REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: P-457/2019-115

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Horvat Šoš, odvjetnici iz Vrbova, protiv tuženika ĆC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Biđinu, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 6. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim i bez ikakvih pravnih učinaka Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su sada pok. HC i tuženik ĆC međusobno zaključili dana 11.08.2015.g, a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod posl. brojem R2-189/15 dana 13.08.2015.g, kao i dodatak – aneks istom Ugovoru kojeg su isti ugovaratelji međusobno zaključili dana 18.08.2015.g, a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod posl. brojem R2-205/15 dana 21.08.2015.g.

II Određuje se uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 337854 Vrbovec 1, Rbr.1., čest. kat. br. 1750, broj D.L. 18, Trg Petra Zrinskog, površine 330 m2, dvorište 226 m2, garaža 30 m2, kuća 74 m2, ukupne površine 330 m2, ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. kat. br. 234/2 kuća i dvorište od 88 čhv, a koje stanje je u zemljišnoj knjizi postojalo prije provedbe predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sada pok. HC i tuženik ĆC međusobno zaključili dana 11. kolovoza 2015., a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod poslovnim brojem R2- 189/2015 dana 13. kolovoza 2015. kao i dodatka – aneksa istom ugovoru kojeg su isti ugovaratelji međusobno zaključili dana 18. kolovoza 2015. a koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod poslovnim brojem R2- 205/2015 dana 21. kolovoza 2015., s time da se ista uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja ima izvršiti na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.791,87 Eur-a (dvadeset tisuća eura sedamsto devedeset i jedan eur i osamdeset i sedam centi), u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere kao neosnovan, a koji glasi: " Na prijedlog tužiteljice JC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], određuje se protiv tuženika ĆC iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], sljedeća

p r i v r e m e n a m j e r a

Zabranjuje se istom tuženiku svaki daljnji pristup kući koja se nalazi u Vrbovcu, Trg Petra Zrinskog 20, u vlasništvu sada pok. HC, kao i otuđivanje, odnosno uzimanje bilo kakvih pokretnina iz iste kuće, osobno ili putem trećih osoba, i to pod prijetnjom zakonskih posljedica.

Ova privremena mjera će važiti do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke Suda.

Radi osiguranja provedbe ove privremene mjere, predmetna kuća se ima odmah zaplombirati od strane ovog Suda, a uz asistenciju policijskih službenika MUP- a RH, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, koje plombiranje će također važiti do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda."

II Dopušta se preinaka tužbe kao iz podneska od 7. ožujka 2017., osim u dijelu točke III. tako preinačene tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da su tuženik kao davatelj uzdržavanja i pok HC kao primatelj uzdržavanja 11. kolovoza 2015. zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren po sucu Općinskog suda Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod brojem R2-189/15 (dalje u tekstu Ugovor o doživotnom uzdržavanju) te da su 18. kolovoza 2015. zaključili dodatak – aneks koji je ovjeren po sucu navedenog suda pod brojem R2-189/2015 (dalje u tekstu Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju). Da je u istom ugovoru i aneksu navedena pogrešna adresa prebivališta HC jer njegova kuća ima kućni broj 20, a ne 21, ali da to nema utjecaja na rješenje ovog spora. Navedenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju pok. HC kao primatelj uzdržavanja ostavlja poslije svoje smrti tuženiku nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 88 čhv, pod uvjetom doživotnog uzdržavanja. Da je ista nekretnina uslijed preoblikovanja zemljišne knjige prenesena u k.o. Vrbovec 1, zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] od 330 m2 (dalje u tekstu predmetna nekretnina). Pored navedene nekretnine da je pok. HC tuženiku poslije svoje smrti ostavio sve svoje pokretnine kao i sva svoja novčana sredstava koja će se naći u njegovom vlasništvu u času smrti. Da isti nisu u tom Ugovoru predvidjeli hoće li davatelj uzdržavanja nakon zaključenja ugovora živjeti sa primateljem u zajedničkom kućanstvu ili svaki u svojoj kući kao i do tada, tako da nije jasno na koji način su predvidjeli da će tuženik kao davatelj uzdržavanja osigurati, omogući i pružiti HC usluge uzdržavanja iz razloga što je kuća tuženika udaljena više od 20 km od kuće HC, a da je pri tome HC već nekoliko mjeseci (od jeseni 2014.) u jako lošem zdravstvenom stanju, živio je kao samac te da uslijed uznapredovale senilne demencije nije bio u stanju sam se brinuti za uredno, blagovremeno i potpuno podmirivanje vlastitih životnih potreba, prvenstveno onih u pravcu redovne prehrane i uzimanja prepisanih mu lijekova, budući da je postao vrlo zaboravan i počeo gubiti svijest o sebi i stvarnosti oko sebe, a počeo je i poprimati znakove paranoičnog duševnog poremećaja budući da je tužiteljici u telefonskom razgovoru govorio da su svi protiv njega te da su mu svi u susjedstvu neprijatelji, da s nikim ne želi imati posla, te da je upravo upoznao jedinog pravnog prijatelja, tj. tuženika. Nadalje, navodi da je ona nećakinja HC (da su on i njena majka bili brat i sestra) i kao takva da je jedina zakonska nasljednica jer isti nije imao bližih krvnih srodnika. Također, da je ona i njegova oporučna nasljednica jer da je on 30. siječnja 2012. sačinio oporuku pred svjedocima kojom svu svoju imovinu ostavlja u nasljedstvo upravo njoj, a koju oporuku nikada nije niti izričito niti prešutno opozvao. Stoga da tužiteljica po obje osnove ima pravni interes za podizanje ovdje predmetne tužbe. Nadalje, da je tuženik znao za oporuku, jer da mu je to prenio HC, a tužiteljici je to rekao HC u telefonskom razgovoru te joj je rekao da je tuženik od njega tražio da oporuku izričito opozove, odnosno poništi, ali da se to ipak nije dogodilo. Da je tuženik znao da je tužiteljica financijski pomagala HC, ali da je od istog ishodio punomoć kao vlasnika deviznog računa, te da je temeljem te punomoći podizao za sebe isti novac koji se već akumulirao tijekom vremena, a koji je potjecao isključivo od tužiteljice. Ali tužiteljica sumnja da HC toga nije ni bio svjestan jer je tada već uvelike trpio posljedice svoje demencije. Da je tužiteljica po izričitom zahtjevu HC sve protekle godine istom slala novac (radi dogovorenog redovnog pomaganja i uzdržavanja) poštanskim uputnicama, na kućnu adresu i na ruke, budući da je on njoj rekao da nije u stanju odlaziti u banku i čekati radi podizanja novca. Kako je on naknado polagao taj novac na svoj devizni račun, da tužiteljici nije poznato, ali joj je poznao da je imao otvoren račun i na njemu prikupljenu određenu svotu novaca, jer joj je on sam to rekao. Međutim, da otkako je upoznao tuženiku (negdje u proljeće 2015) da je tužiteljici zbog gore navedenog duševnog poremećaja počeo u telefonskim razgovorima optuživati da on dobro zna da ona dolazi iz Švicarske u [adresa] ali da ga izbjegava, odnosno, da dolazi kod drugih osoba, da mu je ona pobrala novce sa deviznog računa u banci i sl. Da je HC oporuku u korist tužiteljice sačinio jer je ona jedini krvni srodnik, jer su uvijek bili u toplim, prisnim, iskrenim i povjerljivim rodbinskim odnosima, te jer ga je ona već dugi niz godina redovno financijski pomagala. Tako je postupala i prije i nakon sačinjene oporuke, a također da mu je prilikom dolazaka u Vrbove davala određene sume novaca u gotovini ( nekoliko puta svake godine), a isti su i često komunicirali telefonski. Da se od jeseni 2014. HC u telefonskim razgovorima jadao da ga izdaje zdravlje, da sve više i više postaje zaboravan, odnosno da pati od senilne demencije ta da se često mentalno gubi. Da mu je ona u tom smislu htjela pomoći (naći povjerljivu i pouzdanu osobu radi svakodnevne pomoći i njege) ali da ju je u tome spriječilo saznanje o sklopljenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Da se ona za njegove potrebe brinula na opisan način iz Švicarske a i da je više puta molila susjedu OC da mu na njen trošak spremi blagdanski ručak. Da je tako bilo sve do ljeta 2015. kada se tužiteljica najavila HC da će doći kod njega da zajedno odu na neko vrijeme na more, ali on joj je to tada odlučno zabranio, i rekao da mu više ne dolazi, da je on sada stekao pravog prijatelja (tuženika) te da mu nitko drugi ne treba. Da je u vrijeme sklapana Ugovora o doživotnom uzdržavanju HC bio senilno

– dementan te da nije bio u stanju shvatiti značaj i posljedice takvog svog pravnog akta, iako je sudac ovjere rutinski konstatirao na zapisnik o ovjeri da je prethodno razgovarao sa strankama te da isti suvislo odgovaraju na pitanja te kako odaju dojam poslovno sposobnih osoba. Da se takav tekst nalazi u svakom tekstu ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju, a da sudac kao medicinski laik ni ne može sa pouzdanom sigurnošću definitivno utvrditi stanje poslovne (ne)sposobnosti. Da je tužiteljica i nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju HC nekoliko mjeseci slala novac (još uvijek ne znajući ništa o navedenom ugovoru), te da je isti s njom bez obzira na zabranu da dođe i dalje s istom telefonski komunicirao, ali na jedan dosta čudan i neuobičajen način. Uvjeravao ju je da da će ona biti njegova jedina nasljednica, da on nije na sudu nikome ništa potpisao, da je na sud išao radi nekih potpisa oko ostavine iza pok. majke. Da je do problema došlo nekoliko mjeseci iza sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kada je tuženik HC zabranio da dalje komunicira sa tužiteljicom, kada je slušao razgovore, sugerirao HC što da govori tužiteljici, a konačno i potpuno prekinuo tu komunikaciju. Da je uslijed izrazito dobrih i povjerljivih odnosa, po odobrenju svog ujka donosila i pohranjivala svoje brojne vrijedne stvari u predmetnu kuću, računajući da će istu i tako naslijediti poslije njegove smrti. Tako je napunila ormare sa odjećom (njenom, svog supruga i svog oca), te je donijela brojne uporabne i ukrasne predmete (srebrni pribor za jelo 24 osobe, 3 nova servisa za objedovanje za 12 osoba, dva rabljena servisa za 6 osoba, razne vrste kristalnih čaša, nove garniture posuđa za kuhinju, televizor, tri fotoaparata, filmska kamera, kuhinjski aparati – mikser, el. stroj za mljevenje mesa), kristalne zdjele, glazbena stereo linija i sl. Da je ista posebno vezana za najmanje 20 ručno vezanih goblena (od pok. majke), suvenire iz Španjolske, ručno heklane stolnjake, posteljinu, odjeću od pok. roditelja, razne kožne jakne, krzneni kaput od nerca, keramičke tanjure, brojne zavjese, garniture od damasta, vrijedne tepihe, itd. Zapravo, da je cijela kuća bila puna njezinih vrijednih stvari, a da je sada dobila obavijest da ih je tuženik samovlasno i neovlašteno već djelomično iznio iz kuće i to već prije smrti HC **.**.2016. Da je ona tuženika kada je bila u [adresa] (14. do 20. lipnja 2016) tražila da je pusti u kuću radi provjere stanja stvari znajući da on ima ključ od kuće, ali da joj je isti odgovorio kako on nije vlasnik kući i kako je ne može pustiti u kuću, a da je HC u to vrijeme bio u Klinici za psihijatriju Vrapče gdje je uslijed poodmaklog stadija senilne demencije hospitaliziran 6. svibnja 2016. ( u bolnici je i preminuo a da nije bio otpušten kući), te da tako tužiteljica nije ništa uspjela saznati o sudbini njenih stvari. Tužiteljica smatra da je zbog svega navedenog, zaključivanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju protivno moralu, a i prisilnim propisima u smislu odredbe čl. 322 Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je apsolutno ništetno. Kod postojanja valjane oporuke, kao i kod postojanja redovnog financijskog pomaganja HC od strane tužiteljice, a koje okolnosti da su bile poznate obojici ugovaratelja, nemoralno je zaključivati takav Ugovor, kojim se ona same u cijelosti isključuje iz mogućnosti (oporučnog) zakonskog nasljeđivanja. Također, da je nemoralno i da se takav ugovor zaključuje sa poslovnom nesposobnom osobom, a koje okolnosti da su također bile poznate tuženiku jer je isti po saznanju tužiteljice prije zaključenja predmetnog ugovora često komunicirao sa HC (od proljeća 2015). To stoga što je radno mjesto tuženika (zaštitar – portir u Centru za socijalnu skrb Vrbovec) samo dvadesetak metara udaljeno od predmetne kuće HC. Također i da je nemoralno da je tuženik u najtežim danima HC uništi prisne, tople i nesebične odnose tužiteljice i njenog ujaka. Da je nemoralno i iznošenje i prisvajanje stvari tužiteljice i to prije smrti HC. Da je tužiteljica o istim problemima obavijestila i Centar za socijalnu skrb u Vrbovcu, tražeći da se uredovno postupa radi gubitka poslovne sposobnosti HC, ali da nije naišla na razumijevanje odnosno na prihvaćanje njenih traženja. Smatra da je to iz razloga što je tuženik zaposlen u istom Centru. Slijedom čega podiže tužbu radi utvrđenja ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i Ankesa istog te brisanje zabilježbe istog Ugovora i aneksa u zemljišnim knjigama. Također podnosi i prijedlog za privremenu mjeru kojom traži da se zabrani tuženiku svaki daljnji pristup u predmetnu kuću, kao i otuđivanje, odnosno, uzimanje bilo kakvih pokretnina iz iste kuće, osobno ili putem trećih osoba.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da priznaje postojanje sklopljenog i sudski ovjerenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u spisima R2-189/15 i R2- 205/15. Osporava da je kuća HC imala kućni broj 20, jer da je u ugovoru ispravno naveden kućni broj 21, također osporava se i da je HC od jeseni 2014. bio u jako lošem zdravstvenom stanju, uslijed navodno uznapredovale senilne demencije i uznapredovale duševne poremećenosti. Osporava se i u dijelu sadržaja navodnih telefonskih razgovora HC i tužiteljice. Činjenica da ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije navedeno da će stranke živjeti u zajedničkom domaćinstvu, znači da nije ugovorena zajednica života već da će svaka stranka živjeti u svom zasebnom domaćinstvu. Nadalje, osporava da je tužiteljica oporučni nasljednik u odnosu na imovinu koja je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, da se kasnijim sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju ranija oporučna raspolaganja u odnosu na tu imovinu su prešutno opozvana primjenom čl. 66. Zakona o nasljeđivanju. Priznaje se pravni interes tužiteljica za podnošenje ovdje predmetne tužbe kao nećakinje pok. HC, ali se opreza radi osporava u dijelu da bi ista bila jedina zakonska nasljednica HC. Također, osporava i tvrdnje da je tuženik prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju znao za postojanje oporuke sačinjene u korist tužiteljice, kao i da ga je HC prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju upoznao sa činjenicom postojanja oporuke, kao i navod da bi tuženik tražio od HC da opozove tu oporuku. Da je HC tek nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju upoznao tuženika sa činjenicom da je sačinio oporuku 2012. korist tužiteljice, te je upravo HC inzistirao da tuženik poduzme pravne radnje da se ta radnja opozove, ali je tuženik smatrao da to nije potrebno obzirom da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kasnije sklopljen. Također se osporava navod da i tužiteljica financijski pomagala HC. Prema kazivanju HC on je tužiteljici još prije 2000. pozajmio veći iznos novca, a još i cjelokupni iznos novca koji je bio primio nakon što su on i tužiteljica prodali zajedničku kuću u mjestu [adresa] kod [adresa]. Da su sve navedene doznake tužiteljice iz inozemstva bile u stvari djelomično vraćanje tog zajma. Te upravo ta činjenica da tužiteljica nije vratila primljeni zajam HC osim u neznatnom dijelu, uzrokovala je poremećenost njihovih međusobnih odnosa. Osporava se i navod da bi tuženik podizao novac u svoju korist sa deviznog računa HC te je isti pružao financijsku pomoć tuženiku. Tuženik je imao punomoć HC za podizanje njegove mirovine u Zagrebačkoj banci samo u razdoblju od 2. ožujka 2016. do njegova preminuća, a iznos mirovine je tuženik uvijek svakog mjeseca uredno predavao HC. Osporava se i da poznanstvo tuženika i HC kreće od proljeća 2015. jer da je tuženik HC znao od 2009. jer je isti živio u neposrednom susjedstvu Centra za socijalu skrb gdje je tuženik zaposlen, te su se svakodnevno sretali i komunicirali. Da su njihovi intenzivniji kontakti i posjećivanja počeli početkom 2015. upravo na inicijativu HC nakon što je sin tuženika kupio od HC njegov rashodovani i neispravan polovni automobil Suzuki Moratti sad reg. oznake [registarska oznaka]. Da je HC bio zaljubljenik u tehniku i mehaniku i da je bio oduševljen kada je saznao da je tuženikov sin uspio popraviti i osposobiti za vožnju taj njegovo neispravni automobil (kojeg drugi mehaničari nisu bili u stanju popraviti) te je zbog toga želio upoznati tuženikovog sina, a onda su uslijedili učestali dolasci u mjesto prebivališta tuženika i zajednički odlasci u ribolov pa potom posjete kod roditelja tuženika, te na zajedničko ljetovanje na Vir u kuću tuženika, tako da se HC prema vlastitoj izjavi smatrao članom obitelji jer nije bio oženjen i nije imao svoje obitelji. Da posredovanje tužiteljice kod susjede za spremanje blagdanskog ručka kao ni njena nenovčana ili novčana pomoć ni na koji način nisu razlog za osporavanje pravne valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje, da je pok. HC u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju s tuženikom bio potpuno poslovno sposoban za rasuđivanje i mogao je shvatiti značenje tog pravnog posla, a u njegovom ponašanju nije bilo nikakvih naznaka koje bi upućivale na njegovu poslovnu nesposobnost. On je u komuniciranju sa okolinom i u svakodnevnom obavljanju uobičajenih pravnih poslova u svom domaćinstvu kao i na sudu prilikom ovjere Ugovora o doživotnom uzdržavanju odavao dojam potpuno zdrave i normalne osobe koja shvaća značenje pravnih radnji koje poduzima. Nije pio alkoholna pića, vozio je automobil, nije se žalio na nikakve zdravstvene probleme, sam je pribavljao namirnice za svoju svakodnevnu upotrebu, čak je i sam automobilom više puta mjesečno odlazio u susjedno mjesto Gradečki Pavlovec 164 u mesnicu Kalinski radi izbora i kupnje posebnih mesa obzirom je pazio na svoju ishranu, nikada nije liječen od nekog duševnog oboljenja te nikakvi njegovi konkretni postupci nisu upućivali na njegovu neuračunjivost, sam je u banci podizao mirovinu i plaćao račune do 2. ožujka 2016. Da ni iz medicinske dokumentacije dostupne tuženiku ne proizlazi da bi on prije ili u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog bolesti bio nesposoban za rasuđivanje i za očitovanja svoje pravno relevantne volje. Eventualna kasnija djelomična demencija koja je uslijedila nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne dovodi u pitanje njegov raniji psihički status. Da je tuženiku ta dijagnoza najvjerojatnije uzrokovana akutnim moždanim insultom, jer je tuženik HC jednog dana u svibnju 2016. nakon što je isti prethodnog dana potpuno normalno funkcionirao kao zdrava osoba zatekao u njegovoj kući u fizičkom stanju koje je upućivalo na djelomičnu oduzetost jedne strane tijela. Tuženik ističe da su netočni navodi da bi on zabranjivao telefonske kontate HC sa tužiteljicom, naprotiv da je isti svojom voljom odbijao svaki kontakt s tužiteljicom te je radi toga čak ishodio promjenu svog telefonskog broja. Da je tuženik bio prisutan prilikom telefonskih razgovora HC i tužiteljice i da su isti bilu u svađalačkom tomu i da je HC tražio od tužiteljice povrat zajma, a da je naročito tužiteljica u tim razgovorima postupala agresivno i s uvredama prema HC nakon što je on sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom. Da je tužiteljica telefonski nazivala i vrijeđala i tuženika i HC, a da je radi jednog takvog poziva 1. ožujka 2016. tuženik bio prisiljen protiv tužiteljice podnijeti kaznenu prijavu radi prijetnje. Da nisu točni navodi da je tužiteljica svake godine dolazila iz Švicarske po nekoliko puta godišnje i davala svote nova HC jer da je ista unazad 10 godina svega dva do tri puta došla iz Švicarske u [adresa]. Nadalje, da tužiteljica navodi da je ona nekoliko mjeseci nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju slala HC novac, a da je iz novčanih doznaka razvidno da su iste datirane prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Također da nisu točni navodi da ja ona još 2014. namjeravala osigurati pomoć HC ali da ju je o tome spriječilo saznanje o Ugovoru o doživotom uzdržavanju (obzirom da je isti sklonjen u kolovozu 2015.). Da je istina da je HC 2014. bio potpuno zdrava osoba i da mu nije bila potreba takva pomoć od strane tužiteljice. Nadalje, da tuženik nije Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklapao u nikakvoj tajnosti. Također, i da su netočni navodi da bi tuženik iz predmetne kuće odnio ijednu pokretninu, navodi da istoj nije dopustio ulaza u kuću od 14. do 20. lipnja 2016. jer je tad HC bio živ i on nije imao ovlasti istu pustiti u kuću. Također, tuženik se ne protivi i poziva tužiteljicu da sve pokretnine iz predmetne kuće koje tvrdi da su njene uzme i istu isprazni, a kako bi on mogao pristupiti adaptaciji kuće. Dakle, u cijelosti osporava sve navode iz tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere.

