Poslovni broj Pn-263/2016-176

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], I [adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], H [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću i dr., odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Zavod za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije iz Rijeke, Branka Blečića 7, OIB 55700291940, zastupan po punomoćnici Danijeli Lukšić Kokić, odvjetnici iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po OD Grgić i partneri, odvjetnici iz Rijeke radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane 11. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, zaključene temeljem odredbe čl. 335. ZPP-a, javno objavivši 6. studenog 2025,

p r e s u d i o  j e

I. a) Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 82.215,35 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB, do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, počevši od 1.8.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022., a od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose kako slijedi:

- 64.000,00 EUR od 01.12.2016. pa do isplate,

- 2. 928,00 EUR od 06.11.2025. pa do isplate,

- 365,26 EUR od 09.12.2013. pa do isplate,

- 1.445,77 EUR od 29.01.2014. pa do isplate,

- 84,94 EUR od 21.10.2014. pa do isplate,

- 1.489,65 EUR od 17.09.2015. pa do isplate

- 84,94 EUR od 04.01.2016. pa do isplate,

- 1.630,50 EUR od 24.04.2016. pa do isplate,

- 4.915,50 EUR od 29.07.2016. pa do isplate,

a na iznos od 5.294,78 EUR na ime izgubljene zarade kako slijedi:

- na iznos od 57,05 EUR, počem od 4.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 197,46 EUR, počem od 2.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 105,71 EUR, počem od 8.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 435,87 EUR, počem od 10.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 133,14 EUR, počem od 10.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 69,61 EUR, počem od 12.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 69,66 EUR, počem od 11.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 99,67 EUR, počem od 10.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 32,12 EUR, počem od 12.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 107,22 EUR, počem od 12.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 69,66 EUR, počem od 9.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 39,65 EUR, počem od 13.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 129,68 EUR, počem od 10.12.2014. pa do isplate,

- na iznos od 75,42 EUR, počem od 13.01.2015. pa do isplate,

- na iznos od 105,42 EUR, počem od 11.02.2015. pa do isplate,

- na iznos od 165,44 EUR, počem od 12.03.2015. pa do isplate,

- na iznos od 105,42 EUR, počem od 13.04.2015. pa do isplate,

- na iznos od 105,42 EUR, počem od 12.05.2015. pa do isplate,

- na iznos od 134,63 EUR, počem od 12.06.2015. pa do isplate,

- na iznos od 435,50 EUR, počem od 10.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 482,29 EUR, počem od 12.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 435,50 EUR, počem od 10.09.2015. pa do isplate,

- na iznos od 435,50 EUR, počem od 13.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 420,50 EUR, počem od 11.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 423,21 EUR, počem od 12.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 423,21 EUR, počem od 11.02.2016. pa do isplate,

sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

b) Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova računa br. 2014314006 od 16.6.2014. isplati 420,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom koja, sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB, do 31.7.2015. iznosi 12% godišnje, od 1.8.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022., a od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 16.06.2014. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupnog zatraženog koji preostaje po dosuđeno iznosa iz točke I. ove presude do ukupno zatraženog iznosa od 154.863,94 EUR, odnosno sa iznosom od 72.228,59 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i sa zahtjevom da na dosuđeni iznos neimovinske štete od 64.000,00 EUR te imovinske štete na ime uništenih stvari, u visini od 240,00 EUR, na ime tuđe pomoći i njege, u visini od 1.728,00 EUR i troškova puta u visini od 960,00 EUR kamata teče od 09. travnja 2014. do dana prije presuđenog početka tijeka kamata na te iznose kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak 31.696,56 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi kako je 24. listopada 2013. godine teško ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila na državnoj cesti dionice A7 tunel Burlica +150 m stradao je kao vozač osobnog vozila registarske oznake i broja [registarska oznaka] kada je nakon izlaska iz tunela Burlica krećući se iza teretnog vozila reg oznake i broja [registarska oznaka] uočio da isti počinje naglo usporavati jer se ispred teretnog vozila naglo razvijala gusta bijela magla. Tužitelj je odmah počeo kočiti, ušao u gustu maglu te zaustavio vozilo no nakon kratkog vremena dolazi do niza udaraca i teških ozljeda tužitelja zbog kojih isti završava u nesvijesti iz koje se budi nakon par minuta i traži pomoć da ga se oslobodi jer je bio stisnut između sjedala i dizalice prednjeg teretnog vozila koje mu je pristizala glavu za naslon. Tužitelj je bio peto od osam vozila u tom lančanom sudaru. Dim-bijela magla je izlazila iz vozila u vlasništvu tuženika iz vozila hitne pomoći registarske oznake i broja [registarska oznaka], a kojim je upravljao vozač HH koje vozilo je vozač zaustavio zbog kvara i to nepropisno na kolničkoj traci ne poduzevši sigurnosne i zaštitne mjere. Vozač vozila hitne medicinske pomoći, djelatnik tuženika nakon što je nepropisno zaustavio vozilo, nije postavio trokut iza vozila hitne pomoći koje bi upozoravalo vozača, niti je odmah nakon izlaska iz vozila krenuo prema nadolazećim vozilima pokušavajući upozoriti na opasnost. Isti je krenuo pješke prema naprijed, a ne prema nazad zbog čega nadolazeća vozila i vozači nisu bili upoznati na predstojeću opasnost. Vozač vozila hitne pomoći nije uključio svjetlosnu rotaciju niti upalili zvučni signal koji bi zasigurno upozorio nadolazeće vozača. Također vozač vozila hitne pomoći imao je mogućnost stati na ugibalištu sa lijeve strane lijeve kolničke trake gdje se mogu sigurno zaustaviti ne ometajući promet vozila. Točnije od izlaska tunela postoje dva takva ugibališta s lijeve strane udaljena svega stotinjak metara jedan od drugog na koje vozači mogu ostati bez ugrožavanja prometa. Stoga uzrok prometne nezgode odnosno lančanog sudara je nepropisno zaustavljanje i neobilježavanje vozila hitne pomoći u vlasništvu tuženika zbog kvara na desnoj kolničkoj traci, odnosno nepoduzimanje mjera i adekvatne reakcije profesionalnog vozača hitne pomoći. Nedvojbena je time odgovornost tuženika za nastanak ovog štetnog događaja kao vlasnika odnosno imatelja opasne stvari koje uzrok predmetnog štetnog događaja. Uzrok nesreće je zaustavljeno vozilo koje je u vlasništvu tuženika na desnoj kolničkoj traci a koje se kao takvo ima smatrati opasnom stvari odnosno motornim vozilom u uporabi. Vlasnik motornog vozila odgovoran je i za štetu prouzročenu kvarom na motornom vozilu. Pritom nije bitno da li je do tog kvara došlo zbog propusta u održavanju tehničke ispravnosti ili greške proizvodi vozila. Navedeni uzroci nemaju karakter više sile jer nisu vanjski nepredvidivi i neotklonjivi. Tuženik je odgovoran sukladno odredbi članka 1069. i 1068 Zakona o obveznim odnosima. Tu postoji i odgovornost vlasnika opasne stvari – tuženika koji je povjerio vozaču svu opasna stvar – vozilo da obavlja svoje radne zadatke. Vlasnik vozila je mogao predvidjeti takav kvar vozila i poduzeti preventivne mjere, a vozač vozila kao profesionalni vozač morao je znati da ne smije krenuti u vožnju sa vozilom u kvaru, a potom i što učiniti kada do kvara dođe na brzoj cesti, imao je dovoljno vremena da ili postavi trokut iza vozila ili da kretanjem unatrag prema tunelu upozoriti vozila koja dolaze da smanje brzinu, morao je upaliti rotaciju ili zvučni signal da upozori vozila i mora stati na ugibalište, a ne nasred ceste.

Tužitelj je u ovom štetnom događaju zadobio izrazito tešku i po život opasnu politraumu s izrazitim psihičkim posljedicama. Neposredno po štetnom događaju bio je obrađen na HMT KBC Rijeka, gdje je zbog težine ozljeda bio i hospitaliziran i to čak u 8 navrata, podvrgnut 17 puta operativnim zahvatima, te je provodio mnoge fizikalne terapije i medicinske rehabilitacije radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Zbog ozljeda zadobivenih u nezgodi 8 dana je proveo u induciranoj kumi, na bolovanju 853 dana, 129 dana bolničkog liječenja, preko 285 specijalistička pregleda. Tužitelju su priznaje 33 dijagnoze kao posljedica ove prometne nezgode.

Sukladno članku 19. ZOO-a tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvaruje pravo na popravljanje izvan ugovorne štete koja je nastala po članku 1046. uz primjenu članka 1100. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima. Kroz dulji vremenski period tužitelj je trpio bolove, koji bolovi traju u trenutku podnošenja tužbe. Neposredno nakon ozljeđivanja trpio je jake bolove i prvih dana nakon operativnih zahvata za vrijeme terapija najmanje 170 dana, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon dugotrajnog procesa liječenja i rehabilitacije najmanje 100 dana, da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta u trajanju od 750 dana koji se i danas javljaju. Kao posljedica traume zaostao je strah kod tužitelja sa trajnim posljedicama, a sve s obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužitelja, svega nekoliko centimetara od smrti ga je dijelilo, zadobio je izrazito teške ozljede koje su obilježile njegov život, sve do danas, kod istog je zaostao i strah nakon završenog liječenja to vezano za posljedice koje i danas osjeća. Strah se manifestira u obliku čestih nesanice noćnih mora kao simptom reakcije na stres te strah o nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima kojima se prije bavio i smatrao ih je uobičajenima. Tužitelj ima nesanice, noćne more, često proživljava samu nesreću, ima strah od bavljenja svih aktivnosti koje je prije smatrao uobičajenima, strah od mogućih težih oboljenja, pošto je prošao kroz 9 CT pregleda, 2 RTG uha, RTG noge, 2 ortopana, 2 RTG zuba, izložen zračenju. Tužitelj je postao razdražljiv tjeskoban i ogorčen, strah jakog intenziteta trajao je minimalno 170 dana, strah srednjeg intenziteta 100 dana a slabog intenziteta traje još i danas.

Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja zaostalo je smanjenje opće životne aktivnosti. Tužitelj će imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih radnih aktivnosti. Naime nakon završenog liječenja i provedene fizikalne terapije kod tužitelja su zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju u vidu smanjenje pokretljivosti vratne kralježnice, smanjene pokretljivosti slabinske kralježnice, smanjene pokretljivosti desnog koljena i potkoljenice, gubitka 7 + 6 zuba, deformirana oštećenja lica praćena funkcionalnim smetnjama (gornja vilica pomaknuta u desno za 5 cm pa je izgubljen zagriz između gornje i donje vilice, u teškom stupnju, nemogućnost uzimanja krute hrane, opstrukcija lijeve Eustahijeve tube, upale srednjeg uha koje su kronične, hipotrofija nosnih školjki, PTSP i teške depresivne epizode. Tužitelj je prvih godinu dana disao samo na usta, nos je bio začepljen zbog niza operacija. Posljedice ove nesreće i danas osjeća. Kod tužitelja je zaostalo i naruženje, vidljivi ožiljci na desnoj potkoljenici, deformitet i asimetrija lica i usnice stalno vidljiva trećima, izaziva gađenje, sažaljenje i druge negativne reakcije okoline, što utječe na psihičko stanje tužitelja. Tužitelj je sveučilišni profesor, svakodnevno predaje stotinama studenata, drži stručna predavanja na seminarima i konferencijama, zbog deformiteta lica asimetrije usnice, te promjene boje glasa, kao i otežanog govora ima psihičkih smetnji, ima osjećaj manje vrijednosti, nedostatak samopouzdanja, do kraja života neće moći obavljati mnogobrojne životne i sportske aktivnosti, trpi povredu radosti življenja, ne može posjećivati restorane, normalno se družiti s prijateljima, nema mogućnosti jela osim kašaste hrane, ne može normalno otvarati usta, govoriti. Pati mu i intimna sfera života, ovakvo stanje tužitelja je trajno i neće se poboljšati. Najviše što tužitelja pogađa je sama komunikacija, bio je uvaženi sveučilišni profesor i stručnjak, držao predavanja studentima, držao seminare predavao na stručnim skupovima i konferencijama, nakon ove nezgode otežano obavlja svoj posao s mukom i težinom u želucu, ne predaje više na poslovnim seminarima, ne piše stručne članke, ima osjećaj manje vrijednosti, srami se i misli samo na svoj deformitet, ostao je bez velike radosti u životu, jer ga je posao definirao kao stručnjaka kojeg su i drugi prepoznavali.

Zbog ozljeđivanja u štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta koju tužitelj potražuje od tuženika prema odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima i to štetu s osnova tuđe pomoći njege, u dužem razdoblju to kao višesatna pomoć članova obitelji nakon otpuštanja iz bolnice, nakon operativnih zahvata te prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. S osnova imovinske štete tuđe pomoći njege potraže se sukladno sudskoj praksi u visini od 35,00 kn po satu pružene tuđe nestručne pomoći, nadalje s osnova troškova puta tužitelj potražuje naknadu primjenom odredbe članka 223. Zakona o parničnom postupku – slobodna ocjena dokaza. Tužitelj je provodio fizikalne terapije, rehabilitaciju i druge specijalističke preglede radi bržeg oporavka, zbog toga je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza i plaćanja participacija, pored toga imao je troškove liječenja jer je morao kupovati lijekove i kreme protiv bolova, boljeg zarastanja ožiljaka. Morao je nadalje konzumirati kašastu hranu, jer nije u mogućnosti jesti krutu hranu, morao je sve miksati, jesti hranu obogaćenu vitaminima i mineralima, kvalitetnu hranu, pa s osnova pojačane prehrane potražuje 30.000,00 kn. U predmetnom štetnom događaju uništene su mu stvari i to odijelo, košulja i cipele s toga s tog osnova potražuje 3.000,00 kn. Tužitelj navodi kako je zbog predmetnog štetnog događaja bio na bolovanju od 25.10.2013. do 24.02.2016., te je u tom razdoblju izgubio na zaradi 35.000,00 kn kao sveučilišni profesor i 40.000,00 kn s osnova primanja od raznih predavanja na stručnim i poslovnim seminarima i konferencijama. Tijekom trajanja bolovanja tužitelju se povećao koeficijent sa 2.310 na 2.619 bodova te se time i povećala plaća sa 11.000,00 kn na 13.160,00 kn, no naknada za bolovanje iako mu je isplaćivana u 100% iznosu isplaćivana je po nižem koeficijentu te je tu nastao gubitak na zaradi. Tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj ima pravo potraživati i sukladno članku 1103. ZOO-a i 12 Zakona o obveznom osiguranju u prometu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno prvog idućeg dana dakle od 9. travnja 2014. godine. Stoga primjenom odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima konačno potražuje radi povrede prava osobnosti na tjelesno duševno zdravlje 700.000,00 kn, na ime povrede prava osobnosti na osjećaj radosti življenja 1000.000,00 kn, na imovinske štete s osnova tuđe pomoći njege 100.000,00 kn, na ime imovinske štete troškova puta i liječenja 180.000,00 kn, na ime imovinske štete pojačana prehrana 30.000,00 kn na ime izgubljene zarade 75.000,00 kn, uništenih stvari 3.000,00 kn, te na ime troškova liječenja po računu br 2014314006 525,00 EUR dakle ukupno 1.188.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.090.638,92 KN teče od 9. travnja 2014., na iznos od 3.440,00 kn počam od 09.12.2013., na iznos od 13.616,40 kn počam od 29.01.2014, na iznos od 550,00 kn poačm mod 27.03.2014., na iznos od 800 kn počam od 21.10.2014., na iznios od 500,00 kn počam od 13.05.2015., na iznos od 1.000,00 kn počam od 01.06.2015, na iznos od 1.200,00 kn počam od 14.08.2015., na iznos od 14.029,68 kn počam od 17.09.2015., na iznos od 800 kn počam od 04.01.2016, na iznos od 800 kn počam od 04.01.2016 na iznos od 15.356,25 kn počma od 24. travnja 2016. na iznos od 46.068,75 kn počam od 29.07.2016 do isplate, na iznos od 525,00 EUR počam od 16.06.2016. do isplate uz naknadu parničnog troška sve u roku od 15 dana.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Vozilo tuženika Ford tranzit reg oznake [registarska oznaka] je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod društva Euroherc osiguranje d.d. pa tuženik moli naslov da se isto društvo kao treću osoba obavijesti o otpočeti parnici sve prema članku 211. Zakona o parničnom postupku iz razloga što isti odgovara za odštetni zahtjev koji je predmetom tužbe. Pored toga tuženik predlaže da se Euroherc osiguranje umiješa u ovu parnicu kao umješač s položajem jedinstvenog suparničara sve prema članku 201. Zakona o parničnom postupku. Sukladno članku 5. uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti osiguratelj tuženika Euroherc osiguranje je dužan podmiriti opravdane zahtjeve prema osiguraniku i voditi brigu o zaštiti osiguranika od neutemeljenih ili pretjeranih odštetnih zahtjeva, a sukladno članku 12. stavak 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj je trebao podnijeti tužbu protiv osiguratelja. Vlasnici opasnih stvari se upravo iz razloga zbog kojih je ovaj postupak pokrenut i osiguravaju od automobilske odgovornosti. Tuženik ne čini spornim nastanak štetnog događaja od 24. listopada 2013. godine no osporava da je tuženik odgovoran za istu te osporava postojanje uzročno-posljedične veze između štete i navodne štetne radnje tuženika. Prema takozvanoj Adekvacijskoj teoriji a koja je uvriježena i prihvaćeno u pravnoj teoriji kao uzrok se uzima samo onaj koji je tipičan za postanak određenog štetnog događaja, a tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene uzrok nesreće, a to nije nepropisno zaustavljanje i neobilježavanje vozila tuženika. Vozilo tuženika zbog kvara bilo zaustavljeno na otprilike 150 m od izlaska iz tunela s desne strane vozne trake. Uzrok nesreće su neprilagođena brzina i nedovoljno rastojanje između vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći koja se zbog toga nisu mogli prilagoditi uvjetima na cesti. Tuženik navodi da za štetni događaj nije odgovornost vozača tuženika. Na vozilu tuženika se desio tehničkih kvar na koji tuženik odnosno vozač tuženika nije mogao utjecaj utjecati niti je mogao predvidjeti odnosno spriječiti, Općinsko državno odvjetništvo nije utvrdilo da su ispunjena obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona pa je spis zatvoren službenom bilješkom. Naime u konkretnom slučaju radi se o šteti motornih vozila u pogonu, a s obzirom da članak 1068. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima definira motorno vozilo u pogonu kada se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služe za njegov pokret (primjerice kada je vozilo zaustavljeno zbog kvara ali u pogonu kao u predmetu slučaj ). Nadalje nije sporno da je motorno vozilo u pogonu opasna stvar, za koju se odgovara po načelu objektivne odgovornosti, osim ukoliko se dokaže da postoje okolnosti za oslobođenje od odgovornosti, ali obzirom se u konkretnom slučaju radi o šteti prouzročenoj pogonom dvaju ili više vozila pri čemu sva vozila predstavljaju opasnu stvar, valja primijeniti načelo subjektivne odgovornosti odnosno odgovornosti na osnovi krivnje iz članka 1072. ZOO. Vozilo tuženika prije tog predmet kvara bilo je ispravno te uredno i redovito servisiran. Valja imati na umu da se radi o vozilu hitne pomoći pa zasigurno riječ o vozilu u kojem vlasnik vodi dužnu brigu te nije mogao predvidjeti kvar na vozilu niti mu je bio poznat. Opreza radi i tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenu predlaže odbiti tužitelja s tužbom i s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

Podneskom od 7. prosinca 2016. godine tužitelj se usprotivio da se u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika pozove Euroherc osiguranja jer da će se time tužitelju nepotrebno povećati troškovi parnice s obzirom da će se u slučaju prebijanja troškova tužitelja s troškovima tuženika na strani troškova tuženika uračunavati troškove umješača. Prijedlog tuženika da je neosnovan jer je usmjeren na odugovlačenje i poskupljivanje ovog postupka. Ne postoji stoga pravni interes da se u ovu parnicu na strani tuženika pozove kao umješač Euroherc osiguranja.

Podneskom od 18.01.2017. godine umješač Euroherc osiguranje navodi kako ima pravni interes da stupi u ovu parnicu na strani tuženika. Pridružio se navodima tuženika u dijelu u kojem se osporava odgovornost vozača hitne pomoći za nastanak predmetne nezgode. Priznaje kao neprijepornu činjenicu da je 24. listopada 2013. došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno vozilo tužitelja. Umješač je mišljenja da je do štete koju tužitelj u tužbi potražuje došlo isključivo krivnjom tužitelja, obzirom da isti nije vozio prilagođenom brzinom na način da se može pravodobno zaustaviti ispred svake zapreke odnosno tako da može postupiti prema prometnom pravilu ili znaku te iz razloga što nije držao potreban sigurnosni razmak iza vozila koja su se kretala ispred njega, zbog čega nije mogao pravovremeno izbjeći nalet na vozilo koje se zaustavilo prije njega pa je postupio protivno odredbi članka 51. stavak 1. i članka 109. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a osporava odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja iz razloga što je na vozilu tuženika prije nastanka predmetne nezgode došlo do tehničkog kvara na kojeg kvara vozač vozila nije mogao utjecati niti ne mogu predvidjeti odnosno spriječi, a sve u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju kako se radi o prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovalo više motornih vozila ne primjenjuju se pravila o objektivnoj odgovornosti već se primjenjuju pravila o subjektivnoj odgovornosti pri čemu stupanj odgovornosti ovisi o njihovoj krivnji koja se mora dokazati. Nadalje sukladno odredbi članka 1067. kod objektivne odgovornosti vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je uzrok štete viša sila i ili isključivo radnjom treće osobe dok se kod subjektivne odgovornosti vlasnik oslobađa i ako je uzrok štete odnosno štetan događaj ili ljudska radnja koja se ne može pripisati krivnji određene osobe, a nije viša sila slučaj dakle taj događaj koji bismo da smo ga predvidjeli mogli spriječiti, naspram više sile gdje riječ o događaju koji da smo predvidjeli ne bismo mogli spriječiti. Slučaj se stoga ne može pripisati kao krivnja štetnika pa onaj tko odgovara prema pravilima subjektivne odgovornosti ne odgovara za slučajne štete. Kako je do kvara na vozilu tuženika koje redovito održavano došlo slučajno, a ne zbog krivnje tuženika to je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Ističe se i prigovor suodgovornosti na strani tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Da je tužitelj koristio pojas ozljede bi zasigurno bile manje.

