REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž R-107/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Renati Marić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog društva Marko Gracin & Vatroslav Šego, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, zastupanog po punomoćnici ST, dipl.prav., radi isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1773/2024-19 od 25. srpnja 2025., dana 6. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1773/2024-19 od 25. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju JT, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 992,62 eura bruto uvećano za zakonske kamate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima koje teku:
- za ožujak 2024. na iznos od 112,37 eura od 11. travnja 2024. do isplate,
- za travanj 2024. na iznos od 118,32 eura od 11. svibnja 2024. do isplate,
- za svibanj 2024. na iznos od 125,86 eura od 11. lipnja 2024. do isplate,
- za lipanj 2024. na iznos od 100,12 eura od 11. srpnja 2024. do isplate,
- za srpanj 2024. na iznos od 78,51 eura od 11. kolovoza 2024. do isplate,
- za kolovoz 2024. na iznos od 1,04 eura od 11. rujna 2024. do isplate,
- za rujan 2024. na iznos od 83,64 eura od 11. listopada 2024. do isplate,
- za listopad 2024. na iznos od 130,24 eura od 11. studenog 2024. do isplate,
- za studeni 2024. na iznos od 121,59 eura od 11. prosinca 2024. do isplate,
- za prosinac 2024. na iznos od 120,93 eura od 11. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju JT, iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka, u iznosu od 1.312,50 eura, uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 25. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku i odluke o troškovima postupka. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.1. u svezi sa čl.8. i čl. 334.st.2. točka 11. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U žalbi navodi da je utvrđenom trajnom nesposobnošću za upravljanje H kategorijom, tužitelj automatski spriječen obavljati poslove vozača tramvaja. Do konačnog utvrđivanja radne sposobnosti tužitelja, tužitelj samo dolazi na posao, ne raspoređuje se na službe i uopće ne vozi (jer ga se ni ne smije rasporediti za vožnju zbog trajnog gubitka H kategorije), što znači da stvarno ne obavlja poslove vozača tramvaja. U postupku povodom pravnog lijeka radniku je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03585546404, URBROJ: 341-99-05/3-23-3450 od 5. listopada 2023. odbijena žalba kao neosnovana s obzirom da su vještaci oba stupnja suglasni da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. U povodu navedenog rješenja, a u skladu s člankom 120. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku, u tijeku je upravni spor. Prvostupanjski sud je propustio uzeti u obzir da je izostao formalno pravni uvjet za priznavanje povećanog koeficijenta 2,60, odnosno za sklapanje novog ugovora o radu tužitelja. Obzirom da je tužitelj nezadovoljan rješenjima nadležnih tijela pokrenuo upravni spor koji je još u tijeku, gore spomenutom odredbom čl. 104. KU-a i tumačenjem iste Povjerenstva tuženika, u ovom trenutku tužitelj ostvaruje pravo na zadržavanje koeficijenta složenosti poslova koji je imao prije nego su nastupile okolnosti (gubitka zdravstvene sposobnosti, radne sposobnosti ili potrebne dozvole), a po okončanju upravnog spora i trajnog rješavanja statusa, ovisno o ishodu istog i ispunjavanju potrebnih uvjeta radnog mjesta, bilo bi omogućeno sklapanje ugovora o radu sa povećanim koeficijentom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovna.
5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda postupka, a niti bitna povreda iz čl. 354.st.1.u svezi sa čl. 8. ZPP-a. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.
5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.
6. Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač tramvaja s koeficijentom obračuna plaće 2,40, odredbe KU-a, Dodatka II KU-u, Kataloga radnih mjesta od 1. ožujka 2024., Pravilnika od radu tuženika, kao i koeficijenta za obračun plaća vozača tramvaja od 2,60. Među strankama je sporno pripada li tužitelju, temeljem pravnih akata tuženika, pravo na isplatu razlike plaće između koeficijenta 2,40 i 2,60 za razdoblje od ožujka 2024. do prosinca 2024. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7. U postupku je utvrđeno:
- da je temeljem Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima Ustanove za zdravstvenu skrb Analiza Lab od dana 13. veljače 2023. razvidno je da je tužitelj sposoban za vozača motornih vozila AM, B, F, G kategorije bez ograničenja, za kategorije A, A1, A2, H trajno je nesposoban;
- da iz rješenje HZMO-a od 3. srpnja 2023. povodom zahtjeva tužitelja za ostvarivanjem prava iz mirovinskog osiguranja, proizlazi da nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno da ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja;
- da je tužitelj radno sposoban te je neosnovano pozivanje tuženika na Zaključak povjerenstva za tumačenje KU-a;
- da u konkretnom slučaju, kod tužitelja, temeljem gore navedenog rješenja HZMO-a, nije utvrđeno smanjenje njegove radne sposobnosti zbog godina starosti, povrede na radu, invaliditeta, profesionalnih i ostalih bolesti, pa sud zaključuje da se ne može primijeniti niti tumačenje navedene odredbe po Povjerenstvo za tumačenje KU-a.
8. Sud u konačnici navodi da sukladno kolektivnom ugovoru, Dodatku II KU-u, pravilniku o radu i ugovoru o radu, tužitelj u utuženom razdoblju treba ostvariti plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za tuženika i II. Izmjena Dodatka KU-u od 26. ožujka 2024., kojim je za vozača tramvaja predviđen koeficijent radnog mjesta od 2,60, do eventualno sklapanja novog ugovora o radu s promijenjenim uvjetima rada. Naime, okolnost što tužitelj u utuženom razdoblju nije obavljao poslove iz ugovora o radu, nije činjenica za koju bi bio odgovoran tužitelj budući je do prekida rada došlo utvrđenjem radne nesposobnosti za obavljanje poslova vozača tramvaja, a i nadalje je radno sposoban.
8.1. Temeljem odredbi čl. 90. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14,121/17,98/19,151/22,46/23,64/23; dalje ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Čl. 95. st. 1. i 3. ZR-a propisano je da za razdoblje u kojima ne radi zbog opravdanih razloga, određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće, a na istu ima pravo i za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
9. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja. Tužitelj ima važeći ugovor o radu kojim je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu „Vozača tramvaja“ te je na istome radnom mjestu zaposlen od trenutka zasnivanja radnog odnosa pa sve do danas. Nereguliranje statusa tužitelja nikako ne može biti od utjecaja na postupanje tuženika kojim tužitelju ne priznaje utuženi iznos plaće. Naime, u trenutku sklapanja Ugovora o radu od 15. travnja 2021. za radno mjesto „Vozač tramvaja III“ važećim Katalogom radnih mjesta po grupama složenosti poslova za navedeno radno mjesto utvrđen je koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,40. Dakle, tužitelj je prihvatio poslodavčevu ponudu koja je bila u skladu s tada važećim internim aktima tuženika te sklopio predmetni ugovor o radu. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da mu je naknadno, izmjenama internih akata, pripalo pravo na isplatu plaće po uvećanom koeficijentu u iznosu od 2,60 temeljem važeće II. Izmjene Dodatka. Kako tužitelju plaća mora biti određena u skladu s koeficijentom koji je određen za radno mjesto na kojemu je zaposlen, kako je tužitelj zaposlen na radnom mjestu „Vozača tramvaja“ za koje ima važeći ugovor o radu, tako je tuženik trebao postupiti sukladno važećim internim odredbama te uskladiti postojeći ugovor tužitelja s novoutvrđenim materijalnim pravim iz II. Izmjene Dodatka te isplaćivati plaću primjenjujući pripadajući koeficijent složenosti poslova u iznosu od 2,60.
10. Slijedom svega navedenog, a kako su i troškovi parničnog postupka pravilno izračunati, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
U Požegi, 6. studenoga 2025.
Sutkinja
Renata Marić