3. Podneskom od 7. ožujka 2017. (list 78 spisa), tužiteljica je preinačila tužbeni zahtjev, a nakon što je tuženi u zemljišnim knjigama po smrti pok. HC upisao vlasništvo predmetne nekretnine na svoje ime, te je ujedno dodala točku III. tužbenog zahtjeva kojom traži i predaju predmetne nekretnine slobodnu od osoba i stvari u roku od 15 dana u posjed tužiteljici.

4. Tuženik se protivio navedenoj preinaci na pripremnom ročištu od 6. veljače 2018. (list 108 spisa), a sud je dopustio preinaku po točki II. tužbenog zahtjeva jer se radi o promjeni u odnosu na koju se tuženik ne može protiviti (čl. 191. st.2. ZPP-a), a ista je i svrsishodna za rješenje odnosa među strankama (čl. 190.st.3. ZPP-a). Dakle, ovdje se radi o promjeni točke II. tužbenog zahtjeva uslijed promjene zabilježbe ugovora i aneksa na nekretnini u vlasništvu pok. HC, uslijed smrti istog kao primatelja uzdržavanja, u upis prava vlasništva na ime tuženika.

Tužiteljica je tako preinačeni tužbeni zahtjev konačno uredila kao u podnesku od 17. siječnja 2025., slijedom čega je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

S druge strane, uslijed protivljenju tuženika u odnosu na točku III. tužbenog zahtjeva kojim je dodan tužbeni zahtjev koji se traži predaja u posjed premetne nekretnine slobodne od osoba i stavi u posjed tužiteljici, sud istu nije dopustio jer smatra da isto nije bilo svrsishodno za konačno rješenje ovdje pravnog odnosa među strankama. Ovo posebice iz razloga što će tužiteljica kao nasljednica pok. HC po pravomoćnosti ovdje predmetne presude ishođene u njenu korist u izvanparničnom (ostavinskom postupku) po uvrštenju predmetne nekretnine u sastav ostavinske mase, ostvarivati svoja nasljedna prava, pa se taj dio tužbenog zahtjeva u ovom trenutku ukazuje preuranjenim.

Slijedom navedenog se u ovom postupku raspravljalo i odlučivao po tužbenom zahtjevu kako je isti opisan u izreci ove presude.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. kolovoza 2015. (list 7-9 spisa), Zapisnik od 13. kolovoza 2015. iz spisa R2-189/15 (list 10 spisa), Aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2015. (list 11 spisa),

Zapisnik od 21. kolovoza 2015. u predmetu R2-205/15 (list 12 spisa), zk izvadak za predmetnu nekretninu broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13 spisa), Oporuka (list 14 spisa), novčane uplatnice od 22.10.2009, 28. 2.2007., 3.12.2011., 28.4.2012., 7- lipnja 2008., 14.11.2014., 31.5.2014., 19.7.2015., 21.7.2015., 11.2.2014., 1.6.2002., 14.10.2003., 16.5.2013., 25.2.2012., 17.9.2012., 6.12.2002., 18.12.2012., 14.4.2014., 25.10. 2013., 28.3.2015., 16.6.2012., 19.6.2001., 22.3.2003., 7.3.2013., 8.10.2014., 23.7.2014., 30.10.2012., 23.3.2007., 31.7.2007., 19.10.2002., 28.4.2012., 12.4. 2001., 15.1.2015. (list 14-26 spisa), medicinska dokumentacija Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije od 6. svibnja 2016. (list 27 i 57 spisa), Ugovor o deviznom štednom računu od 24. rujna 2012. (list 29 spisa), osobna iskaznica HC (list 38-39 spisa), zk izvadak od 10. kolovoza 2016. (list 70-71 spisa), zk. izvadak od 24. listopada 2016. (list 48 spisa), polica osiguranja od automobilske odgovornosti od 10. ožujka 2016. (list 49 spisa), liječnički karton HC (list 59-67 spisa), zdravstvena dokumentacija Kliničke bolnice Dubrava za HC od 24. ožujka 2016. (list 70 spisa), zk izvadak od 6. ožujka 2017. (list 79 spisa), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 9. veljače 2017., O-967/16 (list 80-81 spisa), medicinska dokumentacija Klinike za pshijatriju Vrapče (list 82-95 spisa), otpusnica od 28. lipnja 2016. (list 114 i 198 spisa), potvrda o smrti (list 115-117 spisa), na ročištu 19. travnja 2018. saslušani su svjedoci PC, JCN, TC, EC, RC, ŠC, ĆCN, IC, ĐC, LC, ČC, VC, i tužiteljica (list 129-144 spisa), pregled transakcija po deviznom računu HC (list 150 spisa), pregled transakcija po tekućem računu HC (list 151-153 spisa), potvrda o prometu po deviznom tekućem računu (list 154-155 spisa), potvrda o prometu po tekućem kunskom računu (list 156-185 spisa), zamolbenim putem saslušanja je svjedokinja Lidija Jakšić na ročištu kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalnoj službi u Vrbovcu 27. rujna 2018. (list 191-193 spisa), na ročištu od 22. svibnja 2019. saslušan je tuženik (list 199-201 spisa), medicinska dokumentacija Klinike za pluće bolesti Jordanovac (list 206-207 spisa), medicinska dokumentacija Kliničke bolnice Dubrava (list 210-221 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gordana Makarića (list 234-237 spisa), stalni sudski vještak Gordana Makarića saslušan je na sudu 26. svibnja 2021. (list 270-273 spisa), dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gordana Makarića od 13. srpnja 2022. (list 289-290 spisa), dopunski je saslušan stalni sudski vještak Gordan Makarić na ročištu 27. svibnja 2024. (list 343-348 spisa), dopunski je saslušan svjedok GC, ĆCN, ŠC, JCNČ, VC, IC, tuženik i tužiteljica te svjedok BC na ročištu 10. rujna 2024. (list 350-361 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Marčinka (list 368-375 spisa), saslušan je stalni sudski vještak Darko Marčinko na ročištu 23. rujna 2024. (list 386-391 spisa), zk izvadak i povijesni zk izvadak od 23. rujna 2024. (list 392-395 spisa), zapisnik od 23. travnja 2014. o preoblikovanju (list 396-397 spisa), saslušana je svjedokinja HCN na ročištu od 21. siječnja 2025. (list 408-409 spisa), saslušana je svjedokinja OCN na ročištu od 12. ožujka 2025. (list 419-421) spisa.

Nije uzeta u obzir kaznena prijava od 30. listopada 2023., kao i pisani dokument (list 418 spisa), jer isti dokazi nisu predani do zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljica nije dokazala da ih bez svoje krivnje nije mogla ranije predati u spis.

6. U predmetnom postupku među strankama nije sporno:

- da su tuženik i pok. HC **.**.2015. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanu koji je ovjeren pred sucem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalnom službom u Vrbovcu pod brojem R2-189/2015 13. kolovoza 2015, te aneks navedenog ugovora od 18. kolovoza 2015. ovjeren pred sucem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalnom službom u Vrbovcu pod brojem R2-205/15 21.kolovoza 2015.

- da je navedenim ugovorom i aneksom HC kao primatelj uzdržavanja predao u posjed i vlasništvo nakon svoje smrti tuženiku predmetnu nekretninu (prvotno upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 311 m2, kasnije kuća i dvorište od 88 čhv, kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kasnije prenesena u k.o. Vrbovec 1, kčbr. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 330 m2) a koje je primatelj uzdržavanja vlasnik u cijelosti

- da je prethodno navedena nekretnina sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 337854 Vrbovec 1, Rbr.1., čest. kat. br. 1750, broj D.L. 18, Trg Petra Zrinskog, površine 330 m2, dvorište 226 m2, garaža 30 m2, kuća 74 m2, ukupne površine 330 m2

- da je u trenutku pisanje ove presude tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog, a nakon smrti primatelja uzdržavanja HC

7. Među strankama u ovom parničnom postupku sporno je:

- je li predmetni ugovor i aneks istog ništetan iz razloga što je pok. HC u trenutku zaključenja istih bio nesposoban za rasuđivanje

- je li isti ugovor protivan moralu, pa ništetan i iz razloga što da je tuženiku bilo poznato postojanje ranije oporuke u korist tužiteljice, i njeno financijsko pomaganje tuženika.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) i primjenom odredbe čl. 221.a. ZPP-a o teretu dokazivanja ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, a sve iz razloga kako slijedi.

9. Uvidom i čitanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju (list 8-9 spisa) utvrđeno je da je isti ugovor sklopljen 11. kolovoza 2015. između tuženika kao davatelja uzdržavanja i HC kao primatelja uzdržavanja. Nadalje, navedenim Ugovorom HC ostavio je u posjed i vlasništvo nakon svoje smrti tuženiku nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 311 m2, a pored navedene nekretnine i sve pokretnine koje će se nalaziti u njegovom vlasništvu u trenutku njegovog preminuća, kao i sav novac i eventualne štedne uloge koji će se nalaziti na njegovim računima, dok se tuženik kao davatelj uzdržavanja obvezao primatelju uzdržavanja osigurati, omogućiti i pružiti uredan, čist, suh i topao smještaj u kući u [adresa] gdje primatelj i sada živi kao samac, redovitu, pristojbu, raznoliku i dostatnu prehranu, pristojnu, čistu i dovoljnu odjeću i obuću, svu potrebnu liječničku i medicinsku pomoć i potrebne lijekove, nakon preminuća ga dostojno sahraniti prema mjesnim običajima, a kasnije i održavati grobno mjesto, te pružiti sve ostalo kako bi mogao normalno živjeti i zadovoljiti životne potrebe koje su uobičajene.

10. Uvidom u Zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu od 13. kolovoza 2015. pod brojem R2-189/15 (list 10 spisa) utvrđeno je da je prethodno navedeni ugovor ovjeren kod tog suda pri čemu je po sutkinji Lidiji Jakšić utvrđeno da stranke suvislo odgovaraju na postavljena im pitanja te odaju dojam potpuno poslovno sposobnih osoba, kojima su potpuno jasne posljedice stupanja u predmetni pravni posao na koje su upozorene u smislu čl. 579. do 585. Zakona o obveznim odnosima. Strankama je isti ugovor pročitan, iznijele su da je u ugovor unesena njihova prava volja u pogledu prava i obveza te isti pred sucem vlastoručno potpisuju nakon čega su ovjereni njihovi potpisi pečatom suda.

11. Uvidom u Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. kolovoza 2015. (list 11 spisa) utvrđeno je da je istim nadopunjen čl.1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju na način da HC kao primatelj uzdržavanja predaje u posjed i vlasništvo nakon svoje smrti tuženiku nekretninu kuća i dvorište od 88 čhv, kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je prenesena u k.o. Vrbovec 1, kčbr. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 330 m2, te koje je primatelj uzdržavanja vlasnik u cijelosti. U ostalom dijelu Ugovor o doživotnom uzdržavanju ostaje nepromijenjen.

12. Uvidom u Zapisnik sastavljen kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu od 21. kolovoza 2015. pod brojem R2-205/15 (list 12 spisa) utvrđeno je da je prethodno navedeni aneks ugovora ovjeren kod tog suda pri čemu je po sutkinji Lidiji Jakšić utvrđeno da stranke suvislo odgovaraju na postavljena im pitanja te odaju dojam potpuno poslovno sposobnih osoba, kojima su potpuno jasne posljedice stupanja u predmetni pravni posao na koje su upozorene u smislu čl. 579. do 585. Zakona o obveznim odnosima. Strankama je isti ugovor pročitan, iznijele su da je u ugovor unesena njihova prava volja u pogledu prava i obveza te isti pred sucem vlastoručno potpisuju nakon čega su ovjereni njihovi potpisi pečatom suda.

13. Uvidom u zk izvadak od 24. lipnja 2016. (list 19 spisa) utvrđeno je da predmetna nekretnina nosila oznaku kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 88 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je ista upisana u cijelosti kao vlasništvo pok. HC, sa zabilježbom ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom pod broje Z-2321/15. Isto je utvrđeno i uvidom u zk izvadak od 10. kolovoza 2016. (list 70 spisa). Uvidom u zk izvadak od 24. listopada 2016. (list 48 spisa) utvrđeno je da je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini upisan tuženik. Isto je utvrđeno i uvidom u zk izvadak od 6. ožujka 2017. (list 79 spisa). Uvidom u izvadak iz BZP-a od 23. rujna 2024. (list 392 spisa) utvrđeno je da je na navedeni dan predmetna nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. Vrbovec 1, i to kčbr. [katastarska čestica] Trg Petra Zrinskog, dvorište površine 226 m2, garaža površine 30 m2 i kuća površine 74 m2 te da je ista upisana kao vlasništvo tuženika, dok je uvidom u Zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige Općinskog suda u Vrbovcu, zemljišnoknjižnog odjela Vrbovec od 23. travnja 2014. Z- 2220/2011/4767 utvrđeno da predmetna nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] upisana u zl.ul. 4783 k.o. Vrbovec 1, odgovara ranijoj oznaci nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Uvidom u presliku oporuku od 30. siječnja 2012. (list 14 spisa) utvrđeno je da pok. HC svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu kao i novce koji će se naći u trenutku njegove smrti ostavio svojoj nećakinji JC, da je ista oporuka potpisana od HC kao oporučitelja te svjedoka oporuke EC i NC.

15. Uvidom u novčane uplatnice od 22.10.2009, 28.2.2007., 3.12.2011., 28.4.2012., 7.6.2008., 14.11.2014., 31.5.2014., 19.7.2015., 21.7.2015., 11.2.2014., 1.6.2002., 14.10.2003., 16.5.2013., 25.2.2012., 17.9.2012., 6.12.2002., 18.12.2012., 14.4.2014., 25.10. 2013., 28.3.2015., 16.6.2012., 19.6.2001., 22.3.2003., 7.3.2013., 8.10.2014., 23.7.2014., 30.10.2012., 23.3.2007., 31.7.2007., 19.10.2002., 28.4.2012., 12.4. 2001., 15.1.2015. (list 14-26 spisa) utvrđeno je tužiteljica HC uplaćivala različite novčane iznose u pojedinim mjesecima u vremenskom periodu od 2001. -2015.

16. Uvidom u policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 49 spisa) utvrđeno je da je 10. ožujka 2016. istu sklopio HC kao ugovaratelj sa osigurateljem Euroherc osiguranjem.

17. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju od 9. veljače 2017. doneseno od Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Vrbovcu pod brojem O-967/16 (list 80 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica proglašena nasljednicom iza pok. HC temeljem zakona. Utvrđeno je da nasljednica nije pristupila ostavinskoj raspravi, kao i da nije predala izvornik oporuke slijedom čega oporuku nije bilo moguće proglasiti.

18. Uvidom u pregled transakcije po tekućem računu pok. HC (list 156- 185 spisa), u razdoblju od 1. siječnja 2009 do 29. srpnja 2016. utvrđeno je da se od 12. kolovoza 2015, javlja negativni saldo po tekućem računu, a da je do tada saldo bio pozitivan, te da se od 17. ožujka 2016. vide i isplate učinjene na ime tuženika, a da je vidljivo i da je pok. HC do ožujka 2016. samostalno dizao iznose mirovine.

