Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1856/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Prvi faktor d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 63278028623, kojeg zastupa punomoćnica Martina Pancer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika 1. AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10536/2019-27 od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10536/2019-27 od 11. veljače 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

"Utvrđuje se da su pljenidba i prijenos sredstava s računa tužitelja Prvi faktor d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB 63278028623 na račun I-tuženika AĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te na račun II- tuženika Odvjetnika HĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema zahtjevu za izravnu naplatu predanom Financijskoj agenciji Zagreb dana 18. travnja 2019. godine temeljem ovršne isprave i to presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1297/2009 od 8. ožujka 2016. godine i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4306/2016 od dana 28. prosinca 2018. godine nedopušteni.".

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.813,00 kn, sada 771,52 eur[1] sa zateznom kamatom.

III Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn, sada 530,89 eur, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženiku žalbeni trošak u iznosu od 2.063,16 kn, sada 269,85 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđeno da su pljenidba i prijenos sredstava s računa tužitelja na račun 1. tuženika, te na račun 2. tuženika prema zahtjevu za izravnu naplatu predanom Financijskoj agenciji Zagreb 18. travnja 2019., temeljem ovršne isprave i to presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1297/2009 od 8. ožujka 2016. i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4306/2016 od 28. prosinca 2018., nedopušteni.

2. Tuženicima je naloženo tužitelju solidarno naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.813,00 kn, sada 771,52 eur sa zateznom kamatom.

3. Protiv te presude žalbu su podnijeli tuženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su pljenidba i prijenos sredstava s računa tužitelja na račun 1. tuženika i 2. tuženika, prema zahtjevu za izravnu naplatu predanom Financijskoj agenciji Zagreb (dalje: FINA) 18. travnja 2019., temeljem ovršne isprave i to presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1297/2009 od 8. ožujka 2016. i rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 4306/2016 od 28. prosinca 2018., radi naplate novčanog iznosa od 46.316,41 kn, nedopušteni.

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio, te zaključio:

-da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao ovršnog suda broj Ovr-1727/19 od 28. svibnja 2019. upućen u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) u odnosu na 1. tuženika, kao ovrhovoditelja,

-da se predmetni ovršni postupak vodi na temelju prijedloga za izravnu naplatu koji je podnio 1. tuženik, po punomoćniku odvjetniku HĆ, 2. tuženiku, radi naplate novčane tražbine 1. tuženika, koju ima na temelju rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4306/2016 od 28. prosinca 2018., a kojim rješenjem je tužitelju, naloženo 1. tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 43.715,00 kn, a u vezi parničnog postupka koji je vođen između tužitelja protiv 1. tuženika radi isplate, u kojem postupku je donijeta prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1297/2009 od 8. ožujka 2016., koja presuda je, povodom žalbe 1. tuženika preinačena na način da je tužba tužitelja odbačena, te je tužitelj ujedno obvezan naknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 43.715,00 kn,

-da je 1. tuženik po punomoćniku 2. tuženiku podnio prijedlog za izravnu naplatu FINA-i Zagreb radi naplate te novčane tražbine; da je tužitelj 3. svibnja 2019. podnio ovršnom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u kojem se pozvao na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, koji je obrazložio navodima da je 1. tuženiku podnio izjavu o prijeboju kojom stavlja u prijeboj svoju novčanu tražbinu koju ima prema 1. tuženiku kao dužniku sukladno zaključenom ugovoru o faktoringu u vezi čega je 1. tuženik, kao dužnik iz tog ugovora kao sredstvo osiguranja tužiteljeve tražbine izdao bjanko zadužnicu ovjerenu pod brojem Ov- 20646/06 na iznos do 500.000,00 kn,

-da se prema FINA-inoj specifikaciji temeljem osnove za plaćanje broj Ov- 20646/06 protiv 1. tuženika kao ovršenika provodi izravna naplata, te da nenaplaćeni iznos tužiteljevog potraživanja prema 1. tuženiku na dan 17. lipnja 2019. iznosi 302.067,03 kn,

-da je 1. tuženik u odgovoru na tužbu potvrdio da tužitelj protiv njega provodi postupak izravne naplate kod FINA-e na temelju bjanko zadužnice broj Ov-20646/06; da 1. tuženik ističe da je tužiteljeva izjava o prijeboju nevaljana, s obzirom da je tužiteljevo potraživanje temeljem bjanko zadužnice koja je izdana 2006. u zastari zbog čega 1. tuženik smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na njega neosnovan,