U odnosu na pravičnu novčanu naknadu osporava se nematerijalna tražbina u jer težina povrede prava osobnosti ne opravdavaju dosuđivanje tog zatraženog novčanog iznosa. U odnosu na imovinsku štetu tuđa pomoć i njega ista je postavljena u previsokom novčanom iznosu. U odnosu na pojačanu prehranu sporna je naknada jer karakter povrede koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi nije nalagao pojačanu prehranu. Osporava se zahtjev za naknadu troškova puta i liječenja, naime tužitelje je kao zdravstveno osigurana osoba imao pravo na besplatno liječenje kao i naknadu troškova prijevoza radi liječenja sve na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Osporava se i osnovanost zahtjeva za naknadu izgubljene zarade ista je previsoko postavljena, a na okolnosti dodatne zarade tužitelj nije dostavio nikakve dokaze, tužitelj mora dokazati da bi i u utuženom razdoblju sudjelovao na predavanjima i konferencijama. U ovom predmetu potrebno provesti medicinsko vještačenje da bi se uopće mogla utvrditi pripada li tužitelju pravična novčana naknada na neimovinsku štetu imovinske štete koju potražuje ovom tužbom. Umješač osporava tijeka zakonske zatezne kamate koju na neimovinsku štetu tužitelj potražuje od 9. travnja 2014. godine. Taj visina naknade neimovinske štete u ovoj pravnoj stvari konačno će biti utvrđena tek presudom suda prvog stupnja pa kamate ne mogu početi teći prije nego što se utvrdi visina štete koju bi tuženik morao isplatiti tužitelju. U odnosu na imovinsku štetu tuđe pomoći njega troškovi liječenja i troškovi prijevoza za koji tužitelj zakonsku zateznu kamatu također potražuje od 9. travnja 2014 .valja reći što će tek presudom biti konačno utvrđeni iznosi naknade za ove vidove štete vijeće tek donošenjem presude postati to novčana imovinska šteta zbog čega zakonska zatezna kamata na taj iznos može teći tek od presuđenja umješač osporava i zahtjev tužitelja za naknadom troškova odštetnog zahtjeva jer da se ne radi o parničnoj radnji u smislu članka 151. Zakona o parničnom postupku pa taj zahtjev tužitelja treba odbiti. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

Sud dopušta miješanje u ovu parnicu na strani tuženika društvu Euroherc kao osiguratelju istog, naime vozilo tuženika Ford tranzit reg oznake [registarska oznaka] je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod društva Euroherc osiguranje d.d. pa je evidentan pravni interes umješača za stupanje u ovu parnicu na strani tuženika.

Podneskom od 24. svibnja 2017. godine tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije a obzirom da je nakon zaustavljanja vozila tuženika uslijed kvara 7 vozila koji su vozili iza vozila tuženika prošlo bez zaustavljanja i bez razloga, a prvi koji se sudario bio OH. Nakon toga uslijedili su lančani sudari pa je pitanje utvrđivanja odgovornosti puno kompleksnija od onog kako je to tužitelj postavio a može biti i drugačije za svakog pojedinog sudionika prometne nezgode s obzirom da odgovornost sudionika u postupku subjektivna.

Po provedenom medicinskom i financijskom vještačenju tužitelj konačno precizira tužbeni zahtjev podneskom od 14. ožujka 2025. te potražuje na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 106.178,24 EUR, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 13.272,28 EUR, na ime na naknade troškova puta i liječenja 23.890,10 EUR, na ime naknade za pojačanu ishranu 3.981,68 EUR, na ime izgubljene zarade iznos od 6.618,47 EUR na ime naknade za uništene stvari 398,17 EUR, te na ime troškova računa broj 2014314006 iznos od 520 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, svjedoci HH, LH, ZH, GH, TH, PH, AH, DH, ŠH, ĆH, ŽH, ĐH, uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka EH i MH, iz ovosudnog predmeta Pn-169/2016, proveden je dokaz očevidom na licu mjesta, prometno vještačenje po vještaku Tomislavu Periću, medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Cesarcu, prof dr. sc. IHI,o dr. med., dr. O, prof.dr.sc. Davor Mayer, dr.med, te financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović- Butković.

Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

Tužitelj u svom iskazu navodi kako je upravljao svojim vozilom Hyundai Santa Fe reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se prema Križišću. Bilo je oko 11 sati, dan, cesta je bila suha, a vrijeme je bilo poluoblačno, kretao se brzinom od oko 60 km/h u trećem stupnju prijenosa desnom voznom trakom i ispred njega se kretao kamion TD Građa sa dizalicom. Kada su izašli iz tunela Burlica s time da se kretao negdje 30 m iza tog kamiona i kada su došli negdje na 50-60 m od tunela, odnosno na pola dionice od tunela do mjesta nezgode, primijetio je da ulazi u dim. Kako se kretao to je dim bio sve jači, intenzivniji, smanjivala mu se vidljivost, čim je uočio dim maknuo je nogu s gasa, potom je primijetio da kamion ispred njega smanjuje brzinu pa je i on smanjio i brzinu da bih onda primijetio kako oko kamiona lete neki komadi. Kasnije je saznao da su to komadi od vozila koja su se prije sudarila. Nakon toga je video da je kamion ispred njega zakočio, te je zakočio i on. Uspio se zaustaviti neposredno iza kamiona. Svojim prednjim dijelom vozila nije udario u kamion ispred sebe. Nakon što se zaustavio na nekom 0.5 do 1 m od kamiona, vidio je vodenu paru, a kasnije je utvrdio da je to od kilera kamiona. Nakon 6-7 sekundi od kada s se zaustavio iza kamiona, odjednom je osjetio udarac odostraga, pa potom drugi udarac isto odostraga, s time što ga je jedno vozilo udarilo u desni bok, a drugo u lijevi bok, a potom je osjetio i treći slabiji udarac, njega je odostraga udarilo vozilo marke Ford Escort, a drugim vozilom je upravljala DH i onda je treće vozilo udarilo u Ford Escort. Od tih udaraca slomljena mu je kičma na tri mjesta, i to u predjelu atlasa, sedmi kralježak i lumbalni peti kralježak. Sve je to od trzajnih ozljeda odostraga. Napominje da ja svojim vozilom nije udario u kamion ispred sebe, a čemu u prilog ide to što mu se nije otvorio airbag, već je njegovo vozilo od udarca odostraga prednjim dijelom naletjelo pod kamion koji se nalazio ispred njega. Prije nezgode nije vidio nikakve upozoravajuće znakove u vidu plavog rotacijskog svjetla hitne, zvuka sirene, 4 žmigavca, trokut na cesti, jednostavno ništa, niti bilo kakvo upozorenje da je došlo do nezgode. Kasnije je utvrdio da je do nezgode došlo iz razloga što su se kola hitne pomoći zaustavila na cesti i u njih su udarila dva osobna vozila i dva kamiona, te on bio peti. Prije nezgode nisam vidio niti ta kola hitne pomoći. L navodi kako na mjestu nezgode sa lijeve strane postojalo ugibalište gledano u pravcu kretanja kola hitne pomoći, i to 20 m ispred tunela i 20 m iza tunela i još 80 m iza tunela treći. Također u pravcu gledanja kretanja kola hitne pomoći postojalo ugibalište na 300- tinjak m od nezgode. Kola hitne pomoći su stala na nizbrdici u desnom zavoju i ja smatram da se vozač mogao bez obzira na dim uz pomoć kvačila spustiti do ugibališta.

Tužitelj nadalje navodi kako je u ovoj nezgodi pretrpio sljedeće ozljede i dijagnoze i to: višestruki prijelomi lumbalnih kostiju, prijelom jagodične kosti, prijelom nosne kosti, prijelom dna očnih šupljina, prijelom sljepoočne kosti lijevo, prijelom glavnog kralješka na kojem stoji glava C1, prijelom 7. vratnog kralješka C7, prijelom lumbalnog kralješka L5, prijelom 4. i 5. rebra desno, obostrana kontuzija pluća, umjerena ozljeda mozga, dekubitus na zatiljku zbog Schanzovog ovratnika, nekroza u području lijeve gornje vilice, deformacija AC zgloba, kronična upala srednjeg uha, te malnutricija - gubitak 28 kg u roku od mjesec dana. Ukupno je imao 28 operacija, a od toga 15 sa uspavljivanjem, ostalih 13 je lokalna anestezija. Izvedena mu je rekonstrukcija dna desne orbite, osteosinteza bilateralne frakture. Kosti lica su bile razmrvljene i trebalo ih je povezati titanskim pločicama; izvedena mu je dilatacijska bronhotomija, uklanjanje nekroznog tkiva, uklanjanje alvealnog grebena lijeve maksile, te vađenje zubiju koji su ostali u nepcu. Otpušten je 13.12.2013.g. nakon 50 dana hospitalizacije. Unutar tih 50 dana bio je u JIL-u, na neurokirurgiji, maksilofacijalnoj kirurgiji i dr. Kako mu je bila pomaknuta čeljust, otpušten je iz bolnice sa preporukom da konzumira samo meku hranu, ali kako mu je uklonjeno nepce hrana mu se vraćala kroz nos. Za vrijeme hospitalizacije izgubio je 28 kg zato što nije mogao jesti. Do 18.11.2013.g. davali su mu Haldol, a to je morfij sve zbog bolova, bio je 8 dana u induciranoj komi. Od 13.12.2013.g.do 27.01.2014.g. čekao je da mi se napravi obturator proteze. Da bih tih 40 dana, dok je čekao protezu, mogao jesti, u tu rupu su mi kirurzi nagurali jodoform gazu. 11 puta je išao na šivanje i to na živo. 27.01.2014.g. dobio je obturator protezu, a gornje proteze su teške 2 g. Rekonstrukcija nepca mu je napravljena u KB Dubrava na trošak HZZO-a 21.07.2014.g. Dakle, pola lica, točnije lijeva strana, rekonstruirana mu je pomoću titanske mrežice s time da je u lice ugrađena fibula sa desne noge i muskularni mišićni režanj. Na desnoj nozi su mu skinuli dvije vene, mišićni režanj, te zbog toga mora nositi čarape za vene. Posljedice skidanja fibule sa desne noge je bila nekroza i onda je 01.08.2014.g. morao biti podvrgnut drugoj operaciji zbog nekroze gdje mu je očišćeno i stavili kožu sa butine pa sad na tom mjestu nema više pigmenata i koža mi je bijela, odnosno ne smije je izlagati sunce. Iz Zagreba se vratio u Rijeku krajem kolovoza 2014.g., međutim, tada mi je na desnoj nozi gdje je skidana fibula otpala presađena koža sa butine. Odlazio je na preglede 7-8 puta i svi su mu premazivali jod i ispirali ranu, da bi tek u listopadu 2014.g. bio hospitaliziran gdje je ležao 27-28 dana i tada bio 5 puta na operaciji na način da mu je na kožu stavljan vakuum aparat sa negativnim tlakom kako bi izvlačio sukrvicu s time da mu je 5. put ipak stavljana nova koža koja mu je skinuta sa lijeve potkoljenice i tada je s tom ranom kasnije bilo u redu. Krajem listopada 2014.g je operiran u KBC-u Rijeka na ORL i to lijevo uho, probušen mu je bubnjić i u njega je stavljena cjevčica da bi sadržaj iscurio van. 4 puta mu je stavljana zlatna cjevčica, a 5. puta mu je stavljena silikonska cjevčica koja je u uhu već dvije godine. Morao je 9 zuba dolje, a 6 gore pobrusiti da bih dobio zagriz jer nije mogao gristi ni jesti. Zube je sređivao cca godinu dana. Cijelu 2015. i 2016. je išao u Zagreb, točnije u travnju, srpnju 2015.g. i ponovno u siječnju 2016.g. Skinuli su mu kožu, odrezali komadić, stanjili režanj i vratili kožu natrag. Krajem veljače 2016.g. je imao sve zube na gornjoj čeljusti i taj cijeli proces je završio krajem kolovoza 2016.g. Još je nakon toga imao sitnih operacija. Sada mora ići kontinuirano na skidanje granulacijskog tkiva u lokalnoj anesteziji, a koja mu se stvara oko implantata i ne zna koliko toga mu još predstoji.

Nakon udara bio je pri svijesti, te se sjeća kada sam došao u JIL, međutim, prvih mjesec dana uopće se nije sjećao slijeda događaja već je imao flashbackove. Kada je otpušten trebala mu je tuđa pomoć, a koju su mu pružali supruga i sin. Trebala mu je pomoć da bi uopće došao do stana jer su mu mišići u bolnici atrofirali, za pripremnu kašaste hrane, za higijenu, oblačenje, pratili su ga na preglede. Bio je izvanredni profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci u vrijeme nesreće 2013.g., a 2014.g. je trebao biti imenovan redovitim profesorom. Od 2019 g. je u trajnom zvanju redovnog profesora. Za vrijeme bolovanja dobivao je naknadu za bolovanje, međutim, mjesečno je gubio oko 1.500,00 kn a osim toga nije mogao napredovati. Od naruženja mu je zaostalo naruženje na licu, na desnoj nozi.

Nakon ove nezgode ne može razgovarati i komunicirati s ljudima kao prije niti po dužini niti po brzini niti po kvaliteti komunikacije, naime, prilikom dugotrajne komunikacije ima fizičke bolove u ustima, ima PTSP pa ponekad burno reagira, suha su mu usta, podsvjesno misli da izgleda deformirano. Ima velike psihičke probleme i sa visoke društvene ljestvice profesora fakulteta pao na to da ga netko mora voditi po stepenicama da dođe do stana, ne želi da ga žena gleda kako mu juha curi kroz nos i dr. Ima problema sa jelom jer usta ne može otvoriti više od 2,5 cm što znači da primjerice ne može jesti kobasicu, sendviče i sl. 6 mjeseci je imao misli o samoubojstvu, dijagnosticiran i je PTSP i teška depresivna epizoda. Pio je tablete za smirenje. 6 mjeseci imao dupli vid, tj. duplu sliku. Ima flashbackove, nekoliko puta proživljavao scenu prije prometne. Sjeća se da mu je glava nakon sudara bila stisnuta, nije se mogao pomaknuti, sjeća se da je lijevom rukom mahao kroz prozor vatrogascima za pomoć i u tom momentu ništa ga nije boljelo jer je bio u stanju šoka. Obavio je 5 puta fizikalne terapije i prvi puta je ležao u Thalassotherapiji u Opatiji. Drugi put dolazio na 10 tretmana u KBC Sušak s time da je to od kuće 100 m i sin ga je vozio, treći puta također u KBC-u, ali sam se preselio na Oštro pa sam dolazio 10 puta na relaciji Oštro – Sušak. Prošao udarni val zbog razbijanja kalcifikata i to isto obavio na Sušak gdje je odlazio s Vežice, te još jednom 10 dana. U puno stvari je ograničen jer primjerice kada pliva u moru ne smije smočiti uho niti nos, ne može se baviti sportskim aktivnostima niti rekreativno, a što je prije radio. Desno rame ga boli kada je promjena vremena. Prve dvije godine je patio od glavobolja. Taj PTSP je utjecao na bračni život jer je bio nervozan, imao je nekontrolirane ispade. Ova nezgoda je utjecala na karijeru jer bih po redovnom tijeku stvari bio kandidat za prodekana. Sada obavlja posao sveučilišnog profesora, ali otežano jer nakon svakog predavanja ili više govora mora preostali dio dana šutjeti i stavljati obloge na lijevi obraz. Ima psihičkih problema u smislu da mu je poljuljano samopouzdanje. Sa ženom više ne ide nigdje u društvo jer misli da ga ljudi gledaju sa sažaljenjem. Izbjegava bilo kakve proslave i društvene događaje. Ne idu na putovanja i život mu se kompletno promijenio od ove nezgode kao i cijeloj obitelji. Imao sam troškove i to: popravak zuba 46.000,00 kn, implantate oko 15.000,00 kn, zatim i druge troškove koje je dokumentirao. Ima stan na Vežici i kuću na Oštrom. Prije nezgode živio je na Oštrom. Međutim, tijekom liječenja je privremeno boravio na Vežici, na zimu, a u proljeće se preselio na Oštro, i za liječenja sigurno bio 300 puta na relaciji Oštro – Rijeka, a što ima 50 km. Dobivao je preparate za prehranu na teret HZZO-a, tako da za pojačanu prehranu nije imao posebnih troškova. Tijekom liječenja je morao miksati hranu, sjeckati na manje komadiće i to je sve radila supruga. Nadalje navodi kako je tijekom 2010., 2011. i 2012.g. držao seminare u Ericssonu i godišnje bi zaradio neto oko 25.000,00 kn, to sada više ne može raditi, tako da i tu gubi na zaradi. Ima smetnje govora. Ne može pjevati, a prije je u društvu pjevao. Ima smanjen okus i miris, a bez mirisa nema ni okusa. Sada su mu usta totalno suha tako da ne može razgovarati niti držati predavanje više od sat do sat i pol. Zaposlen je na Tehničkom fakultetu Rijeci kao redoviti profesor. Postao je redoviti profesor 2014.g. za vrijeme dok je bio na bolovanju jer je prijava za to išla prije ove nezgode. Odlazi na fakultet 3-4 puta tjedno i onda na fakultetu drži vježbe i predavanja, a 1-2 dana radi od kuće, piše seminare, ispravlja ispite, piše radove i recenzije i dr. Dakle, na fakultetu obavlja posao u istom obujmu u kojem ga je obavljao i prije. Jedino sada dodatno ne zarađuje. To bi mogao i sada raditi, ali se ne želi maltretirati, za 25.000,00 kn godišnje. Vježba na orbitreku i nema problema sa hodom i penjanjem po stepenicama. Može nositi teret od cca 15 kg. Vozi auto unazad 5 godina samostalno.

Svjedok HH navodi kako je dana 24.10.2013.g. upravljao vozilom marke Ford Tranzit, to je vozilo zavoda za hitnu medicinu PGŽ. U vozilu je bila medicinska sestra, JH. Kretali su se iz Rijeke, prema Krku. Kretao se desnom kolničkom trakom, auto je normalno vozio, no, kada je ušao u tunel Burlica osjetio je vozilo nema gasa. Mislio je da je turbina prestala raditi. I tako nekakvih 20 m od kada su ušli u tunel upalio je sva 4 žmigavca, gledao na retrovizoru i brzina se smanjila na nekih 40 km/ h, tek toliko da se kreće i odjednom je počeo bijeli dim izlaziti, pokušao je ugasiti vozilo, no, ključ nije reagirao. Dim je bio sve veći i veći, izašli su iz tunela, a dim je počeo ulaziti u kabinu i tu je nastala panika, sestra se je uspaničila i rekla da ćemo izgorjeti. Izašli su iz tunela, brzina je bila manja i prije nego je uspio stati na trotoaru, čini mu se da je sestra čak i iskočila iz kabine, ona je njemu mahala da brzo izađe van. i odmah je telefonom nazivala i govorila što se dogodilo. Išao je iz kabine vozila, podigao ručnu, no, motor je i dalje radio, nije ga mogao ugasiti. I tada crni dim izlazili iz vozila. Od tog gustog crnog dima ništa se nije vidjelo, kombi vozilo se od tog dima nije uopće moglo vidjeti. On i medicinska sestra su izašli iz vozila bili ispred njega a i baš u tom trenutku nailazi i dr. ZH sa svojom obitelji, on je prikočio i pitao što se događa, produžio je malo naprijed i stao kod vijadukta, izašao van i krenuo prema njima i u tom trenutku započinje niz ovih prometnih nezgoda koje su se desila. I dr. ZH se vratio u auto i odvezao vozilo još malo naprijed jer su u njemu bila njegova djeca. Dr. ZH je prošao kraj njih dok još nije bio ovaj crni, gusti dim. Ovo vozilo je bilo govor novo bio je pod garancijom sa prijeđenih 53.000,00 km. Prije svake smjene im primopredaju vozila i na papiru upiše ima li ulja ili ne, da li ima vodice za brisače ili nema, čistoća izvana, iznutra. Više nekakav preventivni pregled.

S tim vozilom do tada nije imao nikada problema, a konkretno toga dana problem je osjetio na ulazu u tunel. Na samom ulazu je jedna uzbrdica i počeo je dodavati gas i tada osjetio da gas uopće ne radi, mijenjao je brzine iz više u nižu, no, vozilo je konstantno vozilo istom brzinom. Išao je kroz tunel samo svojom inercijom. Mogao je kočiti, upalio je sva 4 žmigavca, sirenu i rotaciju nije palio. Dionica ceste mu je poznata. Poznato mu je da pri izlasku iz tunela postoji ugibalište lijeve strane, no, u ovom konkretnom slučaju kada je izlazio iz tunela vozio je desnom kolničkom trakom i dim je odjednom počeo ulaziti u kabinu, teško mu je odgovoriti zašto nije vozilo zaustavio na ugibalištu desno. Ne sjeća se da bi u tunelu nekog prestizao. U vozilu ima trokut, bio je u uniformi sa reflektirajućim dijelovima, pored toga i i hlače imaju reflektirajuće dijelove. Kada je izašao iz vozila sestra JH je bila nekih 5 – 6 m udaljena, izvan vozila u smjeru prema Križišću razgovarala je na mobitel. Krenuo je prema njoj, onda se počeo vraćati prema kombiju, ne zna što je tada htio napraviti i bio je na nekakvih 2 m od kombija kada su počeli ovi sudari. Sestra JH dok je bila u kombiju na službeni mobitel zvala prijavno - dojavnu jedinicu. Dim je u početku bio bijeli, kada su izlazili iz tunela postojao je sivi, a nakon nekoliko trenutaka čuje neko pucketanje i dim postaje crni. Da je i stavio trokut nitko ga ne bi mogao vidjeti jer od gustog, crnog dima nije se vidio ni kombi. Zaustavljeno vozilo svojim desnim kotačima je bilo zaustavljeno na ivičnjak, dvije trećine vozila su ostale na kolniku. Nakon to se zaustavio, a prije tog crnog, gusta dima, prošlo je vozilo dr. ZH, za ostala vozila se ne može sjetiti, a prvi kontakt ostalih vozila sa vozilom tuženika se dogodio tek nakon tog crnog, gustog dima. Nakon što je došao taj gusti, crni dim, niti jedno vozilo nije prošlo pokraj njih.

Svjedokinja JH navodi kako je dana 24. listopada 2013.g. bila u vozilu tuženika u kao medicinska sestra, vozilom je je upravljao HH, vraćali su se iz Rijeke za Krk. S vozilom je bilo sve do tada u redu, no, u tunelu Burlica počinju problemi. Osjetila je da auto nekako usporava, da se s njim nešto događa i pogledala vozača HH, pitala ga što se to dešava, i vidjela po njegovom licu da je to nešto ozbiljnije. Pogledala odjednom u retrovizore i vidjela bijeli dim, auto i dalje usporava, da i cupka, a dim je bio prekrio gotovo sve, počelo je nešto pucketati. Izašli su iz tunela, auto je i dalje usporavao, i prije nego će auto stati izašla je iz vozila i nazvala odmah centralu i rekla što se dogodilo zbog bijelog, gustog dima zbog kojeg se na cesti ništa nije vidjelo. Instinktivno su izašli iz vozila. Nakon što je izašla iz vozila, vozač zaustavlja vozilo, ona odlazi naprijed, nastavlja razgovor, i odjednom dolazi do tog crnog, gustog dima. I od tog bijelog, gustog dima se ništa nije vidjelo na cesti, a potom i od tog crnog dima. To se sve nekako događalo jako brzo i odjednom dolazi do prvog udara u kombi vozilo i potom do ostalih nezgoda. Ne može se sjetiti na kada se je zaustavio dr. ZH, da li prije ili nakon sudara. Čini joj se da je vozač u tunelu upalio sva četiri žmigavca. S ovim konkretnim vozilom toga dana, a niti prije nije bilo problema.

