Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-127/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pejiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1725/2022-52 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1725/2022-52 od 3. rujna 2025., u pobijanom dijelu toč. I. i II. izreke.

II. U nepobijanom dijelu, toč. III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SH koji glasi:

"1. Utvrđuje se da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022.g. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. nije dopuštena i radni odnos tužitelja SH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. vratiti tužitelja SH na posao i to na radno mjesto rukovoditelj projekta koje je obavljao prije nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu. Ukoliko kod tuženika više ne postoji radno mjesto rukovoditelja projekta nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na drugo radno mjesto koje najviše odgovara poslovima ukinutog radnog mjesta i to prema opisu poslova tog radnog mjesta i prema koeficijentu složenosti poslova ili drugom načinu za izračun plaće tog radnog mjesta te prema stručnoj spremi tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ne predlaže konkretan način rješavanja povodom izjavljene žalbe.

2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe na vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu. Kako se iz žalbe tužitelja ne vidi u kojem dijelu pobija presudu, ovaj sud uzima da presudu pobija u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu (toč. I. i II. izreke), pa je primjenom odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

3. U odgovoru na žalbu tuženik žalbu tužitelja smatra neosnovanom i predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. (dalje: Odluka o otkazu).

6. S obzirom da tužitelj ne pobija presudu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja (naprotiv, tužitelj u žalbi izričito navodi da je u provedenom postupku činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno), a ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZZP-a na taj žalbeni razlog ne pazi po službenoj dužnosti, to se prihvaća činjenično stanje koje je u postupku utvrdio prvostupanjski sud, i to:

- da među strankama nije sporno da je tužitelj Odluku o otkazu primio 12. srpnja 2022. i da je pravodobno 27. srpnja 2022. podnio zahtjev za zaštitu prava na kojeg tuženik nije odgovorio te je tužitelju 11. kolovoza 2022. počeo teći rok za podnošenje tužbe, koja je podnesena sudu 23. kolovoza 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17; 98/19 i 151/22; dalje: ZR), pa je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena,

- da u konkretnom slučaju nije postojala obveza tuženika da provede savjetovanje sa sindikatima i poduzima daljnje radnje oko toga, sve s obzirom na činjenicu da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće i da sindikati nisu postupili sukladno svojoj obvezi iz čl. 153. st. 4. ZR-a, odnosno nisu izvijestili tuženika o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća,

- da iz Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu od 17. svibnja 2018. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, a iz obrazloženja odluke, u bitnome, proizlazi da su razlozi prestanka potrebe za radom radnika (tužitelja) sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija“, odnosno „korporativnih servisa“ te ukidanju nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova koja se u cijelosti ukidaju jer za njima i takvim poslovima nema potrebe, s time da se u Odluci o otkazu ističe da za radnim mjestom i poslovima tužitelja nema potrebe, a kako se ne radi o smanjivanju broja izvršitelja već o ukidanju radnog mjesta, ne dolazi do primjene kriterija odabira viška i usporednih radnika,

- da među strankama nije sporno da je u studenom 2021. izvršeno brisanje podružnice Upravljanje nekretninama (u kojoj je radio tužitelj) u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, čime je ta podružnica prestala postojati,

- da je u odnosu na poslove koje je obavljao tužitelj i daljnju potrebu za tim poslovima proveden dokaz saslušanjem svjedoka navedenih u toč. 15. obrazloženja i tužitelja kao parnične stranke,

- da je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je u okviru organizacijskih promjena kod tuženika ukinuto radno mjesto tužitelja kao i cijela organizacijska jedinica u kojoj je radio tužitelj, a koji organizacijski razlog je doveo do poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu, dok tužitelj tijekom postupka nije dokazao svoje tvrdnje da se poslovi koje je obavljao i dalje obavljaju u okviru nekog radnog mjesta,

- da iako je na tuženiku teret dokaza postojanja opravdanog razloga otkaza ugovora o radu sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a, tužitelj dužan dokazati svoje navode da se ti poslovi i dalje obavljaju u okviru nekog konkretnog radnog mjesta, budući da tuženik ne može dokazati negativnu činjenicu da to nije slučaj,

- da je tužitelj na svojoj poziciji rukovoditelja projekta obavljao čitav niz poslova koji se ne mogu podvesti pod vođenje projekta, jer tužitelj niti ne tvrdi da bi vodio neke konkretne projekte, kod čega nije odlučno što se poslovi koje je tužitelj obavljao i dalje obavljaju kod tuženika, ali su ti poslovi sadržajno pridruženi poslovima nekih drugih radnih mjesta koja su sada funkcionalno odijeljena između sektora računovodstva, sektora financija, sektora za sigurnost i sektora općih poslova, što je ustrojeno prema novoj organizaciji tuženika,

- da Odluka o otkazu nije nedopuštena ukoliko su se kod tuženika nastavili obavljati poslovi koje je tužitelj radio, ali ne kao poslovi jednog radnog mjesta, već kao poslovi koji se pridružuju drugim radnim mjestima u okviru kojih se obavljaju i oni poslovi za koje tužitelj nije bio zadužen odnosno koje nije bio ovlašten obavljati,

