Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9225/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NŠL, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 1. listopada 2024., broj: Pp-3882/2023-5, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljene NŠL kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljena SŠL je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru okrivljena SŠL proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koji joj je izrečena ublažena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura.
1.1. Okrivljenici je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena SŠL je, putem branitelja Jugoslava Purana, odvjetnika u Bjelovaru, pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri. Tako u žalbi okrivljenica ističe da smatra kako je zaštitna mjera uz visoku novčanu kaznu neprimjerena i teška sankcija uvažavajući činjenicu da sud nije našao otegotnih okolnosti na strani okrivljenice, dok je kao olakotne okolnosti utvrdio priznanje prekršaja, žaljenje i kritičnost prema svom ponašanju i njezine obiteljske okolnosti, što upućuje na nepotrebitost izricanja zaštitne mjere. Ističe kako je zaposlena u KB Merkur u Zagrebu gdje radi 12-satne smjene s početkom u 07,00 ili 19,00 sati zbog čega joj je nužna vozačka dozvola jer automobilom odlazi na posao jer u ta doba nema organiziranog javnog prijevoza. Također navodi da joj je vozačka dozvola potrebna i radi djece jer je majka dvoje maloljetne djece, školske i predškolske dobi.
2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. Ispitujući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenice, ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim otegotnim i olakotnim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenice za terećeni prekršaj izrekao osjetno ublaženu novčanu kaznu primjenom instituta ublažavanja novčane kazne iz članka 37. PZ-a.
6.1. Zakon za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, a okrivljenici je pobijanom presudom izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura, uz mogućnost plaćanja 2/3 novčane kazne u roku određenom za plaćanje iz čega je više nego razvidno da je sud imao na umu sve okolnosti koje je okrivljenica sada u žalbi istaknula, pa nema govora da je istoj izrečena neprimjerena i suviše visoka kazna.
6.2. Također valja naglasiti da sve okolnosti na koje se okrivljenica poziva nisu naročito istaknute olakotne okolnosti koje bi dovele do preinačenja već ublažene novčane kazne.
7. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri povodom žalbe okrivljenice, ovaj drugostupanjski Sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa (posebice imajući u vidu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 1,60 g/kg), zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom trajanju, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog s obzirom da se radi o teškom kršenju prometne discipline i jednom od najtežih prometnih prekršaja, te je neophodna za postizanje svrhe kažnjavanja, posebice kad se u obzir uzme da je odlukom o kazni sud okrivljenici izrekao osjetno ublaženu novčanu kaznu.
7.1. Navodi koje okrivljenica navodi u žalbi ne mogu se smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima koje bi opravdavale ukidanje zaštitne mjere, posebice kod ovako teškog prekršaja, a ista je o svojim okolnostima trebala voditi računa prije nego je pod visokim utjecajem alkohola upravljala u prometu na cesti, zbog čega je valjalo odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točki 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