19. Iz iskaza saslušanog svjedoka PC (list 130-131 spisa) u bitnom proizlazi da je on HC poznavao 30 godina, da je kuća HC u blizini radnog mjesta svjedoka, te da je s njim učestalo razgovarao o raznim temama jer je isti bio i ribič. Da je on vremenski 2 mjeseca prije njegove smrti na njemu primijetio promjene, da je primijetio da se gubi i da nesuvislo priča, a da mu je na to ukazao i sam tuženik i da mu je rekao da je HC negdje otišao, da se nešto s njim događa. Da je tuženik vozio HC u bolnicu 2 mjeseca prije njegove smrti. Da je svo vrijeme pok. HC bio pokretan. Da je u razgovoru s istim saznao da ima rodicu u Njemačkoj ili Švicarskoj. Da on HC nije posjećivao u njegovoj kući, ali da je ulazio u njegovo dvorište jer je tamo bila jedna smokva, pa ja ulazio jedno dva puta godišnje, a možda i češće. Da se često tamo susretao i sa EC, IC te RC, te da su svi zajedno razgovarali. Da je pok. HC bio izrazito simpatičan, komunikativan, drag i socijalno osjetljiva osoba i da se svima uredno i redovno javljao, sve do vremena dok je bio pri punoj svijesti. Da nema saznanja je li pok. HC od nečega bolovao, ali da osobnim opažanjima nije mogao ništa primijetiti jer da je isti bio pokretan i potpuno samostalan i bio je neovisan o bilo čijoj tuđoj pomoći, čak je i upravljao vozilom. Da tužiteljicu nikada nije vidio, a da mu je poznato iz razgovora sa HC i tuženikom da je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Također, da mu je pok. HC pričao da je ljetovao kod tuženika i da mu je bilo lijepo. Da o odnosu HC i tužiteljice nema saznanja, ali da mu je poznato da se protiv HC vodio prekršajni postupak pred sudom u Vrbovcu kojeg je svjedok bio predsjednik, a radi neoprezne vožnje, ali da je obustavljen radi smrti HC. Da nema saznanja je li pok. HC sačinio oporuku, kao i je li mu netko slao novce na njegov račun, ali da zna da je isti primao mirovinu, a da je bio skromna osoba i da nije puno trošio, te da nije zalazio u kafiće i druge ugostiteljske objekte. Da tuženik radi u zaštitarskoj tvrtki te je raspoređen na poslovima osiguranja u CZSS u Vrbovcu, a koja zgrada se nalazi u neposrednoj blizini kuće HC, i da misli da se tuženik i HC znaju negdje oko 10 godina. Da je on sa HC opširnije pričao za vrijeme pauze ili po završetku radnog vremena.

20. Iz iskaza saslušanog svjedoka PCN (list 131-132 spisa) u bitnom proizlazi da je isti zaposlen na radnom mjestu u CZSS koje je nekoliko metara udaljen od stambenog objekta sada pok. HC, te da je istog svakodnevno viđao i ne samo u prolazu, već je znao s njim i popričati, a posebno u vremenu od 15:00 do 15:30 dok je čekao suprugu. Da je negdje 3 ili 4 mjeseca prije njegove smrti primijetio da je dosta nervozan te da je rekao tuženiku da ga odvede kod doktora da mu nešto da za smirenje. Da ga je pok. HC zvao da mu je netko u vozilu, a kada su prišli bliže autu da su vidjeli da su to bili zasloni za glavu, tj da nije bilo ljudi u vozilu. Da po njegovoj ocijeni je pok. HC bio zločest, da nije volio susjede, a da posebno nije volio kada bi netko parkirao auto na njegovom kolnom ulazu. Da je iz razgovora sa istim saznao da nije volio kontakt sa svojom rođakinjom, da su se po njegovom saznanju njih dvoje dijelili za jednu ostavinu negdje u Bjelovaru. Da po njegovim saznanjima tužiteljica nije pomagala pok. HC, pa da mu je čak rekao da on plaća grobno mjesto negdje u Dubravi za svoju sestru. Da u razgovoru nije bio nametljiva osoba, da su pričali o svakodnevnim temama i o ribičiji jer se isti i time bavio. Da se vremenski prije nego je tuženiku rekao da odvede pok. HC doktoru da mu je isti rekao da mu je nešto prošlo na vozilu, ali da se nije znao izraziti što, a da se radilo o akumulatoru. Da je on HC uputio tuženiku jer da je HC imao pokvaren automobil, a tuženikov sin je automehaničar, pa je tako isti i kupio to vozilo od HC, a da je prije toga HC kupio drugo rabljeno vozilo. Da se negdje oko 4 ili 5 mjeseca HC zbližio sa tuženikom te su isti i zaključili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da je jedan dan na njegovo radno mjesto došao HC sa tuženikom i da je sa sobom imao ugovor zaključen sa svojom majkom, da se radilo o ugovoru o doživotnom uzdržavanju te da je rekao da želi isti takav ugovor sa tuženikom. Da je ugovor u njegovoj prisutnosti pripremila MC, vježbenica, a u istom su samo mijenjana imena, dok je sadržaj samo prepisan. Da on tada nije primijetio da bi HC bio nemiran ili smotan. Da mu je poznato da se HC ranije posvadio sa susjedom vezano za neku živicu ili smokve i sa tim susjedom nije bio u dobrim odnosima, a za ostale ne zna. Također, da mu je poznato da je pok. HC u jutarnjim satima znao zvati tuženika da gdje je i zašto ne dolazi k njemu te da je to bilo 3 ili 4 mjeseca prije njegove smrti. Da je i po zaključenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju pok. HC je i dalje živio u svojoj kući, ali da bi preko vikenda znao otići sa tuženikom. Da je isti sam slagao jelo, jer je bio pokretan, ali da je vidjelo i da mu je tuženik znao donijeti sarmu. Da on osobno nije čitao sadržaj tog ugovora koji je pripremila MC. Da mu je poznato da je pok. HC bio u dobrim odnosima sa RC, a u kakvim odnosima je bio sa IC i EC da mu nije poznato, ali da je uvijek nešto pokazivao prema njima, pa je zaključio da je iste ignorirao. Da misli da je isti istjerao EC jer je ista parkirala na njegovom dvornom mjestu. Da njemu HC nije spominjao nikakvu oporuku, nadalje da je imao mirovinu a da je jedno vrijeme bio na socijalnoj pomoći, a također da je neki novac imao i na banci jer da je dobio neko naslijeđe. Da se on jedne prigode vozio sa HC u automobilu, da je HC vozio, a da je to bilo 6 ili 7 mjeseci prije njegove smrti.

Iz iskaza ponovno saslušanog svjedoka PCN na ročištu od 10. rujna 2019. (list 355-356 spisa) u bitnom proizlazi da je radio kao diplomirani pravnik u CZSS u Vrbovcu, a tuženika je poznavao jer je bio zaposlen u toj instituciji kao zaštitar, a poznavao je i pok. HC jer je njegova kuća bila udaljena svega 20 ak metara od CZSS, da ga je upoznao negdje 1995., da su bili poznanici, a da je on znao parkirati svoj automobil ispred njegovog ulaza. Da je čudne promjene u njegovom ponašanju primijetio svega 3 do 4 mjeseca prije njegove smrti. Da je svaki dan znao doći pred prozor njegovog radnog mjesta i da bi pričali 10 ak min, nekad kraće. A da su se razgovori svodili na to da ga je znao zvati na smokve ili na grožđe. Da je on upoznao pok. HC s tuženikom jer da je HC prodavao stari automobil, to je bilo nekih godinu i pol prije nego je HC preminuo. Kada je rekao tuženiku da je primijetio promjena na HC 3 do 4 mjeseca prije Zlatkove smrti da se odnosilo na to da se HC nije mogao sjetiti alansera, odnosno, nije se mogao sjetiti kako se zove taj dio koji mu se na autu pokvario. Da on tužiteljicu ne poznaje, a s tuženikom se ne druži. Da je pok. HC njenu donio ugovor koji je imao sa svojom majkom i da ga je pitao hoće li i njemu napraviti takav ugovor sa J, te da je on zamolio jednu kolegicu da taj ugovor pretipka sa njegovim podacima. HC je tuženika zvao J. Njih su se dva družili, HC je tuženika vodio na ribarenje, a ovaj njega na more. Da on i pok. HC nikada nisu razgovarali o tom ugovoru nakon što je isti ovjerio na sudu. Kada se svjedok vozio sa HC u automobilu da je on sasvim dobro upravljao vozilom, ali se ne sjeća kada je to bilo. Ostao je i pri svom iskazu da se pok. HC jednom prigodom prepao da mu je netko u automobilu, a da se radilo o naslovima za glavu.

21. Iz iskaza saslušane svjedokinje TC (list 132-133 spisa) u bitnom proizlazi da je ista zaposlenica CZSS koji se nalazi u neposrednoj blizini kuće pok. HC i da je ista gotovo svakodnevno s njim kontaktirala, a da su to bili kraći razgovori, a nekad i duži i da joj je uvijek prigovarao zašto puši. Da je isti bio komunikativan, da nije bio nametljiv, ali da je ista vremenski prije smrti nekih mjesec do dva dana uočila da se isti nije mogao sjetiti nekih stvari, da se pokušavao sjetiti pa nije išlo. Da pred njom nije pričao o osobnim stvarima, odnosno da nije spominjao tužiteljicu. Da se HC prije sam brinuo o sebi, a da ona ne može vremenski odrediti koliko dugu su se HC i tuženik družili, ali je i od HC i od tuženika saznala da su njih dvoje zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da je često vidjela da tuženik i njegova supruga nose ručak HC. Da se znalo često dogoditi da ljudi ostave svoje vozilo na Zlatkovom prilazu pa da ga je to znalo zasmetati. Da ona osobno nije primijetila da bi HC imao neke strahove, da joj je bio simpatičan i da je voljela s njim komunicirati. Da joj nije poznato je li HC sastavio oporuku kao i je li mu itko slao novac. Također da joj nije poznato kakve je odnose imao sa IC, EC i RC ali da ga je često znala vidjeti na kiosku kod RC. Kada je tuženik odlazio kod HC da je ona preuzimala telefon centralu i javljala se umjesto tuženika, i da se znalo dogoditi da bi se tuženik duže zadržao kod HC, ali da ona nije nikada ulazila u Zlatkovu kuću, već samo u njegovo dvorište.

22. Iz iskaza saslušane svjedokinje EC (list 133-135 spisa) u bitnom proizlazi da se sa pok. HC intenzivnije počela družiti 2009. Da je po zanimanju odvjetnica i da se njen odvjetnički ured nalazi u zgradi koja se nalazi na parkiralištu na kojem je i kuća pok. HC, a udaljena je od njenog ureda 50 ak metara. Obzirom da je na parkiralištu znala biti gužva, da je znala parkirati na dvornom mjestu pok. HC, te da su tom prigodom znali i razgovarati. Da se i kiosk vlasništvo RC nalazi u neposrednoj blizini, tako da je skoro svako jutro kada je dolazila na kiosk znala susretati pok. HC. Da je on bio malo čudna osoba, no dobra i topla osoba. Rado je svima pomagao. Tako je ljeti inzistirao da ona parkira u hladu kako joj ne bi bilo vruće kada je išla kući s posla, a znao je nabrati smokve sa svog drveta i donijeti joj. Da je njihov odnos bio prijateljski te da ga je ponekad znala odvesti u dućan kod majstora gdje se nalazio auto na servisu i sl. Da je takav odnos između njih trajao do proljeća (veljače ili ožujka) 2015. Da je to bilo vrijeme otprilike kada je pok. HC kupio automobil Citroen kada je nju pok. HC počeo vrijeđati, napadati nesuvislim rečenicama „Ti si znaš ono, ti si sve kriva, znaš dobro što si napravila i sl.“ Da je već drugi dan ponašao kao da se ništa nije dogodilo, već naprotiv da je bio jako ljubazan i susretljiv, pokušavajući normalno komunicirati. Da ona u početku tome nije pridavala pažnju, jer se radilo o starijoj osobi, da je isti bio inače čudna osoba, jako pedantan čak i previše. Da je ona nakon tih događanja izbjegavala parkirati u njegovom dvorištu, a da ju je on onda pitao zašto ne parkira auto, a kada bi parkirala da ju je znao napasti zašto tu parkira auto. Da je znao dolaziti na kiosk RC ali i da je tamo znao izazivao incidente, pa da su ga se svi susjedni klonili koliko su mogli. Da ju je u srpnju ili početkom kolovoza 2015. (zna jer je tada koristila godišnji odmor) nazvala tužiteljica da je pita što se događa sa HC obzirom da se susjedi žale da se s njim nešto događa u smislu njegovog zdravstvenog stanja i da isti ima psihičke probleme. Da je njoj pok. HC ostavio tužiteljičin broj da je može kontaktirati u slučaju da se njemu nešto dogodi, a obzirom da je ona bila na godišnjem odmoru ona tužiteljicu nije kontaktirala jer isto nije smatrala potrebni obzirom da je znala da je pok. HC u kontaktu s njom. Nakon što ju je tužiteljica nazvala da joj je ona ispričala što se događa, a da ne zna je li ona išta poduzela i ne zna nakon toga je li pok. HC sklapao bilo kakve pravne poslove s tuženikom, da je o tome saznala samo prema kazivanju susjeda. Da je ona početkom veljače 2012. po kazivanju HC sačinila oporuku kojom je on svu svoju imovinu nakon svoje smrti ostavio tužiteljici. Da joj je poznato da je tom oporukom obvezao tužiteljicu da mu mjesečno uplaćuje iznos od 200,00 eura ili franaka, ali da je sigurna da je tužiteljica isto i slala jer je sam HC to potvrdio. Da je isti bio jako pedantna osoba i da je skromno živio. Da joj isti nije prigovarao što je parkirala na dvornom mjestu, ali da ju je ponekad znao nazvati da pomakne auto ako je negdje išao te da se onda vrati nazad. Da ima saznanja da su tužiteljica i pok. HC bili u jako dobrim odnosima i da su često kontaktirali telefonskim putem i to na način da je pok. HC prvo zvao tužiteljicu pa da je prekinuo liniju da ona nazove njega da ne bi imao veliki trošak zvanja. Da njegovo ponašanje od veljače 2015 kada ju je počeo bezrazložno napadati za neke banalne stvari, a sutradan se ponašati da je sve u redu prepisuje činjenici da joj je isti prije toga, znači tijekom 2014. godine izjasnio da ima „problema tu“ pokazujući pritom na glavu i da zaboravlja neke stvari kao što su stvari u kući i sl. Da njegovo psihičko stanje nije mogla povezati sa njegovim fizičkim stanjem, jer da je isti bio vitalan, pokretljiv i prema njenom viđenju u dobroj fizičkoj kondiciji. Da je od susjeda čula da je pok. HC nakon kupnje automobila 2015. imao određene prometne incidente u smislu da je vozio automobil suprotnom stranom kolnika, zatim da je imao prometnu nezgodu u kojoj je stradao biciklist, a o čemu je bila intervencija policije. Da je što se tiče oporuke HC došao u njen ured i tražio da se sastavi oporuka, da je tužiteljicu oslovljavao sa „moja Ć“. Da isti nikada nije konzumirao alkohol. Nakon što je sačinjena oporuka da je ista bila poslana od strane HC tužiteljici, moguće i da je ona istu faksom poslala tužiteljici, ali je siguran da je izvornik HC poslao tužiteljici. Da nakon što je sklopio Ugovor sa tuženikom da je pok. HC bio u jako zapuštenom stanju, da je hodao neobrijan, neošišan, prljave i zapuštene odjeće. Da ju je jednom prilikom IC u panici pitala je li vidjela HC jer da je bila kod njega i ulazna vrata od kuće su bila otvorena i otključana, a njega nije bilo, te ga je išla tražiti po gradu. Da joj je poznato da je u to vrijeme pok. HC znao otići od kuće i izgubiti se ne znajući se vratiti kući, niti znajući gdje se isti nalazi. Da je u trenutku sastava i potpisa oporuke pok. HC bio potpuno psihički stabilan. Nadalje, da isključuje mogućnost da bi je pok. HC napadao 2015. radi oporuke. Da ju je tužiteljica 2015. vezano za psihičko stanje pok. HC nazvala 2 ili 3 puta.

23. Iz iskaza saslušanog svjedoka RC (list 135-136 spisa), u bitnom proizlazi da je isti imao prodajni prostor u neposrednoj blizini kuće pok. HC, pa je jedno vrijeme koristio i njegovu garažu, a da istog poznaje unatrag otprilike 12 godina. Da je često dolazio u poslovni prostor, pa je često i kontaktirao sa HC. Da je isti po njemu bio nepredvidiva osoba, da je nekada djelovao dosta svadljivo, a drugi dan potpuno drugačije. Da je par mjeseci prije njegove smrti uočio promjene na njemu, sporije pamćenje, da su se rečenice kretale, a da nisu bile oformljene, dezorijentacija. Da je pok. HC išao u ribičiju, da je imao određeni krug kretanja i dućane u koje je ulazio. Da je on često ulazio u njegovu kuću koju je on sređivao jer je volio red. Da je on sa HC u razgovorima nije ulazio u detalje jer da isti nije volio razgovarati o detaljima. Da je pred njim HC jako rijetko spominjao tužiteljicu, ali da nije nište negativno o istoj govorio. Da je znao reći da se čuo s tužiteljicom, i da je to bilo u vrijeme blagdana. Da mu je poznato da je tuženikov sin slagao auto pok. HC i da su se tako tuženik i pok. HC zbližili. Da je on od drugih osoba saznao da je sačinjena oporuka, ali da je pok. HC te teme izbjegavao. Nadalje, da je jedan dan parkirao auto, a da bi ga drugi dan HC napao da zašto je tamo parkirao, ali da je on prema njemu imao visoki stupanj tolerancije jer je poznavao njegov karakter. On smatra da je HC bio usamljen i da je na taj način komunicirao sa ostalima u zajednici. Da su njihovi međusobni razgovori bili o ribičiji najčešće, i da mu je HC bio drag te misli da je i njega HC obožavao te da po njemu on nije bio osvetoljubiva osoba s ciljem da nekoga zezne i uništi. Da je po njegovom zapažanju u zadnjih 6 mjeseci prije njegove smrti primijetio nagle promjene u smislu dezorijentacije, nesuvislih rečenica. Da je uvijek bio u strahu da će mu netko uzeti kuću i da će ga istjerati iz kuće. Da nije konzumirao alkohol, da je bio jako uredna i precizna osoba do zadnjih 6 mjeseci prije smrti, kada je znao ići i neobrijan i neuređen. Da nije ni vidio ni čuo da je pok. HC otišao od kuće a da se nije znao vratiti, ali da on nije svaki dan bio u poslovnom prostoru. Da je njega jedne prigode 2015. nazvala tužiteljica i interesira se što se sa HC događa, na što joj je on rekao da se nešto s njim događa i da je krenuo u fazu demencije, a ne može se sjetiti u kojem mjesecu 2015. je to bilo. Također, da ga je i tuženik jednom pitao što se to događa sa HC kada ode doma popodne nakon posla, ali se ne može sjetiti kada je to točno bilo.