Svjedok ZH u iskazu navodi da je 24. listopada 2013. kretao se svojim vozilom marke iz smjera Svetog Kuzma prema Križišću, išili su za Dramalj, na izlasku iz tunela Burlica uočio je maglu zapravo gusti bijeli dim koji se mogao rezati. Prešao je na lijevu kolničku traku prošao je kroz tu maglu i nakon toga je uočio vozilo hitne pomoći i dvoje kolega kako se nalaze ispred vozila. Zaustavio se kraj njih da popričaju, no odmah su se počela redati vozila te je ponovno svojim automobilom krenuo naprijed prema Križišću. Jedno manje osobno vozilo udarilo je u vozilo hitne pomoći, koje je odskočilo te od tog udarca se zarotiralo i prešlo u lijevi trak. Koliko se sjeća kombi je bio zaustavljen uz desni rub kolnika a to manje vozilo nije u njega frontalno sudarilo nego ga je uhvatilo u kutu jednim manjim dijelom pa je došlo do rotacije. Nakon toga su se čuli drugi udarci i nešto je eksplodiralo. Udarci su bile u pravilnim intervalima. Dim je bio prisutan i dalje neko vrijeme. Sjeća se nekih vozila koja su prošla bez da su se sudarila lijevom voznom trakom. Kada su se počela vozila sudarati uzeo je svoju liječničku torbu i otišao pomoći u tom trenutku su se još uvijek čuli udarci, pomogao je ovdje tužitelju koji je bio ozbiljno ozlijeđen. Sjeća se zvuka vozila hitne kao da netko stalno drži nogu na papučici gasa i da će eksplodirati, ne sjeća se kako se dim razišao.

Svjedokinja DH navodi kako je 24.10.2013. sudjelovala u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila VW Polo, nakon izlaska iz tunela Burlica kretala se desnom kolničkom trakom brzinom od oko 50-60 km/h i odjednom uočava gusti bijeli dim, počinje kočiti, nije vidjela ništa ispred sebe i udarila je u vozilo ispred sebe. Nikakvu signalizaciju nije uočila, niti upaljenu rotaciju, niti žmigavce, niti zvučnu. Bijeli dim je bio toliko gust da je jedva vidjela odnosno ništa nije vidjela, dok se kretala tunelom ne sjeća se da je neko vozilo bilo ispred nje ili paralelno u lijevoj traci. Izašla je iz svog vozila i tada u njeno vozilo udara drugo vozilo. Dim je bio jako gust stvarno se ništa nije vidjelo, a da je bila vidljivost donekle pokušala bi proći u lijevu prometnu traku. Nije uočila da je na prometnici s desne strane postavljen trokut. Kad je vidjela dim usporila je i stavila nogu na kočnicu .

Svjedokinja GH u iskazu navodi da je 24. listopada 2013 godine bila suvozač u vozilu kojim je upravljala njezina kćer DH. Po izlasku iz tunela Burlica vidjele su nešto bijelo, kćer je počela kočiti, mislila je da je magla ušle su u to i udarile u vozilo ispred. Nije uočila nikakvu svjetlosnu signalizaciju niti trokut na cesti, zapravo se ništa nije vidjelo niti je ičeg bilo na cesti. U ovom štetnom događaju je ozlijeđena, zadobila je lomom rebra i imala je podljeve od sigurnosnog pojasa. Dok su se kretale tunelom Burlica kretale su se desnom kolničkom trakom, ne može se sjetiti je li ih pretekao neko vozilo. Kada su izašli iz tunela vidjeli su nešto bijelo ispred njih to je bilo jako gusto, a to bijelo je išlo prema njima. Nakon što su ona i kćer izašle iz vozila u zadnji dio njihovog vozila udara jedno vozilo, a iza toga vozila su bila još 2 vozila no ona nisu udarila u njihovo vozilo.

Svjedokinja TH navodi kako je sudjelovala u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog vozila Renault Clio. Ovom dionicom ceste putuje svakodnevno na posao i s posla tako da joj je ona dobro poznata. Pri izlasku iz tunela Burlica cesta kreće se desnom kolničkom trakom. U tom periodu, na toj dionici ceste odvijali su se neki određeni građevinski radovi, stalno se nešto bušilo pa su često bili oblačići neke prašine. Tako je i tog dana vidjela taj neki oblak, dim, usporila je mislila da se radi o tim građevinskim radovima, no, kada je izašla iz tunela taj dim je bivao sve gušći, počela je kočiti i odjednom kao da joj je netko nešto stavio na oči, dim je bio tako gust da ništa nisam vidjela. Probala se zaustaviti na desno, mislila je da je tamo zaustavna traka i tako se na toj desnoj strani i zaustavila, od tog gustog dima nije ništa vidjela, i nakon toga dolazi do toga da u njeno vozilo najprije udara jedno vozilo sa tablicama i Republike Slovenije potom dolazi do ostalih sudara. Nikakvo upozorenje nije uočila, nikakvu signalizaciju na cesti, niti zvučnu, niti plavo rotirajuće svjetlo U toj nezgodi je zadobila tjelesne ozljede, na autu je bila totalna šteta. Na prometnici s desne strane nije uočila trokut, nije uočila niti nekog čovjeka da bi mahao. Prije izlaska iz tunela dim je već bio jako gust, usporavala j pokušavala stati, zaustaviti se s desne strane. Vozilo hitne uopće nije vidjela na kolniku od tog gustog dima.

Svjedok PH navodi kako je sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač teretnog vozila. Kretao se tunelom Burlica. U samom tunelu ništa nije posebno uočio, vidljivost je bila normalna no kada je izašao iz tunela uočio je gustu maglu kao da je netko ispred njega stavio bijelu plahtu počeo je kočiti i osjetio da gura auto ispred njega. Ne zna točno o kojem vozilu se radilo. Vozio je brzinom od 83km. U tunelu dok se kretao desnom trakom nije bilo vozila koji su se kretali lijevom preticajnom trakom, nitko ga nije preticao. Tek pri izlasku iz tunela uočava gusti dim. Navodi kako je samo odjednom počeo gurati vozilo ispred njega nije ga uočio zbog gustog dima

Svjedok AH navodi kako je predmetne zgode upravljao kamionom od Z. Kamion je bio pun i kretao se desnom voznom trakom iza kamiona kojim je upravljao G dozvoljenom brzinom na sat, od oko 80 km/h do tunela. Kada su ušli u tunel smanjio je brzinu na oko 60 km/h. Sjeća se da je G sa svojim kamionom izašao iz tunela i potom je nestao u gustom dimu. To je bio toliki gusti dim da to nikada nije vidio iako sam profesionalni vozač. To je bilo strašno. Vozio je iza kamiona kojim je upravljao G i on je ispred njega nestao u tom dimu. Izašao je iz tunela i ušao u taj dim i možda kada sam bio na cca 1 m od već zaustavljenog kamiona G udario je u njegov stražnji dio. Prije udarca nije vidio nikakva upozorenja na cesti koja bi ukazivala na opasnost.

Svjedok UH u iskazu navodi da je u prometnoj nezgodi sudjelovao kao vozač osobnog vozila marke Opel Astra Dok se kretao tunelom ispred njega i iza njega drugih vozila nije bilo. Izašao je iz tunela i vidio nekakvu maglu ušao u maglu vozio je brzinom od 60km/h magla prerasta u nešto bijelo nastavlja se kretati i odjednom je osjetio da je prednjim desnim kotačem u nešto udario ni dan danas ne zna što je to, volan mu je blokirao i nije mogao upravljati vozilo te ga je inercija vodila naprijed, prošao je kroz tu maglu i tek tada je vidio na cesti što se dogodilo. On je bio sedmo ili osmo vozilo. Nikakvo upozorenje na cesti nije uočio niti trokut niti drugu osobu da signalizira, ovo se sve desilo u sekundi, kada je zašao iz vozila vidio je vozilo hitne. Maglu je uočio odmah pri izlasku iz tunela te je počeo sporije voziti. Nije vozio u koloni.

Svjedokinja ŠH navodi kako je bila suvozač vozila Opel astra kojim je upravljao njezin suprug UH kretali su se iz smjera Rijeke prema Krku. Ušli su u tunel Burlica i na izlasku iz tunela uočili su nešto bijelo odnosno dok su bili u tunelu uočili su nešto bijelo no to nije bio dim niti magla već kao mlijeko ,a to je zaključila kada su izašli iz tunela jer je svjetlo bilo drukčije. Ništa nisu vidjeli, nije vidjela nikakvo treptajuće svjetlo, nikakvu signalizaciju i odjednom je osjetila da su prešli preko nečega, otklizalo je njihovo vozilo dok su klizali čuli su i za njih još 2 udarca, potom su se vozilom stali, nisu odmah izašli, bili su u šoku a kada su izašli tek su vidjeli što se dogodilo. Potom je dim počeo slijegati se i uočila je preostala vozila. Kasnije je tek vidjela zaustavljeno vozilo hitne pomoći ispred svih ovih preostalih vozila. Na cesti nije vidjela nikakav trokut niti zvučni znak upozorenja.

Svjedok ŽH, u iskazu navodi kako je prometne zgode bio vozač osobnog vozila marke Opel Vectra te se kretao iz smjera Rijeke prema Krku došao je do tunela Burlica pretekao vozila nakon toga se vratio u desnu voznu traku nastavio vožnju kroz tunel i prilikom izlaska iz tunela vidio da se nešto diže kao dim, usporio je vozilo jer ništa nije vidio niti u desnoj niti u lijevoj traci jer je isto bila zadimljena. Od dima nije vidio ništa, ne zna je li vozilom bio u potpunosti zaustavljen ili u fazi zaustavljanja kada ga je otpozadi netko lupio, dalje se više ničeg ne sjeća jer je izgubio svijest a kada je svijest vratio vidio je da je glavom udario u prednje vjetrobransko staklo. S njim u vozilu je bila supruga. Prilikom izlaska iz tunela kretao se brzinom od 70km/h. Kada je izašao iz tunela dim je bio gust ništa nije vidio tek kasnije je saznao da je ispred tunela bilo vozilo hitne pomoći. Nije vidio nikakav signalizirajući trokut niti da bi nešto netko signalizirao.

Svjedok ĐH u iskazu navodi kako je 24.10.2013. bila suvozač u vozilu Opel Vectra kojim je upravljao njezin suprug. Kretali su se u smjeru Krka. Izašli su iz tunela i nekakvih par metara nakon što su izašli vidjela je da se nešto dešava na cesti je vidjela i maglu i rekla suprugu pogledaj nešto se dešava, suprug je prikočio išao je polako, ne zna jesu li već stali ili ne i odjednom u njihov auto od pozadi ih udara auto više se ničeg ne sjeća jer je gubila svijest. Ponavlja kada su izašli iz tunela vidjela je i auto i maglu ne zna o kojem vozilu se radi je li je bio kombi ili osobni automobil. Nisu uočili nikakvu signalizaciju niti trokut na cesti niti da bi netko upozoravao da se nešto dešava.

Svjedok EH navodi kako je 24. listopada 2013. godine sudjelovao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila Chevrolet Cruz, na zaobilaznicu se uključio iz smjera Hreljina taman prije tunela Burlica. Ušao je u tunel, vozio je polagano i pri izlasku iz tunela kao da mU je nešto rekao smanji gas tako je učinilo. Ispred sebe vidio dva vozila koja su također izlazila iz tunela. Pri izlasku iz tunela je primijetio dim, mislio je da netko loži pa da se taj tim vidi na cesti, no kasnije je dim bio čudan pomislio je da se zapalio motor ili vozilo jer je dim bio crne boje a ne bijele to je bio izrazito čudan dim kao dimna zavjesa. Kasnije shvatio od čega je taj dim, kamion Građe vozio je vreće vapna i kada su te vreće vapna pala na asfalt one da su napravile tu bijelu dimnu zavjesu. Ušao je u tu dimnu zavjesu vidio je da su u nju ušla i ova vozila ispred njega i kada je prolazio kroz dimnu zavjesu vidio je gomilu vozila ispred sebe iako je pokušao kočiti nije se mogao zaustaviti zbog ulja koje je već bilo na asfaltu i tada se zabio u vozilo ispred sebe bijele boje. Tek tada je vidio da se desio lančani sudar pogledaj u retrovizor i gledao hoće li netko u njega udariti. Izašao je iz vozila i krenuo prema tunelu da zaustavlja kolonu vozila koja je dolazila na ovo mjesto događaja. Naišao je BMW zagrebačkih registarskih oznaka i mahom mu je da stane nije htjelo stati prošao je pokraj njega. Na svu sreću to vozilo je prošlo i nije se s niskim sudarilo, iduće je bio Ford eskort koji se zaustavio i tako su se dalje auti zaustavljali. Tada je uočio kamion Građe, poznaje tog šofera kao građevinar često kupuje u Građi pitao ga što da li ga što boli, vidio da mu je volan zabijen u njegova rebra onda je uočio i vozilo iza toga vozila radilo se o većem džipu tom gospodinu nije mogao pomoći bio je u nesvijesti. Ubrzo dolazi hitna. Drugi ljudi su pomagali. Nije uočio trokut na cesti kao upozorenje da se nešto dešava to je bio kiks vozača vozila hitne pomoći kojima se raspao motor da je on taj trokut stavio vjerojatno ne bi došlo do ovog događaja. A najveći problem napravila je ova dimna zavjesa od vapna. Svaki vozač drugačije reagira na cesti. Nije čuo zvučne signale niti neke druge signale o opasnosti na cesti. Vozilo hitne pomoći uočio je tek nakon što se sudario i izašao iz vozila da vidi što se dogodilo drugim sudionicima. Kada je izašao iz tunela vidio je sunčani dan a nakon toga nekakvih 50m ulazi u tu dimnu zavjesu. Svjedok MH u iskazu navodi kako je 24. listopada 2013. nalazio se u kući svoga tasta koja je udaljena nekih pedesetak metara od njegove obiteljske kuće i od tog mjesta pa do zaobilaznice odnosno dionice državne ceste A 7 udaljenost je nekakvih kilometar zračne linije. Imao je pogled prema toj dionici ceste i odjednom je vidio vozilo hitne pomoći i jedan stup dima koji se diže iznad i uokolo njega to je bio dim sive a ne crne boje i dosta gust. Potom je spustio pogled na samu dionicu državne ceste vidio da nastaje kaos da vozila udaraju jedno u drugo na pameti su mu bili ljudski životi pa je odmah krenuo zvati broj 112 koji ga je uputio na policiju i nakon što im ispričao što se dogodilo uputili su ga na hitnu. Dakle vozilo hitne pomoći bilo je obavijeno gustim dimom i nakon toga dolazi do sraza ostalih vozila, nakon nekakvih pola sata od štetnog događaja spustio se dolje i u razgovoru s ostalim ljudima promatračima dobio je jasnu sliku što se točno dogodilo, nije vidio nastanak bijelog dima, kada je počeo sraz vozila ne može se izjasniti koje vozilo bilo prvo a koje drugo u tom srazu. Udaljenost od tunela pa do mjesta gdje je bilo smješteno vozilo hitne pomoći je bilo nekakvih 50 do 100m, to je uočio nakon što se spustio dolje. Vozilo hitne pomoći se nalazilo na desnoj voznoj traci i to uz sam rub zaštitne ograde. Sve se to odigralo takozvanom filmskom brzinom samo je čuo kako vozila udario u jedno u drugo, čuli su se krici osobe s tih vozila . Ovaj dim je obavio vozilo hitne pomoći tu kompletnu desnu traku i dio lijeve vozne trake, dim je bio sve gušći i gušći i obavio vozilo, prednji dio vozila se gotovo nije vidio, od kabinskog dijela prema zadnjem dijelu vozilo hitne bilo vidljivije. Zbog raslinja koje mu smeta ispred njega nije mu bio moguć vidjeti sam tunel Burlica i vozila koja izlaze iz njega.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke Tomislava Perića, vezano za prometnu nezgodu od 24. listopada 2013. ista se desila na način da je uslijed kvara na vozilu Zavoda za hitnu medicinu rijeka, marke i tip vozila Ford Transit registarske oznake i broja [registarska oznaka] vozač HH zaustavio i napustio vozilo na desnom rubnom južnog kolnika većčim dijelom na desnoj prometnoj traci južnog kolnika autoceste A7 na način da je desnim pneumatikom bio uz desni rub kolnika, a zbog kvara na vozilu došlo je do stvaranja dimne zavjese uslijed čega je vidljivost bila u bitnome smanjena.

Prvi sudar ostvaren je na oko 22m od početne točke mjerenja, udarom prednjeg desnog dijela osobnog vozila marke Renault Clio registarske oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljala TH, u stražnji lijevi dio zaustavljenog vozila hitne pomoći Ford Tranzit. U trenutku udara u zaustavljeno vozilo hitne pomoći Ford transport osobni automobil marke Renault Clio se kretao brzinom od oko 72 Km/h. Renault Clio je nakon sudaranog procesa s vozilom hitne pomoći odbačen na desnu prometnu traku gdje je na njega nalijeće vozilo Opel Vectra.

Drugi sudar ostvaren je udarom prednjeg dijela desnog teretnog vozila Volvo reg oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljalo OH s stražnjom stranom osobnog automobila Opel Vectra kojim je upravljao ŽH na oko 16 m od početne točke mjerenja ili neposredno ispred mjesta na kojem je zapisnikom o očevidu utvrđen trag struganja površine kolnika. U skici lica mjesta označeno brojem 3. U trenutku sudara teretnog vozila Volvo FM 84RB registarske oznake i broja [registarska oznaka], Kretao se desnom prometnom trakom južnog kolnika autoceste A 7 brzinom od oko 59km/h i bio intenzivno kočen, a osobni automobil Opel Vectra registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), kretao se desnom prometnom trakom južnog kolnika autoceste A 7 brzinom od oko 19km/h i bio intenzivno kočen.

Treći sudar ostvaren je kontaktom osobnog automobila Opel Vectra koja je uslijed sudarnog procesa odbačena naprijed te je prednjim dijelom udarila u stražnji dio osobnog automobila Renault Clio koji je nakon udara u vozilo hitne pomoći Ford Transit bio zaustavljen na desnoj prometnoj traci južnog kolnika autoceste A7,

Četvrti sudar ostvarenje je udarom teretnog automobila MAN TGA 430 reg oznake i broja [registarska oznaka] CO kojim je upravljao tužitelj AH i teretnog automobila Volvo kojim je upravljao BH koji je ispred sebe gurao oosbno vozilo Renault Clio. U trenutku sudara teretni automobil Man kretao se brzinom od oko 39 km/h kilometra na sat i bio intenzivno kočen dok se teretni automobil Volvo bio je upravo zaustavljen ili se kretao malom brzinom neposredno pred zaustavljanje. Nakon zaustavljanja teretno vozilo Man kojim je upravljao AH imalo je kontakt sa stražnjim dijelom svog vozila i prednjeg dijela osobnog automobila Hyundai Santa Fe.

Peti sudar ostvaren je udarom prednjeg dijela automobila Hyundai Santa Fe kojim je upravljao IH u stražnji dio nakon sudara na kolniku zaustavljenog teretnog vozila Man TGA 430 reg oznake i broja [registarska oznaka], pri brzini osobnog automobila tužitelja od oko 33km/h. Osobno vozilo Hyundai Santa Fe je u trenutku sudara bilo kočeno, prihvatljiv je dio iskaza tužitelja da se u periodu koje je neposredno prethodilo sudaru kretao na oko 20-25 m iza teretnog vozila brzinom od oko 66 km/h, pa kada je uočio da se na teretnom vozilu pale stop svjetla, poduzima radnju kočenja, te je kočenjem smanji brzinu na oko 33 km/h, pri kojoj je došlo do udara u stražnji dio naglo zaustavljenog teretnog vozila. Uzevši u obzir sve trenutne promjene brzine koje je osobni automobil Hyundai Santa Fe koji je upravljao tužitelj zadobio u sudarnim procesima naletom na njegov stražnji dio vozila od osobnih automobila, VW Polo i Ford Escort te uzevši u obzir i prirast brzine vozila Chevrolet Cruze, i time nastala energetski ekvivalentna oštećenja uzrokovana pobijanjem pod stražnji kraj teretnog vozila MAN TGA 430 a uspoređujući ista s ukupnim energetskim ekvivalentom oštećenja prednjeg kraja to proizlazi da osobno vozilo kojim je tužitelj upravljao nije bilo zaustavljeno iza teretnog vozila MAN TGA 430 već da je u stražnji dio istog udario prti brzini od oko 33km/h taj primarni sudar uslijed podbijanja osobnog vozila tužitelja u stražnji dio teretnog vozila trajao je relativno dugo te nije postignuta takva promjena brzine koja bi bila dostatna za aktiviranje zračnih jastuka. Šesti sudar ostvaren je udarom prednjem krajnje desnog dijela osobnog vozila Opel Astra kojim je upravljalo UH, u stražnji krajnje lijevi dio osobnog vozila VW Polo kojim je upravljala DH .

Sedmi sudar je ostvaren udarom prednjeg dijela osobnog vozila VW Polo kojim je upravljala DH u stražnji više desni dio nakon sudara s teretnim vozilom MAN TGA 430 u post sudarnom položaju na desnoj prometnoj traci zaustavljenog vozila Hyundai Santa fe. U trenutku sudara osobno vozilo VW Polo kretalo se nakon sudara s vozilom Opel Astra u njegov stražnji lijevi kraj, brzinom od oko 67 km/h, a osobni automobil Hyunadi Santa Fe je bio u zaustavljenom postu sudarnom položaju. Ostvarenim udarom osobnom vozila VW u vozilo tužitelja Hyunadi Santa Fe isto vozilo zadobiva trenutku promjenu brzine od 27 km/h te je dodatno potisnut po stražnji kraja teretnog vozila MAN TGA 430.

Osmi sudar ostvaren je udarom prednjeg desnog dijela osobnog vozila Ford Escort kojim je upravljao KH u stražnji više lijevi kraj, nakon sudara s teretnim vozilom MAN TGA 430 i udara osobnog vozila VW Polo u njegov više desni kraj, u post sudarnom položaju na desnoj prometnoj traci, zaustavljenog osobnog vozila Hyunadi Santa Fe. Time je vozilo tužitelja zadobilo trenutku promjenu brzine od oko 20 km/h te je još dodatno potisnut pod stražnji dio vozila MAN TGA 430.

Deveti sudar je ostvaren udarom prednjeg dijela osobnog vozila Chevrolet Cruze kojim je upravljao EH u stražnji kraj, nakon sudara s osobnim automobilom Hyunadi Santa Fe, u desnoj prometnoj traci u post sudarnom položaju zaustavljenog vozila Ford Escort.

Vještak navodi da je vozilo hitne pomoći ostalo u lijevoj prometnoj traci mogao je stati na ugibalište s lijeve strane južnog kolnika i time bi se nesreće izbjegla. U trenutku kada se vozile hitne pomoći prestrojilo u desnu prometnu traku u tunelu ne vidi se dimljenje iz ispuha istog. Vremenski period od zaustavljanja vozila hitne pomoći do prvog sudara je 58 sekundi. Iz stanja spisa da se zaključiti kako je motor vozila hitne pomoći izgarao ulje te se nije mogao zaustaviti okretanjem ključa jer je prekidom dovoda goriva, motor radio na ulje. Vozač je mogao zaustaviti motor uključivši najviši stupanj prijenosa uz maksimalni pritisak na radnu kočnicu u kojem u slučaju snaga kočionog sustava preko transmisije fizički zaustavio motor i on bi se ugasio te bi se spriječila daljnja pojava dima. Da je vozač vozila hitne medicine upalio svjetlosnu i zvučnu signalizaciju isto je moglo utjecati na sprječavanje prometne nesreće. Da je vozač hitne pomoći krenuo u suprotnom smjeru od sjera odvijanja prometa i upozoravao vozače nadolazećih vozila na potencijalnu opasnost isti je moglo utjecati na sprječavanje nastanka prometne nezgode.

U odnosu na tehničke mogućnosti izbjegavanja nesreće vještak navodi kako se vozilo koje je upravljala TH u uvjetima predmetne nesreće i utvrđene brzine kretanja osobnog vozila ne bi došlo do naleta da je ista reagirala radnjom bočnog pomaka u lijevo koji bi dolaskom do ravnine sudara osigurala minimalni bočni razmak od zaustavljenog vozila hitne medicinske pomoći, dakle bočni pomak od 1.2 m a zašto joj je trebao put od oko 34m i vrijeme od 1.9 sekundi, a u slučaju da se kretala približno sredinom desne prometne trake za izbjegavanje sudara trebala bi ostvariti bočni pomak ulijevo od oko 0.34m za što bi joj trebao put od 23.2m, za što su postojali tehničke mogućnosti i čime bi izbjegla nalet na vozilo hitne medicinske pomoći i nekontrolirano post sudarno kretanje automobila kojim je upravljala, a time ne bi došlo najvjerojatnije do posljedičnih lančanih sudara. Iz stanja spisa proizlazi da je neposredno nakon izlaska iz tunela TH uočilo bijeli gusti dim, no ne može se zaključiti o vidljivosti koja je bila unutar te dimne zavjese. Kako se početna točka mjerenja nalazi na 140.50m od istočnog portala tunela te kako je dimna zavjesa zasigurno predstavljala izravnu opasnost to je na putu od oko 140 m TH mogla svesti brzinu osobnog vozila kojim je upravljala na neku bezazlenu od 15 do 20Km/h usporavajući se dakle tek laganim prikočivanjem odnosno tek nešto malo većim usporenjem od onog koje je prisutno pri kočenju motora u višim stupnjevima prijenosa i izbjeći sudar. Pri utvrđenoj brzini kretanja teretnih vozila Volvo i Man od oko 66km na sat te u konkretnim uvjetima predmetne nesreće zaustavni put pri poduzetoj radnji intenzivnog kočenja bio je 60m te se u konkretnim uvjetima predmetne prometne nesreće postojala mogućnost izbjegavanja, a da su vozači teretnih automobila poduzeli radnju kočenja nakon izlaska iz tunela i kada su zasigurno imali mogućnost uočavanja dimne zavjese pri čemu bi mogli zaustaviti vozila ispred mjesta nesreće ili kočenjem manjeg intenziteta smanjiti brzinu kretanja na bezazlenu pri kojoj bi mogli odmah zaustaviti vozilo. Kako brzina svih osobnih vozila koja su se kretala u ovoj prometnoj nesreći nije prelazila 72km/h a kako od izlaska iz tunela i mogućnosti uočavanja divne zavjese do mjesta na kojem je došlo do sudara je bilo na raspolaganju put od minimalno 150 m to je zaključiti da su svi pa tako i tužitelj imali tehničke mogućnosti laganim prikočivanjem od 1.4m/s[2] zaustavite se prije mjesta sudara ili malo usporiti na neku bezazlenu brzinu i time izbjeći sudar. Valja navesti da je iz snimke nadzorne kamere koja pokazuje nesreću vidljivo da je bez ikakvih oštećenja prošlo 6 osobnih vozila I 1 manje teretno vozilo, dakle postojale su mogućnosti izbjegavanja odnosno svi sudionici imaju tehničke mogućnosti zaustaviti se prije mjesta sudara i usporiti na neku bez brzinu a da su reagirali na percepciju opasnosti pojavu guste dimne zavjese na kolnik.

Na nalaz i mišljenje vještaka umješač nije istakao primjedbe te ga je prihvatio u cijelosti.

Tuženik također ističe kako nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka posebice u dijelu tehničkim mogućnosti izbjegavanje nesreće.

Podneskom od 22. studenog 2019 godine, tužitelj ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, poglavito u dijelu gdje vještak navodi kako su svi sudionici prometne nesreće nakon uočavanja dimne zavjese imali tehničku mogućnost zaustaviti se i izbjeći sudar. Tužitelj navodi kako je neživotno i nelogično a i zabranjeno na autocesti zaustaviti se bez obzira na pojavu dimne zavjese , isto je i izrazito opasno. Nebitno je jesu li sudionici prometne nesreće imali tehničku mogućnost zaustaviti se nakon izlaska iz tunela jer isti zbog gustog dima nosu mogli uočiti prepreko koja stoji na putu-vozilo hitne pomoći. Nadalje vještak da je naveo kako je iz snimke nadzorne kamere zaključuje da je nakon naleta teretnog vozila MAN TGA 430 na teretno vozilo Volvo vrlo malom brzinom i bez oštećenja prošlo šest automobila i jedno manje teretno vozilo, i da na temelju tog zaključuje da su postojale tehničke mogućosti izbjegavanja sudara. Nejasno je na temelju čega je to vještak utvrdio, naime navedena vozila su prošla nakon što se odvio cjelokupni sudar. Nadalje redoslijed sudara nije se odvio na onaj način kako je vještak naveo, već je VW Polo udario u Hyundai Santa Fe, Opal Astra u VW Polo, a posredno u Hyundai Santa Fe, tek nakon toga Ford Escort u Santa Fe i nakon toga Chevrolet Cruz u Forde Escort a posredno u Sana Fe, dok vještak da utvrđuje da je samo jedno vozilo udarilo u Santa fe. Prigovara se i udarnoj snazi u vozilo Santa Fe ona je bila daleko veća od one koju vještak utvrđuje. Ističe i opstale prigovore te predlaže da se vještak usmeno na raspravi očituje.

Vještak Tomislav Perić usmeno obrazloživši nalaz i mišljenje te očitujući se na primjedbe tužitelja navodi kako je u nalazu detaljno obrazloženo da je do izbjegavanja sudara moglo doći da su vozači nailaskom na dio kolnika koji je prema stanju spisa predmeta bio prekriven dimom vozači morali brzinu vozila morali svesti na tzv. tehnički adekvatnu ili primjerenu brzina kretanja za konkretne uvjete, a pri kojoj bi mogli ispred mjesta sudara zaustaviti automobil ili izvršiti na adekvatan način neku drugu od radnji izbjegavanja sudara, dakle, bilo zaustavljanje bilo izmicanje od mjesta opasnosti. U Nalazu i mišljenju i u mogućnostima izbjegavanja nigdje se izrijekom ne tvrdi da su vozači bili dužni zaustaviti svoje vozilo već su trebali smanjiti brzinu vozila, odnosno početi se kretati tehnički adekvatnom ili primjenom brzinom za konkretne uvjete, a pri kojoj bi imali mogućnost izbjegavanja sudara. Iz snimke nadzorne kamere jasno se vidi da ta vozila pored sudarenih vozila koji su u kadru te kamere prolaze pored sudarenih vozila prije nego u kadar kamere uđe osobni automobil Opel Astra, a koje je tek onda udario u osobni automobil VW Polo koji je udario u već sudarom zaustavljeni osobni automobil tužitelja, na listu 20 nakon 6. sudara pod napomenom naveo razloge zbog čega je u potpunosti siguran da je do udara osobnog automobila Opel Astra u osobni automobil VW Polo došlo prije no što je Polo udario u osobni automobil tužitelj. U odnosu na primjedbe koje se odnose na sudar Renault Clio i Ford, dakle, prvi sudar u nizu sudara, odgovara da je točna konstatacija u podnesku tužitelja da se temeljem oštećenja na osobnom automobilu Clio, a koje je naknadno prekriveno drugim udarima nije moglo zaključivati na njegovu brzinu u trenutku sudara sa vozilom hitne medicinske pomoći. Upravo iz tog razloga brzina je definirana računalnim programom pri čemu moram napomenuti da su oštećenja na automobilu Ford hitne medicinske pomoći upravo odgovarajuća konkretnom ostvarenom sudaru, a imajući u vidu razliku u krutosti korigiranih površina. Naime, korigirana površina automobila Ford Transit zahvaća upravo najkrući stražnji lijevi dio automobila, spoj stražnjeg stupa i bočne stranice i podnice tog automobila, pa onda nije ni za očekivati da bi dubina deformacije bila bitna. U odnosu na prigovor o odbačaju automobila hitne medicinske pomoći unaprijed napominje da nigdje u spisu nema podatka da je na tom automobilu bila povučena ručna kočnica kako to navodi tužitelj u svom podnesku. Jednako tako udar tog automobila u metalnu zaštitnu ogradu, a prema dokumentaciji očevida zasigurno se je dogodio nakon što je na njegov stražnji lijevi kraj naletio Clio, te isto tako napominje da daljina odbačaja ne ovisi isključivo o početnoj brzini, tj. izlaznoj brzini tog vozila iz sudara, već u usporenju koje to vozilo ima tijekom njegovog kretanja prema zaustavnom položaju. U Nalazu i mišljenju nije navedeno da je teretni automobil Volvo imao kontakt sa vozilom hitne medicinske pomoći. Iz fotodokumentacije očevida na prednjem desnom vrhu teretnog automobila Volvo na plastičnoj oblozi tog vrha vidljive su brisotine žute boje. Na lijevoj bočnoj strani vozila hitne medicinske pomoći vidljiva je lagana strugotina. Dakle, do kontakta tih vozila je došlo, no taj kontakt je bio u potpunosti zanemariv što se tiče dinamičkih osobina sudara. Nije utjecao na konkretni prije odigrani sudarni proces.

U odnosu na prigovor da se u jednom dijelu govori da je Renault Clio bio zaustavljen na 27 m prije nego što je u njega udario osobni automobil Vectra guran teretnim automobilom Volvo, a na drugom mjestu da se govori o 23,5 m, pojašnjavam da tih 27 m predstavlja mjesto gdje se Clio zaustavio prednjim krajem, dok je do sudara u njegov stražnji kraj došlo na 23,5 m, dakle, nije promijenjeno mjesto na kojem se taj automobil nalazio nego je to razlika između njegovog prednjeg i stražnjeg kraja. Tužitelj prigovara da nije postojao sudar između osobnog automobila Ford i osobnog automobila VW Polo što je također netočno jer se iz fotodokumentacije očevida kao i iz videozapisa očevida jasno mogu vidjeti oštećenja na prednjoj lijevoj bočnoj strani osobnog automobila VW Polo, te je do tog sudara zasigurno došlo. U odnosu na oštećenja osobnog automobila tužitelja, tj. da je kod istoga došlo samo do gužvanja lima haube i krova iskazujem da je to apsolutno netočno, a što je jasno vidljivo iz fotografija F127, F128, te iz videozapisa MOV010 gdje se apsolutno precizno mogu vidjeti oštećenja na tom automobilu, a koja vidno premašuju ono što u podnesku navodi tužitelj, dakle, gužvanja samo lima haube i krova. U istom dijelu tužitelj navodi kako je netočno da bi deformacije sprijeda na njegovom vozilu Santa Fe odgovarale energiji od 65 km/h, a da oštećenja na kamionu iza odgovaraju energiji od 15 km/h. Imajući u vidu da je na kamionu MAN otkinut stražnji branik, tj. zaštita protiv podlijetanja, to je onda minimalna energija utrošena na takvo oštećenje zasigurno bila 15 km/h. Dakle, odgovara onom što sam naveo u Nalazu i mišljenju.

U odnosu na prigovor da su oštećenja nastala od osobnog automobila Polo manje intenzivna od onih oštećenja koja bi trebala biti iz razloga što je udario u stražnju desnu gumu osobnog automobila tužitelja, a koja je apsorbirala energiju navodim da je taj navod netočan obzirom da je energija bila veća došlo je do oštećenja gume, jednako kao navlaka, što se u pravilu događa pri udarcu u gumu osobnog automobila.

Vještak nadalje u svom usmenom obrazlaganu navodi da do predmetne nesreće ne bi došlo da nije bilo nepropisno zaustavljenog vozila hitne pomoći. Iz snimke nadzorne kamere je proizašlo da je vozilo hitne pomoći bilo zaustavljeno u položaju u kojem je došlo do prvog sudara u periodu vremena koje nije kraće od 58 s, a što bi onda bilo za pretpostaviti da je u tom periodu vremena od minimalno 58 s vozač hitne pomoći imao vremena izaći iz automobila, uzeti sigurnosni trokut i krenuti u suprotnom smjeru od kretanja vozila. Vozač hitne nije poduzeo niti jednu radnju u cilju sprječavanja prometne nesreće.

Nadalje vještak navodi da je bio postavljen trokut da isti signalizira upozorenje na neposrednu opasnost koja se nalazi u smjeru njihovog kretanja, te bi onda trebali prilagoditi brzinu iznenadnoj opasnosti, ali kao što je naveo po njegovom mišljenju je i sam dim, dakle, smanjena preglednost, bila potencijalna opasnost pa su i na tu pojavu vozači bili dužni prilagoditi brzinu kretanja tehnički adekvatnoj. Da su smanjili brzinu kretanja na tehnički adekvatnu brzinu, mogućnosti izbjegavanja zasigurno bi bile bitno veće, a da li bi zasigurno spriječili prometnu nesreću, ne može sa sigurnošću odgovoriti s obzirom da je reakcija vozača sasvim subjektivne prirode, te se ne može o tome zaključivati. No prilagođenom brzinom bi postojale tzv. tehničke mogućnosti izbjegavanja.

Primaran uzrok nesreće je po njegovom mišljenju je neprilagođena brzina kretanja za konkretne uvjete na kolniku. Navodi da je od izlaska iz tunela, pa do mjesta prvog sudara dužina puta od 140 m, pa bi onda, a kako je analizom utvrđeno da brzine kretanja svih vozila nisu prelazile 72 km/h, svi vozači tek laganim prikočivanjem sa intenzitetom usporavanja ne većim od 1,5 m/s (što je otprilike i usporenje koje se može postići prebacivanjem mjenjača u nižu brzinu), čak i bez upotrebe kočnice, mogli svesti brzinu na onu kojom bi mogli reagirati na opasnost ispred sebe u trenutku kada je bilo dovoljno vremena i prostora da se izbjegne nalet na vozilo ispred sebe.

Mjesto na kojem je stalo vozilo hitne pomoći nije predviđeno za zaustavljanje vozila u nuždi jer taj dio niti nema traku za zaustavljanje vozila u nuždi, a jednako tako s lijeve strane kolnika postojalo je ugibalište, skoro u istoj ravnini gdje se zaustavilo vozilo hitne pomoći, na kojem je vozilo hitne moglo stati, vozač hitne pomoć imao je dovoljno vremena za poduzeti radnje koje sam naveo u Nalazu ( zaustaviti motor, upaliti zvučnu svjetlosnu signalizaciju, krenuti prema tunelu, zaustaviti se na ugibalištu lijeve prometne trake i postaviti trokut ).

Glede izračuna sudara vozila tužitelja navodi kako je isto izvršio klasičnim metodama i to je baza za zaključke koje sam donio, ne PC Crash program već izračun koji se nalazi na str. 15 – 18 Nalaza.

U odnosu na reakciju na paljenje stop svjetala za vozilo koje se nalazi ispred mora se uzeti u obzir da u trenutku paljenja stop svjetala na vozilu ispred isto upravo počinje usporavati dok je vrijeme reakcije ( psihičke, fizičke i prihvata kočnog sistema ) na vozilu koje se kreće iza u pravilu ne manje od 1 s, to znači da se to vozilo u 1 s još uvijek kreće brzinom koju je imalo prije poduzimanja kočenja, dakle, smanjuje razmak između vozila koje nalazi ispred sebe. Potrebno je uzeti u obzir i da su mjesta koja se pokazuju tijekom očevida ona koje sudionik doživljava kao mjesta na kojima je poduzeo pojedine radnje, dakle, bitno različita od toga ako imamo utvrđene tragove kočenja pa može konkretno utvrditi mjesto gdje je kočenje započelo. Dakle, podaci prikupljeni očevidom, od svjedoka ili sudionika uvijek trebaju biti provjereni izračunom da bi se vidjelo da li su isti tehnički prihvatljivi ili nisu.

Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a u odnosu na dinamiku nastanka prometne nezgode od 24. listopada 2013. i odgovornosti tuženika kao vlasnika vozila Ford tranzit reg oznake i broja [registarska oznaka] upravljano po vozaču HH, a i drugih sudionika ove nezgode sve s obzirom da je tužitelj kao vozač osobnog vozila marke Hyunadi Santa Fe reg oznake i broja [registarska oznaka] bio šesti sudionik iste odnosno peti sudara koji se dogodio po redu, valja navesti kako iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da je u prometnoj nezgodi od 24.10.2013. došlo do sudara više vozila, vozilo Zavoda za hitnu medicinu –kombi vozila Ford tranzit bilo je zaustavljeno na desnoj kolničkoj traci nakon izlaska iz tunela Burlica u smjeru Križišća i to zbog kvara na motoru vozila, uslijed koje kvara dolazi do stvaranja dimne bijele zavjese. Vozilo HMP ostaje zaustavljeno na desnom rubnom dijelu kolničke trake desnim pneumatikom uz desni rub kolnika dok lijevi stražnji vrh vozila se nalazi na desnoj prometnoj traci za oko 0,97 m ulijevo od desne rubne crte desne prometne trake južnog kolnika autoceste A7 kada vozačica TH koja je upravljala vozilom Renault Clio reg oznake i broja [registarska oznaka] izlaskom iz tunela Burlica uočava dimnu zavjesu, usporila je, počela kočiti, ali od te dimne zavjese ništa ne vidi te prednjim desnim dijelom svog vozila udara u stražnji lijevi dio vozila tuženika Forad tranzit koje je zbog kvara na motoru zaustavljeno, ista se kretala brzinom od oko 72 km/h. Renault Clio nakon sudarnog procesa s vozilom HMP biva odbačen na desnu prometnu traku. Zatim dolazi i do drugog sudara kada teretno vozilo Volvo reg oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljalo PH, koji prilikom izlaska iz tunela uočava bijelu zavjesnu počinje kočiti, ali shvaća i da gura auto ispred koji nije uočio zbog te dimne zavjese, dakle udara u stražnji dio vozila Opel Vectra koje vozilo u trenutku sudara se kreće brzinom od 19 km / h i biva naglo kočen, a PH kao vozač teretnog vozila Volvo vozi brzinom od oko 59 km /h. Vozilo Opel Vectra biva potiskivao unaprijed od strane teretnog vozila Volvo. Vozilo Opel Vectra uslijed sudarnog procesa biva odbačeno unaprijed te tada prednjim dijelom vozila udara u stražnji dio osobnog vozila Renaul Clio koje je bilo zaustavljeno post sudarno sa vozilom Hitne medicinske pomoći, dakle dolazi do trećeg sudara. VoziloM Opel Vectra reg oznake i broja LJ- B7-134 ( SLO) upravlja ŽH koji u iskazu navodi kako je prilikom izlaska iz tunela vidio da se nešto diže kao dim, usporio je vozilo jer ništa nije vidio niti u desnoj niti u lijevoj traci jer je isto bila zadimljena.

Četvrti sudar ostvaren je udarom teretnog vozila MAN TGA 430 reg oznake i broja [registarska oznaka] kojim upravlja AH o teretno vozilo marke Volvo kojim upravlja OH , AH u iskazu navodi kako prilikom izlaska iz tunela uočava bijelu dimnu zavjesu počinje kočiti te brzinom od oko 39-40 km/h udara u stražnji dio teretnog vozila Volvo kojim upravlja OH, nakon zaustavljanja teretno vozilo Man ima kontakt stražnjim dijelom s prednjim dijelom vozila marke Hyundai Santa Fe kojim je upravljao užitelj IH te dolazi do petog sudara.

Peti sudar je ostvaren udarom prednjeg dijela vozila Hyunadi Santa Fe reg oznake i broja [registarska oznaka] kojim upravlja tužitelj u stražnji dio nakon sudara na kolniku zaustavljenog teretnog vozila Man TGA 430 reg oznake i broja [registarska oznaka], pri brzini osobnog automobila tužitelja od oko 33km/h. Osobno vozilo Hyundai Santa Fe je u trenutku sudara bilo kočeno te je prihvatljiv je dio iskaza tužitelja da se u periodu koje je neposredno prethodilo sudaru kretao na oko 20-25 m iza teretnog vozila brzinom od oko 66 km/h, pa kada je uočio da se na teretnom vozilu pale stop svjetla, poduzima radnju kočenja, te je kočenjem smanji brzinu na oko 33 km/h, pri kojoj je došlo do udara u stražnji dio naglo zaustavljenog teretnog vozila. Uzevši u obzir sve trenutne promjene brzine koje je osobni automobil Hyundai Santa Fe koji je upravljao tužitelj zadobio u sudarnim procesima naletom na njegov stražnji dio vozila od osobnih automobila, VW Polo i Ford Escort te uzevši u obzir i prirast brzine vozila Chevrolet Cruze, i time nastala energetski ekvivalentna oštećenja uzrokovana pobijanjem pod stražnji kraj teretnog vozila MAN TGA 430 a uspoređujući ista s ukupnim energetskim ekvivalentom oštećenja prednjeg kraja to proizlazi da osobno vozilo kojim je tužitelj upravljao nije bilo zaustavljeno iza teretnog vozila MAN TGA 430 već da je u stražnji dio istog udario prti brzini od oko 33km/h taj primarni sudar uslijed podbijanja osobnog vozila tužitelja u stražnji dio teretnog vozila trajao je relativno dugo te nije postignuta takva promjena brzine koja bi bila dostatna za aktiviranje zračnih jastuka.

