REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: Us I-1710/2024-8
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Središnja služba, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (prije: Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za pravosudnu i upravnu inspekciju, Sektor upravne inspekcije, Služba za inspekciju državne uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi inspekcijskog nadzora nad radom Zavoda, 6. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje Obavijesti o neprihvaćanju primjedbi na Zapisnik o provedenom planiranom neposrednom inspekcijskom nadzoru nad radom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, KLASA: 043-02/23-01/91, URBROJ: 514-11-02-
01/06-24-05 od 19. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Osporenu Obavijesti o neprihvaćanju primjedbi na Zapisnik o provedenom planiranom neposrednom inspekcijskom nadzoru nad radom tužitelja, KLASA: 043- 02/23-01/91, URBROJ: 514-11-02-01/06-24-05 od 19. veljače 2024., tuženik je donio sukladno članku 26. stavku 3. i članku 27. Zakona o upravnoj inspekciji (Narodne novine, broj 15/18. i 98/19.), a nakon što je provela neposredan inspekcijski nadzor nad radom tužitelja temeljem odredbi članka 20. i 22. Zakona o upravnoj inspekciji.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijane obavijesti i u bitnome navodi kako smatra da je tuženik nezakonito postupio kada je utvrdio da se na radnike tužitelja primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima i Pravilnik o polaganju državnog ispita te navodi da je tuženik propustio utvrditi da su stručni uvjeti koje moraju ispunjavati radnici propisani Zakonom o socijalnoj skrbi te Pravilnikom o pripadničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi (Narodne novine, broj 148/22.). Napominje da je javnopravno tijelo koje obavlja javnu službu i to djelatnost socijalne skrbi slijedom čega njegovi radnici nisu državni službenici već javni službenici te da se na njihov rad primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama. Navodi da je djelatnost socijalne skrbi propisana Zakonom o socijalnoj skrbi koji odredbom članka 251. stavka 1., propisuje da stručne poslove u Zavodu obavljaju socijalni radnik, pravnik, psiholog i socijalni pedagog s položenim stručnim ispitom s odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima. Ističe da Zakon o socijalnoj skrbi sadrži i odredbe o stručnom ispitu u članku 257. koji u stavku 1., 2. i 3. između ostaloga propisuje da nakon isteka pripravničkog staža i stručnog osposobljavanja osobe stječu pravo polaganja stručnog ispita koji se polaže pred ispitnim povjerenstvom ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi. Navodi i da je spomenuti Zakon propisao sadržaj i način provođenja pripravničkog staža u djelatnosti socijalne skrbi, ustanove i druge pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, a da se pripravnički staž obavlja temeljem Pravilnika o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi (Narodne novine, broj 148/22.). Ističe da ne isključuje primjenu Zakona o općem upravnom postupku kao općeg propisa u svom radu, ali smatra da veći značaj u konkretnom slučaju ima Zakon o socijalnoj skrbi kao lex specialis koji propisuje stručne uvjete koji moraju biti ispunjeni za rad i da svi stručni radnici imaju položeni propisani stručni ispit. Smatra da se odredba članka 23. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ne može primijeniti na stručne radnike u sustavu socijalne skrb. Osporava tvrdnje tuženika da stručni ispit propisan Zakonom o socijalnoj skrbi i državni ispit propisan Zakonom o državnim službenicima nisu u koliziji. Navodi da osoba koja se prvi puta zapošljava u sustavu socijalne skrbi mora obaviti pripravnički staž temeljem Pravilnika o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi i ne može ga obaviti sukladno Pravilniku o polaganju državnog ispita. Smatra kako bi prema shvaćanju tuženika radnici u sustavu socijalne skrbi trebali imati položena dva ispita čime se kako navodi takvi radnici stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike zavoda. Napominje kako se do sada radnicima u sustavu socijalne skrbi onemogućavalo pristup polaganju državnog ispita, a o čemu postoji i podatak o broju predmeta kao i razlozima odbijanja radnika iz sustava socijalne skrbi da pristupe polaganju državnog ispita. Nadalje smatra da je za propisivanje državnog ispita II. razine kao stručnog uvjeta za rad radnika potrebno mijenjati Zakon o socijalnoj skrbi koji bi propisivao taj ispit kao uvjet za rad radnika u sustavu socijalne skrbi što ne može učiniti ravnateljica samostalno i smatra da se tek nakon što se promjeni Zakon o socijalnoj skrbi može se mijenjati Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta u onom dijelu u kojem su propisani stručni uvjeti za rad u sustavu socijalne skrbi. Smatra nezakonito postupanje tuženika kada je ravnateljici naložio da pojedinačnim ili skupnim aktom utvrdi obvezu i rok za polaganje državnog ispita II. razine za radnike kojima je u opisu radnog mjesta vođenje upravnog postupka i/ili rješavanje o upravnim stvarima, a koji nemaju položen državni ispit kao uvjet za daljnji rad. Smatra da se obveza polaganja državnog ispita II. razine može eventualno odnositi na buduća zapošljavanja. Nadalje navodi kako je provjerom u Državnom arhivu u Zagrebu, dobivena informacija da svi radnici koji rade u pismohrani ne moraju imati položen stručni ispit, već je dovoljno da taj ispit ima položena samo jedna osoba koju odlukom imenuje čelnik tijela kao stručnu osobu.
