Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-782/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja CN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Branki Brkić Nakić odvjetnici u Šibeniku, protiv 1. tužene JN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], te 2.tuženog ŠN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marku Mijatu odvjetniku u Vodicama, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženih protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-62/2023-66 od 13. lipnja 2024., dana 6. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-62/2023-66 od 13. lipnja 2024. u točki I izrijeke u odnosu na 1. tuženu JN.

II Prihvaća se žalba tuženih kao djelomično osnovama i preinačuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-62/2023-66 od 13. lipnja 2024. u točki I izrijeke na način da se u odnosu na 2. tuženog CN odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III Nalaže se 1. tuženoj JN da tužitelju CN naknadi parnični trošak u iznosu od 3.195,71 EUR, u roku od 8 dana.

IV Nalaže se tužitelju da 2. tuženom ŠN naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Psp-62/2023-66 od 13. lipnja 2024. u točki I izrijeke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženih JN i ŠN koji glasi:

" Utvrđuje se da su tuženici JN i ŠN zasmetali tužitelja CN u zadnjem mirnom i stvarnom posjedu čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], time što je tužena JN razbila kanalizacijsku cijev u posjedu tužitelja koja cijev je na navedenoj skici označena točkama A-B (u dužini od 9,23 m) pa se zabranjuje tuženicima svako takvo i slično buduće smetanje posjeda tužitelja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom izricanja novčane kazne.",

u točci II izrijeke naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana na ime naknade parničnih troškova isplati tuženiku iznos od 312,50 EUR,

te je u točci III izrijeke naloženo tuženima JN i ŠN da u roku od 8 dana na ime naknade parničnih troškova na jednake dijelove isplate tužitelju iznosu od 1.080,38 EUR.

2. Protiv tog rješenja u točki II i III izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da sud drugog stupnja u tom dijelu preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu 62,50 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu 66,36 EUR, što sveukupno iznosi 378,86 EUR.

3. Protiv tog rješenja žalbu su pravovremeno podnijeli tuženi zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

– dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelju naloži da tuženima naknadi parnični trošak, podredno da isto ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR u odnosu na 1. tuženu i u iznosu 250,00 EUR u odnosu na 2. tuženog.

4. Žalba tužitelja je osnovana, žalba tuženih je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga označenih u žalbama, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 356. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tuženi, jer pobijano rješenje nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

7. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje, koje tuženi žalbenim navodima nisu uspjeli dovesti u sumnju:

- da je pravomoćnim rješenjem broj Psp-25/2020-39 od 13. lipnja 2022. suda prvog stupnja koje je ispravljeno rješenjem broj Psp-25/2020-53 od 7. prosinca 2022. utvrđeno da je tužena JN zasmetala tužitelja CN u zadnjem mirnom i stvarnom posjedu čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], time što je posjekla 4 vinove loze čiji položaj je na Skici mjesta očevida (dopuna) vještaka mjernika Krste Vrljevac od 17. veljače 2021. godine označene zelenim krugovima i tuženoj JN je zabranjeno svako takvo i slično buduće smetanje posjeda tužitelja,

- da [katastarska čestica] zgr i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju dvojni objekt sa dvorištem,

- da sporni dio nekretnine [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavlja zemljanu površinu ograđenu betonskim zidom, u Skici mjesta očevida (dopuna) vještaka mjernika Krste Vrljevac označena plavom bojom i točkama A-B (u dužini od 9,23 m),

- da iz izjave vještaka Krste Vrljevca i isprava koje su sastavni dio njegove izjave (prijepis posjedovnog lista 1354 i izvod iz katastarskog plana, sve sa stanjem na dan 22. travnja 2024.) proizlazi kako uslijed odluke DGU nije došlo do promijene u katastarskim operatima i ista nije utjecala na promjenu identifikacije predmeta spora,

- da između stranaka postoji spor o razgraničenju u dvorišnom dijelu njihovih objekata ([katastarska čestica]) pri čemu tužitelj drži da je dvorišni prostor ispred njegovog objekta ide do betonskog zida (uključujući betonski zid) na kojem je položena kanalizacijska cijev, dok tuženici drže da je međa u dvorišnom dijelu linija koja prati unutarnji zid dvojnog objekta i da betonski zid na kojem je položena kanalizacijska cijev pripada objektu u (su)vlasništvu 1. tužene,