Iz ponovnog iskaza saslušanog svjedoka RC na ročištu od 10. rujna 2024. (list 350-352 spisa) u bitnom proizlazi da je on najbolje poznavao po. ŽC, koji je živio sam, a s njim se družio svaki dan. Da je dolazio kod njega u firmu čiji je izdvojeni pogon imao smješten u blizini njegove kuće u [adresa] i da se s njim svakodnevno dužio pa da je tako dočekao kod njega doma Božić, Novu Godinu, Uskrs. Da je on 2013. ili 2014. primijetio promjene u zdravstvenom stanju i prepoznao da su to znakovi demencije jer je od demencije patio negov djed. Da on tada još nije bio dezorijentiran, ali da bi rekao da je tada počela demencija, jer je započinjao rečenice koje nije mogao završiti, a kasnije se nije mogao sjetiti imena određenih osoba pa bi tako zvao tuženika J, J, a njegovog sina H, H. Da je on u dobrim odnosima i sa tužiteljicom i sa tuženikom. Da je pok. ŽC preminuo u ljeto 2016., a da se sjeća da je negdje početkom 2015. godine on pronašao pok. ŽC na autobusnom kolodvoru, da se izgubio, a da se događalo da je isti dan išao po tri puta u pekaru. Da se njegovo zdravlje drastično pogoršavalo 2015. Da su mu cure iz pekare rekle kada bi ŽC došao da je mislio da je jutro. Da je sve kod ŽC bilo uredno, da je on skoro svaki dan bio kod njega pa da to može potvrditi. Da je parkirao auto u njegovoj garaži, a da sve to govori u kontekstu da je njegova kući bila jako uredna, a što se promijenilo 2015. jer je ista tada počela biti strašno neuredna, ali i dvorište te to povezuje sa razvojem bolesti. Da mu je poznato da je 2015. vozio automobil, ali da je to bilo vrlo opasno. Da je promašio kružni tok, udario jednog biciklistu, a zbog udara na biciklistu je i policija bila kod njega. Da se 2015. godine ŽC počeo buniti oko plaćanja računa, da više nije razaznavao koja je uplatnica za plaćanje kojeg računa. Da je 2015. i kupio nešto što mu nije bilo potrebo, odnosno, trebala mu je nešto za rješavanje problema s odvodom, a on je kupio nešto drugo. Krajem 2014. početkom 2015. da je ŽC počeo zaboravljati stvari, da je došao kod njega na prodajno mjesto, da je ostavio ključeve od kuće i otišao doma bez njih. Da 2015. nije mogao završiti rečenicu, ali da je to primijetio i krajem 2014. Da je njemu pok. ŽC došao isti dan kada je potpisao Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom i da je bio zbunjen, da mu je rekao da je sa tuženikom išao na sud da potpiše neki papir da se pokrene potraga za njegovim pok. ocem koji je nestao u drugom svjetskom ratu. Da je bio prisutan i kada je policajac došao povodom prometnog događaja s biciklistom, a da mu je ŽC rekao da što je došao, da traži njegovog oca. Da je on u Vrbovcu saznao da je ŽC sa tuženikom potpisao Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a kada je ŽC za to pitao da mu on rekao da on to nije potpisao, da se dosta ljutio, te da je svjedok učestalo pitalo o tom ugovoru, a da mu je on odgovarao da zašto bi on nekom ostavio svoju imovinu. Da je svjedok uvjeren da nije znao što ŽC potpisuje. Da se 2016. njegovo zdravlje pogoršalo, a da to može posvjedočiti da kada je došao kod njega doma da ga je zatekao kako štipaljkom miješa vodu i šećer i kruh u plitkom tanjuru. Da on nikada nije vidjelo tuženika kod ŽC, a da se sa ŽC družio svaki dan. Da je on nekoliko puta obavijestio tužiteljicu o svim tim zdravstvenim problemima, da joj je rekao da ŽC treba pomoć, ali da ona nije došla. Također da je on 2016. jednom prilikom zatekao ŽC u kući, gorio je plin, a on je nešto po kući radio, mogla se zapaliti kuća. Da je on izgasio plin, a da o tome može posvjedočiti i IC, jer su taj put došli zajedno. Da je 2016. i kuća i ŽC da su bili neuredni, da je sve bilo neprepoznatljivo.

24. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŠC (list 136 spisa) u bitom proizlazi da je on ŽC upoznao jer je isti došao kod njih kući budući da je njegov otac, ovdje tuženik od njega kupio neispravan automobil, a koji je on popravio. Da je pok. ŽC zanimalo tko je popravio automobil, pa da je došao kod njih u kuću da ga upozna. Da je nakon toga isti često dolazio kod njih, a da je on odlazio kod njega. Da je po njemu uvijek bio ista osoba, da se nije mijenjao. Da ga je on osobno sa tuženikom odveo u bolnicu jer mu nije bilo dobro, ali ne zna što mu nije bilo dobro.

Iz iskaza ponovno saslušanog svjedoka ŠC na ročištu kod ovog suda 10. rujna 2024. (list 354 spisa) u bitnom proizlazi da je pok. ŽC dolazio u kuću njegovog oca barem jednom tjedno, da on nije uvijek bio u kući ali kada je bio da bi porazgovarali. Da kod njega nije prijeti nikakve znakove gubljenja, zajedno su kuhali, a nije kod njega primijetio znakove bilo kakve bolesti. Da je kuća njegovo oca udaljena od kuće HC jedno 20 ak km, a da je isti počeo dolaziti kod njih one godine kada je kupljen automobil koji je bio neispravan. U odnosu na ugovor zna da je njegov otac došao s posla i rekao da ga je g. HC pitao da ga dohrani i što mi o tome mislimo.

25. Iz iskaza saslušane svjedokinje FC (list 137 spisa) u bitnom proizlazi da ista živi blizu kuće tuženika i da je često znala vidjeti da u kuću tuženika dolazi pok. HC i da se družio sa tuženikom i obitelji, da ona osobno istog nije poznavala, a da je iz razgovora sa tuženikom saznala da se brine o pok. HC.

26. Iz iskaza saslušanog svjedoka TCN (list 137 spisa) proizlazi da je isti upoznao HC kada je on bio na vikendici na Viru kod tuženika jer i on ima tamo kuću pa su susjedi. Da ga je prvi put vidio u kolovozu 2015. te da su se dva dana družili, a da ga kasnije nije vidio. Da mu nije poznato jesu li isti već tada imali zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da je pok HC bio komunikativna osoba, bistra i posebno da je obožavao tuženikovog sina. S njim da je pričao o motoru s kojim da odlazi u ribičiju. Da pred njim nije spominjao tužiteljicu niti rodbinu. Da ne zna točno je li to bio zadnji tjedan u kolovozu, ali da zna da se tada u Vrbovcu održava „Kaj su jeli naši stari?“. Da ne može utvrditi koliko dana je HC bilo na moru, ali da je na njega ostavio dojam normalne osobe te nadprosječno inteligentne.

Iz iskaza ponovno saslušanog svjedoka ECN na ročištu kod ovog suda 10. rujna 2024. (list 354 spisa) u bitnom proizlazi da isti u cijelosti ostaje kod svog ranijeg iskaza, istakao je i da su se družili samo četiri dana na Viru te on tada kod njega nije primijetio nikakve znakove bolesti.

27. Iz iskaza svjedokinje IC (list 138-139 spisa) u bitnom proizlazi da ista živi u dvojnom objektu koji je vezan za stambeni objekt u kojem je živio pok. HC. Da je već krajem 2014. ista uočila da je CC počeo biti zaboravan, nije se mogao sjetiti i govorio je da ima neku rupu u glavi i spominjao je neku rupu u krevetu, a početkom 2015. se to jače izražavalo i nije ju više prepoznavao te nije niti znao kako se tko zove. Da je vremenski prije tih promjena CC bio potpuno druga osoba, da je se sam brinuo o sebi, sam si je kuhao i pekao, i bio je vrlo komunikativna osoba, ali kada je došlo do ovih promjena da se isti počeo bojati, kod njega su nastupili strahovi, imao je razna predviđanja, tako je primjerice znao govoriti „Gdje je onaj, gdje je ovaj, sve su mi uzeli“. Da je prije tih promjena CC jako lijepo govorio o tužiteljici, da ju je oslovljavao sa „ Ć“, a ona njega „ O“ i da joj je poznato da je pok. CC sačinio pisanu oporuku u kojoj je sve ostavio tužiteljici. Da je početkom 2015. pok. CC upoznao ovdje tuženika jer mu je prodao svoje vozilo. I da su se njih dvoje počeli učestalo družiti i da je CC tuženika zvao „Moj prijatelj J“, ali da se tada isti o tužiteljici počeo dosta ružno izjašnjavati govoreći „Ne smije doma doći“ i da ju je počeo nazivati pogrdnim riječima. Da je tužiteljica dolazila svake godine ili godine i pol i da se sjeća da je bila 2014. Da je nju tužiteljica često zvala da se informira kako je CC, a da su se i njih dvoje čuli sigurno svaki tjedan, a moguće i više. Po njenom zapažanju da su nastupile nagle promjene, da se CC znao i izgubiti, odnosno otići, pa se nije znao vratiti te da je znao i nekontrolirano pustiti upaljenu pećnicu ili plin, pa da kad je ona došla da je uočila da se ništa ne kuha, a prije toga bi uočila da su na prozorima navučene zavjese. Da je znao govoriti da su u kući neki ljudi i da je neka rupa, a nakon toga kratko vrijeme je i preminuo. Da je znao i rano puštati muziku i da je njoj govorio da je na ogledalu vidio istog sebe i htio pričati sa njim, a da je „on“ otišao, nije više razlikovao da li je dan ili noć pa je znao cijepati drva po noći, spavao je kompletno obučen sa tenisicama. Da je ona ponekad vidjela da je tuženik dolazio u kuću preko dana, a da suprugu od tuženika nije vidjela. Da je ona zalazila u kuću i da je vidjela da je pok. CC u kući imao samo kruha, ali da nije nikada vidjela nešto skuhano a niti da bi bilo voća. Da je nju tužiteljica zamolila da mu kupi nešto za jesti i da mu odnese te joj je u dva navrata i poslala novce. Da je za Božić bio kod nje na ručku te joj je rekao „To meni fali – juha“, te je cijelo popodne bio kod nje i tada je već govorio nepovezano, a to je bio zadnji Božić prije njegove smrti. Da je ona sigurna da pok. CC nije znao što je potpisao sa tuženikom. Da ona kada je saznala za zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju da je pitala P za to i rekla mu „Susjed, vi ste sa tuženikom zaključili ugovor i sve mu ostavili“, na što joj je on rekao da nije ništa zaključio sa tuženikom, i objašnjavao joj je da je tuženik nešto napisao u vezi traženja njegovog oca koji je nestao u 2. svjetskom ratu i koji nikada nije nađen i da su to išli potpisati „gore“, misleći potom na sud. Kada ga je pitala gdje je taj dokument da je odgovorio da je sve „gore, gore pod ključem“ i da još nešto moraju ići potpisati „gore“, na što mu je ona rekla da ne potpisuje ništa za što ne zna što potpisuje. Da joj je isti ponekad kada bi došla kod njega govorio „Šta si došla? Tu je crta – hodi van“, a za pola sata kad bi se ponovo vidjeli da bi znao reći „Gdje si ti?“, kao da se ništa nije dogodilo. Da je jednom prigodom rekao da ne želi biti sam da bi išao kod nje, na što mu je ona rekla da ne može ići kod nje jer da je tuženiku dao sve, a na što je on rekao da mu nije dao ništa i da je to sve od njegove bakice i mamice i Višnjičino. Da je ovaj razgovor vodila sa CC odmah 2 ili 3 dana nakon što je potpisan Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da je jedne prigode došla u njegovu kuću i vidjela tanjur u kojem je bila voda sa šećerom, da je do tog tanjura bila čaša sa vodom i šećerom sa unutra kruhom i on je sa štipaljkom za veš vadio taj kruh i jeo. Da ga je ona pitala što to on jede, a on joj je rekao da je fino te joj je nudio da i ona jede. Da je ona potom otišla u svoj dio kuće, narezala mu špek te mu donijela. Da je prije toga vidjela da je pok. CC došao sa tuženikom od negdje. Da je pok. CC imao svoju mirovinu i dok je normalno funkcionirao, sam si je kuhao. Da je poslije bilo jako neuredno u kući, da bilo izmeta od miševa, krepanih miševa, a u rolu je bila neka velika kost i razbijena čaša, te je općenito vidjela da je zapušten i u odijevanju i općenito. Ranije dok je bio u normalnom stanju da je bio komunikativna osoba, da se znao porječkati npr. zbog parkiranog vozila. U tijeku 2015. da je CC dolazio kod nje sa uplatnicama za režije koje nije razumio, pa je nju pitao što će s tim, da su se njemu miješale cifre da je spominjao milijune iako se radio o manjim iznosima, a da je prije on to bez problema radio sam i plaćao. Da je znao doći kupiti kruh i ostaviti 100,00 kn i nakon što je vraćen preostali iznos da je znao reći da neka to ostane, jer da očito više nije prepoznavao novčanice. Da nije konzumirao alkohol. Da je ona uočila da je imao velike strahove i da se bojao ljudi kojih nije bilo. Da joj CC rekao da je napravio oporuku sa Ć i da će mu ona svaki mjesec slati novce, da ona osobno nije vidjela isplatu tog novca, ali da joj je CC rekao da mu ista šalje novac. Da se jednom bunio da nije dobio novac, ali je da kasnije naravno dobio. Kada je uspostavio kontakt sa tuženikom da se počeo ponašati na način da mu nitko drugi od susjeda više nije odgovarao. Da je čula i da govori da mu svi žele nešto uzeti, a onda se počeo drugačije ponašati prema tužiteljici i govoriti joj da ne smije doći doma u lipnju 2015. kada je ona najavila da će doći. Da joj je poznato da je išao sa tuženikom na more na Vir i da je tamo bio od petka do nedjelje, a kada se vratio da je pričao da se skoro utopio i da ga je J izvukao van. Da je ona osobno otišla do tuženika i rekla mu da bi bilo dobro da ode s njim u doktora jer da se nešto s njim događa, a da je to bilo nakon što je zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, tada je rekla i tuženiku da je CC sačinio i pisanu oporuku, na što joj je tuženik potvrdio da mu je to poznato, ali joj je rekao da su se tužiteljica i CC posvađali. Da je ona rekla tuženiku da tužiteljica CC šalje novce, na što joj je on odgovorio da on to ne zna. Da se radi o malenom mjestu i da svi sve znaju, a da je tako i ona saznala da je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da je ona cijelo vrijeme bila dobra i sa tužiteljicom i sa CC, da je tužiteljica tražila nju da ide vidjeti što je sa CC i zašto se ne javlja na mobiteli tražila od nje da vidi o čemu se radi. Kada je došla do CC da je rekao da bi zvao Ć, a nije imao karticu u mobitelu.

Iz iskaza ponovno saslušane svjedokinje IC na ročištu 10. rujna 2024. (list 358-359 spisa) u bitnom proizlazi da je tuženika upoznala 2015., a tada ga je upoznao i pok. CC koji je bio njen susjed. Upoznala ga je kad je tuženik dolazio u posjet CC jer je i ona tada znala biti kod CC. Da negdje krajem 2014. početkom 2015. su počeli zdravstveni problemi kod CC, da je on govorio da „ima rupu u glavi“, da se ne može sjetiti određenih stvari, nije se mogao sjetiti kako se ona zove, pa kada mu je ona rekla, onda se kasnije prisjetio. Da je na rođendanu njenog supruga 24. veljače 2015. vrijeđao njihove goste, da je nešto nepovezano pričao i da je onda ona odlučila da ga neće pozvati na proslavu njenog rođendana koja je bila 15. travnja. Da je CC znao otići od kuće i da su ga onda ona i suprug tražili jer su vidjeli da zdravstveno nije u redu. Nadalje, da je sve točno što je ranije iskazala pred sudom i da kod svega ostaje. Nadalje, da se sve to što je detaljno opisivala u prošlom iskazu događalo 2015. i 2016. Da je ona o tim promjenama obavijestila tužiteljicu, a da tužiteljica nije dolazila 2015. i 2016. godine, a da ista nije dolazila jer je imala bolesnog supruga.

28. Iz iskaza svjedoka AC (list 140 spisa) u bitnom proizlazi da je on osobno upoznao pok. CC te da je on došao kod njih u posjet, a nakon toga je on odlazio njemu u posjet te se i družio s njim, a nekad je znao i duže ostati s njim. Da mu je poznato da je on volio ribičiju. Da je po njemu on normalno komunicirao i kontaktirao, da je njemu uvijek bio isti da se nije mijenjao. Da je zadnjih mjesec dana primijetio neke promjene, a osobito kada je otišao u bolnicu. Da je primijetio da kada je zvonio njegov mobitel i kada bi se javila tužiteljica da je CC bio jako ljut i da joj je nekada znao reći „Nemoj me više zvati“, a nekad se nije htio ni javiti. Da je pok. CC kad je bio kod njih dosta često znao kuhati i kotlovinu.

Iz iskaza ponovo saslušanog svjedoka AC na ročištu od 10. rujna 2024. (list 357 spisa) u bitnom proizlazi da je pok. CC upoznao kada je isti njima došao prodati svoj stari automobil. Nakon tog prvotnog upoznavanja da su se oni međusobno dužili, da je CC dolazio k njima, te da su oni išli k njemu, a da je on k njima dolazio 2 do 3 puta tjedno i da je to trajalo čak misli duže od godine dana. Za to vrijeme da nije primijetio ništa neobično od Zlatkovog ponašanja.

29. Iz iskaza saslušanog svjedoka BC saslušanog na ročištu od 10. rujna 2024 (list 355 spisa) u bitnom proizlazi da HC upoznao negdje 2014, a počeo je posjećivati njegovog oca 2014. ili 2015. te ih je posjećivao jednom tjedno ili dva puta tjedno. On je tada bio dijete i nije primjećivao nikakve znakove neobičnog ponašanja kod pok. HC.

30. Iz iskaza svjedoka LC (list 140 spisa) u bitnom proizlazi da je ona majka tuženika i da je sa pok. HC pet puta bila u kontaktu, a da je prvi put njen sin doveo HC da ga upozna s njom, drugi put je HC sam došao kod nje u posjetu, treći i četvrti put također, a sve na kratko vrijeme. Ona u tom vremenu nije primijetila neke promjene, uvijek joj je bio isti. Da ona ne zna je li u to vrijeme već bio zaključe ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da je jednom bila u Zlatkovoj kući te da je on njoj i suprugu skuhao kavu.

31. Iz iskaza ČC (list 140 spisa) proizlazi da isti iskazuje isto kao i LC. Da se po njemu HC normalno ponašao, a da se i sam dovezao sa svojim automobilom.

