Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

POVRV-403/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: LIND-GRAD d.o.o., OIB 81530401884, Ulica Božidara Adžije 19, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u TUŠAK MILETIĆ i PARTNERI odvjetničko društvo, j.t.d., Zagreb, Vlaška 84, protiv tuženika: Grad Zagreb, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Bruno Hrvatin, Zagreb, Maksimirska cesta 38, poslovni broj Ovrv- 63661/2024 od 7. listopada 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 138,27 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim parničnim troškom u iznosu od 75,00 EUR, kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos glavnice od 115,59 EUR uvećano za zatezne kamate i za zatezne kamate na ovršni trošak od 87,50 EUR te se ukida u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik Bruno Hrvatin, Zagreb, Maksimirska cesta 38, poslovni broj Ovrv-63661/2024 od 7. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Bruno Hrvatin, Zagreb, Maksimirska cesta 38, donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-63661/2024 od 7. listopada 2024. na temelju vjerodostojne isprave- Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja radi naplate troškova u iznosu od 115,59,00 EUR, ovršnog troška u iznosu od 87,50 EUR, sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik u prigovoru osporava dostavu računa radi čega nije mogao izvršiti uplatu. Osporava vjerodostojnost računa jer nisu ovjereni pečatom i vlastoručno potpisani te nema identifikacije nekretnine. Ističe prigovor zastare potraživanja i prigovor pasivne legitimacije te osnovanost potraživanja.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se nenadležnim i predmet ustupio ovom suda koji je povodom prigovora tuženika rješenje od 22. travnja 2025. kojim je predmetno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha, postupak je nastavio kao povodom prigovora protiv platnog nalog, te je upozorio stranke u smislu čl. 461. a st. 6. i. 7. ZPP-a.

4. Podneskom od 24. travnja 2025. tužitelj navodi da je prigovor tuženika u cijelosti je paušalan i usmjeren na neosnovano izbjegavanje obveze plaćanja utužene pričuve. Ističe kako su neosnovani navodi da tuženiku ne bi bili dostavljani računi, a ujedno su irelevantni za obvezu podmirenja dugovanog iznosa pričuve, obzirom da je tuženik kao obveznik plaćanja pričuve, dužan podmiriti iznos pričuve neovisno o činjenici dostave odnosno eventualnog propusta dostave računa, što je potvrdila i sudska praksa. Iz analitičke kartice tužitelja proizlazi da su evidentirane ukupno 3 uplate pričuve od strane tuženika što ukazuje da je tuženik upoznat sa obvezom podmirenja iznosa pričuve, u visini od 10,51 € mjesečno.

5. Podneskom od 15. svibnja 2025. tuženik navodi da se potraživanje odnosi na pričuvu za stan u [adresa], površine 51,40 m2, da je raniji upravitelj predmetne zgrade bio Stambeni kutak nakon kojeg je poslove preuzeo ovdje tužitelj, no računi do siječnja 2024. nisu isporučivani tuženiku niti je tužitelj izvijestio tuženika o promjeni upravitelja niti o preuzimanju poslova upravitelja zgrade, niti je, sukladno svojim zakonskim obvezama iz čl. 379 . Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim dostavljao financijska izvješća, te nije isporučivano nikakve uplatnice, nego je samo tražbinu utužio. Tuženik ističe kako je tužiteljeva je obaveza da utvrdi visinu sredstava zajedničke pričuve te da s tim u vezi ispostavlja uplatnice suvlasnicima, što tužitelj nije učinio. S druge strane tuženik kao jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave sukladno odredbama Zakona o fiskalnoj odgovornosti ( Narodne novine br. 111/2018, 41/2020 i 83/2023 ) i odredba drugih propisa koji uređuju lokalnu samoupravu i javni proračuna mora imati evidentiranu dokumentaciju i jasno utvrđenu visinu za svako plaćanje iz gradskog proračuna, pa tako i za pričuvu. Od strane tuženika izvršena je uplata glavnice neposredno nakon zaprimanja ovršnog prijedloga, od kojeg je datuma tuženik tek imao saznanje o visini obveze koju je na ime pričuve dužan podmiriti. Vezano za presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu koju je tužitelj dostavio uz svoj podnesak tuženik navodi kako ista nije primjenjiva u ovom postupku, obzirom da se odnosi na drugu nekretninu te iz točke 9.1. obrazloženja te presude proizlazi kako su u tom postupku vršene neke uplate i temeljem toga sud je zaključio kako je tuženik imao saznanja o visini tražbine što ovdje nije slučaj. Tuženik osporava i troškove postupka, pozivom na odredbe čl. 157. i 158. ZPP- a, budući da tuženik nije dao povoda za ovu tužbu, jer istoj nije prethodila dostava uplatnica za utuženu tražbinu, što je bila ugovorna obveza tužitelja.

