvažava, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-133/2023-24 od 28. prosinca 2023.
- p o t v r đ u j e u pobijanom dosuđujućem i pobijanom odbijajućem dijelu (točke I. i II. izreke)
- p r e i n a č a v a u odluci o parničnom trošku ( točka III. izreke) tako da ista glasi:
"Svaka stranka snosi svoje troškove postupka"
II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FS (Kristian) Sertiću iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 927,12 EUR / 6.985,39 kn1 zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja FS (Kristian) Sertić koji glasi: " Nalaže se tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FS (Kristian) Sertiću iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.839,80eura/43.999,97kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, kao i da mu plati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 927,12 EUR / 6.985,39 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2023. do zaključno 19. lipnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana." kao neosnovan.
III. Nalaže se da tužitelju FS (Kristian) Sertiću iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 555,43 eura/4.184,89 kn2 sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pobija tužitelj (točka II. izreke) te u odluci o troškovima postupka ( točka III. izreke), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti i obveže tuženika da plati troškove parničnog postupka tužitelju u cijelosti kao i trošak sastava žalbe.
2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ističe kako postoji zatvoreni krug indicija bitnih za dokazivanje da je doista pozajmio pok. VS upravo utuženi iznos , da su tužitelj i pok. bili u prijateljskim odnosima, gotovo kao braća, pa stoga tužitelj nije smatrao da bi trebao zaključiti pismeni ugovor o zajmu, da se US zaduživao i ranije radi podmirenja i osnovnih životnih potreba, da je bio slabog imovnog stanja, da je tužitelj neposredno prije kupovine automobila sa računa podigao iznos od 44.000,00 kuna kojeg je na ruke predao pok. VS, koji je tim novcem platio prodavatelju za automobil, da pok VS nije imao realni izvor prihoda od kojega bi mogao kupi vozilo. Osporava i odluku o troškovima postupka jer da sud nije ispravno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a jer je uspjeh tužitelja računao samo prema visini zahtjeva, a ne i uspjeh sa osnovom tužbe.
3. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu ( točku I. izreke) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista u tom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te tuženiku dosudi parnični trošak prema troškovniku, uvećan za trošak žalbe.
3.1. U sadržaju žalbe ukazuje da dinamika uplata i visina iznosa učinjenih od strane tužitelja pok. VS preko Aircash računa ne potvrđuju da se radilo o pozajmicama, već obzirom na navode svjedokinje ŠS kako je pok VS za tužitelja i njegovu obitelj obavljao razne poslove, kao postavljanja pločica, električnih instalacija, košnje trave i sl., pa su mu zauzvrat davali novac ili primjerice neki alat. Osporava da bi tužitelj pok. VS dao novac za plaćanje registracije kupljenog vozila u iznosu od 100,57, eura. Nastavno ukazuje da bi ako se radilo o pozajmicama, bilo logično da se u tom smislu napravi neki pismeni ugovor.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH,123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
8. Navodima žalbi tužitelja i tuženika, nije dovedeno u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud na temelju provedenih personalnih dokaza, saslušanjem svjedoka i stranaka, te uvidom u ugovor o kupnji vozila, u transakcije po Aircash računu, financijskim vještačenjem, kao i uvidom u račun CVH br. 11149-HO92-1493 od 3. kolovoza 2022. utvrdio relevantno činjenično stanje, a u žalbama se niti na ukazuje da bi drugačije činjenično stanje bilo utvrđeno provedbom nekih drugih predloženih dokaza. Naime žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obje parnične stranke vide u tome kako je sud ocijenio pojedine provedene dokaze i koje činjenice je smatrao utvrđenima, a koje utvrđenje ne ide u prilog njihovim očekivanjima.
9. Suprotno navodima žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da bi predniku tužitelja pok VS pozajmio iznos od 44.000,00 kuna za kupovinu motornog vozila, jer neovisno o tome što su bili u prijateljskim odnosima, nije ni životno niti logično, da za takvu pozajmicu tužitelj ne bi od pok. VS tražio pismenu potvrdu o zajmu, u vrijeme predaje novca ili naknadno, poglavito što je za bitno manji iznos kao dokaz da je VS pozajmio iznos od 100,57, eura za registraciju kupljenog automobila, zadržao račun Centra za vozila Hrvatske br. 11149-HO92- 1493 od 3. kolovoza 2022. Nastavno prema sadržaju Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 2. kolovoza 2022. proizlazi da je kupoprodajna cijena automobila iznosila 24.000,00 kuna, te ni prodavatelj predmetnog vozila, saslušan kao svjedok, ne navodi veću cijenu već uz ogradu da se više točno ne sjeća, spominje cijenu od oko 18.000,00 kuna.
10. Analizom svih izvedenih dokaza, osnovano prvostupanjski sud smatrao da je tužitelj pok. VS pozajmio samo za troškove registracije vozila iznos od 100,57, eura, jer suprotno žalbi tuženika, u protivnom nije logično da bi tužitelj u svom posjedu imao račun Centra za vozila Hrvatske br. 11149-HO92-1493 od 3. kolovoza 2022. Nastavno je prvostupanjski sud analizirajući uplate tijekom srpnja i kolovoza sa Aircash računa tužitelja na Aircash račun pok. VS na karticu br. 5399 8200 1450 7999 u iznosu od ukupno 906,18 EUR / 6.827,60 kuna i dvije uplate u ukupnom iznosu od 79,63 EUR / 600,00 kuna sa računa VS u korist računa FS, osnovano smatrao da se radilo o pozajmicama tužitelja u iznosu od ukupno 906,18 EUR, te djelomičnom povratu pozajmljenih sredstava pok. ČS tužitelju u iznosu od 79,63 EUR-a.
10.1. Tuženik kao nasljednik pok ČS je odgovoran za dugove ostavitelja, te je obvezan plati tužitelju dužni iznos od 826,55 EUR / 6.227,60 kuna s osnova uplata tužitelja na Aircash račun prednika tuženika, te iznos od 100,57 Eura za troškove registracije vozila, što predstavlja ukupno dosuđeni iznos od 927,12 EUR-a, budući da u postupku nije utvrđeno, niti je tuženik dokazao, da bi navedena novčana sredstva pok. VS primio od tužitelja po nekom drugom osnovu, pa je slijedom toga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno kada je odlučio kao u točki I. i II. izreke pobijane presude, tako da u tom dijelu žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.
11. Međutim, osnovano u žalbi tužitelj ukazuje da je odlučujući o parničnom trošku prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu, te posljedično tome obvezao tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 555,43 eura. Naime, primjenom odredbe članka 154.stavak 2. ZPP-a omjer uspjeha stranaka u sporu utvrđuje se prema uspjehu sa osnovom tužbenog zahtjeva i sa visinom zahtjeva, a prvostupanjski sud je odlučio o uspjehu u sporu samo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, te utvrdio da je uspjeh tužitelja 14%, a tuženika 86%, slijedom čega je konačni uspjeh tuženika utvrdio u iznosu od 72% i u tom omjeru tuženiku dosudio trošak. Međutim kada se uzme uspjeh tužitelja i tuženika sa osnovom tužbe i visinom zahtjeva, proizlazi da je uspjeh stranaka u sporu približno jednak, pa ovaj sud smatra da primjenom članka 154.stavak 3. ZPP-a, svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka.
12. Obzirom da žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane u pogledu glavne stvari, a žalba tužitelja je djelomično osnovana samo u dijelu rješenja o parničnom trošku, ovaj sud ne nalazi osnovanim dosuditi im troškove žalbe.
13. Radi svega iznesenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Požegi, 6. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
