- 1 -              Rev 1105/2022-3

Broj: Rev 1105/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., OIB …, iz Z., koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. R. - Z. d.d., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-319/2020-2 od 22. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1160/2018-168 od 30. prosinca 2019. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-1160/2018-170 od 31. prosinca 2019., u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e:

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 341.435,02 kuna (45.316,21 €) s pripadajućom zateznom kamatom na iznose i s rokovima dospijeća pobliže navedenim u ovoj točki izreke prvostupanjske presude. Nadalje je u točki II. izreke obvezan tuženik plaćati tužiteljici rentu na ime trajne tuđe njege i pomoći u iznosu od 134,36 kuna (17,83 €) s pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno u ovoj točki prvostupanjske presude, kao i buduće obroke u mjesečnim iznosima od po 33,59 kuna (4,45 €) počev od naknade za siječanj 2020. pa ubuduće, sve s pripadajućom zateznom kamatom. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 88.161,91 kuna (11.701,09 €) s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u točki IV. izreke naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 43.192,90 kuna (5.732,68 €) s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Drugostupanjskom je presudom djelomično odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke. Drugostupanjskim je rješenjem djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika ukinuta prvostupanjska presuda u točki II. izreke te je u tom dijelu tužba odbačena. Ujedno je preinačena odluka o troškovima postupka (točke III. i IV. točka izreke) na način da je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 70.400,00 kuna (9.343,68 €) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu taj zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Ujedno je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbe.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4759/2021-4 od 24. svibnja 2022. dopustio tuženiku reviziju zbog pravnog pitanja:

"Može li sud, u odnosu na dokaznu snagu javnih isprava (potvrda Porezne uprave o visini dohotka) prednost dati dokaznoj snazi privatne isprave (potvrde o visini plaće potpisane osobno od tužiteljice) koja privatna isprava sadrži drukčije podatke od javnih isprava, iako u dokaznom postupku nije dokazivano da su javnim ispravama neistino utvrđene činjenice ili da su javne isprave nepravilno sastavljene?“. Dopuštenje revizije posljedica je ocjene da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni jer je riječ o pitanju o kojem drugostupanjska presuda odstupa od prakse revizijskog suda (Rev 930/1994 od 4. svibnja 1994.).

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz zauzimanje pravnog stava da sud, u odnosu na dokaznu snagu javnih isprava (potvrde Porezne uprave o visini dohotka) ne može prednost dati dokaznoj snazi privatne isprave koja sadrži drukčije podatke od javnih isprava, ako u dokaznom postupku nije dokazivano da su javnim ispravama neistinito utvrđene činjenice ili da su javne isprave nepravilno sastavljene te da, posljedično sud ne može prednost dati financijskom vještačenju koje se zasniva na navedenoj privatnoj ispravi u odnosu na financijsko vještačenje iste vještakinje koje se zasniva na javnoj ispravi.

5. Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika i predložila ju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskom je stadiju postupka, a u granicama dopuštenog pitanja, sporno pitanje valjanosti pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 341.435,02 kuna (45.316,21 €) s pripadajućom zateznom kamatom, a u vezi sa štetnim događajem od 30. svibnja 2006. Naime, u postupku je već pravomoćno odlučeno o odgovornosti tuženika za štetu koju tužiteljica trpi povodom ovog štetnog događaja, već je odlučeno da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja i štete za 30% i već je pravomoćno tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 90.300,00 kuna (11.984,86 €), 2.680,00 kuna (355,69 €) na ime tuđe pomoći i njege, te 2.416,91 kuna (320,77 €) na ime rente za tuđu njegu i pomoć.