3. Predlaže da Sud poništi osporenu Obavijest, da poništi mjere 1., 2., 3., 3., 4. i 5. iz Zapisnika o provedenom planiranom neposrednom inspekcijskom nadzoru od 22. siječnja 2024.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana. Smatra da su netočni navodi tužitelja da je upravna inspekcija nezakonito postupila kad je utvrdila da se na radnike tužitelja primjenjuju odredbe Zakona o državnim službenicima i Pravilnika o polaganju državnog ispita te da je propustio utvrditi stručne uvjete koje moraju ispunjavati radnici, a koji su propisani Zakonom o socijalnoj skrbi i Pravilnikom o pripravničkom stažu i polaganju stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi iz razloga što navedeni propisi reguliraju razinu (članak 57. stavak 3. važećeg Zakona o državnim službenicima koji je bio na snazi u vrijeme provođenja inspekcijskog nadzora, odnosno članak 100. stavak 3. važećeg Zakona o državnim službenicima) te postupak i način polaganja državnog ispita za osobe koje vode i/ili rješavaju u upravnom postupku. Ističe da u konkretnom slučaju nije riječ o ispunjavanju stručnih uvjeta niti o polaganju stručnog ispita radnika zaposlenih u Zavodu, koje uvjete moraju ispunjavati prema Zakonu o socijalnoj skrbi, nego o ispunjavanju uvjeta za polaganje državnog ispita za osobe koje u javnopravnom tijelu (Zavodu) vode i/ili rješavaju u upravnom postupku. Navodi da je Zakonom o državnim službenicima i Pravilnikom o polaganju državnog ispita reguliran institut državnog ispita radi čega se isti propisi primjenjuju na sve osobe koje vode i/ili rješavaju u upravnom postupku neovisno o tome o kojem se tijelu radi. Ističe da je s obzirom na navedeno pogrešan zaključak tužitelja da se navedeni propisi primjenjuju samo na državne službenike, odnosno da se ne primjenjuju na radnike Zavoda, u odnosu na institut državnog ispita. Ističe da Zakon o socijalnoj skrbi propisuje stručne uvjete za polaganje stručnog ispita radnika u djelatnosti socijalne skrbi i da nadzor istih nije u nadležnosti upravne inspekcije. Navodi da je riječ o dvije različite vrste ispita, reguliranih odredbama dvaju različitih zakona koji nisu u konkretnom slučaju u koliziji. Smatra stoga nespornim da upravna inspekcija nije nadzirala odredbe propisa koji reguliraju institut stručnog ispita u djelatnosti socijale skrbi, a koji se polaže radi obavljala stručnih poslova i koji je propisan Zakonom o socijalnoj skrbi. Nadalje ukazuje da predmet inspekcijskog nadzora nisu bile odredbe propisa koji reguliraju institut stručnog ispita u djelatnosti socijale skrbi, niti obavljanje pripravničkog staža, s obzirom da navedeno nije u nadležnosti upravne inspekcije. Posebno ističe da radnici tužitelja nisu stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na radnike/službenike drugih javnopravnih tijela s obzirom da se regulacija državnog ispita, primjenjuje na sve osobe koje vode i/ili rješavaju u upravnom postupku neovisno o tome o kojem se tijelu radi (tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti) te neovisno o tome postupaju li te osobe isključivo u upravnom postupku ili postupaju u upravnom postupku i istovremeno obavljaju stručne poslove određenog tijela. Navodi da je uvjete propisane Zakonom o socijalnoj skrbi potrebno ispunjavati radi obavljanja stručnih poslova u okviru djelatnosti Zavoda, dok uvjet državnog ispita moraju ispunjavati službene osobe koje u javnopravnom tijelu (Zavodu) obavljaju