Šesti sudar ostvaren je udarom prednjem krajnje desnog dijela osobnog vozila Opel Astra kojim je upravljalo UH, u stražnji krajnje lijevi dio osobnog vozila VW Polo kojim je upravljala DH.

Sedmi sudar je ostvaren udarom prednjeg dijela osobnog vozila VW Polo kojim je upravljala DH u stražnji više desni dio, nakon sudara s teretnim vozilom MAN TGA 430 u post sudarnom položaju na desnoj prometnoj traci zaustavljenog vozila Hyundai Santa fe. U trenutku sudara osobno vozilo VW Polo kretalo se nakon sudara s vozilom Opel Astra u njegov stražnji lijevi kraj, brzinom od oko 67 km/h, a osobni automobil Hyunadi Santa Fe je bio u zaustavljenom postu sudarnom položaju. Ostvarenim udarom osobnom vozila VW u vozilo tužitelja Hyunadi Santa Fe isto vozilo zadobiva trenutku promjenu brzine od 27 km/h te je dodatno potisnut po stražnji kraja teretnog vozila MAN TGA 430.

Osmi sudar ostvaren je udarom prednjeg desnog dijela osobnog vozila Ford Escort kojim je upravljao KH u stražnji više lijevi kraj, nakon sudara s teretnim vozilom MAN TGA 430 i udara osobnog vozila VW Polo u njegov više desni kraj, u post sudarnom položaju na desnoj prometnoj traci, zaustavljenog osobnog vozila Hyunadi Santa Fe. Time je vozilo tužitelja zadobilo trenutku promjenu brzine od oko 20 km/h te je još dodatno potisnut pod stražnji dio vozila MAN TGA 430. Deveti sudar je ostvaren udarom prednjeg dijela osobnog vozila Chevrolet Cruze kojim je upravljao EH u stražnji kraj, nakon sudara s osobnim automobilom Hyunadi Santa Fe, u desnoj prometnoj traci u post sudarnom položaju zaustavljenog vozila Ford Escort.

Vezano za prometnu nezgode od 24. listopada 2013. valja najprije raspravi je li tehnički kvar na vozilu tuženika razloga za otklon odgovornosti tuženika za naknadu štete iz ovog štetnog događaja, a potom i ponašanje vozača HH koji je upravljao vozilom u vlasništvu tuženika, te naposljetku i ponašanje vozača vozila Renalut Clio kojim je upravljala TH te samog tužitelja.

Iz nalaz vještaka Borivoja Blanuše napravljenog za potrebe postupa koji se vodio pred ODO Rijeka proizlazi da je po nastanku prometne nezgode pregledao vozilo Ford Tranzit te utvrdio da u karteru motora nema ulja i da se motor ne može pokrenuti, pregledom motora koji je demontiran u servisu utvrdio je da su čela klipova oštećena- pukla su. U mišljenju navodi kako je do povećanog izlaska dima iz ispušnog sistema vozila došlo zbog tehničkog kvara. U trenutku kad je došlo do puknuća klipova ulje iz kartera preko usisa došlo je u cilindre gdje je izgaralo, a potom u obliku dima nekontrolirano izlazi iz ispušne cijevi vozila. U takvom slučaju motor obično počne raditi sa povećanim broje okretaja i ne može se isključiti preko komade za gašenje vozila. Kvar je tehničke naravi i vozač nije mogao utjecati svojim radnjama na nastanak istog. Dakle u konkretnom slučaju na vozilu tuženika došlo je tehničkog kvara, no neovisno o tome je li razlog kvara propust u održavanju tehničke ispravnosti vozila ili greška u proizvodnji istog, tuženik se ne može osloboditi odgovornosti, jer isto nema karakter više sile, jer ti razlozi nisu vanjski, nepredvidivi i neotklonjivi. Naime tehnički kvar na vozilu ne može se smatrati događajem vanjske prirode jer je otklonjiv i predvidiv, već slučajem ali takvim da nije riječ o izvanrednom događaju koji je nastao u okviru djelatnosti tuženika ali mimo njenog očekivanja, dakle kvar na motoru vozila tuženika ne može se pripisati slučaju već manama motornog vozila za koje odgovara tuženik kao vlasnik vozila. Tuženik kao pravna osoba koja obavlja djelatnost specifičnog karaktera mora uložiti povećanu pažnju u provjeri ispravnosti vozila kojim obavlja tu djelatnost. Stoga nije bilo potrebe za provođenje dokaza strojarsko tehničkim vještačenjem na okolnost je li tuženik mogao predvidjeti kvar na vozilu.

U odnosu na ponašanje vozača vozila tuženika HH sud donosi zaključak da je vozač u tunelu uočava da se nešto s vozilom kojim upravlja događa, da izlazi dim iz ispušnog sustava te da dodaje gas, ali gas ne radi, no ne može zaustaviti vozilo, nakon toga brzina vozila se sama snižava, dim biva sve jači i gušći, izlazi iz tunela i zaustavlja se na trotoaru s desne strane kolnika, s time što 2/3 vozila ostaje na desnoj kolničkoj traci i iz vozila izlazi on i medicinska sestra. Vozač vozila tuženika kako je vidljivo i iz snimaka koje prileže sudskom spisu ništa ne poduzima, ne stavlja sigurnosni trokut na cesti, što je njegova dužnost po čl. 87 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa ne cestama, ne pali zvučni, niti svjetlosni signal kojim je opremljeno vozilo tuženika, niti zaustavlja vozilo s lijeve strane kolnika gdje se nalazi ugibalište koje doduše nije predviđeno za zaustavljanje vozila u kvaru, ali u ovakvoj situaciji svakako smanjuje nastanak opasnosti za druge sudionike u prometu, naime vozač dobro poznaje ovu dionicu ceste kako i sam navodi, dakle poznato mu je da je s navedene strane ugibalište, ali vozilo ne zaustavlja na istom, te takvim svojim postupanjem postupa protivno odredbi čl. 79. st. 1 i 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Iz snimaka koje prileže spisu jasno se vidi da vozilo tuženika nije imalo upaljeno sva četiri pokazivača smjera, da je po izlasku iz vozila prošlo gotovo 60 sekundi do prvog sraza vozila, dakle do sudara vozila Reanult Clio kojim je upravljala vozačica VH i vozile HMP da je dakle imao dovoljno vremena da postavi sigurnosni trokut, upali na vozilu zvučne i svjetlosne signale i time druge sudionike u prometu upozori na opasnost na prometnici , da nakon izlaska iz vozila kreće prema naprijed dakle prema Križišću, a ne prema nazad da bi mahanjem upozorio druge vozače opasnost. Pored toga iz nalaza vještaka Tomislav Perića jasno proizlazi da je svjedok HH kada je u tunelu uočio da se nešto s vozilom kojim upravlja dešava, trebao i mogao vozilo staviti u najviši stupanj prijenosa uz maksimalni pritisak na kočnicu u kojem slučaju bi snaga kočionog sustava preko transmisije fizički zaustavila motor i on bi se ugasio te bi se spriječila daljnja pojava dima.

Uvidom u CD snimke razvidno je da nakon što se vozilo tuženika zaustavilo uz rub desne strane kolnika, prošlo 6-7 vozila bez da se sudarilo, od kojih je zadnje vozilo crvene boje kojim je upravljalo svjedok dr. ZH, no tada još uvijek dim nije bio gust i navedena vozila prolaze lijevim prometnim trakom, no saslušani svjedoci TH, ŽH, OH, AH i tužitelj suglasno navode da kada su oni uočili bijeli dim da je bio gust kao da je bijela plahta bila ispred njihh. Nadalje prolazak tih vozila koja ne sudjeluju u nezgodi od pojave prvog djelatnika na video snimci traje otprilike 56 sekundi kako to i vještak u svom nalazu i mišljenju utvrđuje, a uvidom u snimak CD broj 1, dakle vozilo hitne pomoći je bilo zaustavljeno više od 58 sek prije prvog sudara te je po mišljenju ovoga suda vozač HH imao dovoljno vremena upozoriti druge sudionike u prometu na opasnost na cesti, a to nije ni na koji način učinio.

Nadalje vozačica vozila Renault Clio TH imala je mogućnost izbjeći nezgodu da je reagirala laganim prikočivanjem na udaljenosti od 140 m kako to vještak u svom nalazu navodi, tek laganim prikočivanjem, tek nešto mali usporenjem od onog koje je prisutno pri kočenju motorom u višim stupnjevima prijenosa i izbjeći sudar i svesti na brzinu od 15-20 km/h čime posljedično ne bi došlo do daljnjih lančanih sudara. Vozačica je u idealnim uvjetima ima dovoljno prostora uzimajući u obzir širinu njezinog vozila i smještaj vozila HMP na kolniku da prođe desnim prometnim trakom bez sudara, no u konkretnom slučaju nije bilo idealnih uvjeta s obzirom na prisutnost gustog bijelog dima koji smanjuje vozačima vidljivost i uočavanje situacije na prometnici.

Nadalje vještak navodi da su svi sudionici pa i tužitelj koji se pri brzini od 66 km /h prilikom izlaska iz tunela ,a nakon što je uočio dimnu zavjesu, poduzeti radnju kočenja manjeg intenziteta smanjiti brzinu na bezazlenu pri kojoj bi promptno mogli zaustaviti vozila. Tužitelj je takvu radnju i poduzeo te smanji brzinu na 33 km/h za koju se može reći da je na autocesti zaista bezazlena jer se rado o brzini kojom se vozilo kreće u drugom stupnju prijenosa, no unatoč tome poduzimanju radnje kočenja zbog guste dimne zavjese dolazi do sudara s teretnim vozilom ispred njega marke MAN TGA 430, a potom tužiteljevo vozilo zbog istih razloga guste dimne zavjese, unatoč poduzetim radnjama kočenja od sudionika 6. do 9. sudara biva udareno od vozila VW Polo i Ford Escort.

S obzirom na ovakva utvrđenja mišljenje je ovoga suda, a uzimajući u obzir ponašanje vozača HH, koji je upravljalo vozilom u vlasništvu tuženika da je isti u velikoj mjeri odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja i to u omjeru od 80%, dok bi odgovornost vozačice TH koja je bila prva nizu od vozila koja su sudjelovala u lančanom sudaru, bila 20% zbog neprilagođene brzine stanju i uvjetima na cesti (trenutku sudara kretala se brzinom od 72 km /h dakle i višom prije samog sudara) te nepoduzimanja radnje kočenja, odnosno prikočivanja na udaljenosti od 140 m kojom je mogla spriječiti nastanak prometne nezgode, dok po mišljenju ovog suda ne postoji odgovornost tužitelja za nastanak istog, naime vještak navodi kako se tužitelj prilikom izlaska iz tunela kretao brzinom od oko 66 km / h što je samo 1% više od dozvoljene brzine, nadalje kako na dionici ceste na kojoj se desila prometne nezgoda nije bilo nikakve signalizacije za opasnost na cesti, u vidu sigurnosnog trokuta, svjetlosne ili zvučne signalizacije to nije za očekivati da tužitelj koji je upravljalo vozilom Hyunadi Santa Fe prilikom uočavanja dima pri izlasku iz tunela zaustavi vozilo u dimu ili poduzima radnju intenzivnog kočenja, tužitelj je poduzeo radnju kočenja te smanji brzinu vozila na 33 km/h no unatoč tome dolazi do kontakta s teretnim vozilom MAN TGA 430, dakle radnja kočenja nije spriječila nastanak ove prometne nezgode, tužitelj je poduzimao radnju koja se od njega i očekuje u ovakvoj situaciji, nije trebao niti poduzimati radnju intenzivnog kočenja jer nije bilo nikakve indikacije u vidu signalizacije, zvučnih ili svjetlosnih signala, na dionici ceste kojom se kreće da zaustavi vozilo odnosno poduzima radnju intenzivnog kočenja. Stoga primjenom odredbe čl. 1072 st. 2 ZOO-a tuženik odgovara za nastanak ovog štetnog događaja u omjeru od 80 %. Tužitelj se ni na koji način ne može smatrati trećom osobom u prometu, treća osoba je osoba koja nije zadužena za pogon motornog vozila, a niti dolazi u primjenu objektivna odgovornost tuženika kao vlasnika opasne stvari-vozila u uporabi, to iz razloga jer je do prometne nezgode došlo sudjelovanjem dvaju ili više vozila pa treba utvrđivati subjektivnu odgovornost, kako je naprijed i utvrđeno. U odnosu na ostala vozila koja su udarila u vozilo tužitelja koje je bilo zaustavljeno na cesti post sudarno s teretnim vozilom MAN, TGA 430, a to su vozilo VW upravljano po vozačici DH i vozilo Ford Escort upravljano po vozaču SH valja navesti kako u njihovom ponašanju sud ne nalazi odgovornosti, naime isti su s po uočavanju opasnosti na cesti, guste bijele dimne zavjese, kočili i prije sudara kretali brzinom oko 40 km /h što se može smatrati primjernom brzinom, te nama njihove odgovornosti za ovaj štteni događaj.

Iako vještak u nalazu i mišljenju te prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja navodi kako je osnovno uzrok ove prometne nezgode neprilagođena brzina, ovaj sud nije tog mišljenja ,a sve kako je već detaljno naprijed obrazloženo. Stoga nije bilo potrebno provođenje dokaza novim prometnim vještačenjem kako je to tužitelj predložio te je isti iz razloga suvišnosti odbijen.

Iskazi tužitelja, svjedokinje TH, ČH, NH, PH i AH, DH i GH, ĆH i ŠH, EH MH u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja su suglasni i gotovo u cijelosti potkrijepljeni nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke stoga njihove iskaze koji nisu u suprotnosti s rezultatima provedenog dokaznog postupka, sud cijeni istinitim i logičnim.

Iskaz svjedok ZH koji je prošao predmetnom dionicom ceste prije nego što je došlo do sudara te koji je zaustavio svoje vozilo ispred vozila hitne pomoći sud cijeni istinitim i logičnim budući je u suglasju s rezultatima dokazanog postupka, ali isti nije od utjecaja na donošenje odluke o odgovornosti tuženika .

U odnosu na iskaz svjedoka HH vozača vozila hitne pomoći valja navesti da isti opisuje dinamiku nastanka štetnog događaja u velikoj mjeri onako kako je i vještak utvrdio, no dio iskaz svjedoka koji se odnosi na period nakon zaustavljanja vozila uz desni rub kolnika gdje navodi da je jedino mogao reagirati zaustavljanjem uz desni kolnički trak i da je upalio sva četiri žmigavca nije točan, jer iz video snimke se vidi kako pokazivači smjera nisu upaljeni, a jasno je da se svjedok mogao zaustaviti na lijevom ugibalištu nakon izlaska iz tunela, na način da time ne ugrožava ostale sudionike u prometu. Kako je naprijed rečeno iako to nije ugibalište predviđeni za zaustavljanje vozila u kvaru već za preusmjeravanje vozila drugom cijevi tunela odnosno dionicom ceste u suprotnom smjeru u slučaju prometne nezgode, da je vozač HH tamo zaustavio svoje vozilo, a dionicu dobro poznaje mogao je u velikoj mjeri smanjiti opasnost za druge sudionike ovog događaja.

Iskaz svjedokinje RH potvrđuje trenutak kada vozač uočava da se nešto s vozilom događa kao i dinamiku nastanka štetnog događaja pa u tom smislu njezin iskaz prihvaća u cijelosti.

Kako je od strane tuženika u umješača istaknut prigovor suodgovornosti u nastanku ovog štetnog događaja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa od strane tužitelja to je provedeno vještačenje po vještaku sudske medicine.

Vještak sudske medicine dr. Davoru Mayeru u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakav je utvrđena prometnim vještačenjem vozilo tužitelja u trenutku naleta na teretno vozilo bilo kočeno te svojim prednjim dijelom podbilo se pod stražnji krak teretnog vozila nakon čega su uslijedili naleti vozila sudionika na stražnji dio vozila tužitelja od kojih je ono bilo dodatno podbijeno pod stražnji kraj teretnog vozila. U ovakvoj dinamici tijelo tužitelja je inicijalno imalo tendenciju polijetanja prema naprijed nakon čega su uslijedila tri uzastopna trzajna polijetanja unatrag pa prema unaprijed koja su se dijelom mogla i stopiti. Ozljede tužitelja su dominantno nastale izravnim djelovanjem mehaničke se u vidu kontakta s krutim dijelovima unutrašnjosti kabine vozila te forsiranim fleksijsko ekstenzijskim pokretima vratne kralježnice. Stanje pojasa sjedala vozača vidljivo na fotografijama sugerira da tužitelj nije koristio sigurnosni pojas kritične zgode. Međutim okolnost nekorištenja sigurnosnog pojasa u konkretnoj situaciji nije bila presuda za nastanak ozljeda. Naime značajna deformacija putničkog prostora vozila ostvarena u dinamici nesreće u naravi je predstavljala ulazak čvrstih u sudaru oštećenih i unatrag postisnutih dijelova vozila u prostor koji zauzima gornji dio tijela osobe na mjestu vozača. Drugim riječima istodobno s polijetanjem tijela tužitelja prema naprijed je došlo do približavanja a potom i do neposrednog kontakta ovih dijelova vozila s gornjim dijelom njegovog tijela prvenstveno licem te posljedično do ozljeđivanja. Uporaba pojasa bi smanjila doseg tijela prema naprijed ali zbog deformacija putničkog prostora ne mi mogla spriječiti opasni kontakt dijelova vozila i tijela a time i nastanak ozljeda. Prema tome tužitelj je mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede u jednakom opsegu i u slučaju da je kritične zgode bio vezan sigurnosnim pojasom.

Tužitelj je prihvati u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka dr. Davort Mayera, dok je tuženik predloži da vještak usmeno na ročištu obrazloži nalaz.

Na ročištu održanom 11. ožujka 2024.. vještak dr. Mayer navodi na strani tužitelja ozljede bi mogle biti manje da je on bio vezan pojasom, na daljni upit ukoliko bi pojas bio korišten za koliko cm bi bila moguće polijetanje prema naprijed mjereno od naslona sjedala pa na ovo odgovara da je nemoguće dati preciznu ocjenu u mjernim jedinicama tj. u brojkama. Dopušta da bi procjenu ove udaljenosti mogao dati vještak prometne struke. Međutim napominje da kada bi i raspolagao tom mjerom ovo ne bi imao utjecaja na zaključke iz nalaza i mišljenja jer je u predmetnoj prometnoj nesreći osim prisilnog inercijskoj polijetanja tijela tužitelja prema naprijed, u nastanku ozljeda kao bitan činitelj sudjelovala i deformacija putničkog prostora o čemu je pisao u svom vještačenju pa tako pojas niti nije bio u prilici manifestirati svoju zaštitu ulogu u punom opsegu.

Ovaj su u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera koji je izrađen objektivno i sukladno pravilima struke, te je isti svojim usmenim očitovanjem u potpunosti otklonio primjedbu tuženika,

Uvažavajući navedeni nalaz sud nalazi neosnovan prigovor suodgovornosti na strani tužitelja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, to iz razloga jer vještak dr. Mayer sa sigurnošću naveo da neovisno o tome je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom ili nije ozljede koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi bi bile istog karaktera i intenziteta, dakle sve ozljede bi zadobio i da je bio vezan sigurnosnim pojasom, a to zbog dinamike nastanka prometne nezgode kada djelovanje Naime značajna deformacija putničkog prostora vozila ostvarena u dinamici nesreće u naravi je predstavljala ulazak čvrstih u sudaru oštećenih i unatrag postisnutih dijelova vozila u prostor koji zauzima gornji dio tijela osobe na mjestu vozača. Drugim riječima istodobno s polijetanjem tijela tužitelja prema naprijed je došlo do približavanja a potom i do neposrednog kontakta ovih dijelova vozila s gornjim dijelom njegovog tijela prvenstveno licem te posljedično do ozljeđivanja. Uporaba pojasa bi smanjila doseg tijela prema naprijed ali zbog deformacija putničkog prostora ne mi mogla spriječiti opasni kontakt dijelova vozila i tijela a time i nastanak ozljeda. Prema tome tužitelj je mogao zadobiti sve stvarno nastale ozljede u jednakom opsegu i u slučaju da je kritične zgode bio vezan sigurnosnim pojasom.

