Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-224/2025-5

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužitelja ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III-tužiteljice SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV-tužitelja HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ljiljani Maravić Pirš, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženice NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice NŠ te o dopunama žalbe tuženice, izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11681/2019-81 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba tuženice NŠ od 27. veljače 2025., te dopune žalbe od 5. ožujka 2025., 10. ožujka 2025. i 20. ožujka 2025. kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 11681/2019-81 od 27. veljače 2025. i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se podnesak tuženice nazvan "Prigovor" od 11. travnja 2025. kao nepravovremen.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11681/2019-81 od 27. veljače 2025. odlučeno je:

"I Utvrđuje se da su tužitelji KŠ, ČŠ, SŠ i HŠ vlasnici nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja [adresa], kuća [adresa], površine 96 čm i dvorište, površine 177 čm, sveukupne površine 273 čm, svaki u ¼ suvlasničkog dijela, što je tuženica NŠ dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime i za korist tužitelja, svakog u ¼ dijela. II Nalaže se tuženoj NŠ naknaditi tužiteljima KŠ, ČŠ, SŠ i HŠ troškove postupka u iznosu od 4.945,29 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela tuženica NŠ, time da je ista podnijela i tri dopune žalbe i to od 5. ožujka 2025., 10. ožujka 2025. i 20. ožujka 2025., zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i ukine prvostupanjska presuda.

2.1. Žaliteljica u žalbi i dopunama žalbe navodi da je prvostupanjski sud, uz počinjenje bitnih povredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te nije poštivao pravomoćne presude drugih sudova u Republici Hrvatskoj odnosno da se radi o ranije pravomoćno presuđenoj stvari, a također da je prvostupanjski sud povrijedio i odredbe Ustava Republike Hrvatske vezane za jednakost svih pred zakonom, za jamčenje prava vlasništva i prava svake osobe da sud neovisno i nepristrano te pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Nadalje u iznimno opširnoj žalbi i dopunama žalbe žaliteljica iznosi svoje viđenje cjelokupnog postupka i provedenih dokaza te analizu svih provedenih dokaza. Nadalje ističe kako je sud u potpunosti tuženicu isključio iz postupka nakon održanog ročišta 6. veljače 2025.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženice. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode tuženice, iste smatraju paušalnima i neosnovanima navodeći da je žaliteljica ispustila iz vida osnovnu činjenicu, a to je da je još njena majka u svojoj izjavi navela kako je navedenu nekretninu poklonila svom suprugu da bi istom omogućila da njegov sin KŠ sa svojom djecom dođe u vlasništvo navedene nekretnine. Nadalje navode kako PŠ tužitelje nikada nije smetala u njihovom posjedu ili korištenju nekretnine. Preostali navodi sadržani u odgovoru na žalbu svode se na analizu dokaza izvedenih od strane prvostupanjskog suda.

4. Žalba tuženice i dopune žalbe nisu osnovani.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženice, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također obrazloženje pobijane presude sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke iznio zahtjeve stranaka, iznio je koje je dokaze proveo, sporne i nesporne činjenice, svoja utvrđenja, izvršio je analizu dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te je iznio svoj pravni stav o tužbenom zahtjevu kao i navodima stranaka.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti svakog u ¼ dijela na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da je Darovnim ugovorom od **.**.1984. PŠ spornu nekretninu darovala svom suprugu CŠ;

- da je presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3323/2015. od 28. ožujka 2019. utvrđeno kako Ugovor o darovanju od 17. rujna 1984. sklopljen između PŠ i CŠ nije nastao obzirom CŠ nije taj ugovor potpisao kao daroprimatelj;

- da je u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog CŠ utvrđeno kako je sporna nekretnina ušla u ostavinsku masu te su isto naslijedili KŠ (otac CŠ), KŠ (otac KŠ), ČŠ i SŠ svatko u 1/4 dijela;

- da je iza pokojnog KŠ (od oca K) u ostavinskoj imovini bila obuhvaćena i ¼ dijela kuće u [adresa], a koju je naslijedio HŠ, sin ostavitelja;

- da svi tužitelji imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa];

- da je 8. srpnja 1999. zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između PŠ i NŠ, ali predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bila i nekretnina na Ribničkoj 9 koja je bila predmet ovoga spora;

- da priključci za plin glase na svakog tužitelja po jednom obračunskom mjernom mjestu;