32. Iz iskaza svjedoka VC (list 141 spisa) u bitnom proizlazi da je ona svog supruga ovdje tuženika vozila na radno mjesto, gdje su se i susretali sa pok. HC, a to je bilo ispred zgrade CZSS u Vrbovcu gdje je tuženik i radio, te da je dosta često razgovarala i sa pok. HC, te da je tuženik HC pozivao u njihovu kuću, a isti je i dolazio i sam je izrazio želju da dolazi kod njih, a što je i radi i družio se s njima i njihovom djecom. Da je bio sam i da je volio da mu netko pokloni pažnju te da se volio družiti sa njihovom djecom. Da se sam izjasnio da će sa tuženikom zaključiti isti takav ugovor kakav je imao sa svojom majkom, a što je i učinio. Da oni nisu odmah to ni prihvatili, da su bili zatečeni, ali da su na kraju na njegovo inzistiranje to i učinili. Da se u odnosu na tužiteljicu pok. HC izjasnio da s njom nije u dobrim odnosima, a da ona ni tuženik nisu imali saznanja da je pok. HC i sačinio pisanu oporuku kojom je sve ostavio ovdje tužiteljici. Da su oni odlazili kod HC i pomagali mu, a da su to činila i njihova djeca. Da se ona ponudila da će kuhati i da će njen suprug i ona njemu donositi hranu, i da će ona doći počistiti, ali da je HC rekao da njemu ne treba ta briga, njemu je značilo više da se ima s kim družiti. Pok. HC je bio jako uredna osoba, vrlo je dobro kuhao i kvalitetno se hranio, time da ona nije bila u obvezi svaki dan mu kuhati nego povremeno, ali da mu je uvijek slala kolače, jer da je po. HC dolazio kod njih na ručak. Da ona na pok. HC nije primijetila nikakve promjene, jedino je prije njegovog odlaska u bolnicu primijetila da se nešto s njim dogodilo, i tuženik ga je odveo u bolnicu. U prvom navratu se vratio iz bolnice, a kada je dugi put odvezen u bolnicu tamo je i preminuo. Da je pok. HC bio jako sretan kada su potpisali Ugovor o doživotnom uzdržavanju te da dok ugovoru nisu potpisali da ju je oslovljavao sa „Vi“ da joj se nakon toga obraćao sa „ti“ jer je i sam rekao da će nakon potpisa ugovora biti kao jedna obitelj. Da je ona u nekoliko navrata otišla u njegovu kuću ali da nije bilo potrebe da se išta sređuje, jer je sve bilo uredno i na svom mjestu. Da pok. HC nikada nije prespavao kod njih jer je volio živjeti samo u svojoj kući, ali je pred kraj kolovoza 2015 išao s njima na more gdje su ostali 3 dana. Da nisu provjeravali obiteljske odnose pok. HC i tužiteljice jer da nisu imali njen broj, a da sa susjednom IC nisu kontaktirali, ali joj je poznato da je tužiteljica jednom zvala njenog supruga, nju nije. Da ona nema nikakvih saznanja da bi pok. HC primao neki novac iz Švicarske. Da nakon što je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju da je pok. HC sam plaćao svoje račune i o tome je vodio brigu, te kako je godinama bio sam naučio je sve poslove vezane za kuću i kućanske poslove. Prije nego je završio u bolnici počeo je doživljavati neki strah i samoću, ali prije toga se brinuo sam za sebe i volio je biti sam, te nije volio da mu itko remeti njegovu komociju. Da njoj nije poznato da bi on već pred kraj tražio neku pomoć od susjede IC. Da nikada nije htio ništa konkretno govoriti za tužiteljicu ali da je jednom spomenuo da su imali neke razmirice i neke neriješene odnose. Njoj nije poznato da bi već u trenutku zaključenja ovog ugovora HC imao prije sačinjenu oporuku. Da je u trenutku potpisa i sklapanja ugovora pok. HC na nju ostavio dojam normalne i zdrave osobe.

Iz iskaza ponovno saslušane svjedokinje VC na ročištu od 10. rujna 2024. (list 357-358 spisa) u bitnom proizlazi da se ona i njen suprug počeli družiti sa HC nakon što je on njima prodao stari automobil, misli negdje početkom 2015., a družili su se do njegove smrti. On je posjećivao njih i oni su posjećivali njega. Da je on sigurno 3 puta tjedno dolazio kod njih iako je njihova kuća udaljena nekih 20 ak km od njegove. On je često dolazio jer je bio usamljen, a u njenoj djeci je našao društvo, da je isti bio zanimljiv čovjek, da je imao zanimljivih priča i da su ga oni prihvatili. Da je njen muž radio u CZSS u Vrbovcu i da je onda posjećivao HC, a da su ga nekada i zajedno posjećivali kada je ona autom kupila svog muža. Da za to vrijeme dok su se dužili ona nikada nije kod HC primijetila nikakve znakove demencije. Da ona ne zna kada je rođen HC, ali da se ne sjeća da su slavili njegov rođendan, te da se ona od tuženika razvela u siječnju 2024.

33. Iz iskaza saslušanje tužiteljice (list 142-144 spisa) u bitnom proizlazi da je ona nećakinja pok. HC, da je isti bio dva puta u braku ali da nije imao djece i da je živio u [adresa]. Da je ona s njim bila u jako dobrim obiteljski odnosima, da ga je zvala „ O“, a on nju „ Ć“. Da su bili u jako dobrim rodbinskim odnosima i da su se uvijek poštivali, te da su se često zvali preko telefona. Da je ona u Dubravi prodala kuću od svojih roditelja te da je sve pokretnine iz te kuće prenijela u kuću u kojoj je živio HC. Da je ona sigurno 2 ili 3 puta tjedno zvala HC. U tijeku 2009. ili 2010. da je njima umro daljnji rođak, tj, stric, te da su istog naslijedili ona i sad pok. HC, te da je ona dala punomoć HC da je zastupa u tom ostavinskom predmetu, tako da su iz te ostavine svaki dobili vrijednost od cca 3.200,00 Eur-a. Da je ona rekla HC da nije potrebno da joj šalje taj novac, nego da taj novac ostavi na svom računu, te da je on taj novac ostavio na svom računu. Da je kroz razgovor sam pok. HC njoj rekao da bi bilo dobro da sastavi pisanu oporuku kojom će sve ostaviti njoj, jer da ne bi možda bilo kasnije nekih problema, na što je ona pristala te da mu je rekla da u oporuci navede da se ona obvezuje istom mjesečno slati novac, a kako bi doprinosila njegovom kvalitetnijem životu jer je imao malu mirovinu. Tako da je napravljena oporuka po odvjetnici, te da je isto ušlo u sadržaj oporuke. Da je ona 2014. trebala doći na odmor u Hrvatskoj, ali da nije mogla radi zdravstvenog stanja njenog supruga, radi čega se ona morala brinuti o restoranu koji oni imaju, te je to odgodila za 2015. godinu. Da je je još 2014. godine primijetila u razgovoru sa pok. HC preko telefona da se isti gubi, te da je odmah nazvala susjedu KC da što se to događa sa HC. Naime, da je isti imao probleme sa visokim tlakom i da je uzimao tablete. Da joj je početkom 2015. HC rekao da mu ne funkcionira automobil , te da će si kupiti drugi automobil, da se ona tome protivila, te da mu je ukazivala da to više nije dobro s obzirom na njegove godine i da bi mu se nešto moglo dogoditi upravljajući automobilom, ali on je bio odlučan i odlučio je kupiti drugi automobil. Tada je nesuvislo govorio da kad kupi automobil da će za tri sata biti kod nje u Americi, pa je onda spominjao i Njemačku. Da joj je preko telefona znao reći da mu nije dobro u glavi, i žali se na taj problem, te da mu je ona preko telefona nadopunjavala rečenice jer je vidjela da se nije više mogao snaći ni u formuliranju rečenica. Da je ona pozivala HC kod njih u Švicarsku na 3 mjeseca, ali da isti nije želio doći i ostaviti kuću samu. Da je preko drugih osoba, odnosno susjeda dobila informaciju da stanje sa HC nije najbolje, da je sve lošije i dobila je informaciju da se počeo družiti sa tuženikom. Da se nakon toga što se počeo družiti sa tuženikom preko telefona počeo sasvim drugačije ponašati prema njoj, tako joj je govorio da ona ništa ne valja, da je bila u Vrbovcu da nije došla kod njega, da je bila sa gospođom EC u banci i da su pobrale sve njegove novce i da sam napravila kuću u blizini, a da on to ne zna, i da mu ne dolazim, da mu je njegov prijatelj rekao da je ona po noći došla na grob svojih roditelja i u grob zakopala sanduk novaca. Da se nikad ranije to nije događalo, da nije tako s njom razgovarao. Da je u razgovoru spominjao „prijatelja“ navodeći „moj prijatelj, moj prijatelj, oni znaju sve“, pri tome nije spomenuo ime prijatelja ali je par puta spomenuo “ J, T“. Da je ona primijetila kada je zvala HC da je netko prisutan uz njega, jer je on njoj onda govorio „ Ć nemoj mi doći, ako ti….“ I preko telefona je čula da nekoga pita što da kaže i da ako dođe njemu i ovoj preko puta IC, da će mu odrezati glavu. Ja sam ga na to pitala tko to njega tako huška, i da ću nazvati policiju da vidim tko je kraj njega. Da je ona preko svjedoka počela tražiti informacije s kim se to HC počeo družiti i da su mu GC i IC rekli sa tuženikom, te da su bili na sudu. Da je ona potom zvala i EC te da je istu pitala da li se ranije sačinjena oporuka može izmijeniti, na što je ona rekla da se ne bojim jer da se HC više ne zna ni potpisati, a kamoli promijeniti oporuku, ali je ipak kasnije saznala da je HC napravio Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kada je saznala za taj ugovor prestala mu je slati novce. Da mu je posljednji put 18. i 19. srpnja 2015. poslala novce jer mu je tada bio i rođendan. Nakon saznanja da je između HC i tuženika sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju da je ista nazvala tuženika i da ga je pitala je li zna za postojanje oporuke, a da joj je on odgovorio da je oporuku vidio u ladici, ali da se takvih oporuka može napisati 10 na dan. Da mu je ona rekla da je bilo u redu prije zaključenja ugovora da ju je nazvao i provjerio u kakvom je stanju HC s njom, te da je njen ujak nahuškan i nagovoren na sklapanje ugovora te da to nije njegova prava volja, već da je tuženik iskoristio njegovo zdravstveno stanje. Da je ona na drugi način saznala da je HC u bolnici, te da je u lipnju 2015. došla u Hrvatsku u bolnicu te da je svo vrijeme dok je on bio u bolnici Vrapče bila u kontaktu sa njegovim liječnicima, tj sa dr. E koja joj je rekla da HC neće moći uspostaviti kontakt preko telefona jer je on „u drugom svijetu“. Da je ona nazvala tuženika i pitala u kakvom je stanju ujak, a da joj je tuženik rekao da se stanje poboljšalo i da će ubrzo kući. Da je njen ujak bio prebačen na drugi odjel bolnice te da je kontaktirala sa dr. R te da je posjetila ujaka u bolnici, a da je to bilo u lipnju 2016, ali da nije mogla uspostaviti kontakt s njim, jer da je bio u komi, te da je 28. lipnja 2016. kada je prebačen iz bolnice Vrapče u bolnicu Dubrava u istoj i preminuo. Da kada je HC nudila da mu osigura smještaj u staračkom domu ili neku osobu koja bi za njega brinula, da joj je on govorio da ne brine o njemu, da ona samo radi i zarađuje novac. Da se ona tjedan dana prije nego je HC preminuo vratila u Švicarsku. Da kada je ona 2016. htjela ući u kuću da uzme svoje stvari da je tuženik nije pustio. Da je vremenski prije zaključenja ugovora da je njen ujak s njom telefonski razgovarao i da joj je upućivao riječi iz kojih je primijetila da se nešto s njim događa, da je ona nakon potpisivanja ugovora i rekla pok. HC zašto je to učinio, a da joj je on rekao da je on nešto potpisao, a da ne zna što, a kad mu je ona rekla da je on nekom drugom ostavio imovinu, da joj je on rekao „Nemoj mi to govoriti, poklopit ću ti telefon, kome bi ja to ostavio osim tebi“. Nadalje, da je ista potpuno sigurna da je njen ujak imao svoju ušteđevinu dostatnu za pokriće pogrebnih troškova, te da je ona istom svaki mjesec slala pomoć. Da joj je pok. ujak preko telefona govorio da ih vani ima preko 20, i da ih je puna soba, i da svi žele ići na njega, da se boji, a to je bilo još tijekom prve polovice 2015. godine.

Iz iskaza ponovno saslušane tužiteljice na ročištu od dana 10. rujana 2024. (list 359- 360 spisa) u bitnom proizlazi da ostaje kod svega danom u svom ranijem iskazu pred sudom. Da su nju o zdravstvenom stanju HC informirali RC, IC i EC. Da su joj spominjali ovo što su i iskazivali pred sudom, a da je i ona u njihovim telefonskim razgovorima primijetila da nešto nije u redu. Kada je pitala HC je li ugovorom o doživotnom uzdržavanju nešto ostavio tuženiku, isti bi joj rekao da nije i da ga više to ne pita jer će mu u suprotnom spustiti slušalicu. Da je na sud išao sa tuženikom potpisati neke papire vezano za traženje njegovog oca odnosno djeda. Taj razgovor su vodili par dana nakon što je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, te joj je tada rekao „a ti čuvaj ono, ono“, te kada ga je tužiteljica pitala što da čuva da joj isti nije znao odgovoriti. Da je ona kada je čula za ugovor zamolila odvjetnicu UC da to provjeri te joj je ista povratno odgovorila da je to istina, te da to ne može vjerovati jer da cijeli Vrbovec zna da se on zdravstveno gubi i da nije bio sposoban za raspolaganje imovinom.

34. Iz iskaza saslušanje svjedokinje Lidije Jakšić, saslušane zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, Stalnom službom u Vrbovcu poslovni br. Pom- 54/18 od 27. rujna 2018. (list 191-193 spisa) u bitnom proizlazi da je točno da je ona u svojstvu suca Općinskog suda u Velikoj Gorici ovjeravala Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između tuženika kao davatelja uzdržavanja i HC kao primatelja uzdržavanja, te se sjeća da se nekih desetak dana nakon sklopio i aneks navedenog ugovora. Prije ovjeravanja Ugovora obavljen je uobičajeni postupak i informativni razgovor sa primateljem i davateljem uzdržavanja te tom prigodom niti kod jednog nisu uočene nikakve smetnje ili postupci koji bi upućivali na to da zdravstveno stanje stranaka nije uobičajeno, odnosno na strankama nije primijećena psihička rastrojenost, niti uznemirenost. Da se to posebno odnosi na primatelja uzdržavanja koji prilikom razgovora sa sucem nije ostavljao dojam uznemirene ni smušene osobe te je shvatio sadržaj Ugovora i Aneksa ugovora. Da je prilikom ovjeravanja cijeli ugovor strankama glasno pročitala i primatelja uzdržavanja i davatelja uzdržavanja upozorila na pravne posljedice zaključenja ugovora te su izjavili kako razumiju sadržaj ugovora i pravne posljedice zaključenja ugovora. Nakon toga su upozoreni na mogućnost raskida ugovora u skladu sa odredbama ZOO i razlozima za raskid ugovora te su i ta upozorenja razumjeli. Da je primatelja uzdržavanja poznavala samo iz viđenja, jer je živio u neposrednoj blizini, ali da s njim nije imala nikakav kontakt bilo osobno ni službeno, niti je u radu imala neki predmet u kojem bi se isti pojavljivao kao stranka. Da sa istim nikada nije razgovarala te da joj on nije spominjao svoju rodbinu, pa tako ni JC. Nadalje, da nije zamijetila da se HC više puta različito potpisivao na Ugovoru, na zapisniku ili na knjizi ovjere.