U ovom postupku a uzimajući u obzir ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku spec. Traumatologije dr. Željko Cesarec, vještaku specijalisti psihijatrije dr. Elizabeti Dadić-Heri i vještaku spec maksilofacijalne kirurgije Margiti Belušić-Gobić

Vještak dr. Željko Cesarec- u svom pisanom nalazu i mišljenju (str.-1081- 1095) navodi kako je tužitelj u predmetnoj nezgodi iz domene njegovog vještačenja zadobio višestruke ozlijede vratne kralješnice, ozljedu slabinske kralješnice, te ozljedu prsnog kosa. 1. Ozljeda vratne kralješnice (VK ) okvalificirana je kao prijelom I vratnog kralješka (C1), te prijelom VII kralješka (C7).Ozljeda_C1 je temeljem prvenstveno MSCT nalaza okvalificirana kao prijelom prednjeg luka, sa subluksacijom u odnosu na C2. Ova ozljeda po svojoj lokalizaciji anatomskim odnosima, prvenstveno prema pripadajućim neurovaskularnim strukturama (krvne žile, medula spinalis) može (kao i inače ozljede iznad nivoa C3) dovesti do teških neuroloških komplikacija, a nažalost često i do letalnog završetka, posebno kod luksacijskih fraktura, prvenstveno zbog paralize respiratorne muskulature, ali i poremećaja rada srca. U ovom predmetu sa strane kompetentne osobe ( neurokirurg ) usprkos opisanim promjenama i značajkama navedenim u nalazu MSCT-a od 17.12.2013. odlučeno je za konzervativno liječenje. Isto je realizirano primjenom zaštitne ortoze tipa T ( u prvoj fazi ), a potom je ista zamijenjena još stabilnijom ortozom tipa Philadelphija, koja je korištena kroz praktički 3-3,5 mjeseca. Već nepunih mjesec dana po PN ,realizirana stacionarna fizikalna terapija u Opatiji sa akcentom na podizanje kondicijskih prilika, održavanje posture, te stabilnosti u hodu ( posljedica umjerene ozljede mozga). Po odstranjenju ortoze realiziran je ciklus AFT u 04.i 05. mi 2014. kroz cca 25 radnih dana, a potom je isti ponovljen tek u 04.i 05. mj 2015. Važan je podatak da je neurokirurško liječenje definirano polovicom 02. m j 2014. a nakon toga realizirane navedene AFT, od kojih se drugi ciklus iz 2015. može okarakterizirati kao tzv održavajuća fizikalna terapija .Bitan podatak je činjenica da ozljeda niti primarno nije rezultirala neurološkim ispadima, a niti u kasnijoj fazi ( sto je inače opisano u stručnoj literaturi i iskustveno) nije došlo do razvoja istih. U ocjeni posljedica treba navesti i anatomsko-funkcijske karakteristike ove regije nosno C1. Uobičajeni naziv za ovaj kralješak (atlas) ukazuje na njegovu primarnu funkciju u smislu podržavanja težine glave. a preko atlanto-okcipitalnog zgloba. Druge važna funkcija je pokretljivost glave i vrata preko navedenog zgloba (kretnje antefleksije, retrofleksije ilaterofleksije), dok se kretnje rotacije vrše u susjednom atlanto- aksijialnom zglobu (C1- C2). Ove kretnje participiraju cjelokupnom funkcijskom statusu VK

Ozljeda C7 okvalificirana je kao prijelom trnastog -spinoznog nastavka kao takva u komparaciji sa ozljedom C1 predstavlja značajno blaži tip ozljede, sa mogućnošću puno manjih (po težini) komplikacija, prvenstveno vezano za narušavanje općeg stanja. kao i ev neuroloških komplikacija. Radi se o anatomskoj strukturi na koju inseriraju pripadajuće ligamentarne strukture, te manje mišićne. Ista je liječena u sklopu liječenja po težini dominantne ozljede C1. Kliničkim pregledom za potrebu vještačenja, obavljenim gotovo 7 godina po PN utvrđene ranije opisane promjene (razvoj cervikocefalnog sindroma sa povremenim glavoboljama zatiljnog tipa, povremene vrtoglavice, redukcija funkcije VK praktički srednjeg stupnja, uz opisane promjene pripadajuće muskulature). Opisane promjene koje su posljedica navedenih ozljeda otežavaju obavljanje onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom nešto dužeg funkcijsko-fizičkog opterećenja VK u smislu dužeg boravka glave i vrata u tzv prisilnim položajima (rad na kompjuteru i sl), naglijih kretnji (vožnja auta) i sl., što se može manifestirati unutar obavljanja profesionalnih aktivnosti, ali i određenih aktivnosti svakodnevnog života u i oko kućanstva, te upražnjavanja određenih sportsko-rekreacijskih aktivnosti primjerenih kronološkoj dobi tužitelja. Ističem da samo jedan registrirani podatak u preslici ZK-a o postojanju ranijeg sindroma vrat - ruke ( CB sindrom 2011.) nije statistički s medicinske strane signifikantan. U sklopu liječenja ove ozlijede u ranom posttraumatskom periodu navodi se bolni utvrđeno je postojanje kalcifikata u području AK zgloba, te sumnja na ozljedu glave sindrom desnog ramena čija geneza nije u cijelosti razjašnjena. RTG obradom humerusa. Ovi podaci ukazivali bi na traumatsko porijeklo. Poduzeti terapeutski postupci unutar liječenja ozljede VK, a pregledom Za potrebu vještačenja nisu utvrđene nikakve promjene koje bi mogle utjecati na umanjenje OZA. Ozljeda slabinske kralješnice okvalificirana je kao prijelom tijela V kralješka (L5). Po pitanju ove ozljede ističe nepostojanje ( u spisu ) praktički bilo kakve raspoložive, relevantne m.d. osim dijagnoze postavljene neposredno po PN tijekom obrade na HMT - u KBC Rijeka, te podatka 0 konzervativnom liječenju primjenom Jewett ortoze. Nigdje nije naznačen karakter - tip ozljede, duljina korištenja ortoze (po iskazu tužitelja ca 2 mjeseca ), pa čak niti podatak da je tijekom opetovanih fizikalnih terapija tretirana i ova ozljeda. Temeljem mog kliničkog i vještačkog iskustva, radilo se o ozljedi bez značajnijeg pomaka, narušavanja stabilnosti, ev neuroloških komplikacija i sl. Pregledom za potrebu vještačenja utvrđene objektivno male trajne posljedice u smislu ograničenja pokreta u lakom stupnju, te opisane promjene pripadajuće PVM Ovakve posljedice otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti koje iziskuju dizanje i prenošenje težih tereta, duže vremenski boravak u prignutom položaju, nagle kretnje i promjene položaja i sl. Ozljeda prsnog koša okvalificirana je kao prijelom IV i V rebra desno s obostranom kontuzijom pluća. I po pitanju ove ozljede vrijede gotovo isti zaključci kao i za ozljedu slabinske kralješnice. Samo je kod primarne obrade postavljena dijagnoza te naveden podatak o urednom RTG-u prsnih organa, zadovoljavajućem respiratornom statusu i spontanom, suficijentnom disanju (kasniji priključak na ventilacijsko disanje vezan je uz tretman ozljeda viscerokranijuma). Nigdje nije naveden karakter prijeloma (a ili bez pomaka), veličina kontuzijskih žarišta. Također nije prema raspoloživoj m.d. realiziran niti jedan pregled pulmologa, a niti je prema istoj učinjena spirometrija koja bi ukazivala na objektivni respiratorni status. Navedeni podaci stručno i iskustveno ukazuju na prijelome bez eventualnog, pogotovo značajnijeg pomaka, postojanje malih kontuzijskih žarišta, sa očito brzom spontanom regresijom, te nepostojanje indikacije za gore navedene dodatne dijagnostičko- terapeutske postupke. Pregled za potrebu vještačenja ukazuje na vrlo male trajne posljedice (bolnost na grublju ciljanu palpaciju i postraničnu kompresiju, laganu redukciju respiratornih ekskurzija - više desno).

Prema kriterijima sudskog medicinskog vještačenja, sve trajne posljedice vezane isključivo uz ozljede iz domene vještačenja utječu na umanjenje OPCE ŽIVOTNE AKTVNOST u brojčanom iskazu od ca 18 - 20 %: Pri donošenju ocijene vodeno je računa o svim relevantnim čimbenicima ( karakter ozljeda, okolnost liječenja, kronološka dob, sadašnji klinički status, profesija, predmnijevajući radni vijek i sl), kao i o izbjegavanju klasičnog matematičkog zbrajanja ocjena unutar pojedinih ozljeda, te pri donošenju ukupne ocjene vezane za sve ozljede. Napomena : Obzirom na specijalnost i domenu vještačenja, u daljnjem nalazu analiziraju se i promjene, odnosno posljedice utvrđene kliničkim pregledom na desnoj potkoljenici, iako iste nisu direktno vezane za traumu potkoljenice (ista nije registrirana U PN ). Navedene promjene posljedice odnose Se na komplikaciju vezanu uz rekonstrukciju ozljede gornje Čeljusti mikrovaskularnim osteoseptokutanim fībularnim režnjem. Prema priloženoj m.d. tegobe i promjene su značajnije izražene početkom 10. mj 2014., te su poduzeti terapeutski postupci navedeni na strani 5 i 6 vješta ( redoviti preboji tijekom 10. mj 2014. postavljanje aktivne drenaže -VAC, te op. zahvat u smislu opetovanog kožnog transplatata - P).Posljedice, su anatomsko-morfološki ožiljak ukupne dužine od 31 cm, lociran na vanjskoj lateralnoj strani potkoljenice koji se proteže od glavice fibule pa sve do gležnja. Prvi dio ožiljka od 16 cm linearnog oblika slabije uočljiv, a vezan uz uzimanje fibularnog režnja, a drugi dio ožiljka ukupne veličine 15 cm x 7 cm, lociran distalno u području peronelane grupe mišića izrazito je uočljiv, vulnerabilan, sa atrofičnim kožnim pokrivačem, odnosno dijelom slobodnog kožnog transplatata, koji je uzet sa prednjeg dijela natkoljenice. Zbog opisanih ožiljkastih promjena u distalnoim dijelu potkoljenice, reperkusija na funkcijski status desnog gležnja-GNZ-a u smislu redukcije dorzalne fleksije i everzije stopala mu lakom stupnju 0-15 st. Ovakvo stanje može u malom brojčanom iskazu od cca 4 - 5% dodatno utjecati na umanjenje SOŽA-e (bolnost pri kontaktu, promjeni vremena, izlaganju nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima i sl). Sam tužitelj negira problem sa hodom i penjanjem po stepenicama i sl. Vještak navodi kako je ocjena ostalih stavki otežana jer se zbog karaktera ozljeda i potrebe mulitdisciplinarnog vještačenja neminovno poklapaju okolnosti liječenja i različiti vidovi nematerijalne štete. U odnosu na fizičke boli vještak navodi, kako karakter navedenih ozljeda okolnosti liječenja istih, mogli su prouzročiti bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od cca 4 -5 dana , vezano uz kraći period po zadobivenim ozljedama, te politopnosti istih (VK, LS kralješnica, prsni koš). Ocjena ove podstavke determinirana je okolnostima liječenja, posebno u ranoj posttraumatskoj - postoperativnoj fazi (bolničko liječenje uz mogućnost izdašne, odnosno kontrolirane analgezije i ventilacijskog disanja za vrijeme boravka u JIL-u, ali prvenstveno zbog ozljeda viscerokranijuma.) Bolovi srednjeg intenziteta mogli su potrajati ukupno cca 25 - 30 dana, vezani uz neposrednu, kasniju fazu po ozljedama, početnu fazu opterećenja, te aktivacije - mobilizacije ozlijeđenih regija, kako kralješnice, tako i prsnog koša, Bolovi slabijeg intenziteta mogli su biti prisutni kroz nešto duži vremenski period, vezani za kasniju fazu liječenja, dio fizikalne terapije, kućne vježbe, postupno - progresivno opterećenje, te neugodnosti tijekom liječenja (RTG obrade, MSCT, injekcije i sl.). Isti se mogu sumirati na period od cca 2-25 mj. Povremeni bolovi nakon tog vremena ulaze u sastav - brojčani iskaz -

trajnog umanjenja OŽA. Glede naruženja vještak navodi kako predmetne ozljede, nisu rezultirale trajnim naruženjem. Promjena-ožiljak nastao pritiskom ortoze korištenje za liječenje ozljede nije niti u jednom momentu uočljiv trećim osobama (kompletno pokriven vlasištem )-

Potreba tuđe pomoći i njege, vještak navodi kako je kroz prvih 49 dana realizirano bolničko liječenje (kombinirano kako uz ozljede iz domene njegovog vještačenja tako i iz domene maksilofiacijslne kirurgije) i to kontinuirano do 13.12.2013. tijekom kojeg pružan stručan vid pomoći i njege. Kroz daljnjeg cca 1,5 do 2 mjeseca postojala je potreba tuđe - nestručne pomoći kroz 3 do 4sata. dnevno (prva faza boravka u kućnoj njezi nakon bolničkog liječenja sa potrebom korištenja imobilizacije prvenstveno za VK, te rasterećenja), ista se odnosi na određene svakodnevne, nešto zahtijevanije kućanske aktivnosti, cjelovito obavljanje osobne higijene, obuvanje, oblačenje, potrebu prijevoza u tom periodu i sl., kroz narednih cca 2 mj potreba tuđe nestručne pomoći reducirana je na cca 2 sata dnevno (odstranjenje imobilizacija, slobodniji režim).

Gledajući isključivo ozljede iz domene njegovog vještačenja i okolnosti liječenja istih, nije postojao objektivno povećani energetski utrošak u odnosu na stanje zdrave osobe, pa time niti potreba pojačane ishrane. Značajan gubitak tjelesne težine koji tužitelj navodi vezan je uz ozljede viscerokranijuma i okolnosti liječenja istih, te ocjena ove stavke spada u domenu vįeštačenja MFK.

U spisu ne prilože nikakvi računi vezani uz liječenje ozljeda iz domene njegovog vještačenja. Ukoliko tužitelj nije imao dopunsko osiguranje, troškovi liječenja navedenih ozljeda sveli bi se na participact, spomenutog bolničkog liječenja, te citiranih ambulantnih pregleda AFT.

Vještak psihijatrijske struke prof dr. sc. Elizabeta Dadić Hero, dr. med u svom pisanom nalazu i mišljenju (list 1196-1206) navodi kako iz razgovora sa tužiteljem kao i nakon pregleda, zaključuje se o urednom psihomotornom razvoju. Obzirom na uredno neupadno psihičko i fizičko funkcioniranje tužitelja smetnje koje se pojavljuju u direktnom su uzročno posljedičnom odnosu a vezano uz prometnu nesreću. Traumatski događaj dogodio se u dobi od 56 godina tužitelja. Radno i socijalno bio je aktivan do tada. Sam događaj po opisu tužitelja bio je kratkotrajan, intenzivan i iznenadan. Spominje da je bio pri svijesti sve do pružanja prve pomoći, opisuje detaljno sam traumatski događaj, nakon čega udarce automobila, gubi svijest i događaja se kasnije sjeća kroz intenzivne kratkotrajne slike, te u odmaku vremena reproducira cijeli događaj. Bez svijesti je bio od dolaska na Hitni trakt sve do 8 dana boravka na JIL-u odnosno u trajanju od 8 dana. Tijekom razgovora ali i iz medicinske dokumentacije uoči se dvije velike skupine poremećaja i to anksiozni poremećaja i Depresivne epizode. Tužitelj radi tjelesne ugroze, što je zapravo i medicinski opravdano i po svim medicinskim algoritmima, liječen radi životne ugroze ( tjelesno), a kasnije psihijatrijski. Tužitelji se od 2014. godine najprije liječi radi Posttraumatskog stresnog poremećaja (F43.1), te Depresivne epizode F 32.2 ( list 1021), a sto je zabilježeno u osobnom zdravstvenom kartonu 20.05.2014. kada mu je i predložena Dnevna bolnica koju je odbio radi otežanog hoda. Medikaciju koju mu je predložio psihijatar antidepresivi tada je odbio). Tijekom psihijatrijskog liječenja tužitelja dijagnosticirani su navedeni poremećaji odnosno F43.1 i F32.1.

Posttraumatski stresni poremećaj F43.1 (PTSP) pripada skupini Anksioznih poremećaja. Javlja se kada je osoba bila životno ugrožena. Nakon doživljenog traumatskog iskustva osoba može razviti osjećaj zabrinutosti sa košmarnim snovima uz simptome ponovnog proživljavanja. Tipična obilježja uključuju epizode ponovnog proživljavanja traume u kratkotrajnim sjećanjima-flashback koja se nameću snovima ili noćnim morama koji se pojavljuju nasuprot parazitirajućem općem stanju obamrlosti, anhedonije i izbjegavanju aktivnosti. Anksioznost i depresija česti su udružene s gore navedenim znakovima i simptomima, a što se kod tužitelja i spominje u psihijatrijskoj dokumentaciji. Nadalje kod tužitelja je dijagnosticirana i Srednje teška depresivna epizoda F32.1.

Prema opisu događaja isti je bio iznenadan i neočekivan. U trenutku događaja tužitelj osjećao je egzistencijalni strah. Pretrpljeni strah dijeli se na primarni i sekundarni. Primarni strah se može definirati kao afektivni odgovor na neposrednu opasnost, dok se sekundarni strah javlja kasnije i zapravo rezultira iz jednog složenog odnosa u kojem sudjeluje cjelokupna ličnost sa svom dinamikom njezinih relacija i odnosa. Sekundarni strah predstavlja strah u sirem smislu, odnosno prevladavajuće kroz racionalnu. Intenzitet straha ovisi i o tijeku i ishodu liječenja. raspoloženje. Strah se proživljava kroz nagonsko- instinktivnu sferu kao i kroz racionalnu. Za vrijeme trajanja događaja, tužitelj je osjećao primarni strah koji je bio izuzetno visokog intenziteta. Trajanje primarnog straha teško je precizno odrediti, ali isti je svakako trajao najmanje koliko je trajalo sam događaj, o odnosno koliko su trajali udarci u njegov automobil.

Sekundarni strah započinje već u vrijeme primarnog straha. Obzirom na navode tužitelja, može se zaključiti da strah jakog_intenziteta trajao do dolaska na u hitni trakt kada gubi svijest. Nakon toga tužitelj se ne sjeća radi poremećaja svijesti pa prema tome nije u tom periodu mogao ni osjetiti strah, sve do njegovog buđena nakon 8 dana u JIL-u. Strah_srednjeg_intenziteta tužitelja trajao je od buđenja na JL- u do odlaska u Thalassotherapiju na rehabilitaciju.

Strah blagog_intenziteta trajao do završetka liječenja odnosno bolovanja, kada je počeo raditi. Moguće je da postoji strah blagog intenziteta kod svakog specijalističkog pregleda i zahvata 1-2 dana ranije.

Tužitelj u doba traumatskog događaja bio je zaposlen kao sveučilišni profesor, radno i socijalno aktivan i uspješan. Po navodu tužitelja tijekom liječenja bilo mu je onemogućeno/usporeno i akademsko napredovanje. Opisuje i niži prag na frustracije te sukob sa okolinom (radnim kolegom), što je posljedica njegovog PTSP-a, odnosno opisano predstavlja jedan od simptoma navedenog poremećaja. Tužitelj izbjegava društvo, ne doživljava se veselim kao prije, ne može više pjevati kao ranije. Ne upražnjava svoje ranije hobije (odlazak u teretanu), izbjegava kupanje radi naruženja ili nošenja određene odjeće. Izbjegava pred nekim i objedovati, radi pločice u nepcu je nesiguran. Žali se na još i košmaran san. Ožiljci koji su posljedica operativnih zahvata, kod tužitelja čine naruženje blagog do srednjeg stupnja,

Zaključno: Tužitelj IH boluje od PTSP-a F43.1, uz Depresivnu epizodu F32.1 Obzirom na sve navedeno, mišljenja je da je kod tužitelja došlo do smanjenja općeg životnog aktiviteta za 10%.

Vještak specijalist maksilofacijalne kirurgije prof.dr. sc. Margita Belušić-Gobić, dr.dent.med u svom nalazu i mišljenju (str. 1215-1231) navodi kako je tužitelj u štetnom događaju od 24.10.2013 zadobio obostrani višestruki -višekomadni prijelom gornje čeljusti, defekt gornje čeljusti lijeve strane, prijelom višestruki, koštanih stijenki obje orbite-očne šupljine, prijelom višestruki nosnih kostiju, prijelom temporalne kosti lijevo ,gubitak-izbijanje šest zuba gornje čeljusti lijeve strane.

U odnosu na račune koje prileže spisu a koji se odnose na protetske, čiju naknadu troškova tužitelj potražuje u ovom postupku, vještak navodi u odnosu na Str.267 račun za protetski rad (29.1.2014.) iznos 13.616 kn - medicinski opravdan, Str 268 račun poliklinika Medico pregled ORL (datum 27.3.2014) iznos 550kn ne priznaje se, str 269 račun X dent, CBCT obje čeljusti. datum 21.10.2014, iznos 800 In medicinski opravdan (ne postoji takav uređaj u bolnici), Str. 270 poliklinika Svjetlost, pregled datum 13.5.2015. iznos 500 kn, ne priznaje se, Str 271 poliklinika Zambelli datum 25.5.2015. pregled iznos 250 kn., ne priznaje se, Str 272 poliklinika Zambelli datum 1.6.2015. Artikl: ostalo. Iznos 1000 kn. ne priznaje se, Str 273 poliklinika Zambelli datum 14.8.2015. Artikl: ostalo. Iznos 1200 kn. ne priznaje se, Str. 274 račun X dent, CBCT sekstant. datum 28.8.2015,. iznos 250 kn, medicinski opravdan (ne postoji takav uređaj u bolnici), str 275. račun Novodent, implantati (zigomatični istandrani) uz potreban set za implantiranje datum 17.9.2015. iznos 14.029,68 medicinski opravdan, Str. 276 račun X dent, CBCT obje Čeljusti. Datum 4.1.2016. iznos 800 kn, medicinski opravdan (ne postoji takva uređaj u bolnici) , str. 277 račun Dentex, wAll on 4" privremeni. Datum 20.4.2016. iznos 15.356 kn medicinski opravdan medicinski opravdan, Str.278 račun Dentex All on 4" trajni, Datum 29,7, 2016. iznos 46.068 kn ,medicisnki opravdan, Str. 279 3D model lubanje datum 16.6, 2014. iznos 525 Eura medicinski opravdan, Str 281 Klinikum iznos od 30,82 Eura nije jasno na što se odnosi , str 285- računi dermatologa-ne priznaje se. Smatra da su svi priloženi računi koji imaju veze sa protetskom rehabilitacijom medicinski opravdani jer se kod tužitelja radilo o vrlo specifičnoj situaciji koju je bilo vrlo teško protetski riješiti, tako da je i ovo sadašnje rješenje bio "pokušaj", a ne rutinski postupak koji se može izvesti kod svakog stomatologa Srećom uspješan pokušaj. Smatra da pregledi u privatnim specijalističkim ordinacijama nisu bili potrebni jer je tužitelj ili već bio pregledan i pod tretmanom iste specijalizacije unutar sustava HZZO ili se radilo o kozmetskim tretmanima koji nemaju direktne veze za ovom traumom.

U odnosu na troškove putovanja vještak navodi kako su spisu priloženi brojni računi autoceste i računi za gorivo, nastalog nakon traume srednjeg lica. Ne ulazi u način putovanja do Zagreba (osobni automobil, autobus, vlak,…) mišljenja je da je tužitelj putovao u Zagreb opravdano vezano za rješavanje svog problema. Ne ulazi u materijalnu vrijednost putnih troškova. Budući da je gospodin IH u KB Dubrava na Kliniku za kirurgiju lica, čeljusti i usta za Zagreb upućen od strane maksilofacijalnog kirurga Klinike za MFK iz KBC Rijeka, imao je pravo i na naknadu putnih troškova od strane HZZO (prema njihovom pravilniku). Materijalnu vrijednost tih putnih troškova neka odredi Sud. Smatra da je trošak putovanja na relaciji Rijeka (Kraljevica)- Zagreb

-Rijeka (Kraljevica) u KB Dubrava, opravdan za svaki datum za koji postoji pisani specijalistički nalaz ili otpusno pismo a to su: pregled 19.3.2014., hospitalizacija 18.7.-9.8.2014., pregled 17.9.2014., pregled 15.10.2014., hospitalizacija 29.1.- 3.2.2015., pregled 8.4.2015., hospitalizacija 19.4 do 24.4. 2015., pregled 13.5.2015. i pregled 10.5.2017. Ukoliko je u tom periodu zbog printanja 3D modela u sklopu planiranja kirurškog zahvata u KB Dubrava bilo potrebno otići u inozemstvo (najvjerojatnije u Austriju sa kojom je KB Dubrava surađivala) jer misli da tada KB Dubrava nije imala mogućnost takvog printanja, onda se priznaje i taj trošak puta. U spisu postoje neki računi na njemačkom i talijanskom jeziku, pa pretpostavlja da se odnose na taj dio. Moli taj dio inozemnih troškova dodatno pojasniti sa tužiteljem. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi kako su bolovi jakog intenziteta bili prisutni u trenutku stradavanja do dolaska u bolnicu u trajanju od 3-4 sata. Stradao je oko 11.20 sati, u bolnicu došao oko 12 sati, radiološki je obrađen te je odmah isto popodne operiran. Koštani ulomci su do operacije (fiksacije) pomični, a to je bolno. pogotovo što su kod tužitelja bili izbijeni i zubi u toj regiji. Nakon op. zahvata učinjenog u općoj anesteziji od strane maksilofacijalnog kiruga, tužitelj je nekoliko dana bio u induciranoj komi te zbog toga nije osijećao nikakve bolove u tom periodu. Nakon fiksacije koštanih ulomaka tijekom kirurškog zahvata rana više nije tako jako bola, iako se kod tužitelja radilo defektu tkiva (manjak tkiva), imao je otvorenu ranu- "rupu"na gornjoj čeljusti. Naime kod takve vrste povrede ozlijeđen je i senzibilini živac n. infraorbitalis koji je odgovoran za osjet u toj regiji te zbog njegove traume postoji njegov "ispad funkcije" sto ima za posljedicu djelomičnu anesteziju te regije jer živac ne funkcionira kako treba. Bolna su samo rubna (valorizirano u SOŽ A) područja inervacije tog živca. Djelomični ispad funkcije tog senzibilnog živca tužitelj ima i danas. Bolovi srednjeg intenziteta: ukupno 40-50 dana Vrlo je teško točno u brojke pretvoriti bol koju je tužitelj osijecao prilikom brojnih kirurških zahvata koje je imao. Naime tužitelj je imao više ozbiljnih operacija u općoj anesteziji: ostesinteza i rekonstrukcija nakon traume, rekonstrukciju mikrovaskularnim režnjem, nekoliko redukcija režnja i lipofiling (punjenje obraza lastitom mašću), op: nosa, postavljanje zigomatičnog implantata, vestibuloplastika ...Imao je i više operacija u lokalnoj anesteziji (odstranjenje nekriotičnog- mrtvog tkiva, vise puta postavljanje ventilacijskih cjevčica u uho, nekoliko kiretaža: čišćenja granulacija oko zigomatičnog implantata , nekoliko korekcija režnja u ustima, operacija ciste gornje čeljusti....), te brojna neugodna previjanja, mijenjanja jodoform trake iz defekta, stalnija i skidanja cjevčica u uho. Sve je to uzeto u obzir, procijenjena je postoperativna bol za svaki op. zahvat, te dobivena navedena vrijednost Ovdje treba valorizirati bol vezanu za liječenje donorske regije (noge) od strane vještaka druge struke.