- da je ŠŠ, majka tužitelja, 1991. dobila zajam u visini od 368.000,00 dinara;

- da je kao vlasnica sporne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], a ranije kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena tuženica NŠ ŠŠ temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-5146/2017 od 18. rujna 2017. u ostavinskom postupku iza svoje majke PŠ;

- da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ranije nosila oznaku kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 9 [adresa] i dvorište sa ukupno 273 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je pokojni CŠ kupio veći broj zemljišta u [adresa], a gdje je na nekim zemljištima samo formalno bio upisan KŠ, otac tužitelja;

- da je na nekretnini koja je predmet ovog spora kao vlasnica ranije bila upisana PŠ, majka tuženice;

- da je CŠ parcelu u Ribničkoj 9 dao svome sinu KŠ kako bi on na istoj sagradio kuću;

- da je CŠ živio na adresi [adresa] te kasnije za sebe gradio kuću na [adresa];

- da je KŠ parcelu koju je dobio od svog oca otplatio radom za oca u autoprijevozništvu;

- da su na spornoj nekretnini prvotno živjeli KŠ (od oca CŠ), a potom njegova supruga ŠŠ i KŠ (njihovo zajedničko dijete);

- da tužiteljima nitko nije sporio vlasništvo na predmetnoj nekretnini sve do 2013.;

- da nije osnovan prigovor presuđene pravne stvari istaknut od strane tuženice obzirom ne postoji objektivni identitet između presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3323/2015 i ovoga predmeta.

9. Neosnovan je žalbeni navod tuženice da je nakon 6. veljače 2025. bila isključena iz postupka odnosno da joj je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku. Naime, 6. veljače 2025. održana je glavna rasprava na koju tuženica nije pristupila iako je dostava poziva bila uredno iskazana, a koja činjenica proizlazi iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi. Nadalje, na navedenom ročištu zaključena je glavna rasprava te je zakazano ročište za objavu presude time da je odlučeno da će se tuženica pozvati pisanim putem na ročište za objavu presude.

9.1. Podneskom od 10. veljače 2025., a koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 12. veljače 2025. tuženica je dostavila odgovor na zapisnik s ročišta od 6. veljače 2025.

9.2. Iz navedenog proizlazi kako je tuženica aktivno sudjelovala tijekom cijelog trajanja prvostupanjskog postupka, iznosila je dokazne prijedloge, očitovala se o provedenim dokazima i navodima protivne strane te su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženice. Ovdje se posebno navodi da je na ročištu od 6. veljače 2025. zaključena glavna rasprava te je slijedeća radnja suda bila objava presude. Dakle, u vremenskom periodu od zaključenja glavne rasprave do objave presude sud nije poduzimao bilo kakve procesne radnje.

10. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice da prvostupanjski sud nije poštivao pravomoćne presude drugih sudova. Naime, prvostupanjski sud pravilno je odbio prigovor presuđene stvari istaknut od strane tuženice jer iz presude broj P- 3323/2015. Općinskog suda u Novom Zagrebu proizlazi da je odbijen zahtjev tužitelja KŠ, ČŠ, SŠ i HŠ, a koji tužbeni zahtjev je bio usmjeren na opravdanje predbilježbe prava vlasništva u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je u ovom konkretnom slučaju tužbeni zahtjev usmjeren na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10.1. Presuđena stvar zahtijeva utvrđenje subjektivnog i objektivnog identiteta spora, odnosno da je o istom tužbenom zahtjevu već pravomoćno odlučeno između istih stranaka. To znači da se radi o istom predmetu spora koji je već pravomoćno riješen. Dakle, uvjeti za presuđenu stvar su: a) pravomoćna odluka o istom tužbenom zahtjevu, b) isti subjekti u sporu i c) identitet spora u subjektivnom i objektivnom smislu.

10.2. Iz navedenog proizlazi da je presuđena stvar pravno shvaćena kao pravomoćno riješeni identični zahtjev između istih stranaka, a ne kao bilo koja odluka o povezanim ili različitim zahtjevima. U konkretnom slučaju nije riječ o identičnim zahtjevima već o različitim zahtjevima. Naime, u ovom predmetu tužbeni zahtjev usmjeren je na utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti dok je u spisu broj P- 3323/15 Općinskog suda u Novom Zagrebu tužbeni zahtjev bio usmjeren na opravdanje predbilježbe. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako ne postoji objektivni identitet spora i odbio kao neosnovan prigovor presuđene strane istaknut od strane tuženice.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe Ustava Republike Hrvatske, a na štetu tuženice.

