Posl. broj P-1487/2024.

REPUBLIKAHRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice: ad 1. TIU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2. TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po Mirku Graniću, odvjetniku iz Splita, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Ulica Ivana Gundulića 29a, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 16. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Mirka Granića te zz tužene GI, zamjenice ODO u Splitu, dana 6. studenog 2025. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Utvrđuje se, u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], VINOGRAD, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da su:

EI, pok. T, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/20 idealnog dijela nekretnine

UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica za 1/20 idealnog dijela nekretnine

TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/20 idealnog dijela nekretnine

SI, pok. T, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/20 idealnog dijela nekretnine

ŽI, rođena TIU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/40 idealnog dijela nekretnine,

FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/8 idealnog dijela nekretnine

ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za 1/8 idealnog dijela nekretnine

PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik za ¼ idealnog dijela,

stoga su isti ovlašteni u odnosu na ovu česticu izvršiti upis-uknjižbu svog prava vlasništva na svoje ime, a sve uz istodobno brisanje tog prava s imena REPUBLIKA HRVATSKA za cijelo.

2. Dužna je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te tužitelju TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. "

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 800,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelja od 22. travnja 2024.g. navodi se da je tužiteljica tuženoj dana 30.10.2023. podnijela Zahtjev za mirno rješenje spora, a na koji niti dan danas nije zaprimila odgovor, pa da je shodno tome tužiteljica, temeljem odredbe članka 186.a stavka 5., ovlaštena na podnošenje tužbe budući da o zahtjevu nije odlučeno u roku od tri mjeseca od dana podnošenja, da je tužiteljica primjenom odredbe članka 46. ZV- a ovlaštena na poduzimanje ove pravne radnje obzirom da ista kao suvlasnica ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari. Opreza radi, iznosi pravnu osnovu koja se na konkretnu situaciju ima primijeniti, a sve sukladno odlukama viših sudova te uzimajući u obzir shvaćanja Europskog suda za ljudska prava u činjenično gotovo istovjetnim situacijama. U konkretnom slučaju da su ispunjene sve potrebne zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, rukovodeći se pri tome pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosnima (čl. 29.), odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 159. st. 4. i 388. st. 4.), a uzimajući u obzir i shvaćanje Europskog suda za ljudska prava (u predmetima [adresa]., G i dr. protiv [adresa], te E protiv Republike Hrvatske iz 2016.), da se u vrijeme dosjedanja treba uračunati i svo vrijeme proteklo do 8. listopada 1991. Nadalje, da je prema podacima državne geodetske uprave uvodno navedena nekretnina zavedena u posjedovnom listu br. 1288 najvećim dijelom kao ''pašnjak'', a manjim dijelom kao ''šuma''. Prema podacima iz zemljišne knjige nekretnina je zavedena kao ''vinograd'', a obzirom na to da se dio ove nekretnine navodi kao ''šuma'', tužiteljica da je od Hrvatskih šuma d.o.o. ishodila potvrdu iz koje navedeno društvo ističe kako ne mogu konstatirati da je predmetna čestica na dan 16.10.1990. bila uključena u bilo kakav program gospodarenja šumskokrškim područjem. Nadalje, da je uz podnesak dostavljena i povijest promjena u katastru zemljišta iz kojeg je akta vidljivo da je do upisa RH u zemljišnu knjigu kao posjednik bio zaveden ''narodni odbor'', a da je Republika Hrvatska upisala svoje pravo vlasništva pod brojem Z-2815/2014 i to 27.10.2014. Ističe se nadalje da je potrebno prije svega ukazati i na odredbu članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a kojom je propisano da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz stavka 1. i 2. ovoga članka, ali da onaj tko tvrdi suprotno, treba to dokazati, zbog čega da se radi o oborivoj pravnoj presumciji kod koje je dopušteno dokazivati suprotno, a što je upravo i predmet ovog postupka. Nadalje, da navedena nekretnina nikada faktično nije bila u posjedu RH, Hrvatskih šuma d.o.o. niti bilo koje treće osobe već isključivo u posjedu prednika tužiteljice te da dakle nije bila državna imovina koja bi stupanjem na snagu ZID ZŠ-a, po samom zakonu, kao šuma i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postala vlasništvo RH, a da je u to vrijeme na snazi je bio Zakon o šumama koji je u svojoj odredbi članka 55. stavka 2. propisivao da se na šumskom području ne može steći vlasništvo dosjelošću. U tom smjeru ukazuje i na odluku Ustavnog suda RH od 12. siječnja 2000. broj U-I- 374/1998, kojom je pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe čl. 55. st. 2. Zakona o šumama (»Narodne novine«, br. 52/90 - pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93 i 76/93), kojom odlukom je ista odredba i ukinuta, razmatrajući koju odredbu je Ustavni sud imao u vidu „da je odredbom čl. 159. ZV-a, propisano dvostruko vrijeme trajanja posjeda za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvari (između ostalih) u vlasništvu Republike Hrvatske, te da je institut dosjelosti u pravu vezan uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast, nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo (što nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onom tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava)“, temeljem čega da je Ustavni sud utvrdio, „imajući u vidu da je gospodarenje šumama od interesa za Republiku Hrvatsku (zbog čega su propisana faktična ograničenja vlasništva, koja se realiziraju kroz uvjete i načine gospodarenja šumama i šumskim zemljištem), da je protivno temeljnim ustavnim načelima demokratske države, apsolutno isključivanje mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću, posjedniku propisane kakvoće koji šumom, odnosno šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, gospodari na način uređen zakonom i kroz zakonom propisano vremensko razdoblje“. Stoga je Ustavni sud utvrdio da „osporena odredba nije u suglasju s načelom ustavnosti i zakonitosti, koje je utvrđeno odredbom članka 5. Ustava, a također i s odredbom članka 3. Ustava, koja nepovredivost vlasništva, a time i mogućnost stjecanja vlasništva, svrstava u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske“. Ustavni sud je također utvrdio da „osporena odredba nije u suglasju s odredbom članka 48. Ustava, napose odredbom stavka 2. tog članka, koja propisuje da vlasništvo obvezuje, iz razloga što se štiti vlasništvo države u slučaju kada je očigledno da država kao vlasnik šumom, odnosno šumskim zemljištem ne gospodari kroz značajno vremensko razdoblje, unatoč izričitim odredbama Zakona o šumama. zaključuje da sve kad bi se i utvrdilo da uvodno navedena nekretnina predstavlja šumu (a što nije istina i što je razvidno iz potvrde hrvatskih šuma d.o.o. od 15.12.2021.) to ne mijenja činjenicu da je tužiteljica putem svojih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva. Tužiteljica da nema mogućnost dokazati negativnu činjenicu (da nekretnina 16.10.1990. nije bila u kakav program gospodarenja odnosno nije faktično predstavljala šumu) već isključivo Hrvatske šume d.o.o. mogu dokazati pozitivnu činjenicu da prethodno navedeno jest, a što se iz prethodno dostavljene nikako ne može utvrditi. Posebno se ukazuje na odluku Županijskog suda u Zagrebu posl. broja Gž-412/2020 od 25.10.2022. u kojoj je sud meritorno odlučivao o tužbi na utvrđenje prava vlasništva fizičke osobe na nekretnini koja je ponajprije bila upisana kao društveno vlasništvo, u odnosu na koju su Hrvatske šume d.o.o. utvrdile da je ista za razdoblje 1982. do 1991. bila uvrštena u Programu gospodarenja Hrvatskih šuma te koja je nekretnina u trenutku podnošenja tužbe bila upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Tužitelj je dokazao sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te ga je sud meritornom odlukom utvrdio vlasnikom navedene nekretnine. Slijedom navedenog zaključuje da je tužiteljica zajedno s ostalim suvlasnicima u kontinuiranom posjedu nekretnine daleko duže od 40 godina, štoviše preko 100 godina, predmetna nekretnina je ograđena, nitko im nikada nije osporavao posjedovanje nekretnine, nijedna treća osoba nikada nije polagala prava na tu nekretninu, nekretninu nikada nije posjećivao lugar, ophodar niti bilo koji zaposlenik Hrvatskih šuma d.o.o., navedena nekretnina nikada nije bila pod državnom upravom odnosno upravom Hrvatskih šuma d.o.o. (na njihovu korištenju i upravljanju). Pojašnjava da je Pok. ČI pok. FI umro **.**.1920., a njegovim nasljednikom temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru broj 0.7/99 glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3000, K. O. [katastarska općina] zvane Počivala" proglašeni su DI za 1/4 idealnog dijela, JI, HI, VI, EI i SI svi za 1/20 idealnog dijela, ŠI za 1/4 idealnog dijela, FI za 1/8 idealnog dijela, GIU za 1/8 idealnog dijela naprijed opisane nekretnine. VI preminula je, a naslijedila ju je kći UI iz [adresa] i to upravo za 1/20 idealnog dijela naprijed opisane nekretnine. ŠI je preminula, a naslijedio ju je OI pok. U koji je preminuo **.**.2010.., a njegova nasljednica je PI. ĆI preminula je, a naslijedio je sin ZI temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita broj O-6441/15. HI je preminula, a naslijedile su je ŽI i EIU svaka za ½ idealnog dijela. SI je preminuo, a naslijedio ga je njegov sin predlagatelj TI. Naglašava kako iz naprijed navedene dokumentacije proizlazi kako postoji pravna osnova, poglavito pravomoćna sudska rješenja o nasljedivanju, da je tužiteljica zajedno s navedenim osobama suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 3000, K. O. [katastarska općina] zv. Počivala.