poslove javne ovlasti (vođenje i/ili rješavanje u upravnom postupku). S obzirom na navedeno naglašava da je Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta potrebno uskladiti sa člankom 23. Zakona o općem upravnom postupku, a na što je ukazano i Zapisnikom. Nadalje ističe da ne postoji mogućnost izbora pojedinog radnika o tome hoće li polagati državni ispit ili ne, ukoliko su isti raspoređeni na radno mjesto u čijem opisu poslova je vođenje i/ili rješavanje u upravnom postupku, neovisno o vremenu zapošljavanja, odnosno neovisno o tome radi li se o radnicima koji su već zaposleni u Hrvatskom zavodu za socijali rad ili onima koji će se zaposliti u budućnosti. Nadalje ukazuje da se odredbe propisa o polaganju državnog ispita, primjenjuju na sve osobe koje vode i/ili rješavaju u upravnom postupku neovisno o tome postupaju li te osobe isključivo u upravnom postupku ili postupaju u upravnom postupku i istovremeno obavljaju stručne poslove određenog tijela. Navodi da je člankom 59. stavkom 1. Uredbe o uredskom poslovanju (Narodne novine, broj 75/21), propisano da s predmetima u pismohrani postupa službena osoba osposobljena za obavljanje poslova upravljanja dokumentarnim gradivom. Osposobljenost službene osobe ostvaruje se polaganjem stručnog ispita za zaštitu i obradu arhivskoga i dokumentarnog gradiva. Shodno tome, smatra da javnopravno tijelo u kojem se obavljaju poslovi pismohrane, sukladno navedenoj Uredbi, mora imati osposobljene službene osobe za rad u pismohrani. Dakle, za radna mjesta kojima je u opisu poslova rad u pismohrani (a koji opis poslova je potrebno urediti propisom o unutarnjem ustrojstvu), kao stručni uvjet za rad u pismohrani propisuje se stručni ispit za zaštitu i obradu arhivskoga i dokumentiranog gradiva. Stoga smatra da sukladno navedenom, sve osobe koje rade na tim radnim mjestima moraju imati položen navedeni ispit.
5. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
6. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom zaprimljenim na ovome sud 31. svibnja 2024.
7. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo nesporno činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
8. Prema podacima spisa proizlazi da je tuženik sukladno ovlaštenjima propisanom odredbom članka 20. i članka 22. stavka 1. Zakona o upravnoj inspekciji proveo planirani neposredni inspekcijski nadzor nad radom tužitelja o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 043-02/23-01/91, URBROJ: 514-11-02-01/06-24-02 od 22. siječnja 2024. Predmet nadzora je bila primjena zakona kojim se uređuje upravni postupak, primjena propisa o uredskom poslovanju, pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske, u području obavljanja poslova s javnim ovlastima i postupanje po predstavkama.
8.1.Tuženik je utvrdio nezakonitosti u području upravnog postupanja i uredskog poslovanja. Naime, utvrđeno je da u Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za radna mjesta na kojima se obavljaju poslovi pismohrane nije propisan stručni ispit za rad u pismohrani (zaštita i obrada arhivskog gradiva) kao uvjet, što nije u skladu s odredbom članka 59. stavka 1. Uredbe o uredskom poslovanju (Narodne novine, broj 75/21., dalje Uredba) te da znatan broj radnika raspoređenih na radna mjesta koja obuhvaćaju poslove pismohrane nema položen stručni ispit za rad u pismohrani, a što nije u skladu s naprijed navedenom odredbom članka 59. stavka 1. Uredbe.
