Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-3488/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KK, zbog prekršaja iz članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i dr., rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2023., poslovni broj: 18. Pp-2708/2023, u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. KK kao neosnovana i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. KK je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. KK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 59. stavka 1. i 5. i članka 238. stavka 1. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te mu izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.250,00 eura, koju je dužan platiti u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti odluke.

1.1. Istom presudom okrivljenik je, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o kazni, u bitnome navodeći da je kazna prestrogo odmjerena s obzirom na njegove materijalne prilike.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i da se izrekne blaža kazna i da mu se omogući obročna otplata kazne.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela počinjenih u stjecaju, stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je za svako pojedino djelo odmjerio kaznu u najniže posebnim zakonima propisanim iznosima, u dovoljnoj mjeri vodeći računa o materijalnim prilikama žalitelja, na koje ponovno, bez uspjeha, upire u žalbi, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu kaznu ovaj sud smatra primjerenom, budući da nisu utvrđene nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, niti ih žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu, pa nema zakonskih uvjeta za preinačenje kazne ispod posebnim zakonom propisanih minimalnih iznosa.

5.1. Žalbeni navod kojim žalitelj predlaže da mu se omogući obročno plaćanje kazne je neosnovan, jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne već u dovoljnoj mjeri vodio računa o njegovim materijalnim i životnim prilikama, određujući i dulji rok za plaćanje kazne od tri mjeseca, pa s obzirom i na protek vremena od počinjenja prekršaja, radi postizanja svrhe i pravednosti kažnjavanja, nije opravdana daljnja odgoda plaćanja izrečene novčane kazne.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

7. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na članku 138. stavku 2. točki 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na manju složenost i kraće trajanje prekršajnog postupka.

8. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. studenoga 2025.

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.