Slijedom navedenog predlaže se kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tužena se istoj u cijelosti protivi kao i tužbenom zahtjevu prvenstveno ističući prigovor procesne naravi i to posebno u odnosu na tužitelja ad2) koji nije ni podnio zahtjev za mirno rješenje predmeta spora pa se u odnosu na njega nisu ispunile ni pretpostavke za podnošenje ove tužbe, jer da je zahtjev za mirno rješenje predmeta spora od 30.10.2023. na kojeg se u tužbi tužitelji po punomoćniku pozivaju, podnijela isključivo UIU zastupana po punomoćniku Mirku Graniću, odvjetniku u [adresa]. Nadalje, da su netočni navodi da to državno odvjetništvo na isti zahtjev nije odgovorilo, već je naprotiv, uputilo očitovanje na podneseni zahtjev ali isti nije uručen punomoćniku tužiteljice ad 1), odnosno vraćen je s naznakom „odselio“. Tek u ponovljenoj dostavi pismeno je uručeno punomoćniku na novu adresu koja je i naznačena u tužbi, a o kojoj isti nije izvijestio državno odvjetništvo. Međutim, radi ekonomičnosti postupanja ne prigovara procesnom nedostatku u odnosu na tužiteljicu ad 1). Nadalje navodi da tužitelji nisu ovlašteni na podnošenje tužbe na način da u petitu predlažu utvrđenje prava vlasništva i u odnosu na treće osobe (njih šest) posebno imajući u vidu da tužiteljica ad1) navodi kako polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za 1/40 idealnog dijela, a tužitelj ad2) za 1/20. Ukupan suvlasnički udio od 3/40, kao ni svrha njihovog postupanja, imajući u vidu i sve prethodno navedeno, da ih ne ovlašćuje ni pozivom na odredbe čl. 46. Zakona o vlasništvu. Nadalje ističe kako tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku smatraju u cijelosti neosnovanim, odnosno da tužitelji ne dostavljaju valjane dokaze koji bi ukazivali na postojanje valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva na predmetnom zemljištu. Naprotiv, jedino što se u tužbi navodi je praksa sudova u slučaju kada se radi o tužbama na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, posebno na šumskom zemljištu, a da pri tom ni jedna od odluka nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Ovo iz razloga što je nedvojbeno predmetna nekretnina od osnutka zemljišne knjige bila upisana na pravnog prednika tužene, a potom temeljem prijedloga ovog državnog odvjetništva, 2014. godine kao nositelj prava vlasništva upisana je Republika Hrvatska. Identični upisi su i u katastarskoj evidenciji jer je prethodno upisu Republike Hrvatske kao vlasnika posjednika na istoj bio upisan narodni odbor kao pravni prednik iste. Nadalje, da tužitelji ne navode ni kako bi njihov pravni prednik sada pok. ČI pok. FI stekao predmetnu nekretninu, a ako se moguće pozivaju na posjedovanje niti kako bi isti vršio posjedovne čine, uključivo i njegove pravne slijednike za koje se dostavljaju rješenja o nasljeđivanju.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: zk izvadak, izvod iz posjedovno lista br. 1288 za k. o. [katastarska općina], sudska praksa ( lis 14 - 30, 41 – 55 ) potvrda o uključenosti kat. čest. u šumskogospodarski plan od 15.12.2012.g., povijest promjena na kat. česticama, dopunsko rješenje o nasljeđivanju iza pok. Augustina Čikare O-7/99 od 24.11.2000.g., rješenje o nasljeđivanju iza pok. CI O - 52/2010. od 23.3.2010.g., rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆI O - 6441/2015. od 25.9.2015.g., rješenje o nasljeđivanju iza pok. HI, O- 2499/2018.g., rješenje o nasljeđivanju iza pok. KI, O- 1014/2019. od 229.7.2019.g., zahtjev za mirno rješenje spora od 5.11.2021.g., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju koji je svoj pisani nalaz dostavio dana 18.8.2025.g., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MI.