- da je očito s obzirom na vrijeme izgradnje betonskog zida (preko 30 godina) tužitelj posjednik istog,

- da je na spornom dijelu nekretnine 1. tužena JN razbijala kanalizacijsku cijev dana 25. lipnja 2020.,

- da je nakon toga sklopljen Dogovor datiran sa 27. lipnja 2020. sukladno kojem je 2. tuženi ŠN postavio novu kanalizacijsku cijev koju je 3 do 4 dana nakon toga tužitelj pokušao nagurati na zid, a 2. tuženi ga upozorio da ništa ne radi bez zajedničke suglasnosti, te je zatim u studenom 2020. tužitelj htio kanalizacijsku cijev zatvoriti u beton radi čega je pozvao majstora ali se tuženi nisu sa time suglasili,

- da je tužitelj u parnici kod istog suda pod brojem Psp-652/2022 pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom zbog smetanja posjeda radi razbijanja kanalizacijske cijevi dana 28. studenog 2020. protiv tužene JN,

- da je iz Dogovora od 27. lipnja 2020. razvidno kako je isti privremenog karaktera i nije se realizirao u fiksno ugovorenom roku ("najkasnije do kraja 2020.), te uspostavljeno prijašnje stanje nije potrajalo.

8. Pošavši od navedenih činjeničnih utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo odredbu članka 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZV), kada je u stavku I izrijeke pobijanog rješenja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1.tuženu JN.

8.1.Odredbom članka 22. stavak 1. ZV-a propisano je da posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, u stavku 2. propisano je da sud pruža ovu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Odredbom članka 21. stavak 3. ZV-a propisano je pravo na zaštitu posjeda prestaje istekom trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

9.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio dana 14. srpnja 2020., dakle prije isteka roka od 30 dana iz članka 21. stavak 3. ZV od dana kada je saznao za čin smetanja i počinitelja, dok netočno tuženi u žalbi tvrde da je tužitelj za razbijanje kanalizacijskih cijevi saznao 14. lipnja 2020.

10. Međutim, prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da je 2. tuženi suglasan sa razbijanjem kanalizacijske cijevi koju radnju je poduzela njegova mama 1.tužena dana 25. lipnja 2020.

10.1. Iz provedenih dokaza u spisu predmeta proizlazi da je 2.tuženi nakon saznanja za utuženi čin smetanja posjeda razbijanja kanalizacijske cijevi 25. lipnja 2020., inicirao postizanje navedenog Dogovora od 27. lipnja 2020. između stranaka i njihove djece o uspostavi i uređenju graničnih pitanja na parceli i dvojnom objektu stranaka, zatim dobrovoljno zamijenio razbijenu kanalizacijsku cijev i postavio novu, no ne i da je suglasan sa opisanim činom smetanja posjeda koje je poduzela 1. tužena dana 25. lipnja 2020. Naime, 2. tuženi je u svom iskazu na ročištu dana 17. veljače 2021. jasno naveo da ne odobrava zaštitu posjeda na taj način, pa stoga nije moguće zaključiti da je on sa tim činom suglasan. Posljedično tome, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem u točki I izrijeke usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2.tuženog ŠN.

11. U odnosu na žalbene navode tuženih o tome da u trenutku pokretanja predmetnog postupka nije postojao spor u vezi posjedovnog stanja predmeta spora, a posebno ne u odnosu na razbijene kanalizacijske cijevi koje su dobrovoljno zamijenjene i postavljene prije pokretanja spora, valja navesti da se o tome pravilno izjasnio sud prvog stupnja u odlomku 24. i 24.1. obrazloženja navodeći valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne.

12. Neosnovano tuženi u žalbi tvrde da se nakon ukidnog rješenja ovog suda drugog stupnja broj Gž-652/2022-9 od 16. listopada 2023., vještak mjerničke struke nije očitovao o položaju kanalizacijske cijevi na dan očevida u odnosu na Dogovor stranaka od 27. lipnja 2020., jer je iz spisa predmeta vidljivo kako je vještak na zapisniku sa ročišta od 22. travnja 2024. naveo da nije došlo do nikakvih promjena katastarskih oznaka predmeta spora niti promjena položaja oblika i površina predmetnih nekretnina, s time da je položaj cijevi ucrtao u skici koja prileži na listu 65 spisa.

13. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženih kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u točki I izrijeke u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1.tuženu te odlučiti kao u točki I izrijeke ovog rješenja, dok je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u preostalom dijelu valjalo uvažiti žalbu tuženih kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje u točki I izrijeke na način da se odbija tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom u odnosu na 2.tuženog kao neosnovanim te odlučiti kao točki II izrijeke ovog rješenja.

14. Obzirom je pobijano prvostupanjsko rješenje djelomično preinačeno i time izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je i preinačiti odluku o parničnom trošku u točki II i točki III izrijeke pobijanog rješenja.

15. Osnovano tužitelj u žalbi osporava odluku o parničnom trošku u točkama II i III izrijeke pobijanog rješenja navodeći da je tužbeni zahtjev istaknut u tužbi uredio i konačno postavio na ročištu dana 28. travnja 2022., a ne kako to pogrešno sud prvog stupnja navodi u odlomku 26. obrazloženja da je tužitelj postavio objektivno kumulirane tužbene zahtjeve protiv oboje tuženih.

16. Budući da je 1.tužena spor izgubila dužna je tužitelju temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a nadoknaditi parnični trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – dalje Tarifa). U taj trošak ulazi prema Tbr. 7.2. Tarife jednokratna nagrada u visini od 250 bodova i nakon ukidne odluke naredna jednokratna nagrada narednih 250 bodova, dakle ukupno 500 bodova uvećano prema Tbr. 46 Tarife za PDV 25% odnosno 125 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda 2,00 EUR iznosi 1.250,00 EUR, te prema Tar.br. 10.1. Tarife nagrada za sastav žalbe od 21.6.2022. sa PDV-om u iznosu od 250,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sastava pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 EUR prema Tar.br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019, 92/2021- dalje: Uredba) i sudske pristojbe rješenje u iznosu od 53,09 prema Tar.br.2. Uredbe, trošak očevida i vještačenja u iznosu 398,17 EUR, dakle ukupno 2.004,35 EUR.

17. Također, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Tbr. 7.2. Tarife kada njemu nije priznao nagradu za preko četiri poduzete radnje u postupku.

17.1. Naime, prema Tbr. 7. t. 2. Tarife odvjetniku pripada jednokratna naknada od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak zbog smetanja posjeda, a za svaku daljnju radnju u tom postupku odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

17.2.Sukladno Tbr. 7. t. 2. Tarife tužitelju u ovom predmetu pripada jednokratna nagrada 250 bodova za četiri obavljene radnje – sastav tužbe, zastupanje na ročištima 13.10.2020. i 13.11.2020. i na očevidu 17.2.2021. Daljnja nagrada tužitelju prema troškovniku na listu 258 spisa, pripada za zastupanje na ročištima 1.7.2021.,2.9.2021.,12.10.2021.,20.1.2022, 2.3.2022., 28.4.2022. i 13.6.2022. - za svako po 50 bodova, dakle 350 bodova uvećano prema Tbr. 46 Tarife za PDV 25% odnosno 87,5 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda 2 EUR iznosi 875,00 EUR, dok zatražena nagrada za ročište održano dana 24.11. 2021. nije priznata jer na isto nije pristupio punomoćnik tužitelja. Tužitelju je priznat i trošak sastava žalbe prema Tbr. 10.2.Tarife u vrijednost 100 bodova uvećano prema Tbr. 46 Tarife za PDV 25% što pomnoženo sa vrijednosti boda 2 eura iznosi 250,00 EUR, te sudske pristojbe na žalbu u iznosu 66,36 EUR.

18. Stoga ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 3.195,71 EUR ,te je odlučeno kao u točki III izrijeke ovog rješenja.

19. Tužitelj je spor u odnosu na 2.tuženog izgubio i stoga je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan nadoknaditi 2.tuženom prouzročeni parnični trošak koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema troškovniku na listu 248 i 249 spisa i prema Tbr. 7.2 Tarife u visini dvije jednokratne nagrade sa PDV-om u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, te prema Tbr. 10.2. Tarife nagrada za trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 250,00 EUR, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR i odlučeno je kao u točki IV izrijeke ovog rješenja.

U Karlovcu 6. studenoga 2025.

Sutkinja

Vinka Vrančić