35. Iz iskaza saslušanog tuženika (list 199-201 spisa) u bitnom proizlazi da je on HC upoznao 1980. dok je pohađao srednju školu, no tada s njim nije uspostavio odnos, već se istog sjetio kada se zaposlio u CZSS u Vrbovcu 2009. kao zaštitar, a koju zgradu od kuće HC dijeli samo jedno parkiralište. Da je on parkirao vozilo na tom parkiralištu, a da je u ljetno doba isti često bio ispred kuće u svom dvorištu i hodajući po parkiralištu, a u zimsko vrijeme u kiosku koji se nalazio pored tog parkirališta kod RC. Da je s njim razgovarao, a da se i on zna s njima zadržati i razgovarati. Da su tako često razgovarali na parkiralištu, a i na kiosku i da su njihovi kontakti bili učestali, svakog dana, godinama. Da kada se njegova supruga zaposlila u Zagrebu da bi dolazila automobilom po njega na posao, pa bi se radi gužve znala parkirati pred Zlatkovim kolnim ulazom. On nije poznavao nju, ali je znao auto tuženika pa ga je pitao tko je ta žena, a onda mu je HC rekao da onda može tamo parkirati. Da su njihovi intenzivniji odnosi počeli kada mu je rekao da nitko ne može popraviti jedan rijetki indijski automobil Marutti, te mu je tada tuženik rekao da je njegov sin koji se bavi automobilima ŠC zainteresiran za taj automobil, te su ga oni tako i kupili. Njegov sin ga je popravio te se on s njim dovezao na posao i parkirao na istom parkiralištu. Kada je to HC vidio bio je oduševljen te je pitao tko je popravio automobil, a kada mu je tuženik rekao da je to njegov sin htio ga je upoznati. Tako je jedan dan došao sam sa svojim automobilom Citroen do njih i upoznao se sa članovima tuženikove obitelji. Da je bio oduševljen tehnikom te da je nastavio dolaziti kod njih povremeno, uglavnom vikendima te je znao provoditi vrijeme sa njegovim sinom u radionici. Da su oni nakon toga znali dolaziti kod njega i pomagati mu popravljati u njegovoj kući što ih je molio, primjerice popraviti crijep na krovu, antenu koja je bila zaokrenuta od vjetra, ispilili bi kvrgava drva, a bez traženja protuusluge ili primanja novca koji je on nudio. Da su takve kontakte imali do 1. svibnja 2015., kada je HC došao na obližnji ribnjak gdje se tog dana inače otvara sezona ribolova, te onda do tuženika. Pitao je tuženika da želio s njima nešto razgovarati, te je izvadio iz aktovke papir, rekavši da bi želio s njima sklopiti ugovor kakav je on imao sa svojom majkom. Da je tuženik vidio tada da na tom ugovoru piše ugovor o doživotnom uzdržavanju, te da tada nije znao kakav je to ugovor. Da oni to nisu odmah prihvatili, već su mu obećali da će mu pomoć koliko mogu. Da je on tada bio potpuno psihički i fizički vitalan, te da je dolazio i dalje njima svaki vikend. Nakon daljnjeg njegovog inzistiranja na sklapanje tog ugovora, tuženik je malo pogledao na internetu što to znači, te sam pogledao i ugovor koji mu je on dao zaključen sa svojom majkom, pa se on sa svojim ukućanima dogovorio da prihvati njegov prijedlog i da s njim sklope ugovor. Da su tuženik i HC prepisali tekst tog ugovora, u njemu stavivši podatke o identitetu njegove nekretnine prema tadašnjem zemljišnoknjižnom stanju. Tekst ugovora koji su sastavili da im je na tuženikovom poslu prepisala njegova kolegica s posla. Da su ovjerili potpise na tom ugovoru na sudu koji je susjedna zgrada te da su službenice prepoznale HC i s njim srdačno razgovarale. Nadalje, da je HC došao tuženiku kroz nekoliko dana i rekao kako postoji nova oznaka čestice od kuće koja je bila predmet tog ugovora pa su išli napraviti i Aneks tog ugovora o doživotnom uzdržavanju, prema toj novoj oznaci. Da je svo vrijeme prije sklapanja ugovora, a i nakon toga HC bio potpuno psihički zdrav, volio je razgovarati o svemu, družio se s vrbovčanima, svi su ga poznavali. Tuženik navodi da nije zamijetio njegovo ponašanje koje mu je ponekad znala opisivati njegova susjeda IC primjerice da se izgubio, da bi znao cijepati drva u 5 sati ujutro. Da je on jedino znao primjećivati nakon sklapanja ugovora u siječnju i veljači 2016. na način da je počeo zaboravljati na način da se nije mogao u razgovoru sjetiti pojedinih riječi kojima bi se izrazio, odnosno oslovljavati osobe o kojima je pričao. Kada mu je susjeda govorila o tim promjenama koje on nije primijetio, da mu je predložio da ode kod liječnika na pregled. On je to prihvatio te su upućeni psihijatru u KB Dubrava gdje su imali termin 24. ožujka 2016., da je liječnik tada razgovarao sa HC, i sa njim te da ga je pitao je li vozi automobil na što je tuženik odgovorio da je, a liječnik je rekao da za sada nema indicija da mu se oduzme vozačka dozvola, koja je od tada trebala vrijediti još godinu i pol dana. Da je dobio neku terapiju od psihijatra, a da je na inzistiranje tuženika dobio uputnicu za neurologa za kojeg je dobio termin 26. svibnja 2016. Dok su čekali termin za neurologa da je on i dalje provodio vrijeme s njim za vrijeme pauze na poslu, a i poslije posla da bi pričali, pili kavu, nekada je pripremao i gablec. Da je 6. svibnja 2016. došao kod njega za vrijeme gableca na kavu i da je on pripremao kosilicu za košnju trave, da ga je tuženik odgovarao od toga jer da je bio vruć dan, no on je ipak pokosio a to je tuženiku došao reći pred kraj njegovog radnog vremena koje završava u 15:00 sati, odnosno negdje oko 14:45 te da dođe vidjeti da je ravno kao tepih. Čim je tuženik završio s poslom da je otišao kod njega, zatekao je vani kosilicu, ali HC nije bilo. U kući ga je zatekao u polusjedećem položaju u fotelji, u čudnom stanju, opuštenog lica, te nije mogao govoriti, kada mu je nudio da ide liječniku odmahivao je rukom da ne treba, ali je tuženik inzistirao te ga je odveo u hitnu medicinsku pomoć u Vrbovcu. Da mu liječnik nije radio pretrage nego kada je tuženik rekao da je zadnje bio u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče da ga je odmah tamo uputio. U bolnicu je ušao i uz pomoć njegovog sina koji ih je vozio, te je znao odgovoriti kako se zove i gdje živi te je potpisao pristanak na hospitalizaciju. Da je drugi dan kada mu je tuženik došao u posjet bio bolje, da je bio pokretan, tada je bila subota. Tuženik ga nije išao posjetiti u nedjelju jer je isti tako zahtijevao, a u ponedjeljak kada je došao našao ga je u krevetu nepokretnog, gotovo da nije reagirao. Da mu pretrage uglavnom nisu radi u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, već u bolnici Sveti Duh, Jordanovac i KB Dubrava, te kada je došao nalaz kroz desetak dana, liječnica koja je bila zadužena za njega rekla je tuženiku da bi mogao preživjeti najviše nekoliko tjedana, a HC više nije dolazio svijesti. Nadalje, da u trenutku sklapanja ugovora tuženik nije primijetio da se HC gubio u prostoru i vremenu, a da mu je susjeda IC tek tijekom veljače 2016., počela govoriti o njegovom neuobičajenom ponašanju. Da prije zaključenja ugovora se nije zadržavao kod HC da bi kod njega prespavao, da se najviše kod njega zadržavao do 17:00 sati. Da prije nego je donio odluku o prihvaćanju njegovog prijedloga za sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju da je svima u Vrbovcu o tome pričao, te da ga nitko nje savjetovao u smislu da on ne bi bio psihički sposoban. Također, da nikom nije tajio kad su išli ovjeravati potpise na ugovoru. Da mu HC prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije govorio da bi od prije imao sačinjenu oporuku u korist tužiteljice, da je o oporuci saznao tek kada ga je tužiteljica nazvala u siječnju 2016. Da mu je prije zaključenja Ugovora HC spominjao tužiteljicu u vrlo negativnom kontekstu, primjerice da dolazi u RH izuzetno rijetko kada nešto treba naslijediti ili prodati. Da mu nije govorio da mu je tužiteljica slala novce, da on nije ni tražio ni imao uvida u njegovu financijsku situaciju, nije ni znao ni koliko mu iznosi mirovina. Da je HC bio majstor bravar, za svoju dob izrazito elokventan, pedantan, zainteresiran za razgovor s različitim temama. Da nije obratio pozornost da se pok. HC drugačije potpisivao na ugovoru, aneksu, a drugačije na zapisnicima s ovjere, ali da je primijetio po njegovim dokumentima da se drugačije potpisivao. Da je siguran da je pok. HC znao značaj potpisanog Ugovora i aneksa istog, jer prije sklapanja ugovora kada bi mu trebalo nešto da je znao nazvati i moliti da mu se to napravi, a nakon sklapanja da je samo nazvao i rekao što treba napraviti. Da nije više molio, da je baš naprotiv bio vrlo zahtjevna osoba. Po njegovom zahtjevu kosila se trava, šišala živica što nije baš bilo nužno u tom trenutku u kojem je zahtijevao, ali su napravili. Da nije zahtijevao da mu se dnevno donosi i priprema jelo, jer da je bio odličan kuhar, da je sam kupovao meso, a da su mu oni donosili kada su spremali neke specijalitete recimo srneći paprikaš, sarmu, kolače koje nije uobičavao sam raditi. Po zaključenju ugovora da je i sam pripremao jelo kod njih, primjerice vikendom kada je pripremao kotlovinu. Da o situaciji o kojoj je iskazivao svjedok SC, da je to bilo daleko nakon sklapanja ugovora, neposredno prije nego je išao liječniku, u ožujku 2016., da su on i svjedok zajedno išli do njegovog auta jer je došao reći da mu u autu sjede neke cure, koje naravno nisu tamo bile. U odnosu na prometne nesreće, da zna da je HC jednom rekao da su mu „dvojica klipana“ otrgnula plastiku na bočnom ogledalu, a da nije čuo da bi pogrešno ušao u kružni tok. Dodatno pojašnjava da se aneks ugovora sklopio jer se ugovor nije mogao zabilježiti u zemljišnim knjigama jer je nekretnina imala novu oznaku koja još nije bila službena. Da je vezano za odnos HC i EC jednom primijetio da kada je ona prolazila da je on nešto bio ljut, da ju je tražio da malo stane ali da se tuženik onda odmaknuo. Nadalje, da je kontaktirajući sa HC saznao da isti nije baš u najboljim odnosima sa IC i sa drugim susjedom Š, s nijednim nije razgovarao, od susjede IC su mu smetale mačke, a sa susjedom Š je imao sukob oko smokve. Da ne zna je li HC razgovarao sa tužiteljicom prije ili nakon sklapanja ugovora o doživotno uzdržavaju, ali da je jednom dok je HC bio kod njega nazvala tužiteljica na mobitel, s istom je razgovarao, bio je vrlo ljut, te joj je prekinuo razgovor, a kada bi ga ponovo zvala samo je prekinuo poziv. Čak je tražio od njegovih sinova da mu blokiraju pozive od tužiteljice, ali nisu to učinili jer isto nisu znali, te si je on kupio drugi broj radi toga, te ga podijelio sa svima s kojima je i inače kontaktirao i htio i dalje kontaktirat. Nadalje, da zna da pok. HC nije bio u dobrom odnosu sa tužiteljicom jer mu je pričao kako su na nju bili ljuti njegova mama koja joj je bila baka i on kao ujak, još od njezinog odlaska u ranoj mladosti sa 19 godine od kuće u [adresa] gdje se trebala udati te su joj u tu svrhu dali i miraz s kojim je otišla sa svrhom da se uda, a onda je ostavila zaručnika i otišla u inozemstvo sa tim novcem od kud se nije ni javljala, te je živjela životom koji njemu kao konzervativnoj osobi nije odgovarao. Rekao je da se pojavljuje samo kada treba nešto uzeti, pa je tako uzela nasljedstvo u ostavini strica koji im je bio daljnja rodbina, a da ostali nasljednici nisu ni znali da ona postoji. Nakon toga da su prodali naslijeđenu imovinu kuću u [adresa], te je on rekao kako je tužiteljici dao i svoj dio koji je dobio tom prodajom što je uložila u Švicarskoj. Zaključio je po njegovom pričanju da mu je trebala vraćati taj novac, a da nije jer da je govorila da hoće čim se malo oporavi. Da mu je pričao da je tužiteljica zadnje bila kod njega 2009. na dan otvorenja trgovačkog centra Baumax u Jankomiru. Naime, da je obećala da će tog dana donijeti novac, da ju je on dugo čekao, a kako nije došla da je otišao sa gospodinom RC GC na otvorenje tog centra. Na posljetku da je došla u njegovu kuću a kada ju je on pitao za novce, da se počela izmotavati pa da je njenog supruga i nju istjerao iz kuće, a da je njen suprug španjolac pao u šećernu komu. Da mu nije rekao koji iznos novca mu je trebala vratiti. Da je poslije toga više nikada nije bilo kod pok. HC. Da je tužiteljica vrlo brzo nakon sklapanja ugovora o doživotnom to saznala, ali da je njega kontaktirala negdje u siječnju 2016. kada ga je nazvala na posao i predstavila se i rekla da se povuče iz tog pravnog posla, jer da mu je nećakinja i da ima njegovu oporuku. To je tuženik prenio HC koji je tada još više bio ljut na nju. Nakon toga da ga je opetovano nazivala i da mu je prijetila da prekine ugovor, te da je on povodom njenih prijetnji podnio u ožujku 2016. kaznenu prijavu protiv nje. Da joj je on u tim razgovorima kulturno rekao da razgovara sa svojim ujakom, da će on učiniti kako je njegova volja. Da on sa računa pok. HC nije podizao nikakav novčani iznos, štoviše do ostavine nije ni znao da ima devizni račun. Da mu je HC rekao da je u korist tužiteljice 2012. sačinio oporuku jer da je isti htio namamiti da mu vrati njegov novac. Da mu je to rekao kada mu je tuženik rekao kako mu je tužiteljica u pravom navratu kada je zvala rekla za postojanje oporuke, a čak mu je u fasciklu i pokazao oporuku te mu je rekao da je ima za sigurnost da mu vrati novac, a da će je nakon toga „lizati“. Da mu je originalnu oporuku pokazao HC da je ima i sada u svojoj dokumentaciji.

36. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gordana Makarića (list 234-237 spisa) proizlazi da u spisu ne postoje jasni i nedvojbeni medicinski utemeljeni dokazi u vidu izražene psihopatološke simtomatike koja bi po svojoj vrti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pokojnog HC prilikom zaključivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 13. kolovoza 2015., odnosno, isti smatra da je HC mogao razumjeti značaj i posljedice sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim je svoju imovinu na ime uzdržavanja ostavio u nasljedstvo davatelju uzdržavanja ĆC pod uvjetom da ga isti sukladno obvezi preuzetoj tim ugovorom uzdržava.

37. Iz iskaza saslušanog sudskog vještaka Gordana Makarića na ročištu kod ovog suda 26. svibnja 2021. (list 270-273 spisa) u bitnom proizlazi da se izrada nalaza i mišljenja temeljila isključivo na medicinskoj dokumentaciji koja se nalazila u spisu, a da se isti ne može upustiti u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka. Da je za dijagnozu demencije potrebno da je simtomatika prisutna 6 mjeseci, međutim da to razdoblje može i varirati. O neubrojivosti da se govori kada se radi o umjerenoj do teškoj kliničkoj slici. Da su se početni simptomi demencije kod HC javili tijekom siječnja 2016. Nadalje, da dijagnoza demencije ne znači ujedno automatski i nesposobnost za rasuđivanje, te da se u medicinskoj dokumentaciji na dan 24. ožujka 2016. navode određene tegobe koje nisu toliko značajne da bi imale neke posljedice na njegovu sposobnost rasuđivanja, a da isti tijekom prijema u bolnicu 6. svibnja 2016. svakako nije imao očuvanu sposobnost rasuđivanja. Da je moguće da netko boluje od demencije a da ne traži liječničku pomoć.

38. Nakon prigovora tužiteljice na nalaz i mišljenje vještaka dano pisano i usmeno na ročištu, vještak Gordan Makarić se dopunski očitovao 13. srpnja 2022. (list 289-290 spisa) te je u bitnom naveo da opis određenih svjedoka o ponašanju HC spada u isključivu nadležnost suda, a ne medicinskog vještaka. Dakle, ako psihopataloška simtomatika nije opisana ili zabilježena u medicinskoj dokumentaciji da vješatak ne može pretpostavljati da je ista postojala u određeno vrijeme. Da se kod dementnih osoba sposobnost za rasuđivanje mora individualno ocjenjivati, ali da već umjereni stadij ima značajnih implikacija na sposobnost rasuđivanja. Da u medicinskoj dokumentaciji ne postoji podatak o prisutnosti eventualne psihopataloške simtomatike, slijedom čega se ne može zaključiti da je ista bila prisutna tempore acti.

39. Na ročištu kod ovog suda 27. svibnja 2024. (list 343-348 spisa) ponovo je saslušan sudski vještak Gordan Makarić koji je u bitnom naveo da su opisana ponašanja o kojima su iskazivali pojedini svjedoci u svakom slučaju bila neuobičajena ponašanja koja mogu biti određeni prodor demencije, ali da se u medicinskoj dokumentaciji ne nalazi opis navedenog. Tim više da se iz medicinske dokumentacije kao heteroanamnetički podatak navodi da je prilično dobro funkcionirao do siječnja 2016. godine, vozio je automobil i sl., te uz malu pomoć uzdržavatelja, samostalno živio. Nadalje, da prvi medicinski nalaz o demenciji datira od 26. ožujka 2016. gdje su navedene dijagnoze demencije u opservaciji odnosno organske halucinoze u opservaciji. Da taj nalaz iz ožujka predstavlja samo sumnju, a da je demencija potvrđena 6. svibnja 2016. Da ne može ni potvrditi niti isključiti da je HC u vrijeme sačinjena ugovora o doživotnom uzdržavanju bolovao od demencije. Da postoje oblici blage, umjerene i teške demencije, da je isti 6. svibnja 2016. bio u umjerenom, a moguće i teškom stupnju demencije. Da je individualno koliko traje određeni stupanj demencije, da je kod Alzheimerove bolesti tijek kompletne bolesti od 2 do 20 godina, te da je DC najvjerojatnije od toga bolovao iako mu to nije kao takvo dijagnosticirano, već kao neodređena demencija (F03). Da je kod HC umjereni stupanj demencije započeo 26. ožujka 2016., a kada mu se dodatno pojasnilo pitanje vještak je naveo da se taj stupanj počeo razvijati u HC u veljači 2016., ali da je moguće da je to bilo i ranije, a točno vrijeme nije moguće utvrditi, no napominje da je značajan podatak da je isti još u siječnju 2016. vozio automobil. U slučaju blagog stupnja demencije, da je taj stupanj mogao imati utjecaj na sposobnost rasuđivanja, ali i nije morao imati, dok bi umjereni stupanj zasigurno imao utjecaja na sposobnost za rasuđivanje prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da bi se po njemu ponašanja koja su pojedini svjedoci opisivali u ponašanju ZC svrstala u blagi do umjereni stupanj demencije. Da isti ne može isključiti postojanje demencije kod HC u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i da ne može isključiti da je u tom trenutku bolovao od umjerenog stupanja demencije, ali za to nema medicinskih dokaza.

40. Zbog kontradiktornog iskazivanja sudskog vještaka Gordana Makarića na raspravi kod suda 27. svibnja 2024. koji se nije mogao izjasniti je li pok. HC bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i njegovog aneksa, a njegovi odgovori o stupnju demencije i vremenu kada je ona započela su bili različiti, rješenjem sa raspravnog zapisnika od 10. rujna 2024. (list 360 spisa) je određeno da će se izvesti dokaz vještačenjem po drugom vještaku i to po vještaku Darku Marčinku sa zadatkom istom da se očituje o sposobnosti za rasuđivanje pok. HC isključivo prema medicinskoj dokumentaciji, te uzimajući u obzir iskaze svjedoka te tužiteljice i tuženika koji su u ovom postupku iskazivali o znakovima demencije pokojnog HC.

41. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Darka Marčinka od 12. rujna 2024. (list 368-375 spisa) u bitnom proizlazi da sumirajući svu medicinsku dokumentaciju u periodu prije i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora 13. kolovoza 2015. i aneksa tog ugovora 21. kolovoza 2015. nema sigurnih medicinskih podataka koji bi govorili u prilog nesposobnosti za rasuđivanje sada pok. HC. Dakle, po tome je sposobnost za rasuđivanje sada pok. HC bila očuvana u predmetnom periodu. Nadalje, da bi korisne informacije mogao dati njegov obiteljski liječnik, ali da u zdravstvenom kartonu u periodu prije i vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora i aneksa ne nalazi na podatak koji bi ukazivao kako HC nije mogao uredno funkcionirati tempore acti, a što bi značilo da je svjestan svojih postupaka i slobodne volje da ih provede. Da se prvi puta u kartonu HC spominje demencija 22. veljače 2016., a što je period 6 mjeseci nakon potpisivanja spornog ugovora i aneksa. Tada je upisano da uzdržavatelj dolazi za svog štićenika, da navodi da se gubi u zadnje vrijeme, zaboravlja, te je navedeno da se traži prvi pregled psihijatra. 24. ožujka 2016. u kartonu se uz demenciju (MKB-10 šifrom F03) navodi i organska halucinoza in obs (MKB-10 šifrom F06.0). Psihijatrijski nalazi postoje samo u 2016. Nadalje, da su svjedoci EC i IC te tužiteljica dali autentične opise psihičkog stanja HC (uz opis visoko kognitivnih, mnestičkih i deficita samokontrole) za vremenski period potpisivanja ugovora i aneksa, a koji odgovaraju umjerenoj do teškoj formi deformacije koja isključuje mogućnost optimalne sposobnosti potpisivanja bilo kakvog ugovora, dok ostali svjedoci ne opisuju izražene psihičke promjene kod HC za predmeti period.

42. Iz iskaza saslušanog sudskog vještaka Darka Marčinka na ročištu kod ovog suda 23. rujna 2024. (list 386- 391 spisa) u bitom proizlazi da u spisu nema medicinskih podataka temeljem kojih bi se moglo reći je li pok. HC bio ili nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora i aneksa. Nadalje, da je u obzir uzeo sve iskaze svjedoka i stranaka, a da je na sudu da ocijeni kome će vjerovati. Da tuženik nije ukazivao na znakove demencije kod HC u trenutku potpisivanja spornog ugovora i aneksa, a da to jesu svjedoci EC i IC. Nadalje, da iz nalaza iz 24. ožujka 2014. stoji „in obs“, a to znači da je pacijent u razmatranju i opservaciji ali je liječnik siguran da je kod HC postojala demencija, a da je sumnjao stavio bi izraz suspektno. Nadalje, objašnjava da je demencija progresivna bolest koja se ne može izliječiti, te da na temelju medicinske dokumentacije ne može utvrditi u kojoj fazi demencije je bio pok. HC na dan zaključenja ugovora i aneksa istog. Da on temeljem svog iskustva može reći da je HC 2015. imao demenciju, ali da ne može reći je li ta demencija u trenutku zaključenja ugovora i aneksa bila blaža pa da je isti mogao shvatiti značenje odnosno da je bio sposoban za rasuđivanje, ili srednje teška u kojem slučaju bi bio poslovno nesposoban, odnosno nesposoban za rasuđivanje. Da je on smatrao da može uzeti kao vjerodostojne iskaze svjedoka EC, IC i RC jer mu je sud naložio da ih uzme u obzir, a to što su oni opisivali se može pripisati ponašanju pod demencijom. Također navodi da vjeruje i da su iskazi ostalih svjedoka autentični. Da HC nakon pregleda 24. ožujka 2016. zasigurno nije mogao biti poslovno sposoban, jer da mu je liječnik JF dijagnosticirao organsku halucinozu, koja je nespojiva sa kognitivnim sposobnostima. Na pitanje u kojem je zdravstvenom stanju HC bio prije nalaza iz ožujka 2016. isti navodi da na isto ne može odgovoriti jer u spisu nema medicinske dokumentacije temeljem koje bi mogao odgovoriti na to pitanje. Da simptomi koji su opisivali svjedoci EC, IC i RC ukazuju na težu formu deformacije koja je nespojiva sa sposobnosti za rasuđivanje odnosnom poslovnom sposobnosti HC u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odnosno, aneksa istog. Navodi i da su lucidni trenutci u demenciji lako mogući i da traju od par minuta do par sati. Nadalje, objasnio je i da je demencija progresivna bolest koja se ne može izliječiti. Da je to bolest koja se dugo razvija, pa da na temelju svog iskustva može reći da je HC 2015. imao demenciju, ali radi nedostatka medicinske dokumentacije u 2015. ne može reći je li ista u trenutku potpisa i ovjere ugovora i aneksa tog ugovora bila blaža pa da je isti mogao shvatiti značaj ugovora ili srednje teška u kojem slučaju bi isti bio poslovno nesposoban odnosno nesposoban za rasuđivanje. Simptomi koji su opisivali svjedoci IC i EC ukazuju na težu formu demencije koja je nespojiva s mogućnošću sposobnosti za rasuđivanjem odnosno poslovnom sposobnosti HC u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno aneksu.

Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Marčinka ovaj sud u cijelosti cijeni kao stručan, uvjerljiv i dan u skladu s pravilima struke, a nakon što je pomno proučena medicinska dokumentacija i iskazi svjedoka i stranaka u spisu, pošto nije bilo moguće provesti navedeno vještačenje pregledom HC uslijed činjenice da je isti preminuo prije pokretanja ovog postupka. Isti je u cijelosti udovoljio zadatku vještačenja, te svoj pisani nalaz i mišljene iznio i usmeno na ročištu kod suda, na način da je odgovorio na sva pitanja stranaka.

Nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljena na ročištu kod ovog suda 23. rujna 2024. stranke nisu imale primjedbe na isti.

43. Iz iskaza saslušane svjedokinje HCN (list 409 spisa) u bitnom proizlazi u odnosu na zdravstveno stanje HC kroz 2014., 2015 i 2016. godinu da se ona gospodina uopće ne sjeća, jer da je počela raditi 18. travnja 2016. kao zamjena za doktoricu ĆF te da je u Vrbovcu radila do 7. travnja 2017. Na pitanje kako je moguće da je 24. ožujka 2016. postavljena dijagnoza te uz to pečat i potpis prisutne doktorice, ista navodi da se radi o ispisu kartona i da se radi samo o njenoj ovjeri potpisa ispisa kartona, da zasigurno tad nije postavljala dijagnozu.

44. Iz iskaza saslušane svjedokinje OCN (list 420 spisa) u bitnom proizlazi da je ona od 2014. -2018. bila na specijalizaciji te da je povremeno dolazila u ambulantu. Da se HC uopće ne sjeća ni imenom ni pojavom, a da kako je vidjela on ni nije bio njen pacijent kada je počela raditi u ambulanti 2009., nego je to očito kasnije postao. Također da je moguće i da je netko od zamjene preko njene smart kartice evidentirao ulazak kod posjete tog pacijenta, a možda je i ona ali se ne može sjetiti. Da se ne sjeća da je netko drugi tražio nešto za HC, a ne sjeća se ni da je to tužiteljica tražila ni dolazila u ambulantu, ali da se svejedno bliski osobama ne bi dala kartom na uvid, da se karton daje samo po pozivu suda.

45. Prvenstveno valja istaknuti da je nesporno da je tužiteljica nećakinja pok HC te da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza istog (list 80 spisa) utvrđeno kako je i njegova jedina zakonska nasljednica. U tom smislu nesporno tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ovdje predmetne tužbe u smislu odredbi čl. 187.st.2. ZPP-a jer ishod ovdje pravomoćnog postupka ovisi o njenim pravima u ostavinskom postupku iza pok. HC.

46. Tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na činjenici da je zaključenje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog nemoralno iz razloga:

- što je ugovor zaključen sa poslovno nesposobnom osobom

- što su oba ugovaratelja znala da postoji pisana oporuka HC u korist tužiteljice, te su te činjenice bile poznate oboje ugovaratelja u trenutku zaključenja spornog ugovora i aneksa.

47. U skladu sa odredbom čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje u tekstu ZOO) propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, čl. 18. st.1. propisano je da poslovno sposobna osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.

Prema odredbi članka 276. stavak 1. ZOO, za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora. Ugovaratelj koji nije sposoban za rasuđivanje, odnosno nije sposoban upravljati svojom voljom i postupcima u vrijeme kad je poduzeo pravnu radnju, nema potrebnu poslovnu sposobnost za sklapanje pravnog posla iz članka 276. stavak 1. ZOO, a taj nedostatak ima za posljedicu ništetnost zaključenog pravnog posla u smislu članka 322. stavak 1. ZOO.

Poslovno nesposobnom osobom u smislu navedene odredbe smatra se svaka ona osoba koja u vrijeme sklapanja nekog konkretnog pravnog posla, zbog svoje duševne ili neke druge bolesti, nije bila sposobna shvatiti značenje svojih djela, tj. nije bila sposobna za rasuđivanje, i to neovisno od toga je li joj u vrijeme sklapanja tog posla odlukom suda poslovna sposobnost bila oduzeta. Ako neki pravni posao bude sklopljen s takvom osobom (ugovor je sklopljen kada se ugovorne stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora, pri čemu izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno

- članak 247. i članak 249. ZOO), taj pravni posao ništetan je sukladno odredbi članka 322. stavak 1. ZOO jer je protivan prisilnoj zakonskoj odredbi iz citirane odredbe članka 276. stavka 1. ZOO. Dakle, u smislu navedenih zakonskih odredbi, izjava volje, da bi bila pravovaljana i stvarala učinke potrebne za sklapanje valjanog pravnog posla – ovdje ugovora o doživotnom uzdržavanju, mora potjecati od osobe sposobne za rasuđivanje, a sve obzirom da osoba nesposobna za rasuđivanje ne može u pravnom smislu slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju. Dakle, u ovom postupu bilo je odlučno utvrditi da li je pok. HC bio sposoban shvatiti značaj i posljedice pravnog posla - ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog koji je nesporno sklopio s tuženikom, te je li bio u stanju smisleno upravljati svojim postupcima u tom trenutku, što sve zajedno čini pretpostavku postojanja poslovne sposobnosti.

48. Radi utvrđenja odlučne činjenice provedeni su dokazi saslušanjem brojnih svjedoka, kao i stranaka u postupku, te je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru Darku Marčinku (nakon što nije prihvaćen nalaz i mišljenje Gordana Makarića), a nakon prethodno pribavljene cjelokupne medicinske dokumentacije pok. HC uključujući njegovog zdravstvenog kartona, zdravstvene dokumentacije Kliničke bolnice Dubrava, Klinike za pshijatriju Vrapče, Klinike za plućne bolesti Jordanovec, Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije.

49. Vezano za zdravstveno stanje pok. HC, nisu sporne činjenice:

- da je HC preminuo **.**.2016.

- da se prvi put u zdravstvenom kartonu HC **.**.2016. spominje demencija (MKB 10 pod šifrom F03)

- 24. ožujka 2016. u kartonu se uz demencija navodi i organska halucinoza in obs (pod MKB-10 šifrom F06.0)

- da nema medicinske dokumentacije u spisu iz koje bi se moglo nedvojbeno zaključiti da je pok. HC bio nesposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog

50. Dakle, u postupku se kao sporno postavlja pitanje, može li se temeljem iskaza pojedinih svjedoka zaključiti da HC u trenutku sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa ugovora o doživotnom uzdržavaju nije bio sposoban za rasuđivanje, uslijed nedostatka takve medicinske dokumentacije u spisu.

51. U odnosu na prethodno navedeno, u prvom redu valja reći da postoje oprečni iskazi svjedoka o trenutku kada se pok. HC počeo ponašati drugačije, odnosno neuobičajeno.

Tako tuženik i svi svjedoci bliski tuženiku (njegova djeca, supruga, roditelji, šogor) navode da je HC svo vrijeme druženja njega i tuženika, a koji je počelo negdje početkom siječnja 2015. godine, pa za cijelo vrijeme 2015. godine nisu primjećivali nikakve promjene u njegovom ponašanju, odnosno da se on se ponašao isto, normalno.

Tuženik navodi da je promjene u njegovom ponašanju primijetio nekoliko mjeseci prije njegove smrti, dakle u 2016. godini. Isto je i svom iskazu naveo i svjedok JCN.

Svjedoci HF i TC su naveli kako su nekoliko mjeseci (mjesec do dva) prije smrti kod HC primijetili promjene ponašanja u vidu da se gubi, da nesuvislo priča i da se nije mogao sjetiti nekih stvari.

S druge strane svjedokinja IC, i EC kao i tužiteljica ukazuju na promjene ponašanja HC od 2014., odnosno i kroz 2015. godinu, te 2016. godinu.

52. U odnosu na prethodno navedeno, za istaknuti je kako je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedokinje EC i svjedokinje IC, a sve iz razloga kako slijedi.

Svjedokinja IC bila je prva susjeda pok. HC, točnije živjela je u bloku kuće do pok. HC. Ona je kao takav svjedok, pored nesporne činjenice da je pok. HC živio sam, po mišljenju ovog suda zasigurno imala najviše saznanja o življenju, funkcioniranju, kretanju i događajima koji su se odnosili na HC, odnosno na promjene u njegovom ponašanju i zdravstvenom stanju.

Navedena svjedokinja svoj iskaz dala je u potpunosti uvjerljivo, istinito i nepristrano, te ista nema interes za ishod ovog postupka.

Ona je također jako detaljno iskazivala o detaljima u promjenama ponašanja pok. HC, sa točnim naznakama vremena od kada je počela zamjećivati promjene u ponašanju HC i to počev od 2014. pa sve do njegove smrti. Detaljno je iskazivala u čemu su se te promjene u njegovom ponašanju ogledale, određene događaje točno je vezala da značajne datume u vidu Božića i rođendana njenog supruga u veljači 2015.

Ista je u tom smislu navela:

- već krajem 2014. pok. HC počeo je biti zaboravan, nije se mogao sjetiti, govorio je da ima neku rupu u glavi i spominjao je neku rupu u krevetu

- početkom 2015. se to jače izražavalo, nije me više prepoznavao, te nije znao kako se tko zove

- 24. veljače 2014. na rođendanu njenog supruga počeo je vrijeđati goste, nešto je nepovezano pričao

- dva ili tri dana nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog rekao joj je da s tuženikom nije potpisao ništa i da su on i tuženik išli „gore“ misleći na sud da potpišu nešto vezano za traženje njegovog pok. oca koji je nestao u drugom svjetskom ratu i da su svi dokumenti „gore, gore pod ključem“, te da tuženiku nije dao ništa, da je sve to od njegove bakice i mamice i Višnjičino

- da je u tijekom 2015. dolazio kod nje sa uplatnicama za režije koje nije razumio, pa je nju pitao za pomoć, da su mu se miješale cifre, tako je spominjao i milijune a radilo se o malim iznosima, da je prilikom kupnje kruha ostavljao na blagajni 100,00 kn

- da je uočila da ima velike strahove i da se bojao ljudi kojih nije bilo

- da se znao izgubiti, otići pa se nije znao vratiti, znao je i nekontrolirano pustiti upaljenu pećicu ili plin

- znao je rano puštati glazbu, govorio je da na ogledalu vidi istog sebe i htio pričati sa njim, a da je „on“otišao, pa da više nije razlikovao da li je dan ili noć, da je spavao kompletno obučen u tenisicama

- da je za Božić prije nego je preminuo bio kod nje i da je pričao nepovezano

- da ju je nekada tjerao da ode, a onda za pola sata pitao gdje je ona, zašto ne dolazi

- da je jedne prigode došla kod njega i vidjela tanjur u kojem je bila voda sa šećerom i kruhom, a da je on štipaljkom za veš vadio taj kruh i jeo

- kada mu se pogoršalo zdravstveno stanje da se zapustio, da je kuća bila neuredna, da je on bio neuredan

Njen iskaz podudaran je i iskazu svjedokinje EC i tužiteljice.

53. Iskaz svjedokinje UC ovaj sud također u cijelosti cijeni kao uvjerljiv, istinit, vjerodostojan i nepristran, te ista također nije imala interes za ishodom ovog postupka.

I navedena svjedokinja EC detaljno je navodila promjene u ponašanju HC od 2014. i 2015. godine.

Ista je tako iskazivala kako:

- je pok. HC u veljači ili ožujku 2015. počeo bezrazložno vrijeđati, napadati nesuvislim rečenicama „ti dobro znaš ono, ti si sve kriva, znaš dobro što si napravila i sl.“, a onda se već drugi dan ponašao kao da se ništa nije dogodilo, da ona nakon toga nije parkirala kod njega u dvorištu, a onda bi je pitao zašto ne parkira, a kada bi parkirala bi je napadao

- da ju je početkom srpnja ili kolovoza 2015. zvala tužiteljica da je pita što se događa sa HC jer da se susjedi žale da se s njim nešto događa, jer da ima psihičkih problema

- da se pok. HC tijekom 2014. izjasnio da ima „problema tu“ pokazujući pritom na glavu i da zaboravlja pritom neke stvari kao što su stvari u kući i sl.

- da se njegovo fizičko stanje nije moglo povezati sa psihičkim jer da je isti bio vitalan i u dobroj fizičkoj kondiciji

- da je od susjeda čula da je od kupnje automobila 2015. imao određene prometne incidente u smislu da je vozio automobil suprotnom stranom kolnika, da je imao prometnu nezgodu u kojoj je stradao biciklist, a o čemu je bila intervencija policije

- nakon što je sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju da je hodao neobrijan, neošišan, prljave i zapuštene odjeće

54. Naposljetku sud i iskaz tužiteljice cijeni kao istinit i uvjerljiv u dijelu promjena u ponašanju i zdravstvenom stanju pok. HC u 2014., 2015. i 2016., posebice jer je taj iskaz podudaran sa iskazom svjedokinje IC i EC i jer se isti nadopunjuju.

Pa tako i sama tužiteljice detaljno ukazuje na promjene kod pok. HC u vidu:

- da je još 2014. primijetila u telefonskim razgovorima sa HC da se isti gubi

- da joj je početkom 2015. govorio da mu ne funkcionira automobil, pa kad kupi novi da će za tri sata biti kod nje u Americi, Njemačkoj

- da joj je znao reći da nije dobro u glavi i žalio se na taj problem, da mu je ona preko telefona nadopunjavala rečenice

- nakon što se počeo družiti sa tuženikom da je počeo njoj govoriti da ona ništa ne valja, da je bila u Vrbovcu, a da nije bila kod njega, da je bila sa gospođom EC u banci i da su pobrale sam njegov novac i da je napravila kuću u blizini, a njemu ne dolazi, da je po noći došla na grob njenih roditelja i da je zakopala sanduk novaca

- nakon potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju da ga je pitala zašto je to napravio, a da je on rekao da je nešto potpisao, da ne zna što, a kad mu je ona rekla da je drugome ostavio imovinu, da joj je rekao da mu to ne govori, i kome će ostaviti osim njoj

- da joj je nakon potpisa ugovora rekao da je na sud išao potpisati nešto vezano za traženje njegovog oca, te joj je rekao „a ti čuvaj ono, ono“

- da joj je još tijekom prve polovice 2015. govorio da ih vani ima preko 20, i da ih je puna soba i da svi žele na njega, da se boji.