4. Člankom 186.a Zakona o parničnom postupku propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, ima svojstvo ovršnosti. Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 2. ovoga članka.

5. Pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora podnositelja LI, UI, NI, ĐI, II FI, ZI i PI od dana 5.11.2021.g., zastupani po odvjetniku Peri Toliću, utvrđeno je da predlagatelji, slijedom svega navedenog u svom zahtjevu, smatraju da su nasljeđivanjem stekli pravo vlasništva nekretnine označene kao 1667/17 ZU 3000 k. o. [katastarska općina], to se naslovnom tijelu predlaže da usvoji podneseni zahtjev za mirno rešenje spora te izda podnositeljima ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosu se na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na nekretninu različitu od one na koju se odnosi spomenuti zahtjev za mirno rješenje spora, zbog čega sve da su LI, UI, ĐI, FI, ZI i PI i bili označeni kao tužitelji u ovoj pravnoj stvari, to bi u odnosu na iste tužbeni zahtjev bi odbačen sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku. Osim toga jedan nasljednik ne može sam podnijeti tužbu na utvrđenje prava vlasništva bez punomoći ostalih nasljednika jer se smatra da svi nasljednici zajedno posjeduju pravo vlasništva i svi moraju biti stranke u postupku, ili barem dati svoju suglasnost i punomoć.

6. Očitovanje ODO u Splitu na Zahtjev za mirno rješenje spora od dana 5.11.2021.g.,odnosi se također na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k.o.

[adresa], koja nije predmet ovog postupka.

7. U podnesku podnositelja Zahtjeva za mirno rješenje spora Željka ĐI i II po punomoćniku odvjetniku Ivanu Krželju, od 13.1.2022.g. kojim nadopunjuju svoj zahtjev od 5.11.2021.g., ( u kojem kao stranke nisu označeni podnositelji Zahtjeva od 5.11.2021.g.,) isti dostavljaju povijest promjena na katastarskim česticama, povijesni zk izvadak, presliku zbirke isprava temeljem koje je uknjižena Republika Hrvatska, uvjerenje Hrvatskih šuma, uvjerenje nadležnog ureda o namjeni predmetne nekretnine.

8. Uz tužbu je priložen još jedan Zahtjev za mirno rješenje spora o 30.10.2023. g., podnesen od strane podnositeljice II tužiteljice ad 1.

9. Tužitelji navode kako je pravni osnov tužbe nasljeđivanje iza smrti pok. ČI. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČI proizlazi da je isti umro dana **.**.1920.. Njegovim nasljednicima proglašeni su unuka DI, praunuk BI, praunuka HI, praunuka VI, praunuk LI, praunuk ĐI, unuka ŠI, praunuk FI i AI.

10. VI rođena je **.**.1938.g., CI rođena je **.**.1932.g., ĆI rođena je **.**.1944.g., HI rođena je **.**.1935.g., BI rođen je **.**.1933.g., što znači da su svi nasljednici označeni u dopunskom rješenju o nasljeđivanju O- 7/99 od 24.11.1999.g., iza pok. ČI, umrlog 1920.g., rođeni više od deset godina nakon smrti njihovog prednika, navodnog posjednika predmetne nekretnine.

11. Članak 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegova nasljednika zbog ostaviteljeve smrti i u njezinu času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinoga od tih posjeda, pa će ga tako izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskoga suda izvršavanje povjereno nekome drugome. Prelaskom ostaviteljeva posjeda na njegova nasljednika ili nasljednike ne dira se u ostale posjede iste stvari, odnosno prava. U trenutku smrti prednika tužitelja od kojeg su isti navodno naslijedili predmetnu nekretninu nitko od njih još nije bio rođen, tako da na njih nije niti mogao prijeći posjed stvari i prava pok. ČI.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], utvrđeno je da je ista uknjižena kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske. Kao posjednik predmetne nekretnine do 2004. godine bio je upisan narodni odbor Supetar, a nakon toga do danas tužena Republika Hrvatska.

13. Prilikom terenskog očevida na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], predmetna čestica je identificirana na lokaciji Počivala, definirana je jasnim međama, označena na Skici mjesta očevida točkama „A,B,C,D,E,F,G,H,A“ i žutom bojom, površine prema upisu u katastru od 7963 m2, u naravi šuma sa posloženim gomilama iskrčenog kamena, bez tragova vršenja bilo kakvih posjedovnih radnji.