11.1. Člankom 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - nastavno: Ustav) propisano je da su svi pred zakonom jednaki dok je člankom 26. Ustava propisano da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koje imaju javne ovlasti, člankom 29. stavak 1. Ustava propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela dok se člankom 48. stavak 1. Ustava jamči pravo vlasništva. Provođenjem prvostupanjskog postupka tuženici je bilo omogućeno aktivno sudjelovanje u postupku uz puno poštivanje svih njenih prava te stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženice u navedenom dijelu.

12. U odnosu na žalbene navode tuženice vezane za rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-313/2023-3 od 21. studenog 2023. navodi se da je navedenim rješenjem potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj O-2158/2022. od 27. siječnja 2023. pod točkom II. izreke, a gdje je obustavljen ostavinski postupak iza pokojnog CŠ jer kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja ostavinsku imovinu pokojnog CŠ dok je u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske odluke ukinuto rješenje, a navedeno se odnosi na odbijeni prigovor zastare.

12.1. Iz obrazloženja pobijane odluke broj P-11681/2019. prvostupanjskog suda niti ne proizlazi da bi prvostupanjski sud utvrdio da sporne nekretnine predstavljaju knjižno ili izvanknjižno vlasništvo CŠ već naprotiv prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je kao vlasnica spornih nekretnina prvo bila upisana PŠ, a sada NŠ.

13. Uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva i činjenična utvrđenja u konkretnom slučaju, a sukladno odredbi članka 388. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015., nastavno: ZV) potrebno je ocijeniti prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13.1. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da su tužitelji i njihovi prednici (otac KŠ) u samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu sporne nekretnine najkasnije od 1975. pa sve do 2013. kada su tužitelji postali nepošten jer im do tog trenutka tj. do 2013. nitko nije sporio pravo na posjed nekretnine.

14. Obzirom na navedeni datum za računanje početka dosjelosti tj. najkasnije od 1975. sukladno odredbi članka 388. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uvijete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću valjalo je razmotriti kroz pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, 1. listopada 1816. na otocima Koločep, Korčula, Šipan, Lastovo, Vis, Mljet i Lopud, a 1. svibnja 1853. u Hrvatskoj i Slavoniji, – nastavno OGZ) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (službeni list SFRJ broj 6/1980, 36/1990, "Narodne novine" broj 53/91 – nastavno ZOVO) dana 1. rujna 1980., a zatim prema odredbama Zakona o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Pravilima OGZ-a propisan je rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. Pravilima Zakona o vlasništvu i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima rok za stjecanje vlasništva nad nekretninama dosjelošću propisan je u trajanju od 20 godina (izvanredna dosjelost). Dakle, Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakonom o vlasništvu propisan je kraći rok za dosjelost. Stoga za pravne učinke do 1. rujna 1980. mjerodavno je dotadašnje pravo, a za one koji nastaju kasnije primjenjuju se odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima odnosno Zakona o vlasništvu. Člankom 388. stavak 3. ZV-a propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određenih ZV-om, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka ali ne dulje, nego što bi trebao isteći rok određen ZV-om ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Dakle, kada je ZV-om ili ZOVO propisan kraći rok, a nakon stupanja na snagu zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog roka, rok istječe nakon proteka vremena određenoga ranijim zakonom, ako je od roka određenoga ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenoga u novom zakonu, rok istječe istekom vremena propisanoga u novom zakonu.

14.1. Dakle, u konkretnom slučaju za računanje roka dosjelosti primjenjuju se odredbe ZOVO-a. Člankom 28. stavak 4. ZOVO-a propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina time da se sukladno članku 30. stavak 2. ZOVO-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao savjesni posjednici. Osnovni preduvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ-a, ZVDP i ZV je pošten posjed posjednika pri čemu nepošten posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

14.2. Dakle, zakonom je propisano da dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed ima određene kvalitete, stječe pravo vlasništva te stvari uz ispunjenje određenih pretpostavki. Naš zakon razlikuje redovnu i izvanrednu dosjelost, a za istu su propisani i različiti rokovi dosjedanja.

