Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1250/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4450/2022-25 od 30. rujna 2025., 6. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4450/2022-25 od 30. rujna 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika te se potvrđuje rješenje za plaćanje sudske pristojbe ovog suda poslovni broj P-4450/2022-22 od 17. siječnja 2025."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje tako da ukine rješenje za plaćanje pristojbe broj P-4450/2022-22 od 17. siječnja 2025. ili podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem od 17. siječnja 2025. tuženik pozvan na platež sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 132,72 eura te sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 33,18 eura. Pravovremenim prigovorom tuženik pobija citirano rješenje tvrdeći da je sud propustio utvrditi da je tuženik 24. listopada 2024. platio trošak pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 66,36 eura sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) zbog čega ga nije mogao obvezati na plaćanje punog iznosa pristojbe.

5.1. Sud utvrđuje da je u smislu odredbe članka 7. stavak 1. ZSP-a tuženik bio dužan pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije platiti u trenutku njegovog podnošenja, međutim, da je prilikom predaje prijedloga za dopuštenje revizije naznačeno da ju je tuženik platio izvan eKomunikacije, a tuženik uz prijedlog nije dostavio sudu dokaz o uplati pristojbe, što je po ocjeni suda bio dužan. Iz tih razloga sud utvrđuje da je osnovano tuženik pobijanim rješenjem o sudskoj pristojbi od 17. siječnja 2025. pozvan na plaćanje sudske pristojbe u punom iznosu. Nakon toga sud ističe da je tuženik dostavio potvrdu o uplati polovine iznosa pristojbe u iznosu od 66,36 eura, čime je samo djelomično postupio po rješenju o naplati pristojbe od 17. siječnja 2025. iz kojih razloga ocjenjuje da prigovor nije osnovan.

6. Činjenična utvrđenja suda prvog stupnja za sada nije moguće prihvatiti jer po ocjeni ovog suda tuženik osnovano u žalbi tvrdi da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Prije svega, pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik iznos od 66,36 eura platio djelomično postupajući po rješenju o naplati pristojbe od 17. siječnja 2025. jer iz potvrde o izvršenju naloga za plaćanje od 24. listopada 2023., koju je tuženik priložio uz prigovor, proizlazi da je sudsku pristojbu u ovom predmetu platio 20. listopada 2023., zbog čega se ne može raditi o postupanju po rješenju o pristojbi od 17. siječnja 2025. Osim toga, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tuženik bio dužan uz prijedlog za dopuštenje revizije dostaviti dokaz o uplati pristojbe jer takva obveza u slučaju kada se podnesci podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda u smislu odredbe članka 7. ZSP-a nije propisana, već se u informacijskom sustavu može vidjeti je li pristojba plaćena ili nije. S obzirom da je i sam sud utvrdio da je tuženik djelomično uplatio sudsku pristojbu u iznosu od 66,36 eura, nije mogao u cijelosti odbiti prigovor tuženika i potvrditi rješenje od 17. siječnja 2025., kojim je tuženik obvezan platiti puni iznos pristojbe od 132,72 eura. Međutim, ovaj sud nije mogao odlučiti o tome jesu li osnovane žalbene tvrdnje tuženika o tome da je pristojbu na prijedlog za dopuštenje revizije platio 24 dana prije podnošenja prijedloga, iako bi iz potvrde o izvršenju naloga za plaćanje proizlazilo da bi ta tvrdnja tuženika mogla biti osnovana, i to iz razloga što se poziv na broj primatelja, kojeg je prilikom uplate tuženik trebao naznačiti, naveden u obavijesti o primitku elektroničkog podneska od 13. studenog 2023. razlikuje u odnosu na poziv na broj primatelja naveden u potvrdi o izvršenju naloga za plaćanje od 24. listopada 2023., koju potvrdu je tuženik dostavio uz prigovor kao dokaz da je pristojba u vrijeme podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije bila plaćena. Također, u opisu plaćanja na citiranoj potvrdi navedeno je samo da se plaća pristojba u predmetu P-4450/2022, ali nije navedeno za koji podnesak se pristojba plaća pa niti iz tog podatka nije moguće provjeriti je li doista pristojba plaćena upravo za prijedlog za dopuštenje revizije.

7. Iz tih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti, a pobijano rješenje ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit će prema sadržaju potvrde o izvršenju naloga za plaćanje te eventualnom provjerom u računovodstvu suda odnosi li se uplata od 66,36 eura na plaćenu pristojbu za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije u ovom predmetu ili se eventualno odnosi na neku drugu obvezu plaćanja pristojbe. Ukoliko utvrdi da je tuženik iznos od 66,36 eura platio na ime pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije i to već u trenutku njegovog podnošenja ili ranije, tada je potrebno ukinuti rješenje o plaćanju pristojbe od 17. siječnja 2025. jer je, po ocjeni ovog suda, tuženik na temelju članka 7. stavak 1. ZSP-a podmirio svoju obvezu plaćanja pristojbe plaćanjem polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom sudskih pristojbi sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.; dalje: Uredba).

Koprivnica, 6. studenog 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić