Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4982/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IM (Milin), zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 26. ožujka 2025., broj: Pp-11761/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenog IM (Milin), a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u točki 1. izreke te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) protiv okrivljenog IM (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi
1. 4. travnja 2022. u 14,50 sati u Splitu, ulica Salonitanskih mučenika broj 8. izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom, na način da je upravljao vozilom marke Volvo registarske oznake [registarska oznaka], na način da se nakon što se nalazio parkiran s teretnim automobilom koje je vuklo priključno vozilo marke Schmitz reg. oznake i broja [registarska oznaka] na kolniku parkirališta istočnog odbojka ulice Salonitanskih mučenika s istočne strane kbr. 8 započeo radnju vožnje unazad od smjera juga u smjeru sjevera, a da se prije započete radnje nije uvjerio da istu može obaviti bez opasnosti za ostale sudionike u prometu i imovinu uslijed čega je zadnjim lijevom dijelom priključnog vozila marke Schmitz udario u zadnji desni bočni dio automobila Opel Astra reg. oznake i broja [registarska oznaka] koji se nalazio parkiran na sjevernom nogostupu prednjim dijelom okrenut u smjeru sjevera od strane BM te nakon udara osobni automobil Opel Astra odbačen je u smjeru zapada gdje je zadnjim lijevim dijelom udario u prednji desni bočni dio osobnog automobila marke Suzuki reg. [registarska oznaka] koji se nalazio parkiran na sjevernom nogostupu prednjim dijelom okrenut u smjeru sjevera od strane vozača CM,
- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba okrivljenog IM za djelo u točki 1. izreke pobijane presude je bespredmetna.
III. Uslijed odluke pod točkom I., preinačava se pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljenom IM, za prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisanom u točki 2. izreke pobijane presude, izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
IV. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog IM kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
V. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni IM je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni IM proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i članka 176. stavka 5. ZSPC-a za koje mu je, na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 39. PZ-a, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima CE kategorije u trajanju od 1 mjesec.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 60,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni IM je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je presuda donesena u odsutnosti okrivljenika zbog čega nije imao priliku se očitovati o svim okolnostima i dokazima, da smatra da je prije započinjanja radnje provjerio sigurnost prometa no zbog gužve i većeg broja vozila došlo je do sudara s parkiranim vozilom. Ističe da je konktakt među vozilima bio minimalan, da nije bio svjestan da je došlo do prometne nesreće u smislu obveze ostanka na mjestu događaja i obavještavanja vlasnika oštećenog vozila jer nije nastala značajna šteta. Također smatra da mu je izrečena prestroga kazna te navodi da je profesionalni vozač zbog čega mu je potrebna vozačka dozvola.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je dijelom bespredmetna i dijelom neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika jer je u odnosu na djelo iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a, činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude, nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Ovaj je Sud utvrdio da se u ovom predmetu prekršajni postupak protiv okrivljenika u odnosu na navedeni prekršaj više ne može voditi, jer je od dana kada je prekršaj počinjen tj. od 4. travnja 2022., proteklo više od tri godine, odnosno da je sukladno odredbi članka 13. stavka 2. PZ-a nastupila procesna smetnja zastare prekršajnog progona u odnosu na taj prekršaj.
4.2. Stoga je ovaj Sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i na temelju odredbe članka 181. točke 5. PZ-a, optužbu protiv okrivljenika za prekršaj iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a odbio, uslijed čega je žalba u tom dijelu bespredmetna.
5. Imajući u vidu navedeno, valjalo je sukladno takvoj odluci Suda preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o novčanoj kazni, na način kako je to učinjeno točkom II. izreke ove presude.
6. Nadalje, razmatrajući navode žalbe okrivljenika u odnosu na prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za to djelo prekršaja, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
7. Tako nisu osnovani navodi okrivljenika iz žalbe da mu nije omogućeno očitovanje i iznošenje obrane jer je presuda donesena u odsutnosti okrivljenika. Naime, ovaj je Sud izvršio uvid u spis predmeta te je iz istog razvidno da je okrivljenik pozivan na raspravu pred sudom za dan 12. siječnja 2023. i 26. ožujka 2025., a koje je pozive okrivljenik uredno primio, nije pristupio na raspravu a svoj izostanak nije opravdao. Imajući to u vidu, kao i upozorenje s kojim je okrivljenik bio upoznat u obavijesti uz prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 109.a PZ-a, valjalo je žalbu u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.
8. Što se tiče navoda žalbe u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, takvi navodi nisu osnovani. Naime, i sam okrivljenik u žalbi navodi da je zbog pojačanog prometa i slabe preglednosti na mjestu događaja došlo do sudara njegovog vozila s parkiranim vozilom. Navodi da je takav kontakt on ocijenio minimalnim i da u tom smislu nije smatrao da je došlo do njegove obveze da ostane na mjestu događaja i obavještava vlasnika oštećenog vozila jer nije smatrao da je šteta značajna. Iz ovakvih navoda proizlazi da je okrivljenik sam naveo da nije postupio sukladno članku 176. stavku 5. ZSPC-a, iako je bio dužan postupiti kako ga obvezuje ta zakonska obveza.
8.1. Članak 176. stavak 1. ZSPC-a propisuje da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima, dužni, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. Isti članak u stavku 5. propisuje da će se novčanom kaznom od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vozač ako drugom sudioniku u prometnoj nesreći ili osobi vlasniku oštećenog vozila ili druge stvari ne ostavi svoje podatke ili ne popuni Europsko izvješće i napusti mjesto prometne nesreće.
8.2. Sukladno navedenom, budući da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik napustio mjesto prometne nesreće bez da je ostavio svoje podatke vlasnicima oštećenih vozila, a okrivljenik je u žalbi naveo da je zaista došlo do kontakta između njegovog vozila i parkiranog vozila, da je smatrao da je šteta neznatna i da nije smatrao da ima zbog toga obvezu ostavljati svoje podatke i čekati na mjestu događaja, okrivljenik je pravilno za to djelo prekršaja proglašen krivim jer su u njegovom postupanju ostvareni svi bitni elementi bića tog prekršaja. Okrivljenik je bio svjestan da je oštetio tuđe vozilo i bez obzira na opseg nastale štete bio je dužan postupiti u skladu s citiranim zakonskim odredbama.
9. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna za prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a u iznosu od 390,00 eura, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za predmetni prekršaj utvrdio zakonom propisanu minimalnu kaznu, koju je ovom presudom ovaj Sud prihvatio i istu izrekao ovom presudom, pa stoga ovaj Sud smatra da će tako izrečena novčana kazna ispuniti svrhu kažnjavanja i da je ista u svakom slučaju primjerena, dok okrivljenik ne navodi niti dokumentira okolnosti koje se mogu smatrati naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.
9.1. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to ostavljenom roku.
10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom CE kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog i nužna je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.
11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točki 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
12. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