- da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o reorganizaciji svojeg poslovanja u okviru kojih odluka je tuženik ovlašten ukidati pojedina radna mjesta i organizacijske cjeline te poslove dodjeljivati odnosno pridruživati nekim drugim radnim mjestima u drugim organizacijskim cjelinama, kod čega su sud poziva na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenih poslova zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

- da se prestanak potrebe za obavljanjem određenih poslova odnosi i na situaciju kada nestane potreba za poslovima u okviru konkretnog radnog mjesta odnosno kada se poslovi koji su se obavljali na jednom jedinstvenom radnom mjestu rasporede na više drugih radnih mjesta, što predstavlja opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu,

- da nisu relevantni navodi tužitelja da mu prije otkaza ugovora o radu nije bilo ponuđeno drugo radno mjesto jer tuženik nema obvezu nuditi poslove na nekom radnom mjestu za koje nema potrebe, a isto tako tuženik nije dužan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora već je ovlašten samostalno donijeti odluku o vrsti otkaza koju donosi u odnosu na tužitelja, a za koju odluku su ispunjeni zakonski uvjeti,

- da s obzirom da je utvrđeno kako je tužiteljevo radno mjesto ukinuto nije bilo potrebe za uspoređivanjem radnika prema zakonskim kriterijima budući da nije bilo usporednih radnika u odnosu na tužitelja,

slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena te odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi jer je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a zakonito obrazložio pobijanu presudu, a svoju odluku kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja obrazložio je jasnim, valjanim i neproturječnim razlozima koji svoju podlogu imaju u utvrđenom činjeničnom stanju koje se temelji na ocjeni predloženih dokaza provedenoj u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

7.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U prvostupanjskom postupku nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj žalbom ne pobija ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o reorganizaciji svojeg poslovanja u okviru kojih odluka je ovlašten ukidati pojedina radna mjesta i organizacijske cjeline te poslove dodjeljivati odnosno pridruživati nekim drugim radnim mjestima u drugim organizacijskim cjelinama i da se prestanak potrebe za obavljanjem određenih poslova odnosi i na situaciju kada nestane potreba za poslovima u okviru konkretnog radnog mjesta odnosno kada se poslovi koji su se obavljali na jednom jedinstvenom radnom mjestu rasporede na više drugih radnih mjesta, što predstavlja opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

8.2. Žalbeni navodi tužitelja svode se na općenite tvrdnje da u postupku nije bilo sporno da je kod tuženika došlo do organizacijskih promjena (ukidanja radnih mjesta i podružnice), ali je bilo sporno obavljaju li se i dalje poslovi koje je tužitelj radio neovisno o organizacijskim promjenama, kod čega tužitelj tvrdi da iako na njemu nije bio teret dokaza, da je nedvojbeno dokazao da se poslovi koje je obavljao kod poslodavca (tuženika) i dalje obavljaju, što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i materijalne dokumentacije.

8.3. Međutim, tužitelj u žalbi niti ne pokušava argumentirati i konkretizirati koji se poslovi koje je obavljao kod poslodavca (tuženika) i dalje obavljaju i na kojim radnim mjestima. Stoga, iako je prihvatljivo stajalište tužitelja da formalno ukidanje naziva nekog radnog mjesta nije opravdan razlog za otkaz ukoliko se ti poslovi (makar pod izmijenjenim nazivom i unatoč organizacijskim promjenama) i dalje obavljaju kod poslodavca, pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije nedopuštena ukoliko su se kod tuženika nastavili obavljati poslovi koje je tužitelj radio, ali ne kao poslovi jednog radnog mjesta, već kao poslovi koji su pridruženi drugim radnim mjestima u okviru kojih se obavljaju i oni poslovi za koje tužitelj nije bio zadužen odnosno koje nije bio ovlašten obavljati (u tom kontekstu ponavlja se da tužitelj u žalbi ne osporava činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku).

8.4. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je zakonito odlučio da na strani tuženika (poslodavca) u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a postoji opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju (radniku).

8.5. Neosnovano je pozivanje tužitelja da nije dobio ponudu za sklapanje novog ugovora o radu, a posebice ne u zakonu propisanoj proceduri, već je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nije imao obvezu nuditi tužitelju poslove na nekom radnom mjestu za kojeg nema potrebe, a isto tako nije bio dužan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora već je bio ovlašten donijeti odluku o vrsti otkaza koju je donio u odnosu na tužitelja, a za koju odluku su bili ispunjeni zakonski uvjeti. Kod toga nije od odlučnog značaja okolnost da je tuženik kao poslodavac u Odluci o otkazu istaknuo da tužitelj nije prihvatio ponudu za drugo radno mjesto, s obzirom da je tijekom postupka na pouzdan način utvrđeno da tuženik u odnosu na tužitelja nije donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora, jer takvu odluku nije niti bio dužan donijeti.

9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN br. 138/23), a koju tužitelj u žalbi posebno ne pobija.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u toč. I. i II. izreke te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

U Varaždinu 6. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun