REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-20/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Vidan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić&Partneri, Pisarnica Zagreb I, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-225/2021-34 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-225/2021-34 od 8. studenog 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici GZ iznos od 2.712,08 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici GZ trošak parničnog postupka u iznosu od 2.629,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.283,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 8. studenog 2024. do isplate.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi smatrajući da je ista povreda počinjena time što je sud prvog stupnja na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo usvajajući tužbeni zahtjev tužiteljice.
6. Iako je u žalbi tuženika navedeno da se ista žalba podnosi i zbog zakonskog žalbenog razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, iz obrazloženja žalbe je vidljivo da se bitne činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud ne razlikuju od činjenica na kojima tuženik temelji svoju žalbu u dijelu u kojem ističe da je sud na te iste utvrđene bitne činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je stoga sud drugog stupnja zaključio da je žalba tuženika neosnovana i u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga.
6.1. Predmet konkretnog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete nastale na njenom osobnom vozilu, koja je nastala dana 22. kolovoza 2020. kada je tužiteljica upravljajući svojim vozilom prolazila pored na suprotnoj kolovoznoj traci zaustavljenog vozila osiguranice tuženika, a suvozač u vozilu osiguranice tuženika ŽZ je u tom trenutku neoprezno otvorio vrata automobila, te je ostvaren kontakt sa vozilom tužiteljice pri kojem je nastala šteta koja se potražuje podnesenom tužbom. Protiv ŽZ je I Policijska postaja prometne policije Zagreb, nakon očevida na licu mjesta podnijela prekršajnu prijavu zbog prouzrokovanja navedene prometne nesreće. Visina štete na vozilu tužiteljice je pored dokazne dokumentacije koju je predstavljao izvid štete osiguravajućeg društva, predračun odnosno servisna ponuda Auto Hrvatska automobili d.o.o. od 10. rujna 2020. za popravak vozila, utvrđena nalazom i mišljenjem u postupku saslušanog prometnog vještaka Berislava Šimunovića, koji je potvrdio da je šteta iznos od 2.712,08 eura koliki iznos je i naveden u servisnoj ponudi i koliki iznos tužiteljica tvrdi da je platila po izdanom računu servisa u kojem je njen automobil popravljen, ali da račun nije sačuvala. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi i da se nije moglo utvrditi da li u ponašanju tužiteljice kod te prometne nezgode postoje elementi koji bi predstavljali njen doprinos nastanku predmetne štete.
7. Nakon utvrđenja naprijed navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio kao osnovanu podnesenu tužbu tužiteljice i donio je pobijanu presudu. Tuženik u odnosu na primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda kod donošenja te odluke, u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao i tijekom glavne rasprave da tuženik kao osiguravatelj vlasnika vozila ne može odgovarati za štetu koja je nesporno nastala radnjom suvozača u tom vozilu, tako da se u žalbi ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva usmjerenog prema njemu, zatim se osporava osnovanost dosuđene naknade štete po visini i to za iznos PDV-a koji je uključen u istu, iz razloga što tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala da je platila PDV, jer nije dostavila kao dokaz u spis račun o popravku vozila, zatim tuženik osporava i pravilnost odluke suda o početku tijeka dosuđenih zateznih kamata, jer smatra da budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se nadoknađuje po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, i zatezne kamate na dosuđeni iznos mogu početi teći također od tog dana.
8. Naprijed navedena žalbena isticanja tuženika sud drugog stupnja nalazi neosnovanima, jer ovaj sud u pogledu primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća njegova pravna stajališta iznesena u obrazloženju pobijane odluke. Drugostupanjski sud smatra da je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za naknadu predmetne štete pravilno utvrđena, jer ista proizlazi iz pojma "upotrebe vozila" u smislu odredbe članka 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14-dalje ZOOP) koji kaže da su osiguranjem vlasnika vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u upotrebi tog prijevoznog sredstva, dakle ne bi se radilo samo o ovlaštenom vozaču vozila već i suvozaču i putnicima u vozilu. Pri donošenju te odluke prvostupanjski sud se osnovano pozvao i na presudu Suda Europske unije broj C-648/17 koja upravo i govori o odgovornosti osiguratelja za štetu nastalu upravo otvaranjem vrata vozila, koja radnja predstavlja uobičajenu radnju kod uporabe vozila kao prijevoznog sredstva i to i vozača i putnika u tom vozilu. Žalba tuženika stoga, u odnosu na presudom utvrđenu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice, nije utvrđena osnovanom. Također ovaj sud ne nalazi osnovanim ni dio žalbe tuženika usmjeren na početak tijeka dosuđenih zakonskih zateznih kamata na iznos imovinske štete koju je pretrpjela tužiteljica. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, kod konkretne štete se ne radi o nerepariranoj imovinskoj šteti utvrđenoj prema cijenama u vrijeme donošenja presude, već je visina štete utvrđena nalazom i mišljenjem prometnog vještaka prema ponudi auto servisa od 10. rujna 2020., dakle prema cijenama u vrijeme popravka osobnog vozila tužiteljice, tako da je prvostupanjski sud pravilno odredio početak tijeka zateznih kamata od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete tuženiku, a u smislu odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a. Tuženikova žalba i u dijelu u kojem se osporava pobijana presuda za dosuđeni dio imovinske štete tužiteljice koji se odnosi na PDV, također nije osnovana. Prvostupanjski sud je osnovano dosudio tužiteljici i iznos koji se odnosi na PDV jer prema ustaljenoj sudskoj praksi utemeljenoj na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. prosinca 2013., na koje se isti sud poziva i u novijim odlukama (npr. Revd-709/2021 od 20. listopada 2021.) samo dosudom cijelog iznosa popravka, dakle sa uključenim PDV-om, oštećenika se potpuno može obeštetiti u smislu odredbe članka 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO). Budući je prvostupanjski sud pravilno se pozivajući na odredbe obveznog prava koje citira u obrazloženju svoje odluke, kao i na citirane odredbe ZOOP-a, pravilno odlučio kad je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, drugostupanjski sud je zaključio da je tuženikova žalba u odnosu na glavnu stvar neosnovana u cijelosti, te je stoga i odbijena, a pobijana presuda je u tom dijelu potvrđena.
9. Tuženik neosnovano pobija i odluku prvostupanjskog suda o naknadi parničnih troškova koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku, u pogledu primjene odvjetničke tarife. Naime, pogrešno je stajalište tuženika da se vrijednost nagrade za zastupanje po punomoćniku za pojedine procesne radnje trebalo računati prema tarifi važećoj u vrijeme poduzimanja te radnje, jer je odluka prvostupanjskog suda o primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa) u skladu s ustaljenom sudskom praksom o tom pitanju koja se temelji na odredbi Tbr 52. stavak 3. Tarife koja kaže da sud primjenjuje kod donošenja odluke o troškovima, tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja svoje odluke. Budući u preostalom dijelu naknada parničnih troškova po visini nije specificirano pobijana, a prvostupanjsko sud je istu pravilno donio na temelju odredbe članka 154, stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, žalba tuženika je i u tom dijelu odbijena kao neosnovana.
10. Primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, jer isti sa svojom žalbom u tom postupku nije uspio.
11. Zbog svega iznesenog na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 6. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