-da je 2. tuženik, kao punomoćnik 1. tuženika u navedenom postupku izravne naplate, istakao prigovor promašene pasivne legitimacije koji je obrazložio navodima da sukladno zaključku prvostupanjskog suda od 28. svibnja 2019., tužitelj, kao ovršenik je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim samo protiv 1. tuženika , a ne i 2. tuženika.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude, posebno ne obrazlaže prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika, smatrajući da su oba tuženika pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari. Ocijenio je kao neosnovan prigovor zastare istaknut po 1. tuženiku u odnosu na naplatu tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku temeljem bjanko zadužnice broj Ov-20646/06 te zaključio da se postupak ovrhe radi naplate tužiteljeve novčane tražbine prema 1. tuženiku kao ovršeniku temeljem bjanko zadužnice i dalje provodi, te da zastara nije nastupila i da nije prekinuta. S obzirom na ove okolnosti zaključio je o osnovanosti žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Osnovani su žalbeni navodi tuženika o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude propustio ocijeniti (navesti razloge) zbog kojih smatra neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije 2. tuženika.

11. Unatoč toga, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a bio ovlašten u tom dijelu, dakle, u odnosu na 2. tuženika, preinačiti prvostupanjsku presudu s obzirom da je o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije 2. tuženika moguće zaključiti na temelju isprava u spisu.

12. Naime, iz zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao ovršnog suda od 28. svibnja 2019. broj Ovr-1727/19 jasno proizlazi da je samo 1. tuženik, upućen na pokretanje parnice protiv tužitelja kao ovršenika, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Drugotuženik HĆ jest punomoćnik 1. tuženika u postupku izravne naplate koji se vodi po prijedlogu 1. tuženika radi naplate njegove novčane tražbine u iznosu od 43.715,00 kn (46.316,41 kn) po osnovi naknade parničnog troška temeljem citiranog rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 4306/2016 od 28. prosinca 2018., kojim je tužitelju naloženo naknaditi 1. tuženiku troškove parničnog troška u navedenom novčanom iznosu.

13. U takvim okolnostima, a budući da je parnični sud u postupcima radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim vezan zaključkom ovršnog suda, te kako tužitelj kao ovršenik zaključkom ovršnog suda od 28. svibnja 2019. nije upućen na pokretanje parnice i protiv 2. tuženika, prigovor promašene pasivne legitimacije 2.tuženika je osnovan, pa je zbog tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na

2.tuženika trebalo odbiti kao neosnovan.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti kao neosnovan, međutim, ovo ne zbog razloga koje 1.tuženik ističe u odgovoru na tužbu i u žalbi.

15. Prema shvaćanju ovog suda, u opisanim okolnostima tužitelj kao ovršenik u postupku naplate novčane tražbine 1. tuženika po osnovi naknade parničnog troška u navedenom novčanom iznosu temeljem citiranog rješenja Visokog trgovačkog suda RH, kao ovršne isprave nije bio ovlašten, niti je mogao staviti u prijeboj svoju novčanu tražbinu koju ima prema 1. tuženiku kao dužniku temeljem bjanko zadužnice broj Ov- 220646/06 iz 2006., ovo iz razloga jer u postupku ovrhe, a jednako tako i u postupku izravne naplate novčanih tražbina koje provodi FINA, prigovor prijeboja nije moguće i nije dopušteno ga podnijeti, pa je zbog tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1.tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti kao neosnovan.

16. Ne radi se o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a kako to pogrešno smatra tužitelj, a okolnost da je ovršni sud zaključkom od 28. svibnja 2019. tužitelja zbog tog žalbenog razloga uputio na pokretanje parnice protiv 1.tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nije od utjecaja za drugačije odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja, budući da je i ovršni sud pogrešno pravno kvalificirao navedene žalbene navode tužitelja iz prigovora za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a.

17. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, tuženici imaju pravo na naknadu parničnog troška u primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tuženicima treba prema vrijednosti predmeta spora od 46.316,41 kn priznati naknadu parničnog troška za sastav odgovora na tužbu primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 - dalje Tarifa) u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav podneska od 11. veljače 2021. primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu od 19. prosinca 2021. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife iznos od 1.000,00 kn te za zastupanje na ročištu od 1. prosinca 2021. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife iznos od 1.000,00 kn, ili sveukupno 4.000,00 kn.

19. Tuženicima nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer prema stanju u spisu punomoćnica tuženika na to ročište nije pristupila.

20. Slijedom navedenog, te pravilnom primjenom materijalnog prava tuženicima je dosuđen trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 4.000,00 kn/sada 530,89 eur, dok je preostali dio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, s time da prema stanju u spisu tuženici pristojbu za odgovor na tužbu nisu platili.

21. Tuženici imaju pravo na naknadu žalbenog troška i to za sastav žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn, te za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 813,16 kn koju su platili ili ukupno 2.063,16 kn/sada 269,85 eur.

22. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a u odnosu na žalbu 1.. tuženika, primjenom čl. 373. a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a u odnosu na žalbu 2. tuženika, te primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić