REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3528/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DB iz [adresa]. 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ivana Šuti, odvjetnica u Zagrebu, Jordanovac 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi prava na razmjerni dio invalidske mirovine, 6. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-03/03231532055, URBROJ: 341-99-06/2- 23-1616, broj spisa: 698199 od 12. lipnja 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/03231532055, URBROJ: 341-25-06/2-22-95896, broj spisa: 1055674 od 14. ožujka 2023.

III. Tužiteljici se priznaje pravo na razmjerni dio invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog bolešću, počevši od 7. ožujka 2023., uz obvezu kontrolnog pregleda najkasnije do 12. srpnja 2027.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa razmjernog dijela invalidske mirovine i početku isplate.

V. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.850,00 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto pedeset eura).

VI. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/23-03/03231532055, URBROJ: 341-99-06/2-23-1616, broj spisa: 698199 od 12. lipnja 2023., odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/03231532055, URBROJ: 341-25-06/2- 22-95896, broj spisa: 1055674 od 14. ožujka 2023., kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako tuženik razloge donošenja pobijanog rješenja svodi doslovce na jednu rečenicu, kojom potpuno pogrešno i neosnovano zaključuje kako kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, bez da se i u jednom dijelu osvrće na žalbene navode, posebice na navod da tužitejica uopće ne može raditi poslove za koje je osposobljena, kako trpi velike bolove, a uslijed čega nikako ne može obavljati poslove pomoćne medicinske sestre. Ističe kako ni tijelo prvog, a niti tijelo drugog stupnja medicinskog vještačenja nisu izvršili pregled tužiteljice niti su je uopće pozvali kako bi je vještaci pregledali te utvrdili njeno pravo zdravstveno stanje. Tužiteljica nadalje obrazlaže kako se uslijed bolesti nalazila na bolovanju već više od tri godine, odnosno koristila je bolovanje do trenutka dok joj u Njemačkoj nije priznato pravo na invalidsku mirovinu. Napominje kako su poslovi pomoćne medicinske sestre, za koje je osposobljena, teški poslovi, za obavljanje kojih je dok je radila u bolnici prelazila preko 20 km dnevno u krugu bolnice noseći krv u sale. Opisuje da je oboljela od reumatskog artritisa, migrene, bolesti srca, sve prema dokumentaciji koju je Republika Njemačka dostavila tuženiku, a uslijed čega nije u mogućnosti obavljati poslove za koje je osposobljena. Zbog navedenih stanja, tužiteljica provodi konstantno liječenje, a koje je samo simptomatsko (odlazi neurologu, psihijatru te na terapije za artritis), odnosno u svrhu ublažavanja boli, dok pravog izlječenja nema. Upravo iz navedenog razloga, Republika Njemačka je tužiteljici priznala pravo na invalidsku mirovinu priznajući joj pravo na 60 % invaliditeta te joj je najprije od 1. srpnja 2021. priznato pravo na pola invalidske mirovine, a od 1. siječnja 2022. pa do ispunjavanja uvjeta za starosnu mirovinu, puna invalidska mirovina. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, s obzirom da kod tužiteljice ne postoji uvjet invalidnosti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 39. stavka 3. i 4. ZOMO tj. ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost prema članku 39. stavku 1. i 2. ZOMO, zbog čega ne postoji ni uvjet za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema navršenom mirovinskom stažu ostvarenom u Republici Hrvatskoj, jer je prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 878262 od 7. ožujka 2023. utvrđeno da kod nje ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Tuženik obrazlaže kako je u povodu žalbe pribavljeno mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 910068 od 2. lipnja 2023., u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Tuženik ističe kako nalaz i mišljenje tijela vještačenja iz inozemstva ne obavezuje domaćeg vještaka u pogledu utvrđivanja invalidnosti u hrvatskom mirovinskom osiguranju. Naime, svaka država primjenjuje vlastiti sustav ostvarivanja prava na davanja na temelju invalidnosti, pa tako primjenjuje i vlastitu definiciju invalidnosti, koja sadržava zakonske i medicinske kriterije koji su svojstveni njezinom sustavu socijalne sigurnosti, tržištu rada i drugim elementima koji se pri definiranju invalidnosti uzimaju u obzir. Kod rješavanja zahtjeva za invalidsku mirovinu primjenom EU propisa treba se pred nadležnim tijelom vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrditi postoji li kod osiguranika smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti prema propisima i kriterijima koji se primjenjuju u hrvatskom mirovinskom osiguranju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo vještačenje po ovlaštenoj sudskoj vještakinji medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić.

6. Osporeno rješenje doneseno je na temelju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 910068 od 2. lipnja 2023. u obrazloženju kojeg je navedeno: „Vijeće vještaka je 07.03.2022. utvrdilo da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Rođena **.**.1963., po zanimanju KV prodavač, osposobljena za pomoćnu medicinsku sestru, u RH ostvarila 3 godine, 4 mjeseca i 25 dana mirovinskog staža na poslovima radnika, u SR Njemačkoj 31 godinu i 6 mjeseci. Inozemni nositelj osiguranja priznao je pravo na invalidsku mirovinu od 01.07.2021. Vještači se na osnovu detaljnog medicinskog izvješća E213/DE od 04.02.2022. Prema dokumentaciji od 2014. liječi se pod dijagnozom reumatoidnog artritisa, recentno bez znakova akutne upale, pokretljivost svih velikih zglobova primjerena dobi osiguranice, obje šake još uvijek dobro očuvane funkcije, pokreti kralježnice reducirani u srednjim amplitudama radiološki bez znakova mijelopatije. Liječenje započeto pulsnom terapijom kortikosteroida, dalje nastavljeno specifičnom terapijom, a potom preporučena biološka terapija koju nije uzimala. Uz navedeno migrenozne glavobolje i depresivne smetnje neurotske razine koje nisu zahtijevale hospitalizaciju. Trenutno se žali se na bolnost u području desnog kuka koja se širi sve do gležnja, manje izraženi bolovi u ostalim zglobovima, zujanje u ušima, smetnje spavanja. Nema znakova sinovitisa u zglobovima šaka. Slijedom navedenog, a nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, vijeće viših vještaka ne nalazi osnova za promjenu gore utvrđene ocjene. Mišljenja je da se navedeno stanje nalazi u fazi liječenja. Ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.“

7. Sudska vještakinja u nalazu i mišljenju od 24. travnja 2025. navodi: „Tužiteljica DB, rođena **.**.1963. po zvanju je krojačica, sada 62 godine stara. Tužiteljica je na poslovima krojačice u RH radila 3,5 godine, za vrijeme rada u RH bez zdravstvenih tegoba. Tužiteljica je u SR Njemačkoj radila na poslovima pomoćne medicinske sestre, zbog seropozitivnog RA, cervikalnog i LS sindroma te migrene umirovljena je. Tegobe tužiteljice, koje su kasnije najvećim dijelom pripisane RA počinju 2014. godine, ubrzo počinje aktivno liječenje pulsnom terapijom kortikosteroida, dalje nastavljena terapija uz kortikosteriode i metotrexatom, pa uz to i Leflunomidom, kojeg zbog izrazitih nuspojava prekida nakon otprilike 2 godine te nastavlja prijašnju terapiju kortikosteroidima i merotreksatom uz nesteroidne antireumatike kod izrazitih bolova koje u zadnje dvije godine ima gotovo svakodnevno. Uz to tužiteljica ima izražen cervikobrahijalni sindrom sa znacima diskopatije u području C4/C5 i C5/C6 i znacima mijelopatije u području C4/C5, praćeno sve ograničenim pokretima u vratnoj kralježnici često uz vrtoglavice. Kao stalne i trajne posljedice RA tužiteljica ima stalne bolove u oba ručna zgloba i obje šake, prsti su joj lagano deformirani u zglobovima, uz to bolovi u desnom koljenu i lijevom skočnom zglobu. Tužiteljica pati od čestih migrena, terapija nije učinkovita u smislu prestanka migrenoznih tegoba. Uz navedeno se već nekoliko godina ambulantno psihoterapijom te peroralno antidepresivima i hipnoticima liječi zbog depresivnih tegoba. Bez obzira na redovito liječenje, tegobe tužiteljice su trajnog karaktera. Prema nalazu i mišljenju liječnika koji je liječe posredno se može zaključiti da sva terapija ima obilježje održavajuće terapije i da se ne očekuje poboljšanje zdravstvenog stanja. Osobito se ne očekuje poboljšanje funkcije šaka i vratne kralježnice u mjeri da bi tužiteljica mogla uredno obavljati poslove ili dio poslova krojačice, čak i u djelomičnom radnom vremenu propisanom čl. 39. ZOMO. Nije ni za druge poslove NKV radnice. Nakon detaljne analize dokumentacije u spisu i pregleda tužiteljice te podatka da je tužiteljica u RH radila poslove krojačice, podataka da boluje od kroničnih bolesti koje su trajnog karaktera i da se liječenjem bolesti ne mogu izliječiti niti može doći do poboljšanja funkcije vratne kralježnice i lokomotornog sustava, osobito ručnih zglobova i šaka, da je sadašnja terapija u funkciji terapije održavanja zdravstvenog stanja, mišljenja sam da kod tužiteljice postoji potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje ZOMO). Datum nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti je 07.03.2023. godine, uzrok je bolest. Kontrolni pregled potrebno je izvršiti najkasnije 180 dana prije nego tužiteljica navrši 65 godina života, odnosno do 12.07.2027. godine.“

8. Tužiteljica u podnesku od 13. svibnja 2025. ističe kako nema nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kako iz istog proizlazi da je tužba u cijelosti osnovana.

9. Tuženik se u ostavljenom roku od 15 dana nije očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

10. Na raspravi 7. listopada 2025. tuženik predaje u spis i tužiteljici očitovanje Zavoda za vještačenje od 25. kolovoza 2025. na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, u kojem vijeće viših vještaka i dalje smatra da je bolest tužiteljice u fazi liječenja. Ne predlaže saslušanje vještaka. Na upit suda opunomoćenica tuženika navodi da tužiteljica prema prvostupanjskom rješenju ima ukupno navršenog mirovinskog staža u RH i SR Njemačkoj 34 godine, 10 mjeseci i 25 dana, što imajući u vidu da je rođena **.**.1963. prelazi jednu trećinu radnog vijeka.

10.1. Vijeće viših vještaka u svome očitovanju od 25. kolovoza 2025. navodi da klinički status opisan u nalazu i mišljenju sudske vještakinje nije istovjetan statusu u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a subjektivne tegobe koje se opisuju nisu mjerne po reumatološkom protokolu. Slijedom navedenog, nakon nalaza stalnog sudskog vještaka vijeće viših vještaka ne nalazi osnove za promjenom ranije ocjene te zaključuje da ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti u smislu čl. 39. ZOMO.