Bolovi slabijeg _intenziteta: Ukupno 6 mjeseci kontinuirano uglavnom vezeno za op. zahvate, povremeno oko 3 godine vezano za novonastale anatomske okolnosti koje otežavaju normalnu funkciju. Sporadično tegobe ima danas. Obrazloženje je isto kao I za bolove srednjeg intenziteta jer kod svakog op zahvata koji je tužitelj imao postoji bol srednjeg intenziteta u trajanju od 1-5 dana ovisno o zahvatu, nakon čega slijedi bol slabijeg intenziteta različitog trajanja, također ovisno o zahvatu.

U odnosu na smanjenje životnih aktivnosti vještak navodi kako je tužitelj imao privremeno smanjenje životnih aktivnosti u vidu dvoslike privremeno 5% (u nekim pozicijama) godinu dana, Oštećenje suznog aparata 5% (curenje sluza) privremeno godinu dana. Defekti u čeljusnom skeletu sa funkcionalnim smetnjama 20% do zatvaranja defekta Opturatorom oko 3 mjeseca, zatim slijedećih 6 mjeseci srednjeg stupanja 15% do rekonstrukcija "krovaskularnim režnjem, nakon toga ima traje smetnje lakog stupnja. Promjena oblika nosne piramide s oštećenjem disanja u lakom stupnju od 10%, u trajanju od godinu dana, do operacija nosa na ORL pri čemu su odstranjene priraslice. (10. 2014), nakon toga i danas ima traje smetnje od 5%.

Trajne posljedice koje tužitelj ima danas, tužitelj je zbog traume izgubio veliki dio tkiva na lijevoj strani gornje čeljusti što mu je predstavljalo najveći problem u liječenju koje je uključivalo razne zahvate da taj dio tkiva "vrati", a sa time i povrati normalna funkcija. Nakon operacije rekonstrukcije režnjem 21.7.2014.g. ima ograničeno otvaranje usta. Radi se režnju koji podrazumijeva da se dio tkiva seli sa jednog mjesta na tijelu na drugo mjesto gdje je potrebno. U ovom slučaju selila se kost-fibula i dio mekog tkiva sa potkoljenice u usta sa ciljem da se zatvori "rupa" koja je tu postojala. Usprkos korekcijama i redukcijama režnja (smanjivanje njegovog volumen), usta i danas minimalno otvara maksimalno 2,5 cm što iznosi 15%. Osim ograničenog otvaranja usta ima i funkcionalne smetnje lakog stupnja 5% zbog defekta u čeljusnom skeletu. Tužitelj i nakon uspješno izvedene rekonstrukcije defekta nema "idealnu" situaciju u ustima i riješen problem, već se napravilo "najbolje što se moglo u datim okolnostima". Treba napomenuti da je tužitelj imao komplikacije kirurškog zahvata na donorskom mjestu (na mjestu uzimanja režnja), u ovom slučaju na potkoljenici, te će posljedice koje zbog toga ima vještačiti traumatolog. Gubitak 6 stalnih zuba (zubi 21,22,23,25,26, 34) iznosi 6%. Zbog gubitka zuba i kosti bilo je potrebno ugraditi implantate u kost koja se preselila sa noge u usta. Bilo je potrebno ugraditi poseban vrlo dugački implantat (zigomatični") da bi se uopće mogla napraviti ikakva fiksna protetska rehabilitacija koje s ne može usporediti za protetskom rehabilitacijom (mostom) koji je fiksiran na vlastitim zubima. Također ima blagu promjenu oblika nosne piramide s oštećenjem disanja kroz nos u lakom stupnju 5% koja je također operativno rješavana ali je teža prohodnost i dalje prisutna zbog ožiljnjih priraslica. Trajnu posljedicu koju tužitelj ima je ispad osjeta u području lijeve polovice gornje usnice, gornjih zuba lijeve strane zbog oštećenja senzibilnog živca. Taj se ispad senzibiliteta očituje kao ,utrnutost" u tom području odnosno vrlo neugodna senzacije anesteziranosti kože i usnice(ne osjeća taj dio kod hranjenja, govora, brijanja, ljubljenja....). Ispad osjeta druge grane trigeminusa iznosi oko 2,5%. U odnosu na naruženost vještakinja navodi da postoji ožiljno deformirajuća oštećenja na licu praćena funkcionalnim smetnjama mekih tkiva srednje teškog stupnja 10 -15% bila su prisutna privremeno dok nije učinjena rekonstrukcija defekta i nakon toga nekoliko lipofilinga kojima se ispunilo područje nedostatka mekih tkiva lijevog obraza. Lipofiling (presađivanje masnog tkiva sa jednog mjesta na drugo) se u radi u "hieperkorekciji" dakle stavi se više masti nego što treba jer se dio masnih stanica izgubi (odumre), pa pacijenti nakon zahvata nekoliko tjedana izgledaju natečeni. Takve smetnje je tužitelj imao najmanje do 13.5.2015. kada se u nalazu navodi da je donji kapak otečen. Dakle prisutnost ožiljno deformirajućeg oštećenja na licu praćenog funkcionalnim smetnjama mekih tkiva srednje teškog stupnja bilo je od 24.10.2013. do najmanje 13.5.2015. što iznosi oko 19 mjeseci. Nakon toga su zaostale trajne ožiljno deformirajuće funkcionalne smetnje lakog do srednjeg stupnja 5-10%. Tužitelj danas ima vidljivu blažu asimetriju lijeve i desne polovice lica koja je njaijače izraženija u funkciji- mimici I vidljiva je trećim osobama. ZAKLJUČAK: Budući da se postoci ne zbrajaju jer se pojedina oštećenja preklapaju i ukupan zbroj bi često bio nerealan, te ti postoci predstavljaju samo "okvir za procjenu", treba na temelju navedeníh oštećenja postotaka donijeti individualnu procjenu. Smatra da se kod tužitelja preostala funkcionalna sposobnost može realizirati u većini dosadašnjih aktivnosti kao ranije ali skraćeno vrijeme jer je životno funkcioniranje smanjeno. Prilikom procijene osim karaktera samih povreda i sadašnjijeg kliničkog nalaza uzete su u obzir i ostale bitne činjenice koje poput dobi kod ozljede i profesije, iz svega navedenog smatra da su životne aktivnosti iz područja maksilofacijalne regije kod tužitelja trajno umanjene za 28-30 %.

U odnosu na tuđu pomoć i njegu , smatra da tužitelju nije trebala tuda pomoć i njega zbog povreda u domeni maksilofacijalne kirurgije, niti je bila potrebna pojačana ishrana. Tužitelj je definitivno imao ozbiljnih problema kod hranjenja jer mu je hrana kod gutanja prolazila kroz defekt u gornjoj čeljusti i vraćala se natrag kroz nos. To je sigurno bilo frustrirajuća situacija ali mu kod tog problema nikakva tuđa pomoć i njega ne bi pomogla .Zbog otežanog gutanja (zbog prisutnog defekta gornje čeljusti) hranio se uglavnom mekšom kašatom hranom. Ne radi se o nikakvoj posebnoj prehrani već o uobičajenim namirnicama koje se izmiksaju. Naravno da ipak treba voditi računa o tome koje namirnice su uopće prikladne za miksanje konzumaciju u polutekućem obliku. Takav izmijenjeni način ishrane bio je potreban oko 2,5 godine Direktna tuđa pomoć za uzimanjem hrane nije bila potrebna već je tužitelj sam mogao uzimati mekanu kašastu hranu. Smatra da je tužitelj sam mogao spremati takvu hranu i ne bih ulazila u materijalnu valorizaciju tog ,,dodatnog angažmana* oko pripreme hrane. Također ne bi ulazila u procjenu troškova takve prehrane i pripreme takve hrane. Radi se o uobičajenim namirnicama koje svakodnevno koristimo u prehrani.

Tužitelj u podnesku od 08. veljače 2021 iznosi primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke poglavito u dijelu procjene duljine trajanja jakih fizičkih bolova koji su vještaci ocijenili sa samo 5 dana što je neprihvatljivo, prema mišljenju tužitelja isti su trajali minimalno 50 dana s obzirom na vrstu i karakter ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju. Prigovara i ocjeni smanjenje opće životne aktivnosti, po tužitelju ona iznosi 60 %, trebalo je ocjene SOŽA-e svakog pojedinog vještaka zbrojiti jer je riječ o različitim oštećenjima tijela, organa i psihe tužitelja prigovara se i ocjeni naruženja kod vještaka dr. Cesarca, kao i navodu vještakinje maksiloifacijalne kirurgije da kod tužitelj u domeni njenog vještačenja nije bilo potrebe za tuđom pomoći i njegom i pojačanom ishranom.

Vještaci dr. Željko Cesarce, dr. Margita Belušić-Gobić i dr. Elizabeta Dadić- Hero prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja te očitovanja na primjedbe tužitelja, na ročištu održanom 27. siječnja 2022. navode kako je u ovome predmetu određeno je multidisciplinarno vještačenje po vještaku ( maksilofacionalne kirurgije ) vještaku psihijatrijske struke te vještaku ortopedu traumatologije. Stoga vještaci na navedenom ročištu daju konačni usklađeni nalaz i mišljenje te navode kako fizički bolovi jakog intenziteta su trajali 8-10 dana, fizički bolovi srednjeg intenziteta: 3-3,5 mjeseca, fizički bolovi slabijeg intenziteta: 7-8 mjeseci. Do razlike između prethodnog i ovog mišljena došlo je do nesuglasice između ocjene operativnog zahvata uzimanja režnja sa fibule koji umjetno rečeno zadire i u struku ortopeda traumatologa, ali prvenstveno u struku MFK obzirom da je zahvat izvršen u cilju rješavanja defekta nastalog na čeljusti što spada u domenu vještačenja MSK koji po tom pitanju može dati i dodatno pojašnjenje. Stavka straha po vještaku psihijatrijske struke ostaje ista . Naruženje lakog do srednjeg stupnja. Potreba tuđe pomoći: kroz ukupno 128 dana realizirano bolničkim liječenjem koje predstavlja stručni vid tuđe pomoći, kroz 1,5-2 mjeseca potreba tuže nestručne pomoći 3-4 sata dnevno, kroz 2 mjeseca potreba tuđe nestručne pomoći kroz 2 sata dnevno. Vezano uz ocjenu ove stavke evidentno je da je ista vezana uz vještačenje ortopeda traumatologa jer po mišljenju spec. MFK i spec. Psihijatra iz domene njihovog vještačenja nisu iziskivale tuđu pomoć. Pojačana ishrana ista se temelji na zaključnom nalazu MFK i trajala je 10-12 mjeseci u vidu dugotrajne konzumacije energetskih pripravaka koji su išli na račun HZZO-a, ali je konzumacija istih bila medicinski opravdana. Vezano za tu stavku vještaci ističu da je došlo do promjene iz objedinjenog nalaza na način da je bila potrebna energetski i proteinski pojačane prehrane u trajanju od 10 do 12 mjeseci što je dobivao u vidu gotovih pripravaka, a izmijenjena prehrana što znači miksana hrana i dalje bila potrebna 2-2.5 godine. Konačno umanjenje SOŽA-e odnosno ukupne životne aktivnosti usuglašavanje sva tri vještaka, a prema poznatim kriterijima zajedničke ocjene smatramo da je došlo do umanjenja sveukupne životne akti tužitelja u visokom brojčanom iskazu od 48-50%.

Vezano za ocjenu svih fizičkih bolova vještakinja Belušić-Gobić ističe da je naizgled maleni broj dana dodijeljenih na račun jako fizičkih bolova. Nedvojbeno je tužitelj imao impresivan broj operacija i to: 13 u općoj anesteziji, 18 u lokalnoj anesteziji, i 5 neugodnih zahvata bez anestezije. Kod tužitelja je stradao srednji dio lica, a koji dio u pravilu najčešće ne izaziva jake bolove. Naime jaki bolovi se pojavljuju kod frakture donje čeljusti. Uzrok tome da srednje lice ne boli jako je u tome što u tom području se nalazi izlazite infraobirtalnog živca koji je osjetni živac i kod takvih trauma nastrada, što ima posljedicu anesteziju ( ne osjećanje te regije ). Tužitelj i danas ima nedostatak djelomično neosjetljivost te regije, a što mu je ocjenjeno kod sože. Stoga ja cijenila jake bolove prvih nekoliko sati po stradavanju jer je došlo nedvojbeno do oštećenja mekih tkiva i posljedične otekline koja je izazivala jaku bol. To je cijenila do trenutka kada je tužitelj analgosediran, a što je trajalo slijedećih 10 dana. Nakon toga su slijedile operacije koje nisu bile toliko intenzivne odnosno bolne. Izvršena je korekcija bolova, ali zbog uzimanja fibule noge ( mišićni koštani režanj ), a koji bolovi nisu obračunati u prvom objedinjenom nalazu. Htjela bih napomenuti i da se tužitelj u podnesku poziva na uzimanje lijeka Haldol kojeg opisuje kao morfij, a što je netočno jer to nije morfij već je tužitelju taj lijek ordiniran zbog psihomotornog nemira. Iz tog razloga je tužitelj bio i vezan za krevet. Tužitelju su bolovi kupirani Lekadolom odnosno lijekovima za blaže i srednje bolove. I sam tužitelj je u svom objektivom iskazu meni izjavio da bol nije osjećao prve dane, da ga je postoperativno bolilo jedan dan, da je bol je popustila na jednu tabletu Lekadola, da bol cijelo vrijeme nije dominantan simptom nego neugodno zatezanje u obrazu.

Vještakinja dr. Dadić Hero navodi da kroz vrijeme sedacije pacijent ne trpi niti bol niti strah, a Haldol je uobičajen lijek koji psihijatri prepisuju kod ljudi koji su operirani, a imaju psihomotorni nemir. Haldol nije anksidiotik koji izaziva ovisnost. Dakle taj lijek ne izaziva ovisnost da bi imao takve apstinencijske simptome u Talasoterapiji kako tužitelj navodi. Inače nespavanje kako tužitelj navodi u Talasoterapiji trebao se kupirati sa lijekom za spavanje odnosno hipnotikom. Inače A sam po sebi psihomotorno usporava. Vještaci navode da je tužitelj 7 puta operiran na MKF kirurgiji, 1 put na ORL, i 4 puta je imao zahvate na traumatologiji s time da ti zahvati ne spadaju pod operaciju. Sve su te operacije i zahvati valorizirani za izradu nalaza pa i bolova. Dakle u prvom objedinjenom nalazu od 12.11.2020. nisu bili uračunati bolovi vezani u rekonstrukcijskom zahvatu uzimanja koštano mišićnog režnja sa lijeve potkoljenice, ali zahvat nije učinjen zbog traume, nego je zahvat učinjen u cilju rješavanja problematike MFK. Stoga su sada u korigiranom nalazu bolovi povećani. Dakle vezano za ozljede iz domene MFK tužitelj je pretrpio jake bolove samo nekoliko sati zbog traume u području lica, dok je nekoliko dana trpio jake bolove zbog uzimanja mikrovaskularnog režnja s noge.

U odnosu na ocjenu SOŽA-e navode kako je svaki vještak dužan u sklopu svog stručnog znanja i valorizacije posljedica voditi računa da unutar istih ne bude zbrajanja jer bi to dovelo do ocjene koja bi premašivala ili gubitak organa ili potpunu ukočenost organa. Ta umanjena unutar pojedine struke su minimalna. S druge strane prilikom donošenja ukupne umanjena sože postoje načelo izbjegavanja matematičkog zbrajanja jer se pri donošenju mora voditi računa o funkcionalnosti osobe. Tužitelj je visoko funkcionalna osoba. Vještakinja dr. Belušić navodi da je kod ocjene fizičkih bolova uzet u obzir postupak brušenja zubi. Taj postupak je svakako neugodan, ali ne izaziva jake bolove već lake, a što je valoriziralo. Kao što je i gubitak 6 stalnih zubi također valorizirano uz funkcionalne smetnje lakog stupnja čeljusnog skeleta. Vještak dr. Dadić-Hero navodi kako je tužitelj nakon zaključenja bolovanja sa psihičke strane bio je funkcionalan i obnašao zahtjevnu nastavničku odnosno profesorsku ulogu na fakultetu. Kod naruženja su ocijenili i ožiljke na nozi tužitelja, te se usuglašavaju da je ukupno naruženje srednjeg stupnja i to samo ponekad vidljivo trećim osobama.

U pogledu završetka liječenja vještak dr. Željko Cesarec u podnesku od 14.03.2024. navodi kako je vezano za njegovu domenu vještačenja liječenje tužitelja završilo 16. lipnja 2015. od kada datira medicinski dokumenta vezan za domenu njegovog vještačenja.

Vještak dr. Dadić-Hero u podnesku od 17. ožujka 2024. navodi kako je mišljenja da je liječenje tužitelja s psihijatrijske strane završilo onog trenutka kada postaje radno sposoban za odgovoran posao-sveučilišni profesor, dakle u trenutku povratka na radno mjesto.

Vještak Margita Belušić-Gobić u podnesku od 29. svibnja 2025. navodi kako je miljenja da je liječenje tužitelja završilo postavljanjem protetskog rada -zuba od strane stomatologa otprilike unutar godine dana od postavljanja zigomatičnih implantata koji su postavljeni u rujnu 2015., kako u spisu nema nalaz postavljanja protetskog rada od strane stomatologa ali taj datum nije kasnije od prosinca 2016.

Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka dr. Željka Cesarca, dr. Elizabete Dadić- Hero i dr. Margite Belušić-Gobić cijeni objektivnim i napravljenim sukladno pravilima struke, vještaci su u potpunosti odgovorili na zadaću suda te otklonili sve primjedbe tužitelja u usmenom obrazlaganju nalaza i mišljenja.

Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi brigu o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Uzimajući u obzir objedinjeni nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke glede kvalifikatorne okolnosti fizičke boli ovaj sud nalazi da tužitelju pripada iznos od 20.000,00 EUR, uzimajući u obzir duljinu i intenzitet bolova, posebice uzimajući u obzir da je tužitelj bolove jakog intenziteta trpio čak 10 dana, zatim bolove srednjeg intenziteta u trajanju do 3,5 mjeseca te bolove slabog intenziteta u trajanju od 7 do 8 mjeseci tijekom cijelog trajanja liječenja, posebice uvažavajući činjenicu da je tužitelj bio podvrgnut brojnim operativnim zahvatima kako iz domene neurokirurgije tako i iz domene maksilofacijane kirurgije, ukupno čak 13 u općoj anesteziji, 18 u lokalnoj anesteziji, i 5 neugodnih zahvata bez anestezije nakon kojih zahvata je slijedio period oporavka, početno opterećenja aktivacije ozlijeđene regije, provođenje fizikalnih terapija, sve neugodnosti tijekom liječenja i slično.

Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka glede kvalifikatorne okolnosti straha ovaj sud nalazi da tužitelju s navedene kvalifikatorne okolnosti pripada iznos od 15.000,00 EUR, uzimajući u obzir duljinu i intenzitet istog, posebice da je sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao od buđenja u JIL-u 8. dana nakon štetnog događaja pa do odlaska na liječenje u Thalassoterapiju Opatija 18.11.2013. dana vezano uz spoznaju o težini ozljeda te potrebu daljnjih operativnih zahvata i postupke oko istog kao i samu dinamiku nastanka prometne nezgode. Strah slabijeg intenziteta koji je trajao sve do završetka bolovanja u veljači 2016. kao vremenski period zabrinutosti za zdravlje. Valja uzeti u obzir i činjenicu da je strah koji je tužitelj trpio po saznanju za ozbiljnost povreda koje je zadobio u ovom štetnom događaju koje su kao i lokaciji istih ozbiljne i odnose se na vratnu kralježnica, LS kralježnica, prsni koš, gubitak 6 trajna zuba, ozljeda čeljusti i nepca, nemogućnost konzumiranja krute hrane u jednom periodu liječenja, otežan govor, a tužitelje je po zanimanju sveučilišni profesor, kao i posljedica po sanaciji ozljeda koje će trpjeti, bio dug i kontinuiran, bio je neizvjestan uspjeh zahvata iz domene maksilofacijalne kirurgije, naime tužitelj je zbog traume izgubio veliki dio tkiva na lijevoj strani gornje čeljusti što mu je predstavljalo najveći problem liječenju koje je uključivalo razne zahvate da se taj dio tkiva "vrati", a sa time i povrati normalna funkcija no unatoč tome ograničen je u otvaranju usta što je sve sud uzeo u obzir.