Sud joj je povjerovao i u dijelu učestalih telefonskih razgovora sa pok. HC, prijateljskog odnosa tužiteljice sa HC dok se on nije počeo družiti sa tuženikom, a o čemu svjedoči i IC (zvao je tužiteljicu Ć), te promjeni ponašanja nakon početka intenzivnog duženja HC sa tuženikom. O njihovom dobrom odnosu svjedoči i svjedokinja EC koja je rekla kako joj je sam HC dao kontakt od tužiteljice da je može nazvati ako se njemu nešto dogodi, da je isti zvao „moja Višnjica“.

55. S druge strane iskaz svjedoka RC ovaj sud ne cijeni kao istinit, uvjerljiv i vjerodostojan jer je navedeni svjedok u svoja dva dana iskaza pred sudom u cijelosti kontradiktorno iskazivao na okolnost odlučnih činjenica, pa tom iskazu u cijelosti sud nije poklonio vjeru.

56. Nadalje, iskaz svjedoka PCN, PC i OF sud također cijeni kao istinite i vjerodostojne, međutim činjenicu da oni nisu primijetili promjene u ponašanju i zdravstvenom stanju tijekom 2014. i 2015. godine ne cijeni na način da se time zaključuje da te promjene tada nisu i nastupile, već naprotiv neprimjećivanje navedenih promjena ranije od par mjeseci prije smrti pok. HC u njihovim okolnostima sud drži životnim i uvjerljivim. Naime, iz iskaza svih navedenih svjedoka proizlazi da se radilo kako o zaposlenicima centra ili suda, koji su sa HC imali usputne razgovore, koji su se svodili na svega neko kratko vrijeme bilo u pauzi bilo prije ili nakon posla kad bi istog sretali. Nitko od navedenih svjedoka nije se sa pok. HC duže družio niti provodio vrijeme. Samim time činjenica da oni nisu ranije od par mjeseci prije Zlatkove smrti primijetili promjene ponašanja kod pok. HC, od istih nije ni bila u takvim okolnostima susretanja i druženja sa pok. HC ni za očekivati.

Nadalje, svjedok PC iskazivao je kako je pok. HC bio pokretan, samostalan i da je sam vozio automobil, te da nije primjećivao nikakve promjene u njegovom ponašanju do dva mjeseca prije njegove smrti. Kada se uzme u obzir da pok. HC prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darka Marčinka i to prema medicinskoj dokumentaciji od 24. ožujka 2016. tada zasigurno nije bio poslovno sposoban, ukazuje na činjenicu da to što je pok. HC u tom periodu bio samostalan, pokretan i što je vozio nije odlučno u pogledu njegove sposobnosti za rasuđivanje.

57. U odnosu na iskaz tuženika, i svih svjedoka članova njegove obitelji ovaj sud nije poklonio vjeru navedenim iskazima u pogledu odlučne činjenice, trenutka nastupa promjene ponašanja i zdravstvenog stanje kod pok HC, a sve iz razloga kako slijedi.

Prvotno je za reći da je iskaz tuženika te njegove obitelji u potpunosti kontradiktoran iskazu tužiteljice te svjedokinja EC i IC kojima ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru. Tako tuženik i članovi njegove obitelji u iskazu tvrde da je HC dolazio kod njih barem 3 puta tjedno, kao i da je tuženik učestalo odlazio kod istog (dakle da su učestalo družili), a promjene u ponašanju kod istog primjećuje tek početkom 2016., i to nakon što su te promjene uočili susjeda IC i svjedok I koji je istog kako je objašnjeno viđao samo unutar njegovog radnog mjesta. Ovakav navod tuženika ne može se uzeti kao istinit i vjerodostojan, također ni životno logičan i uvjerljiv.

Dakle, u takvoj situaciji upravo je za očekivati da je tuženik kao osoba koja je s pok. HC provodila jako puno vremena, trebao prvi primijetiti promjene ponašanja kod pok. HC (zasigurno prije svjedoka Đ koji mu je na iste ukazao i koji mu je rekao da pok. HC odvede doktoru), jednako kao što su te promjene primijetile i svjedokinja IC i EC, kao i tužiteljica.

Pa pored ranije navedenih detaljnih, istinitih i uvjerljivih iskaza svjedokinje EC i IC, sud ne poklanja vjeru iskazu tuženika i članova njegove obitelji da su se promjene u ponašanju i zdravstvenom stanju kod pok. HC pojavile tek početkom 2016. godine, odnosno da oni promjene kod pok. HC ne bi uočili i ranije.

58. S tim u vezi kako sud nema dovoljno stručnog znanja provedeno je ranije opisano vještačenje na okolnost sposobnosti za rasuđivanje pok. HC.

Vještak je decidirano naveo u svom nalazu i mišljenju kako su svjedoci EC i IC te tužiteljica dali autentične opise psihičkog stanja HC (uz opis visoko kognitivnih, mnestičkih i deficita samokontrole) za vremenski period potpisivanja ugovora i aneksa, a koji odgovaraju umjerenoj do teškoj formi deformacije koja isključuje mogućnost optimalne sposobnosti potpisivanja bilo kakvog ugovora, odnosno drugim riječima da pok. HC nije bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o uzdržavanju i aneksa istog.

Ovo sve ako se uzmu u obzir iskazi navedenih svjedoka, obzirom da nije sporno kako u spisu nema medicinske dokumentaciju u vremenu zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog.

Dakle, sud smatra da u ovom smislu unatoč nedostatku medicinske dokumentacije u spisu, treba u obzir uzeti i iskaze svjedoka koji su istinito, uvjerljivo i detaljno iskazivali o svim relevantnim promjenama u ponašanju pok. HC kroz 2014., 2015 i 2016. godinu, dakle prije i u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog, a sve iz razloga kako slijedi.

59. U odnosu na činjenicu da u spisu nema medicinske dokumentacije koja bi ukazivala na postojanje demencije kod pok. HC za istaknuti je kako je mišljenje i ovog suda kako se zasigurno radi o relevantnom dokazu u postupku. Međutim, u ovdje konkretnom predmetu kada se uzme u obzir da je pok. HC živio sam, da u svojoj blizini osim tuženika nije imao osobu koja bi ga ranije uslijed sumnji na zabrinjavajuće promjene u ponašanju i zdravstvenom stanju odvela liječniku, nedostatak medicinske dokumentacije u toj situaciji se ukazuje životnim i logičnim.

S druge strane kako je već navedeno nelogično je da druge osobe i to susjeda IC i I koji nije ni u kakvom prisnom odnosu na HC, prije tuženika primjećuju promjene njegovog ponašanja i na iste ukazuju tuženiku, koji tek onda 2016. godine reagira i odvodi HC prvi puta liječniku, koji prema mišljenju vještaka prilikom prve dijagnoze psihijatra u ožujku 2016. zasigurno nije bio sposoban za rasuđivanje jer je tada patio od umjerenog do teškog oblika demencije.

60. Također je za istaknuti kako je sud u cijelosti cijenio iskaz saslušane svjedokinje Lidije Jakšić kao istinit i vjerodostojan, ali s tim u vezi se ukazuje da sudac koji ovjerava ugovor o doživotnom uzdržavanju nema medicinskog znanja, odnosno kompetencije kojim bi mogao utvrditi da li su stranke sposobne za rasuđivanje u trenutku zaključenja spornog ugovora. Nadalje ista se dakle susrela sa pok. HC svega nekih cca tridesetak minuta koliko je mogao trajati sam postupak ovjere, pa je ista mogla primijetiti potencijalno neke promjene na pok. HC jedino u situaciji da je on upravo tada imao određene netipične manifestacije svog ponašanja, pri čemu onda zasigurno ne bi ni ovjerila sporni ugovor. Dakle okolnost da je predmetni ugovor ovjeren pred sudom nije odlučna za procjenu sposobnosti za rasuđivanje pok. PF.

61. Iskaze liječnica obiteljske medicine i to svjedokinje HCN i OCN nije posebno cijenio jer iste nisu imale nikakvih posebnih saznanja osim onog napisanog u zdravstvenom kartonu pok. HC, a nisu se mogle ni sjetiti pok. HC.

62. Nadalje, nije sporno da je CC vozio automobil do 2016. godine, kao i da je isti sklopio policu osiguranja od automobilske odgovornosti, da je samostalno podizao mirovinu, bio pokretan, ali isto ne znači i da je on radi toga bio sposoban za rasuđivanje u trenutku potpisa i ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog. Ovo posebice kada se uzme u obzir iskaz svjedoka PC iz čijeg iskaza proizlazi da je sve do 2 mjeseca prije smrti kad je primijetio navedene promjene kod istog on bio pokretan, samostalan i neovisan o bilo čijoj tuđoj pomoći, a da je nesporno već tada (po nalazu i mišljenju vještaka i temeljem medicinske dokumentacije) isti bio poslovno nesposoban, odnosno nesposoban za rasuđivanje.

S tim u vezi nije zanemariv ni dio iskaza svjedokinje EC da je pok. HC imao poteškoća u prometu, da je znao pogrešno ući u kružni tok, da je imao incident sa biciklistom uslijed kojeg je postupala i policija, kao i iskaz svjedoka PC (koje je bio predsjednik Prekršajnog suda u Vrbovcu) da se vodio prekršajni postupak protiv HC radi neoprezne vožnje, koji je obustavljen radi njegove smrti.

63. Također, u odnosu na samostalno podizanje mirovine od strane pok. HC, isto je vidljivo iz prometa po njegovom tekućem račun do ožujka 2016. Međutim i činjenica da se od kolovoza 2015. na njegovom računu pokazuju prvi puta do tada neuobičajeni minusi, kao i činjenica da je isti 2015. IC dolazio radi plaćanja računa s kojima ranije nije imao problema, da se gubio sa brojkama, da je u trgovini ostavljao neubičajeno velike iznose vraćenog iznosa nakon plaćenog minimalnog računa (od 100,00 kn koje daje radi plaćanja kruha cijeli ostatak ostavi na blagajni), također ukazuju na promjene u njegovom ponašanju koje idu u prilog tome da isti nije mogao uobičajeno vladati, brinuti i rasuđivati ni po pitanju financija.

64. Također, u odnosu na sami trenutak zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog značajno je da je pok. TF svjedokinji IC neposredno nakon zaključenje ugovora (2 do 3 dana) rekao da je išao s tuženikom „potpisati nešto za pronalazak njegovog oca“ iz drugog svjetskog rata, kao i da joj je rekao da on nije ništa prepisao tuženiku i da je sve to od njegove majke, bake i Višnjičino. Također je i tužiteljici rekao da je sa tuženikom išao na sud i potpisao za oca, a njoj još i pitajući je li ona ima još ono, ono misleći vjerojatno na oporuku. Kod svjedokinje IC time je ostavio dojam da on zasigurno nije znao što je potpisao.

65. Također, značajno je i da je HC došao sa tuženikom tražeći od svjedoka Đ kao zaposlenika CZSS Vrbovec da mu sastavi isti ugovor koji je on imao sa svojom majkom, ne navodeći točno o kojem ugovoru se radi, već donoseći isti taj ugovor da mu se napiše identičan samo sa drugim podacima.

66. Sve to dodatno ukazuje na nesposobnost za rasuđivanje pok. HC u trenutku sklapanja spornog ugovora i aneksa istog, odnosno da isti u trenutku sklapanja ugovora i aneksa istog nije mogao shvatiti značaj i pravne posljedice pravnog posla koji je sklopio, odnosno, da je bio nesposoban za rasuđivanje.

67. S tim u vezi ovaj sud ne cijeni iskaz tuženika i njegove supruge VC kao istinite i uvjerljive i u dijelu u kojim isti navode da je pok. HC jako dobro znao što je sklopio jer je nakon sklapanja pravnih poslova od istih počeo zahtijevati da nešto rade, a da je prije molio. Isto je kontradiktorno iskazu svjedokinje IC i tužiteljice kojima je sud poklonio vjeru, kao i rezultatima cjelokupnog postupka.

68. Konačno, tuženik ničim nije dokazao navode da bi tužiteljica bila HC nešto dužna s naslova zajma, kao ni njihov narušeni odnos radi dugova tužiteljice prema HC jer to ne proizilazi iz dokaza u postupku, premda isto nije odlučno u ovom postupku.

69. Pri tome ovaj sud smatra i da nije dokazano da bi sam tuženik znao za postojanje oporuke ostavljenu u korist tužiteljice prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog jer isto ne proizlazi iz nijednog dokaza u spisu, već drži da se naglo loše ponašanje HC prema tužiteljici manifestiralo uslijed pogoršanja njegovog zdravstvenog psihičkog stanja.

70. Dakle, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, a posebice:

- da je pok. HC u medicinskoj dokumentaciji u ožujku 2016. dijagnosticirana organska halucinoza uz demenciju, po kojoj dijagnozi nije bio poslovno sposoban

- da je demencija progresivna bolest bez mogućnosti izlječenja te da je po iskustvu vještaka pok. HC 2015. imao demenciju

- da je neposredno nakon zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (dva ili tri dana nakon) iz razgovora koji je vodio sa svjedokinjom IC i tužiteljicom proizlazi da isti nije shvaćao značenje i posljedice pravnog posla koji je sklopio (istima je naveo da je na sud išao sa tuženikom da potpiše nešto vezano za potragu za njegovim ocem nestalim u drugom svjetskom ratu)

- da iz iskaza svjedoka IC i EC, te tužiteljice proizlazi da su se još u tijeku 2014., i 2015 (prije zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog) kod pok. HC pojavila psihička stanja za koja je stalni sudski vještak Darko Marčinko rekao da odgovaraju umjerenoj do teškoj formi deformacije koja isključuje mogućnost optimalne sposobnosti potpisivanja bilo kakvog ugovora

ovaj sud zaključuje da pok. HC u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istog nije bio sposoban za rasuđivanje, slijedom čega su ti pravni poslovi ništetni u smislu odredbe čl. 322.st.1. ZOO-a, a u vezi sa čl. 276.st.1. ZOO-a.

Slijedom navedenog trebalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je riješeno kao u točki I. i II. izreke ove Presude.

71. Ostale dokaze osim detaljno obrazloženih u obrazloženju ove presude sud nije posebno cijenio jer isti nisu bili odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari.

72. U odnosu na privremenu mjeru, sama tužiteljica je u podnesku od 4. ožujka 2025. navela kako je u dogovoru sa tuženikom došla u predmetnu nekretninu 6. srpnja 2023. i kako u predmetnoj nekretnini nije zatekla ništa od njenih pokretnina, uslijed čega je protiv istog podnijela i kaznenu prijavu. Slijedom navedenog predloženom mjerom ne može se postići njena svrha (zabrana otuđenja i uzimanja pokretnina iz predmetne nekretnine), a nisu ni ispunjene pretpostavke za određivanje iste u smislu odredbe čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014), pa je istu u cijelosti trebalo odbiti kao neosnovanu, slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

73. U pogledu troškova parničnog postupka, isti je u skladu sa odredbom čl. 154.st.1. i 155. ZPP-a u cijelosti trebalo priznati tužiteljici zastupanoj po punomoćniku koja je u postupku uspjela. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u visini od 53.089,12 Eur-a istoj je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25) trebalo priznati zatraženi trošak:

- tužbe od 1. siječnja 2016. (Tbr.7.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročišta od 26. listopada 2016. (Tbr.9.2.) u iznosu od 500,00 Eur-a

- ročišta od 7. ožujka 2017. (Tbr.9.2.) u iznosu od 500,00 Eur-a

- podnesak od 7. ožujka 2017. (Tbr.8.4.) u iznosu od 50,00 Eur-a

- ročište od 6. veljače 2018. (Tbr. 9.2.) u iznosu od 500,00 Eur-a

- ročište od 19. travnja 2018. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 17. travnja 2019. (Tbr.9.2.) u iznosu od 500,00 Eur-a

- ročište od 22. svibnja 2019. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- podnesak od 5. listopada 2020. (Tbr.8.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 26. svibnja 2021. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- podnesak od 26. lipnja 2021. (Tbr.8.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 21. ožujka 2022. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- podnesak od 5. travnja 2022. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 8. studenog 2022. (Tbr. 9.5.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- ročište od 27. travnja 2023. (Tbr.9.2.) u iznosu od 500,00 Eur-a

- ročište od 23. listopada 2023. (Tbr.9.2.) u iznosu od 500,00 Eur-a

- ročište od 4. ožujka 2024. (Tbr.9.2.) u iznosu od 500,00 Eur-a

- ročište od 9. svibnja 2024. (Tbr.9.5.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- ročište od 27. svibnja 2024. (Tbr.9.1) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 10. rujna 2024. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 23. rujna 2024. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 21. siječnja 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- podnesak od 4. ožujka 2025. (Tbr.8.3.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 12. ožujka 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a

- ročište od 26. lipnja 2025. (Tbr.9.5.) u iznosu od 100,00 Eur-a

- podnesak od 25. kolovoza 2025. (Tbr.8.3.) u iznosu od 200,00 Eur-a

- ročište od 25. rujna 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 1.000,00 Eur-a Tužiteljici je podnesak od 25. kolovoza 2025. priznati po vrijednosti od 100 bodova u skladu sa Tbr.8.3., jer je dosuda po Tbr.8.1. Tarife propisana za najviše četiri obrazložena podneska u postupku, a također ročišta od 8. studenog 2022, 9.svibnja 2024. i 26. lipnja 2025. su tužiteljici priznata po Tbr.9.5. jer se radilo o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja, ali najviše 50 bodova, te podnesak od 7. ožujka 2017. po Tbr.8.4. ali najviše 25 bodova te u tom dijelu istoj nije priznat trošak u zatraženoj visini preko dosuđene.

Tužiteljici je dakle trebalo priznati ukupno trošak od 19.050,00 Eur-a uvećano za troškove psihijatrijskog vještačenja, i to: izrade nalaza i mišljenje vještaka Makarića u iznosu od 331,81 Eur, dopunu nalaza i mišljenja vještaka Makarića u iznosu od 66,36 Eur-a, pristup na ročište vještaka Makarića 27. svibnja 2025. u iznosu od 33,18 Eur-a, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Marčinka u iznosu od 700,00 Eur-a i pristup na ročište vještaka Marčinka u iznosu od 33,18 Eur-a, kao i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 288,67 Eur-a (50% od punog iznosa na koji će biti zadužena) te sudske pristojbe presude u iznosu od 288,67 Eur-a (50 % od punog iznosa na koji će biti zadužena), dakle ukupno 20.791,87 Eur-a.

Tužiteljici nije dakle dosuđen više zatraženi iznos troškova vještačenja i pristojbi od ovdje dosuđenog.

Sukladno navedenom, trebalo je riješiti kao u točki III. izreke ove Presude.

Dugo Selo, 6. studenog 2025.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužiteljici po pun putem OPS uz pristojbu tužbe i presude

2. Tuženiku neposredno