8.2. Nadalje, registar zaposlenih u državnoj službi i javnim službama za pojedine radnike ne sadrži podatke o položenom državnim ispitu II. razine, odnosno podatke o položenom stručnom ispitu za rad u pismohrani, s obzirom na obveze polaganja navedenih ispita koje nisu propisane Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda i nisu doneseni akti kojima se utvrđuju navedene obveze. Zatim da Plani klasifikacijskih oznaka iz 2017. godine nije u potpunosti usklađen s novim ustrojem Zavoda, odnosno da nije donesen novi Plan klasifikacijskih oznaka sukladno članku 25. Uredbe, da na mrežnoj stranici tužitelja nije objavljena adresa elektroničke pošte za primanje pismena za Središnju službu, kao ni adresa elektroničke pošte za kontakt s tijelima državne uprave, što nije u skladu s člankom 3. i 8. Uredbe o uredskom poslovanju. Nadalje, na mrežnim stranicama nema informacija o radnom vremenu sa strankama u područnim uredima.
8.3. Utvrđeno je nadalje i da Pravilnikom o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda, za radna mjesta u okviru kojih službene osobe postupaju u upravnom postupku, odnosno kojima je vođenje upravnog postupka i/ili rješavanje o upravnim stvarima u opisu poslova, nije propisan kao stručni uvjet za raspored položen državni ispit II. razine, što nije u skladu s odredbom članka 23. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), kao i da navedenim Pravilnikom u opisu poslova svih radnih mjesta na kojima službene osobe postupaju u upravnom postupku, odnosno kojima je vođenje tog postupka u opisu poslova nije navedena vrsta upravnog postupka kojeg službena osoba obavlja, odnosno da nisu navedeni poslovi iz članka 178. Zakona o socijalnoj skrbi kao i da znatan broj radnika Zavoda koji vode i/ili rješavanju u upravnom postupku nemaju položen državni ispis II. razine, a što je protivno odredbi članka 23. ZUP-a.
9. U odnosu na naprijed utvrđene nepravilnosti donesene su i odgovarajuće mjere te je tužitelj sukladno odredbi članka 26. stavka 1. Zakona o upravnoj inspekciji iznio primjedbe pobliže opisane u osporenoj Obavijesti koje ovaj sud neće ponavljati, a koje tužitelj i ponavlja u tužbi, tuženik je ocijenio neosnovanima i iste su bile temelj za donošenje predmetne osporene Obavijesti od 19. veljače 2024. (članak 26. stavak 3. Zakona o upravnoj inspekciji).
10. Naime, tuženik je u odnosu na primjedbu tužitelja da je tuženik pogrešno utvrdio da se ZUP, Zakon o državnim službenicima i Pravilnik o polaganju državnog ispita ne odnose na njega kao tijelo koje obavlja javne ovlasti, naveo kako je predmet nadzora bila primjena propisa kojima se uređuje upravni postupak te da se navedeni Zakon primjenjuje u svim javnopravnim tijelima u kojima postupaju službene osobe koje vode i/ili rješavaju u upravnom postupku, a ne samo državni službenici u tijelima državne uprave. Naime tuženik je utvrdio da su tužitelju sukladno odredbi članka 178. Zakona o socijalnoj skrbi povjereni poslovi koje obavlja službena osoba sukladno odredbi članka 23. stavka 2. ZUP-a, a da je nadležnost tuženika u odnosu na pravne osobe s javnim ovlastima da nadzire primjenu zakona kojima se uređuje upravni postupak a koji se u javnopravnim tijelima primjenjuje u okviru obavljanja poslova javnih ovlasti koji su u nadležnosti toga tijela (članak 4. stavak 2. Zakona o upravnoj inspekciji). Nadalje, tuženik je u vezi državnog ispita naveo kako Zakon o socijalnoj skrbi propisuje stručne uvjete za polaganje stručnog ispita u djelatnosti socijalne skrbi koji nadzor nije u njegovoj nadležnosti i da su ta dva ispita regulirana različitim zakonima koja nisu u koliziji. Tuženik ističe da u konkretnom slučaju nije riječ o ispunjavanju stručnih uvjeta, nego o ispunjavanju uvjeta za polaganje državnog ispita za osobe koje u javnopravnom tijelu (Zavodu) vode i/ili rješavaju u upravnom postupku i isti se primjenjuje na sve osobe bez obzira o kojem se tijelu rade. Također je istaknuo da su raniji Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 33/12., 46/13., i 49/13.) i Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20., 133/20., 138/20., 18/22., 71/23., 156/23.), kao trenutno važeći sadržavali gotovo identične odredbe u odnosu na državni ispit (ranije reguliran kao državni stručni ispit) i to u kontekstu iznimke od obveze polaganja stručnog ispita/nepostojanja obveze polaganja stručnog ispita ako je radnik Zavoda oslobođen obveze polaganja stručnog ispita kako je to propisano odredbom članka 258. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi.