11. U odnosu na navedene prigovore vijeća viših vještaka, sud primjećuje da je vještačenje u upravnom postupku u dva stupnja provedeno bez pregleda tužiteljice, dok je sudska vještakinja pregledala tužiteljicu 23. travnja 2025. Stoga su bespredmetni navodi vijeća viših vještaka kojima osporavaju klinički status utvrđen pregledom sudske vještakinje, kada sami nisu neposrednim pregledom utvrdili klinički status tužiteljice. Okolnost što Uredba o metodologijama vještačenja dopušta da se vještačenje obavi bez pregleda osiguranika kada isti ne prebiva u [adresa], ne može biti na štetu tužiteljice te vijeće vještaka koje tužiteljicu nije pregledalo ne može paušalno osporiti klinički status koji je sudska vještakinja utvrdila pregledom. Bez obzira što Uredba u ovakvoj situaciji dopušta obavljanje vještačenja bez pregleda, to ne sprečava vještake da osiguranika ipak pozovu na pregled i daju mu tu mogućnost da je iskoristi ako želi, budući da vještacima Zavoda za vještačenje koji preglede obavljaju u Zavodu, mjesto prebivališta osiguranika ne čini nikakvu razliku, jer je osiguranik taj koji mora iz mjesta prebivališta doći u Zavod.

12. Prema ocjeni suda nalaz i mišljenje sudske vještakinje je logičan, jasan i detaljno obrazložen, dok su prigovori tuženika na isti paušalni i neosnovani iz razloga navedenih pod točkom 10. obrazloženja ove presude. Sud nije smatrao potrebnim saslušati sudsku vještakinju na raspravi, jer je njen pisani nalaz i mišljenje sasvim jasan i ne ostavlja dvojbe, a tuženik je na raspravi izjavio da ne predlaže saslušanje sudske vještakinje. Nadalje, u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka od 2. lipnja 2023. nema logičnog obrazloženja zašto vještaci smatraju da se stanje tužiteljice nalazi u fazi liječenja, niti je vijeće viših vještaka u svome očitovanju od 25. kolovoza 2025. konkretnim medicinskim argumentima osporilo utvrđenje sudske vještakinje da tužiteljica boluje od kroničnih bolesti koje su trajnog karaktera i da se liječenjem bolesti ne mogu izliječiti niti može doći do poboljšanja funkcije vratne kralježnice i lokomotornog sustava, osobito ručnih zglobova i šaka te da je sadašnja terapija u funkciji održavanja zdravstvenog stanja.

13. Budući da je sud u dokaznom postupku provedenom tijekom upravnog spora, na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje utvrdio da je kod tužiteljice 7. ožujka 2023. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti iz čl. 39. st. 4. ZOMO, uzrokovan bolešću, sud je na temelju ovlaštenja iz čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te sam riješio ovu upravnu stvar, na način da je tužiteljici priznao pravo na razmjerni dio invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, sukladno članku 56. stavku 1. ZOMO, počevši od 7. ožujka 2023. sukladno članku 59. stavku 1. ZOMO, uz obvezu kontrolnog pregleda prema čl. 126. ZOMO, a prvostupanjsko tijelo je dužno nakon pravomoćnosti ove presude donijeti rješenje o određivanju iznosa mirovine i početku isplate.

14. S obzirom da je tužiteljica rođena **.**.1963., potpuni gubitak radne sposobnosti nastao je prije navršenih 65 godina života. Iz osporenog rješenja je razvidno da ukupan mirovinski staž, određen prema članku 6. Osnovne uredbe, iznosi 34 godina, 10 mjeseci i 25 dana, pa navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka. Stoga tužiteljica ispunjava uvjete iz članka 56. stavka 1. ZOMO.

15. S obzirom na uspjeh u sporu, sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove spora i to za sastav tužbe i zastupanje na raspravi 07.10.2025. po 500 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, dakle, 2.000,00 eur, uvećano za pripadajući PDV od 500,00 eur u skladu s Tbr. 46. Tarife, kao i trošak vještačenja od 350,00 eur, ukupno 2.850,00 eur.

15.1. Nije priznat trošak za sastav podneska od 13.05.2025., kojim tužiteljica ističe da nema primjedbi na nalaz i mišljenje, jer se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. t. 1. Tarife, niti je takav podnesak potrebno obrazlagati.

U Zagrebu 6. studenoga 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Ivana Šuti, Jordanovac 15, [adresa] Zagreb

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Mihanovićeva 3, [adresa] Zagreb

3. U spis