U pogledu smanjenja opće životne aktivnosti koja se kod tužitelja očituje u omjeru od 48-50 % i to vezano za ozljedu C7 kralješka-prijelom trnastog-spinoznog nastavka zbog koje su nastale razvoj cervikocefalnog sindroma sa povremenim glavoboljama zatiljnog tipa, povremene vrtoglavice, redukcija VK srednjeg stupnja, te promjena pripadajuće muskulature, što sve otežava obavljanje onih radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom nešto dužeg funkcijsko-fizičkog opterećenja VK u smislu dužeg boravka glave i vrata u tzv prisilnim položajima ( rad na kompjuteru i sl), naglijih kretnji (vožnja auta) i sl., što se može manifestirati unutar obavljanja profesionalnih aktivnosti, ali i određenih aktivnosti svakodnevnog života u i oko kućanstva, te upražnjavanja određenih sportsko-rekreacijskih aktivnosti primjerenih kronološkoj dobi tužitelja, ozljeda slabinske kralježnice ograničava pokrete u lakom stupnju a posljedice iste otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti koje iziskuju dizanje i nošenje tereta, duže vremenski boravak u prignutom položaju, nagle kretnje i promjene položaja i slično, problem sa desnom potkoljenicom nakon komplikacije vezano za rekonstrukciju ozljede gornje čeljusti, utječe na ograničenost kretnji , opsežan vulnerabilan ožiljak, bolnost pri kontaktu promjeni vremena nadalje vezano za domenu maksilofacijalnog kirurga, tužitelj usprkos korekcijama i redukcijama režnja (smanjivanje njegovog volumen), usta i danas minimalno otvara maksimalno 2,5 cm , osim ograničenog otvaranja usta ima i funkcionalne smetnje lakog stupnja zbog defekta u čeljusnom skeletu. Tužitelj i nakon uspješno izvedene rekonstrukcije defekta nema "idealnu" situaciju u ustima i riješen problem, već se napravilo "najbolje što se moglo u datim okolnostima". Gubitak 6 stalnih zuba (zubi 21,22,23,25,26, 34) g gubitka zuba i kosti bilo je potrebno ugraditi implantate u kost koja se preselila sa noge u usta. Bilo je potrebno ugraditi poseban vrlo dugački implantat (zigomatični") da bi se uopće mogla napraviti ikakva fiksna protetska rehabilitacija koje s ne može usporediti za protetskom rehabilitacijom (mostom) koji je fiksiran na vlastitim zubima. Također ima blagu promjenu oblika nosne piramide s oštećenjem disanja kroz nos koja je također operativno rješavana ali je teža prohodnost i dalje prisutna zbog ožiljnjih priraslica. Trajnu posljedicu koju tužitelj ima je ispad osjeta u području lijeve polovice gornje usnice, gornjih zuba lijeve strane zbog oštećenja senzibilnog živca. Taj se ispad senzibiliteta očituje kao,utrnutost" u tom području odnosno vrlo neugodna senzacije anesteziranosti kože i usnice(ne osjeća taj dio kod hranjenja, govora, brijanja, ljubljenja....). Ispad osjeta druge grane trigeminusa, te iz domene vještaka psihijatrijske struke koji je utvrdio da tužitelj boluje od PTSP-a uz depresivnu epizodu, uzimajući u obzir da je u vrijem ozljeđivanja tužitelj bio zaposlen ako sveučilišni profesor, radno i socijalno aktivan, uspješan, tužitelj sada izbjegava druženja, ne veseli se kao prije, ne pjeva, ne upražnjava hobije-odlazak u teretanu, loše spava, košmaran san pa tužitelju s te kvalifikatorne okolnosti pripada pripada iznos od ukupno 35.000,00 EUR.

Glede kvalifikatorne okolnosti naruženja, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka, ovaj sud smatra da tužitelju s navedene kvalifikatorne okolnosti pripada iznos od 10.000,00 eur, vještaci suglasno navode kako se radi o nagrđenju srednjeg stupnja koje je ponekad vidljivo trećim osobama, a očituje se vidljivom ožiljku na desnoj potkoljenici koji je opsežan dugačak čak 31 cm, prvi dio ožiljka dugačak je 16 cm,a drugi 17 širom 7 cm, izrazito uočljiv, vulnerabilan, sa atrofičnim kožnim pokrivačem kao i trajne ožiljno deformirajuće funkcionalne smetnje, zatim vidljivu blažu asimetriju lijeve i desne polovice lica koja je najjače izraženija u funkciji- mimici i vidljiva je trećim osobama, kao i privremena prisutnost ožiljno deformirajućeg oštećenja na licu praćenog funkcionalnim smetnjama mekih tkiva srednje teškog stupnja koje je kod tužitelja bilo prisutno od 24.10. 2013. do najmanje 13.5. 2015. što iznosi oko 19 mjeseci dok nije učinjena rekonstrukcija defekta i nakon toga nekoliko lipofilinga kojima se ispunilo područje nedostatka mekih tkiva lijevog obraza. Iako se radi o nagrđenju srednjeg stupnja po vještacima uočljivo trećima ponekad, valja uzeti u obzir da je tužitelj gotovo cijeli svoj radni vijek bio sveučilišni profesor, predavač na raznim seminarima i konferencijama, nakon završetka bolovanja vratio se na predavanja te su studenti, kolege profesori, prijatelji i poznanicu uočili promjene na licu tužitelja u svakodnevnoj komunikaciji poglavito u odnosu na naruženje simetrije lijeve i desne polovice lica i problem u funkciji mimike lica.

Dakle, tužitelju sveukupno na ime naknade nematerijalne štete pripada iznos od 80.000,00 EUR, no isto valja umanjiti za 20% s obzirom da za taj postotak tuženik ne odgovora za štetu tužitelju pa mu pripada iznos od 64.000,00 EUR, dok je neosnovan preostali dio zahtjeva u visini do 106.179,24 EUR .

Kod dosuđenja visine neimovinska štete sud se vodio odredbom čl. 1100 ZOO-a te orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH iz 2020. kao i inflacijom koja je u narednih 5 godina uslijedila.

Člankom 1095. st. 1. ZOO-a je propisano da tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove u vezi s time, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

U odnosu na tuđu pomoć i njegu, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka, koji je naveo kako potrebna 3-4 sata dnevno 1,5 do 2 mjeseca ( prva faza boravka u kućnoj njezi nakon bolničkog liječenja sa potrebom korištenja imobilizacije prvenstveno za VK, te rasterećenja ), ista se odnosi na određene svakodnevne, nešto zahtijevanije kućanske aktivnosti, cjelovito obavljanje osobne higijene, obuvanje, oblačenje, potrebu prijevoza u tom periodu i sl., kroz narednih cca 2 mj potreba tuđe nestručne pomoći reducirana je na cca 2 sata dnevno (odstranjenje imobilizacija, slobodnij režim). te uzimajući u obzir cijenu sata pružanje nestručne tuđe pomoć i njege u iznosu od 6 eur po satu (čl. 223. ZPP-a slobodna ocjena dokaza), ovaj sud smatra da bi s navedene imovinske štete tužitelju pripadao sveukupno iznos od 2.160 EUR, no isto valja umanjiti za 20% s obzirom da za taj postotak tuženik ne odgovora za štetu tužitelju pa mu pripada iznos od 1.728,00 eur dok je neosnovan preostali dio zahtjeva do zatraženih 13.272,28 EUR koji je izuzetno visoko postavljen te tužitelj ničim nije dokazao da bi mu bila potreban tuđa pomoć i njega u dužem trajanju i većem obujmu od onog što je vještak procijenio .

U odnosu na pojačanu ishranu vještaci navode kako ona tužitelju nije bila potrebna, te da je tužitelj na teret HZZO konzumirao određene gotove pripravke energetski i proteinski pojačani, te da je zbog otežanog gutanja (zbog prisutnog defekta gornje čeljusti) hranio se uglavnom mekšom kašatom hranom te da se stoga ne radi o nikakvoj posebnoj prehrani već o uobičajenim namirnicama koje se izmiksaju,a koji izmijenjeni način ishrane bio je potreban oko 2,5 godine, te zahtjevao dodatni angažman tužitelja, a i sam tužitelj u iskazu navodi kako posebnih troškova vezano za pojačanu ishranu nije imao. Stoga ovaj sud u cijelosti odbija zahtjeva za naknadom troška u visu pojačane prehrane u visini od 3. 981,68 EUR

U odnosu na imovinsku štetu troškove liječenja koje tužitelj potražuje ukupno u iznosu od 23.890,10 EUR, od čega iznos od ukupno 12.922,04 EUR otpada na troškove liječenja prema računima koji prileže spisu (u iznosima:- 456,57 EUR 1.807,21 EUR, 73,00 EUR, 106,18 EUR, 66,36 EUR, 132,72 EUR, 159,27 EUR, 1.862,06 EUR, 106,18 EUR, 2.038,12 EUR, 6.114,37 EUR ) valja navesti kako je vještak maksilofacijalne kirurgije opravdala dio navedenih računa i to račun na iznos od 1.807,21 EUR/13.616,00 kn izdan 29.01.2014- račun za protetski rad-str 267 spisa, račun X dent CDCT obje čeljusti 106,18 EUR/800 kn od 21.10.24 str-269 ne postoji takav uređaj u bolnici,a iznos od 1.862,06 EUR /14.029,68 kn od 17.09.2015. - str 275 , iznos od 106,18 EUR od 4.0.2016 račun X dent CDCT obje čeljusti str-276 ne postoji takav uređaj u bolnici, račun Dentex all on privremeni 2.038,12 EUR /15.356,00 kn od 24.04.2016. medicinski opravdan i račun Dentex all on 4 trajni iznos od 6.114,37 EUR/46.068,00 kn od 29.07.2016. kao i račun na iznos od 525,00 EUR od 16.06.24 3D model lubanje-list 279 spisa kao medicinski opravdane račune , svi priloženi računi koji imaju veze sa protetskom rehabilitacijom medicinski opravdani jer se kod tužitelja radilo o vrlo specifičnoj situaciju koju je bilo vrlo teško protetski riješiti, tako da je i ovo sadašnje rješenje bio ,pokušaj", a ne rutinski postupak koji se može izvesti kod svakog stomatologa srećom uspješan pokušaj. Smatra da pregledi u privatnim specijalističkim ordinacijama nisu bili potrebni jer je tužitelj ili već bio pregledan i pod tretmanom iste specijalizacije unutar sustava HZZO ili se radilo o kozmetskim tretmanima koji nemaju direktne veze za ovom traumom (ukupno u visini od 362,92 EUR). Stoga je uvažavajući nalaz vještaka tužitelju na ime troškova liječenja valjalo priznati 12.559,12 EUR , no istu umanjiti za 20 % pa tužitelju pripada 10.047,30 EUR. Valja navesti da iako je tužitelj osigurana osoba kod HZZO- ovi pregledi za koje se troškovi liječenja priznaju nisu se mogli obaviti u ustanovama čije liječenje pokriva HZZ- već je iste morao obaviti privatno i trošak pregleda platiti sam, sve kako je vještak u svom nalazu objasnila.

Tužitelj ukupno na ime preostalih troškova puta i liječenja potražuje 10.986,06 EUR ( 23.891,10 EUR-12.992,04 eur).

Ostali troškovi liječenja odnose na trošak boravka tužitelja u objektu Dubrava Opatija u periodu od 18.11.13. do 04.12.2013. ukupno 16 dana po 215 kn odnosno ukupno 3.440,00 kn (str 266) , dakle u periodu kada je bio upućen na liječenje u Thalasoterapiju u Opatiji , navedeni trošak po mišljenju suda je u cijelosti opravdan jer tužitelj je boravio u Thalasoterapiji 20-tak dana nakon štetnog događaja u kojem periodu je realizirana stacionirana fizikalna terapija, stoga tužitelju pripada iznos od 456,57 EUR ni isti jer valjalo umanjiti za 20% pa tužitelju na ime tog troška pripada 365,27 EUR.

U odnosu na troškove puta tužitelj je uložio u spis na str 282-299 spisa niz računa plaćenih troškova cestarine i goriva u razdoblju od ožujka 2014. zaključno sa travnjem 2015. za putovanja u Zagreb na preglede u KB Dubrava kod maksilofacijalnog kirurga na koje preglede je upućen od strane maksilofacijslnog kirurga KBC Rijeka. Vještak je navela kako smatra da je trošak putovanja na relaciji Rijeka (Kraljevica)-Zagreb-Rijeka(Kraljevica) u KB Dubrava, opravdan za svaki datum za koji postoji pisani specijalistički nalaz ili otpusno pismo i to pregled 19.3.2014, hospitalizacija 18.7. -9.8.2014., pregled 17.9.2014., pregled 15.10.2014., hospitalizacija 29.1.-3.2. 2015., pregled 8.4.2015., hospitalizacija 19.4 do 24.4. 2015., pregled 13.5. 2015 i pregled 10.5.2017. pa stoga to s osnova troškova puta tužitelju pripada iznos od 1.200 EUR, slobodnom ocjenom dokaza no isto valja umanjiti za 20% s obzirom da za taj postotak tuženik ne odgovara za štetu tužitelju pa mu pripada iznos od 960,00 EUR.

Točno je da na teret HZZO tužitelj je imao pravo na naknadu troškova prijevoza jer je od strane maksilofacijalnog kirurga KBC Rijeka upućen ne pregled i hospitalizaciju u KB Dubrava, no prema pravilima o naknadi troškova HZZO-a ista se naknađuje u visini od 0,11 EUR po prijeđenom kilometru za najkraću relaciju cestovnog prometa, što nije realni nastali troška tužitelja .

Preostali dio zatraženih troškova puta i liječenja do 10.986,06 EUR, osim naprijed dosuđenih, tužitelj nije ničim dokumentirao niti pojasnio na što bi se isti odnose i zašto pak tako veliki iznos pa je taj preostali dio zahtjeva valjalo odbiti .

Nadalje spisu prileži i račun vučne službe za odvoz tužiteljevog vozila s mjesta štetnog događaja 24.10.2013., no tužbenim zahtjevom isti iznos nije tražen, također postoji i račun za rent a car za najam vozila, no tužbenim zahtjevom niti taj iznos nije tražen.

Tužitelj potražuje i naknadu za uništene stvari i to za odjelu, košulju i cipele u iznosu od 398,17 EUR koje su u štetnom događaju uništene u cijelosti uzimajući u obzir samu dinamiku nastanka štetnog događaja, slobodnom ocjenom dokaza tužitelju dosuđuje iznos od 300,00 EUR, no isto valja umanjiti za 20% s obzirom da za taj postotak tuženik ne odgovara za štetu tužitelju pa mu pripada iznos od 240,00 EUR.

U odnosu na izgubljenu zaradu tužitelj istu potražuje u periodu bolovanja dakle od 24. listopada 2013. do 24. veljače 2016. Prilikom izračuna izgubljene zarade uzeta je u obzir naknada koju je za vrijeme bolovanja tužitelj primao, u utuženom razdoblju, plaća koju je ostvarivao kod poslodavca Sveučilište u Rijeci, Tehnički fakultet, 6 mjeseci prije štetnog događaja te plaće radnika komparanata izvan. prof. FH i red. prof CH koji su u utuženom razdoblju radili na istom radnom mjestu kao i tužitelj u zvanju redovnog profesora, trajno zvanje -predstojnik zavoda.

Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Dijane Tomljanović-Butković od 07. veljače 2025. u razdoblju od 24.10.2013. - **.**.2016. godine, IH je proveo na bolovanju ukupno 4880 sati, te je u navedenom vremenskom periodu ostvario primitke na ime bolovanja na teret poslodavca i na ime naknade bolovanja na teret HZZO-a u sveukupnom iznosu od 311.051,94 kn /41.283,69 € (tab. 1.i 2.). Komparant IP je u razdoblju od 24.10.2013. do 24.02.2016. ostvario neto primanja (neto plaću) u iznosu od 422.323,54 kn /56.051,97 € (uz korekcije na ime staža i osobnog odbitka) (tab.3. i 4.). Komparant HP je u razdoblju od 24.10.2013. do 24.02.2016. ostvario neto primanja (neto plaću) u iznosu od 299.514,07 kn /39.752,35 € (uz izvršene korekcije temeljem radnog staža i osobnog odbitka) (tab.5. i 6.).

U razdoblju od 24.10.2013. do 24.02.2016. prosječno isplaćena neto plaća dvojice komparanata (uz izvršene korekcije) iznosi 47.902,16 € (tab.7.) U razdoblju od 24.10.2013. do 24.10.2016. godine ukupna razlika između naknade plaće zbog bolovanja koju je tužitelj primio u odnosu na prosječno isplaćenu neto plaću dvojice komparanata koji su bili zaposleni na sličnom radnom mjestu kao i tužitelj kod poslodavca Tehnički fakultet, Sveučilište u Rijeci, sveukupno iznosi 6.618,47 € (tab.8., st.3.). Po prijedlogu umješača iz podneska od 17.02.2025. vještak je u dopuni nalaza i mišljenja od 20. veljače 2025. prikazala j pojedinačne iznose izgubljene zarade iskazane po mjesecima za utuženo razdoblje.

Stranke nisu istakle primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te sud nalaz i mišljenje vještakinje financijske struke Dijane Tomljanović Butković prihvaća u cijelosti kao objektivan te izrađen sukladno pravilima struke.

Tužitelj je potraživanje izgubljene zarade konačno precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještakinje podneskom od 14. ožujka 2025. te potražuje iznos od 6.618,47 EUR u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je to vještak izračunala.

Stoga na ime izgubljene zarade tužitelja u periodu bolovanja od 24. listopada 2013 do 31. siječnja 2016. tužitelju pripada iznos od ukupno 6.618,47 EUR, no isti ukupna iznos kao i pojedinačne mjesečne iznose valjalo je umanjiti za 20% u kojem omjeru tuženik ne odgovara za štetu tužitelju, pa je u konačnici tužitelju valjalo dosuditi 5.294,78 EUR u pojedinačnim mjesečnim iznosima kako je to navedeno u točki I izreke odluke, dok je neosnovan preostali dio tog zahtjeva pa je odlučeno kao u točki 3 izreke ove presude.

Stoga tužitelju sveukupno na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 82.635,35 EUR, dok je neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u visini od 72.228,59 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke odluke.

Na dosuđeni iznos koji obuhvaća neimovinsku štetu tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od 01. prosinca 2016. kao najkasnijeg dana konačnog završetka liječenja tužitelja po vještaku maksilofacijalne kirurgije (vještak psihijatar navodi da je iz njezine sfere vještačenja liječenje tužitelja završilo završetkom bolovanja-veljača 2016., dok vještak traumatolog navodi da bi iz njegove sfere vještačenja to bio lipanj 2015.) , a sve prema odredbi čl. 1085., 1086., 1103. ZOO-a. Tužitelj neosnovano na naknadu neimovinske štetu i imovinsku šteta s osnova tuđe pomoći i njege, troškove putovanje i uništenih stvari potražuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva točnije od 09. travnja 2014. sve to iz razloga jer liječenje tužitelja trajalo cijelu 2014., 2015. i gotovo cijelu 2016. pa tek završetkom njegovog liječenja poznate su ukupne posljedice koje tužitelj trpi iz ovog štetnog događaja.

U odnosu pak na potraživanje s osnova tuđe pomoći i njege, troškove putovanja i uništenih stvari tužitelj kamatu može potraživati tek od presuđenja po čl. 1086 ZOO-a jer se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti koja čiju visinu sud utvrđuje u trenutku dosuđenja, to sve iz razloga jer se na ovdje tuženika ne može primjenjivati odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu jer tuženik nije osiguravajuće društvo to je valjalo istog primijeniti, pa je odlučeno kao u točki I. i II. izreke odluke.

U odnosu na dokumentirane račune boravka u pansionu Dubrava i račune koje se odnose na liječenje tužitelja a koji su priznati zatezna kamata je dosuđena kako je to tužitelj i tražio od dana nakon izdavanja istih jer tada tužitelju nastaje šteta, a tuženik zapada u zakašnjenje.

Na dosuđene iznose izgubljene zarade tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana isplate plaće kao je isplaćena radnicima komparantima za prethodni mjesec kako je to tužitelj i tražio pozivom na odredbu čl. 29.s t.1 i 2 ZOO.-a jer tada tuženik zapada u zakašnjenje.

Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

Ostale navode parničnih stranaka kao i ostalu dokumentaciju uloženu u spis ( presude Trgovačkog suda u Rijeci, nalaze i mišljenja iz ostalim postupka vezano za predmetnu prometnu nezgodu) ovaj sud nije posebno obrazlagao budući nije važna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnim troškovima tužitelji temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a pa uzimajući u obzir da je tužitelj u ovome sporu uspio u odnosu na osnov u omjeru od 80%, a u odnosu na visinu 54 %, dakle ukupno 67% dok je uspjeh tuženika u odnosu na osnov 20%, a u odnosu na visinu 46%, dakle 33% te oduzimajući postotak tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u ovome sporu od postotka tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, dolazi se do postotka od 34%.

Tužitelju zastupanom po punomoćniku je valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 1192 (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 1192b (Tbr. 28.), za sastav podneska od 07.12.2016., 23.05.2017, 20.09.2017 i 22.11.2019 svaki u visini od po 1192 bodova (Tbr 8 toč.1-najviše 4 takva podneska tijekom postupka), za sastav podnesaka od 11.4.2018., 18.05.2018., 23.05.2018., 10.04.2019., 17.02.2020., 17.08.2020. 29.12.2020., 08.02.2021., 24.02.2022, 05.02.2024., 25.10.2024., 14.03.2025., 09.05. 2025. i 23.05.2025. svaki u visini od po 596 bodova ( Tbr 8 toč.2) , za sastav podneska od 20.09.2017., 11.09.2020. 16.12.2020.i 17.05.2021., u visini od 25 bodova ( Tbr 8 toč.3) te za pristup na ročišta održana 19.06.2017., 20.09.2017., 15.11.2017., 24.01.2018., 20.03.2018., 22.05.2018., 16.07.2018., 03.05.2019., 10.02.2020., 25.06.2020., 01.12.2021., 27.01.2022., 11.03.2024., 12.05.2025 i 10.07.2025. svaki u visini od po 1192 bodova ( Tbr 9 toč1), vrijednost boda 2 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a, a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što sveukupno iznosi 82.290,00 EUR, no, navedeni trošak je tužiteljici valjalo odmjeriti u omjeru od 34%, dakle, u iznosu od 27.978,60 EUR.

Tužitelj međutim bez umanjivanja naprijed utvrđenog postotka, pripada trošak očevida na licu mjesta i prometnog vještačenja u visini od 527,28 EUR /3.972,80 kn, medicinskih vještačenja i pribave zdravstvenog kartona u visini od 1.304,80 EUR /9.831,00 kn kao i trošak financijskog vještačenja u visini od 500 EUR budući su bili nužni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, zatim trošak svjedoka PH u visini od 58,66 EUR/ 442,00 kn kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i na presudu u iznosu od 663,61 EUR. Stoga tužitelju na ima naknade troškova pripada iznos od ukupno 31.696,56 EUR.

Na dosuđeni iznos temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedeno odlučeno ja kao u točki III. izreke odluke.

U Rijeci 6. studenog 2025.

S u d a c

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun umješača