Poslovni broj: Us I-419/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Ivani Petrović, u upravnom sporu tužitelja VH, državljanina Ruske Federacije, rođenog **.**.1989. u mjestu Karaganda, država Ruska Federacija, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/1, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, dana 6. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/3074, URBROJ: 511-01-212-24-13 od 13. siječnja 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/23-06/3074, URBROJ: 511-01-212- 24-13 od 13. siječnja 2025. odbija se zahtjev tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj (točka I.), te se određuje da je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II.).
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako je u provedenom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer je njegov zahtjev trebalo usvojiti. Navodi da je primio više poziva za sudjelovanje u ratu u Ukrajini, te da je bio maltretiran od strane vlasti u Čečeniji i Ruskoj Federaciji jer nije želio sudjelovati u ratu. Smatra da će u slučaju povratka biti izložen ozbiljnoj nepravdi te da postoji realna opasnost da bude proganjan i mučen od strane vlasti radi odbijanja sudjelovanja u ratu, odnosno neodazivanja pozivima za sudjelovanje u ratu. Predlaže poništiti rješenje tuženika i usvojiti zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako je tužba neosnovana te predlaže potvrditi osporeno rješenje i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike o saslušanju tužitelja sačinjene tijekom postupka, te u druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 6. studenog 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je saslušan tužitelj u svojstvu stranke, u prisustvu sudskog tumača za ruski jezik.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj 10. ožujka 2023. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku, radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).
7. Iz iskaza tužitelja danog na Zapisnik od 10. ožujka 2023. proizlazi da kao razlog napuštanja Ruske Federacije naveo rat i mobilizaciju jer ne želi da ga pošalju u rat u Ukrajinu. Navodi kako su ga prisilili da potpiše da će otići u vojni ured i potpisati dokument da će otići u rat, a poziv da se javi u vojni ured dobio je 4.10.2022.
7.1 Na Zapisnik saslušanja od 21. studenog 2024. tužitelj je iskazao da je pod prisilom policije potpisao ugovor o vojnoj službi te su svi razlozi traženja zaštite povezani s tim strahom. Navodi kako je ženi njegovog strica uručen poziv za vojsku na njegovo ime.
7.2 Pred ovim Sudom tužitelj je potvrdio da traži zaštitu radi mobilizacije i odlaska u rat u Ukrajini. Nadalje, navodi da je zbog određenog problema sa stopalima bio nesposoban za vojsku, ali je to bilo u Kazahstanu, dok se u Čečeniji to nije razmatralo. U Čečeniji nije služio vojni rok, a poziv za odlazak u vojsku je primila žena očevog brata. Ne sjeća se točno sadržaja poziva. Sjeća se da je pisalo kako se mora javiti u vojni ured. Opisuje kako su ga u policiji udarili šipkom po glavi nakon čega je počeo krvariti te se policija prestrašila i prisila ga da potpiše izjavu – ugovor za odlazak u rat, kojeg nije dobio niti ga ima i ne može objasniti zašto ga nije dobio. Ne zna točno da li je to bilo prije ili nakon poziva. Iskazuje da je legalno napustio Rusiju, unatoč pozivu, jer tada nisu postojale provjere na granici kao sada. Ranije je podnosio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Njemačkoj gdje je živio od 2017. do 2021. (zbog problema sa čečenskom policijom koja ga je odvodila, tukla i htjeli su da bude pružatelj informacija), međutim dobio je tri negativna rješenja o zahtjevu za azil.
8. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, te po provedenom saslušanju tužitelja, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Naime, po ocjeni Suda nisu se mogli ocijeniti osnovanim navodi tužitelja o postojanju razloga odobrenja međunarodne zaštite.
10. Sud prvenstveno nalazi da tužitelj kao razlog traženja zaštite navodi strah od mobilizacije vezano za poziv koji je dobio, kao i ugovor za odlazak u rat, za kojeg navodi da je potpisao u policiji pod prisilom.
10.1 Međutim, tužitelj ne spori da vojni rok nije služio, već je zbog određenih problema utvrđena njegova nesposobnost za vojsku. Prema Zapisniku od 21.11.2024. iskazuje da nije bio sposoban jer je imao ravno stopalo, nedovoljnu tjelesnu težinu i vene na nogama. Isto u bitnom ne spori niti pred ovim Sudom, ali dodatno navodi kako se to ne odnosi na Čečeniju (već Kazahstan).
10.2 Neovisno o dojmu neuvjerljivosti kasnijeg pojašnjenja da se njegova nesposobnost za vojsku ne odnosi na Čečeniju, Sud nalazi kako prema iskazima samog tužitelja nije sporno da je isti osoba koja nema vojnog iskustva, što je od utjecaja na njegovu eventualnu mobilizaciju ili pozivanje u vojsku.