14.3. Člankom 72. stavak 2. i 3. ZOVO-a propisano je da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova te se pretpostavlja savjesnost posjeda. Dakle, posjed tužitelja smatra se poštenim tj. savjesnim te tužitelj nije dužan dokazivati svoje poštenje tj. savjesnost već je tuženik taj koji je dužan dokazati nepoštenost tj. nesavjesnost posjeda tužitelja.

14.4. Činjenica što posjednik zna ili može znati da je druga osoba u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine koju on posjeduje ne čini njegov posjed nepoštenim, već je potrebno ispitati i druge okolnosti koje utječu na kvalitetu posjeda. Te druge okolnosti koje utječu na kvalitetu posjeda su npr. činjenica je li posjednika itko smetao u posjedovanju odnosno osporavao mu posjed, aktivnost odnosno pasivnost vlasnika u iskazivanju njegovih vlasničkih ovlasti na nekretnini koja je predmet posjedovanja tj. u svojatanju njegovog prava na toj nekretnini, vođenje računa kako se nekretnina koristi i gdje se nalazi, kontinuitet i trajanje posjeda i slično.

15. Prilikom odlučivanja o pitanju poštenja odnosno savjesnosti posjeda tužitelja prvostupanjski sud je imao u vidu činjenicu da tužitelje i njihovog prednika nikada nitko nije ometao u posjedu niti je tužiteljima do 2013. itko osporavao pravo na posjed, da su tužitelji navedenom nekretninom postupali kao da je njihovo vlasništvo dok tuženica nije iskazivala nikakvu aktivnost prema navedenoj nekretnini sve do 2013., da na navedenoj nekretnini tužitelji cijelo vrijeme imaju prijavljeno prebivalište, da se vode kao korisnici i plinske mreže, da su tužitelji i njihov prednik na navedenoj nekretnini izvodili različite radove te je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji savjesni odnosno pošteni posjednici sve do 2013.

15.1. Nadalje, prvostupanjski sud opširno je analizirao iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, iste analizirao kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te u odnosu na sve druge provedene dokaze. Prilikom donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je naročito imao u vidu očitovanje PŠ, majke tužiteljice, a koja navodi kako je spremna ispuniti sve zahtjeve kako bi omogućila da KŠ, ČŠ, SŠ i HŠ dođu u vlasništvo nekretnine u Ribničkoj 9 u Zagrebu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Iz sadržaja navedenog očitovanja razvidan je i motiv zbog kojega je navedenu nekretninu PŠ darovala svom suprugu CŠ, a koji motiv se očituje u činjenici da KŠ sa svojom djecom dođe u vlasništvo navedene nekretnine. Dakle, iako je pravomoćnom odlukom utvrđeno da navedeni ugovor o darovanju nije nastao, ovo očitovanje PŠ važno je sagledati u pogledu pitanja poštenja odnosno savjesnosti posjeda tužitelja na spornoj nekretnini, a što je prvostupanjski sud pravilno učinio dovodeći u svezu navedena očitovanja PŠ s iskazima tužitelja i njihovim poštenjem odnosno savjesnošću posjeda. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da tužitelji nisu bili savjesni odnosno pošteni posjednici navedene nekretnine.

16. U odnosu na žalbene navode tuženice vezane za činjenicu ulaganja sredstava od strane tužitelja na spornoj nekretnini odnosno izgradnje sporne nekretnine, za navesti je da tužitelji nisu tužbom zahtijevali utvrđenje prava vlasništva građenjem već isključivo temeljem dosjelosti. Stoga su irelevantni žalbeni navodi tuženice vezani za činjenicu je li opseg radova takav da bi se radilo o adaptaciji ili pak o stjecanju vlasništva građenja odnosno tko je istu gradio. Ono što je u konkretnom slučaju odlučna činjenica to je pitanje poštenja odnosno savjesnosti posjeda tužitelja sporne nekretnine, a činjenica da su tužitelji izvodili određene radove na navedenoj nekretnini upravo ukazuje na osnovanost zaključka prvostupanjskog suda o poštenju tužitelja.

16.1. Žalbenim navodima tuženice nije osporena pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u pogledu analize iskaza stranaka i svjedoka u odnosu na poštenje odnosno savjesnost posjeda tužitelja od najkasnije 1975. pa sve do 2013. Pravilno je prvostupanjski sud ovdje imao u vidu činjenicu da je majka tužitelja 1991. podigla zajam, a sredstva koja su uložena za uređivanje sporne nekretnine, a koja činjenica također govori o samostalnosti i savjesnosti poštenja tužitelja i njegovih prednika.