6. Podneskom od 13. listopada 2025. tužitelj navodi da je tuženik podmirio glavnicu u iznosu od 115,59 EUR dana 24. srpnja 2024., da ne potražuje na podmireni iznos glavnice zatezne kamate te predlaže donijeti odluku o troškovima postupka i odgoditi ročište.

7. Na ročištu dana 14. listopada 2025. tužitelj je izjavio da povlači tužbu i tužbeni zahtjev za iznos glavnice od 115,59 EUR i zatezne kamate na taj plaćeni iznos glavnice dok ostaje kod potraživanja troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR i u tom dijelu predlaže održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi a povlači i za potraživanje zateznih kamata na ovršni trošak. Tuženik ne spori da je izvršio plaćanje glavnice 24. srpnja 2024. i ne protivi se djelomičnom povlačenju tužbe.

8. Slijedom navedenog sud je temeljem čl. 193. st. 2. u svezi čl. 456. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) utvrdio povlačenje tužbe u odnosu na potraživanje glavnice u iznosu od 115,59 EUR uvećano za zatezne kamate i u odnosu na potraživanje zateznih kamata na ovršni trošak te u tom dijelu ukinuo predmetni platni nalog.

9. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

10. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno specificiran tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

12. Predmet konačno specificiranog tužbenog zahtjeva je potraživanje samo troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR obzirom da je tužitelj povukao djelomično tužbu radi plaćanja glavnice nakon utuženja. Kako je tuženik nesporno nakon podnošenja tužbe (prijedloga za ovrhu) podmirio glavnicu, to je tuženik kao nesporni vlasnik nekretnine priznao time da je bio dužan platiti utuženi iznos sa naslova plaćanja troškova pričuve za nekretninu- stan na adresi u stan u [adresa], površine 51,40 m2.

13. Dakle, u ovoj fazi postupka sporno je plaćanje troškova ovršnog postupka samo iz razloga jer tuženiku nisu dostavljeni računi na ime plaćanja pričuve. Ovakvi navodi nisu osnovani jer je tuženik kao vlasnik nekretnine po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obveznik plaćanja pričuve pa njegova obveza ne nastaje ispostavljanjem i dostavljanjem računa. Kako obveza plaćanja pričuve ne nastaje ispostavljanjem računa, niti njegovom dostavom, već po samom zakonu, u slučaju da mu račun nije dostavljen trebao kontaktirati tužitelja kao upravitelja zgrade i zatražiti dostavu računa, a ne jednostavno ne plaćati pričuvu zato što mu račun nije dostavljen. Posebno se ukazuje kako pričuva nije imovina upravitelja, već zajednička imovina svih suvlasnika, uključujući i tuženika sukladno čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se tuženik ne može osloboditi obveze plaćanja pričuve time što mu račun nije dostavljen.

14. Tuženik se neosnovano poziva na odredbu čl. 157. i 158.st. 1. ZPP-a jer se ona odnosi na situaciju priznanja tužbenog zahtjeva odnosno povlačenja tužbenog zahtjeva iako nije udovoljeno istom, o čemu se ovdje ne radi jer je tužitelj povukao tužbeni zahtjev na ime utuženog potraživanja pričuve tek po plaćanju tuženika radi čega se radi o slučaju iz čl. 158. st. 2. ZPP-a.

15. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog i parničnog postupka koji su bili potrebno za vođenje parnice i određeni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

16. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. Tarife) i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 EUR a što uvećano za PDV ukupno iznosi 87,50 EUR.

17. Stoga je sud u točki I. izreke presude održao u navedenom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem čl. 451. st 3. ZPP-a.

18. Tužitelju su priznati parnični troškovi za sastav podneska 24. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR ( Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 14. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 125,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 138,27 EUR, kako je odlučeno u točki II. Izreke presude.

19. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. listopada 2025. kojim je izvijestio da je tuženik 24. srpnja 2024. platio iznos glavnice a što je mogao učiniti najkasnije u podnesku od 24. travnja 2025. a ne dan prije ročišta budući da je imao saznanja o navedenom više od godine dana. Stoga je odlučeno kao u točki III. Izreke.

U Zagrebu, 6. studenoga 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. st. 1. ZPP-a ).

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog s. pristojbe na presudu u iznosu 13,27 EUR

2. Tuženiku

3. kal 60 dana