14. Na okolnost posjeda predmetne nekretnine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka MI pok. U, iz [adresa], star 56 godina, koji je naveo da mu je poznato da se predmetna nekretnina nalazi s lijeve strane stare ceste prema sv. Roku, jer je njegov nono imao svoju parcelu udaljenu nekih 500 metara, pa je prolazio pored predmetne nekretnine kada bi u djetinjstvo odlazio kod nona. Posljednji put je u blizini predmetne nekretnine bio zadnjih 40 godina, osim što prođe cestom na putu za Nerežišća. Na predmetnoj nekretnini nije vidio nikada nikoga, ista je u naravi oduvijek predstavljala šumu što je i danas. Upitan je li mu poznato da bi vlasnici predmetne nekretnine bili tužitelji navodi, da tužitelje ne poznaje, odnosno tužiteljicu UIU upoznao je pred nekih 15 godina kada mu je rekla da ima neke nekretnine na Braču. O tome tko je bio vlasnik predmetne nekrentine nema nikakvih saznanja osim, onoga što je vidio u papirima. Čuo je da bi obitelj ČI imala neke parcele na tom predjelu, a je li se radi o predmetnoj nekretnini nije mu poznato.

14.1. Svjedok je iskazivao iskreno i uvjerljivo s tim da o predmetu spora nema nikakvih saznanja pa je sud njegov iskaz u tom smislu i cijenio.

15. Članak 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a onaj samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten dosjelošću nad nekretninom stječe vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

16. Odredba članka 160. stavak 2. određuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici današnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici.

17. Iz dokumentacije koja je priložena spisu kao niti iz iskaza saslušanog svjedoka ne proizlazi da bi tužitelji niti njihovi pravni prednici na bilo koji način niti u bilo kojem razdoblju posjedovali predmetnu nekretninu, zbog čega ne postoji pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću.

18. Nakon pregleda cjelokupne dokumentacije dostavljene u spis, zajedno sa tužbenim navodima, za zaključiti je da se stranke pozivaju na stjecanje prava vlasništva nasljeđivanjem, na što u dokazne svrhe dostavljaju preslike rješenja o nasljeđivanju, baštineći svoja prava od sada pok. ČI pok. FI iz [adresa], preminulog **.**.1920., čija ostavina je provedena od strane Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem 0-114/91. od 12. ožujka 1993. godine, a predmetna nekretnina je Dopunskim rješenjem o nasljeđivanju istog poslovnog broja od 24. studenoga 1899. godine, kao vanknjižno vlasništvo uvrštena u ostavinsku masu kao naknadno pronađena imovina.

19. Pregledom izvadaka iz zemljišne knjige nesporno je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska za cijelo i to pozivom na odredbe čl. 362. st 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uz prethodan izbris tog prava sa “općenarodne imovine". Pregledom povijesti promjena iz katastarskog operata, od osnutka istog, na predmetnoj nekretnini bio je upisan "Mjesni odbor Supetar" za cijelo, dok je Rješenjem Državnog ureda za katastar Split od 25.10.2004. godine kao vlasnik- posjednik upisana Republika Hrvatska za cijelo.

20. Predmetna nekretnina je na dan 24.07.1991. godine kao i danas, po prostorno planskoj dokumentaciji izvan granica građevinskog područja, a što potvrđuje Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar Potvrdom o statusu čestice od 07.12.2021. godine.

21. Hrvatske šume d.o.o., Potvrdom o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan od 15.12.2021. godine, navode kako je ista obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Vidova Gora" za razdoblje od 01.01.2015. do 31.12.2024. godine.

22. Provedenim dokaznim postupkom, posebno iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. koje u ime Republike Hrvatske kao vlasnika upravljaju i gospodare šumskim zemljištem u njeno ime, kojim potvrđuju da je predmetna nekretnina obuhvaćena njihovim planovima gospodarenja, činjenice da je prednik tužitelja pok. ČI umro 1920. godine, dakle dvadesetak godina prije rođenja tužitelja, zbog čega nema pravnog slijeda između pok. ČI i tužitelja kojim bi se dokazao kontinuitet posjedovanja predmetne nekretnine, utvrđeno je da tužitelji naspram tužene nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine niti po jednom od istaknutih pravnih osnova, kako nasljeđivanjem, tako niti dosjelošću. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pa je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1., čl. 154.a i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženoj priznat parnični trošak kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu dana 11.12.2024.g., očevidu 20.03.2025.g. te raspravi 16.10.2025.g., sve po 100 bodova, ukupno 400 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR, ukupno iznosi 800,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Supetru, dana 6. studenog 2025. godine

S U T K I N J A :

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP- a).

Dostaviti:

1. odvj. Mario Granić, Split

2. ODO Split