16.2. Žalbeni navodi tuženice glede nevjerodostojnosti iskaza saslušanih tužitelja i svjedoka nisu osnovani jer u ključnoj stvari tj. pitanju poštenja i savjesnosti posjeda tužitelja iskazi saslušanih tužitelja i svjedoka su vjerodostojni, suglasni, tim više jer je iste prvostupanjski sud vjerodostojnost istih sagledavao u odnosu na cjelokupan provedeni dokazni postupak i sve provedene dokaze.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da je njena majka dopustila predniku tužitelja tj. KŠ da sa svojom obitelji stanuje u spornoj nekretnini do opoziva od strane PŠ. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ovakve tvrdnje tuženice nisu dokazane obzirom iz provedenog dokaznog postupka proizlazi suprotno tj. da majka tuženice nije osporila pravo tužiteljima i njihovom ocu KŠ (otac Č) da predmetnu nekretninu posjeduju kao vlasnici te da vrše samostalan posjed navedene nekretnine. Navedeno proizlazi kako iz iskaza saslušanih tužitelja tako i iz očitovanja same PŠ od 8. travnja 2006.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice u dijelu gdje osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 8. srpnja 1999. nije bila sadržana sporna nekretnina. Naime, prvostupanjski sud izvršio je uvid u navedeni ugovor o doživotnom uzdržavanju te zaključio kako sporna navedena nekretnina zaista nije obuhvaćena u navedenom ugovoru obzirom su u istom točno navedene nekretnine koje su predmet ugovora. Među točno navedenim nekretninama nije sadržan i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno sada kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19. U odnosu na žalbene navode tuženice da tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili pošteni posjednici navodi se kako tužitelji u trenutku podnošenja tužbe nisu bili pošteni posjednici navedene nekretnine ali su do trenutka njihovog nepoštenja tj. do 2013. kako to navodi prvostupanjski sud imali potrebno vrijeme poštenja posjedovanja sporne nekretnine od 20 godina za priznanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Ovo stoga jer računajući najkasnije od 1975. tužitelji su bili pošteni posjednici sve do 2013., dakle duže od potrebnih 20 godina.

20. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja vlasništva nastupaju po samom pravu istekom vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti. U konkretnom slučaju i po zaključku ovog suda ispunjeni su svi uvjeti za stjecanjem vlasništva dosjelošću od strane tužitelja obzirom su isti savjesni odnosno pošteni posjednici sporne nekretnine duže od 20 godina počevši najkasnije od 1975. , osoba koja dosjeda je sposobna da može stjecati putem dosjelosti te stvar koju samostalno posjeduje može biti predmetom toga njezina dosjedanja. Stoga su tužitelji stekli sve pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću sporne nekretnine obzirom da istu uživaju osobno i preko svojih prednika dulje od 20 godina, a koji rok se računa najkasnije od 1975.

21. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a valjalo je žalbu tuženice i njene dopune odbiti kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja iako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

22. Podnesak tuženice naslovljen kao "Prigovor" od 11. travnja 2025. odbačen je kao nepravodoban. Naime, prema svom sadržaju navedeni podnesak predstavlja zapravo dopunu žalbe tuženice. Prvostupanjska presuda uručena je tuženici 14. ožujka 2025. te je sadržavala uputu o pravnom lijeku prema kojoj se prema navedenoj presudi žalba može podnijeti u roku od 15 dana od njezina primitka. Kako je navedenu presudu tuženica zaprimila 14. ožujka 2025. zadnji dan roka za podnošenje žalbe odnosno dopune žalbe bio je 31. ožujak 2025., a sve sukladno odredbi članka 112. stavak 2. ZPP-a. Ovo stoga jer i žalba te i dopuna žalbe moraju biti podnesene u propisanom roku.

22.1. Obzirom je podnesak tuženice naslovljen kao "Prigovor" od 11. travnja 2025. zaprimljen kod ovog suda 11. travnja 2025., podnijet nakon proteka roka od 15 dana to je isti nepravovremen te je temeljem odredbe članka 358. stavak 1. i 2. ZPP-a odbačen.

23. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je kao neosnovan sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a obzirom odgovor na žalbu sud ne cijeni opravdanim troškom u ovom konkretnom slučaju.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 6. studeni 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Vrkić Perak