10.1. U odnosu na obvezu polaganja stručnog ispita za zaštitu i obradu arhivskoga i dokumentiranog gradiva tuženik je naveo kako javnopravno tijelu u kojem se obavljaju poslovi pismohrane, sukladno Uredbi o uredskom poslovanju (članka 59. stavak 1.), mora imati osposobljene službene osobe za rad u pismohrani, odnosno za radna mjesta kojima je u opisu poslova rad u pismohrani, (a koji opis poslova je potrebno regulirati propisom o unutarnjem ustrojstvu), kao stručni uvjet za rad u pismohrani propisuje se stručni ispit za sve osobe koje rade na navedenim radnim mjestima i nije relevantno obavljaju li iste osobe istovremeno i poslove pisarnice. Zaključno radnik kojem su ugovorom o radu dodijeljeni poslovi pismohrane, službena je osoba u pismohrani, a njezina osposobljenost za rad u pismohrani stječe se polaganjem stručnog ispita za zaštitu i obradu arhivskog i dokumentiranog gradiva.
11. Naime, odredba članka 23. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., 110/21.), propisuje uvjet položen državni ispit za službenu osobu koja rješava o upravnim stvarima u javnopravnom tijelu kada je općim aktom o ustrojstvu tog javnopravnog tijela utvrđeno u opisu poslova postupanje sukladno javnoj ovlasti koja je delegirana posebnim propisom na to javnopravno tijelo.
11.1. Stoga je obveza polaganja državnog ispita u okviru djelatnosti socijalne skrbi potrebna za osobe koje obavljaju poslove vođenja i/ili rješavanja upravnog postupka pa je pravilna ocjena tuženika da svojim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta utvrdi državni ispit II. razine kao stručni uvjet za raspored na radna mjesta u opisu kojih je postupanje u upravnom postupku i/ili rješavanje o upravnim stvarima. Naime, prema ocjeni ovoga suda položenim ispitom odgovarajuće razine, koja je predviđena za obavljanje poslova određenog radnog mjesta u konkretnom slučaju radna mjesta u opisu kojih je postupanje u upravnom postupku i/ili rješavanja o upravnim stvarima, uvažavajući njegovu složenost te ovlasti i odgovornost službenika, službenik dokazuje da raspolaže stručnim znanjima za obavljanje poslova dotičnog radnog mjesta. Nadalje, tuženik je pravilno naveo kako je u predmetnom slučaju potrebno uskladiti Pravilnik o ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta sa člankom 23. ZUP-a, a ne kao to navodi tužitelj sa Zakonom o socijalnoj skrbi koji zakon propisuje stručne uvjete za rad radnika Zavoda i koji uvjeti se odnose na obavljanje stručnih poslova radnika u sustavu socijalne skrbi.
11.2. Isto tako odredbom članka 59. stavka 1. Uredbe, propisano je da s predmetima u pismohrani postupa službena osoba osposobljena za obavljanje poslova upravljanja dokumentarnim gradivom. Stoga Sud prihvaća utvrđenje tuženika da osobe koje prema Pravilniku o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta rade na poslovima pismohrane, odnosno osobe kojima su u opisu radnog mjesta zaštita i obrada arhivskoga i dokumentiranog gradiva moraju imati položeni stručni ispit za rad na tim mjestima.
12. Ocjena je ovog suda da se tuženik suprotno navodima tužitelja, detaljno očitovao o svim navodima tužitelja te je iznio dostatne i valjane razloge za odlučivanje o predmetnoj upravnoj stvari. Naime tuženik je iscrpnim obrazloženjem iznesenim u obavijesti, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, odgovorio na sve navode tužitelja iznesene u prigovoru na zapisnik, a koje tužitelj ponavlja i u tužbi.
13. S obzirom na sve naprijed navedeno prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari te osporavanom obavijesti nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
14. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (čl. 98. st. 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj, 36/24. dalje ZUS).
15. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 6. studenog 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Hrvatski zavod za socijalni rad, Središnja služba, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, 2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za pravosudnu i upravnu inspekciju, Sektor upravne inspekcije, Služba za inspekciju državne uprave, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,
3. U spis