9. Sudovi su visinu imovinske štete zbog izgubljene zarade tužiteljice utvrdili vještačenjem po vještakinji financijske struke Lj. Ž. i to na način da je utvrđena visina primanja (plaće) tužiteljice u razdoblju koje je prethodilo štetnom događaju, zatim je ta visina uspoređena s podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj bruto plaći. Na taj su način utvrđeni iznosi mjesečnih plaća koje bi tužiteljica ostvarivala da je nastavila raditi, a taj  je iznos uvećan za mjesečne iznose od po 1.429,58 kuna (189,73 €) koliko bi tužiteljica uštedjela od dnevnica za službena putovanja te su od toga iznosa umanjeni iznosi isplaćenih mirovina koje tužiteljica dobiva nakon što je umirovljena 7. listopada 2010., a tako utvrđeni iznos umanjen je i za utvrđeni doprinos  tužiteljice nastanku štetnog događaja i štete. Pritom su sudovi zaključili da u izgubljenu zaradi tužiteljice "ulaze" svi oni iznosi zarada koje bi tužiteljica ostvarila da nije bilo štetnog događaja, a što, svakako, čine i izgubljene plaće i onaj dio dnevnica za službena putovanja koje bi tužiteljica uštedjela, cijeneći da bi primanja (plaća) tužiteljice zasigurno rasla nakon štetnog događaja iz 2006. i u isto vrijeme ne prihvaćajući izračun izgubljene zarade koji takav rast ne prihvaća. Sudovi su ocijenili neprihvatljivom varijantu izračuna izgubljene zarade vještakinje financijske struke od 24. travnja 2019. da tužiteljica ne bi primala i dnevnice za putovanja koje je uštedjela.

10. Prema ocjeni revizijskog suda, pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u rješenju broj Rev 930/1994/-2 od 4. svibnja 1994. prema kojem, u interpretaciji revidenta (a što u bitnom odgovara smislu ovog rješenja), za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti u smislu odredbe članka 230. ZPP. konkretno potvrdu Porezne uprave o visini dohotka tužiteljice za 2005. Stoga revident ocjenjuje da je sud trebao visinu izgubljene zarade vještačenjem utvrditi polazeći od visine primanja tužiteljice na temelju spomenute potvrde o visini dohotka tužiteljice za 2005. jer istinitost ove potvrde nije osporena u postupku. U tom se smislu ističe da je sud pogriješio u primjeni odredbe članka 230. stavka 1. ZPP kada je vještačenjem visine izgubljene zarade prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje financijske struke koja nije uzela u obzir ove podatke.

11. Međutim, polazno mjerilo za utvrđivanje visine izgubljene zarade vještakinji financijske struke na temelju čijeg je vještačenja visine tužbenog zahtjeva u postupku i utvrđena, nisu bili podaci poslodavca tužiteljice o njezinim primanjima za 2005. koji bi bili drugačiji od podataka Porezne uprave o visini dohotka za 2005., već su polazno mjerilo za utvrđivanje visine izgubljene zarade bili podaci o primanjima (zaradi) tužiteljice koju je ona ostvarila neposredno prije predmetnog štetnog događaja, odnosno u prvih šest mjeseci 2006. (nalaz i mišljenje vještakinje od 9. srpnja 2015., list 306 spisa), dakle ne u istom razdoblju na koje ukazuje revidentica, već u drugom razdoblju. Osim toga, podaci koje je vještakinja uzela u obzir odnose se na ukupnu zaradu koju bi tužiteljica ostvarila da nije bilo štetnog događaja u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). Taj dio, međutim, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, čine i dnevnice za službena putovanja koje bi tužiteljica uštedjela. Dnevnice, s druge strane, nisu obuhvaćene potvrdom o visini dohotka, jer dnevnice, prema Pravilniku o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 10/17), spadaju u primanja na koja se ne obračunava porez na dohodak (neoporezive naknade), što je vještakinja posebno istakla u svom usmenom očitovanju na primjedbe tuženika istaknute na dopunu njezina nalaza i mišljenja, a koje je očitovanje dano na ročištu za glavnu raspravu od 8. studenoga 2019. (list 478 spisa).

12. U opisanim okolnostima valja zaključiti da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Stoga je reviziju po dopuštenju valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavka 1. ZPP radi čega je presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

13. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP radi čega je ovaj zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 3. listopada 2023.