10.3 Naime, u tom kontekstu, tuženik po ocjeni Suda pravilno osporava argumente tužitelja da će biti mobiliziran, odnosno upućen na služenje vojnog roka jer niti je isti osoba s vojnim iskustvom, a niti njegovo godište odgovara godištima koja se pozivaju na služenje vojnog roka. Ovakva utvrđenja proizlaze iz dostupnih izvješća na koja se tuženik pozvao u osporavanom rješenju, a koja tužitelj nije dovodio u pitanje tijekom ovog spora niti je dokazao suprotno.
10.4 U odnosu na poziv za mobilizaciju, Sud nalazi da se tuženik pozvao na odredbe Saveznog Zakona Ruske Federacije prema kojem se poziv uručuje osobno, te se osoba mora potpisati kod primitka poziva, koje odredbe Zakona tužitelj tijekom spora isto nije dovodio u pitanje.
10.5 Kako tužitelj ne spori da poziv nije osobno primio, niti je dokazao da je sposoban za vojnu službu, nije niti uvjerljiv navod tužitelja da bi bio novačen, odnosno mobiliziran za slanje na ratište.
10.6. Dodatno, Sud uočava da je tužitelj inicijalno, na Zapisnik od 10.3.2023., naveo kako su ga prisilili da potpiše da će otići u vojni ured i da će tamo potpisati dokument o odlasku u rat. Međutim, na naknadnom saslušanju kao i u iskazu pred ovim Sudom navodi da je pod prisilom potpisao Ugovor o odlasku u rat, što je bitno drugačiji iskaz u odnosu na ispravu koju tužitelj navodi da je potpisao pod prisilom. Po ocjeni Suda tužiteljevo naknadno izmijenjeno iskazivanje u pogledu te bitne okolnosti dano je s namjerom ostvarenja zaštite.
10.7 Pritom Sudu nije niti logično ni životno uvjerljivo da bi tužitelj unatoč tako potpisanom ugovoru o odlasku u rat, bio u mogućnosti legalno napustiti zemlju, što je po vlastitim navodima napravio tako da je taksijem išao od Astrahana u Atiralu (Kazahstan).
11. Stoga, Sud nije našao dosljednim i uvjerljivim iskaze tužitelja, niti im može pokloniti povjerenje i temeljem istih doći do suprotnih utvrđenja od utvrđenja tuženika iz provedenog postupka.
12. Po ocjeni Suda tuženik je u konkretnom slučaju pravilno obrazložio da ne postoji subjektivna ugroženost tužitelja zbog mobilizacije i upućivanja na ratište, niti je utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja, u smislu članka 20. Zakona, kako bi mu iz tog razloga bila odobrena međunarodna zaštita.
13. Polazeći od takvih utvrđenja, temeljem cjelokupnog stanja spisa, Sud nalazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, niti ispunjava uvjete za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, Sud nalazi da je iz priloženih zapisnika o njegovom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavan na bitne okolnosti na kojima se temeljio njegov zahtjev, te je izričito upozoren da je dužan iznijeti sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
15. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.
16. U odnosu na utvrđeni rok napuštanja EGP-a (točka II. izreke osporavanog rješenja), Sud nalazi da je isti određen primjenom članka 183. st. 1. toč. 3. i članka 184. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20 -151/22), pri čemu su uzete u obzir osobne okolnosti tužitelja (punoljetna osoba dobrog zdravstvenog stanja koja posjeduje osobne isprave, te se ne smatra ranjivom osobom), što tužitelj nije posebno doveo u pitanje tijekom spora.
17. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.
18. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.
19. Naime, iako tužitelj nije uz tužbu dostavio ispunjen obrazac zahtjeva za odobravanjem besplatne pravne pomoći, Sud je izvršio uvid u izjavu tužitelja o imovnom stanju (koja prileži spisu tuženika), gdje je tužitelj naveo da nema novčanih sredstava. Nadalje, tužitelj je na raspravi pred ovim sudom izjavio da je radio kao frizer za plaću od 1.200 EUR, ali da nema imovine, slijedom čega je ocijenjeno da ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći primjenom odredbe članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
20. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
21. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe i zastupanje na raspravi u ukupno iznosu od 1.000,00 EUR, što je u skladu s tarifnim brojem 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uvećano za pripadajući PDV ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.
22. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da pružatelju pravne pomoći isplati ukupno navedeni iznos.
U Zagrebu, 6. studenoga 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
Dna:
1. Odvjetnik Stjepan Babić – putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
