1

Poslovni broj: UsI-2749/22-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja tužitelja L. Lj. iz T. B.,  i tužitelja M. V. dom za starije osobe j.d.o.o., T. B., koje zastupa opunomoćenik F. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. Š. i M. C. R., V., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Z., radi poništenja rješenja o izvršenju, 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBROJ: 524-10-02/05-22-12 od 7. rujna 2022.

Obrazloženje

              1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBROJ: 524-10-02/05-22-12 od 7. rujna 2022. utvrđeno je da je rješenje više inspektorice Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike KLASA: UP/I-550-06/21-07/108, URBORJ: 524-10-02/21-21-2 od 11. svibnja 2021. postalo izvršno 20. svibnja 2021. (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljima da u roku od trideset dana dostave rješenja postupe po izvršnom rješenju (točka II. izreke). Nadalje je utvrđeno da je tužitelj L. Lj. obvezan u roku od osam dana o proteka roka iz točke II. izreke dostaviti višoj inspektorici izvješće o postupanju, uz koje je dužan priložiti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz izvršenja izrečenih mjera (točka III. izreke) i tužitelj L. Lj. je upozoren da će mu se u slučaju nepostupanja po rješenju izreći novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna. 

              2. Tužitelji osporavaju zakonitost pobijanog akta i u bitnome navode da je u ovom postupku povrijeđeno načelo ne bis in idem budući da je tuženik u istoj upravnoj stvari već ranije donio rješenje o izvršenju KLASA: UP/I-550-06/21-07/307, URBORJ: 524-10-02/04-21-2 od 23. srpnja 2021., a koje je postalo pravomoćno. Također, tužitelji navode da je protiv rješenja čije se izvršenje osporenim rješenjem nalaže podnio upravnu tužbu te da opravdano očekuje uspjeh u tom sporu. Smatraju da osporeno rješenja ima nedostatke u pogledu oblika, ali i da tuženik nije u postupku donošenja rješenja uzeo u obzir činjenicu da je II. tužitelj M. V. podnio V. županiji zahtjev za izdavanje rješenja o ispunjenju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga. Zbog navedenih razloga tužitelji traže od Suda da poništi osporeno rješenje, a ujedno traže da Sud utvrdi da tužba ima odgodni učinak.

              3. Tuženik osporava navode iz tužbe i u bitnome ponavlja razloge istaknute u obrazloženju osporenoga rješenja, a dodatno ističe da je 17. svibnja 2022. proveden kontrolni inspekcijski nadzor kojim je utvrđeno da tužitelj i dalje pruža iste socijalne usluge pa da je stoga doneseno osporeno rješenje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

              4. Sud je dostavio tužitelju tuženikov odgovor na tužbu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).

              5. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

              6. Odredbom članka 139. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku, dok je stavkom 2. propisano da to rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Također, stavkom 4. utvrđuje se da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja te da nema odgodni učinak.

              7. Člankom 142. stavkom 1. ZUP-a, utvrđeno je da će javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako izvršenik sam ne ispuni obvezu, a izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će u slučaju daljnjeg neispunjenja obveze javnopravno tijelo izreći drugu, veću novčanu kaznu.

              8. Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20., 133/20. i 138/20.) u članku 226. stavku 4. propisuje da se kontrolni inspekcijski nadzor provodi radi kontrole izvršenja mjera naređenih rješenjem inspektora.

              9. Tužitelji su tužbom zahtijevali od suda da odredi da tužba ima odgodni učinak. Posebnim zakonom nije propisano da bi tužba u konkretnom slučaju imala odgodni učinak, stoga nije mogla biti primijenjena odredba članak 26. stavak 1. ZUS-a. Dalje, člankom 26. stavkom 2. ZUS-a, utvrđena su tri uvjeta koja je potrebno kumulativno ispuniti da bi sud mogao dopustiti odgodni učinak tužbe: nastanak teško popravljive štete, zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje i odgoda ne smije biti protivna javnom interesu. S obzirom na to da je člankom 139. stavkom 4. ZUP-a, propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju nema odgodni učinak, a što je jedan od nužnih uvjeta za određivanje odgodnih učinaka upravne tužbe, to već sama ta činjenica onemogućuje da Sud u konkretnom slučaju dopusti da tužba ima odgodni učinak. Stoga u konkretnom predmetu, prema ocjeni Suda  nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se odgađa izvršenje osporene odluke do donošenja odluke u ovom upravnom sporu. Osim toga valja i navesti da tužitelji nisu, osim paušalno, obrazložili kakva bi to teško popravljiva šteta nastala izvršenjem osporenog rješenja, a što je ovaj sud detaljno obrazložio u predmetu UsI-1673/21, u kojemu predmetu je odbijen tužbeni zahtjev I. tužitelja L. Lj., a kojim zahtjevom je I. tužitelj tražio poništenje rješenja kojim odbijen njegov zahtjev da žalba protiv rješenja čije se izvršenje osporenim rješenjem nalaže ima odgodni učinak.

              10. Nadalje, prema podacima spisa proizlazi da je tuženik donio tri rješenja i to 11. svibnja 2021., rješenje kojim se tužitelju L. Lj. naređuje prekid pružanja socijalne usluge smještaja starijim i teško bolesnim odraslima osobama. Potom je 23. srpnja 2021. godine nakon provedenog kontrolnog inspekcijskog nadzora tuženik donio rješenje o izvršenju tog rješenja od 11. svibnja 2021. kojim se utvrđuje da je rješenje od 11. svibnja 2021 postalo izvršno (točka I. izreke); naloženo je tužitelju L. Lj.  da u roku od trideset dana od dostave rješenja postupi po izvršnom rješenju (točka II. izreke);  utvrđeno je da je tužitelj L. Lj. obvezan u roku od osam dana o proteka roka iz toč II izreke dostaviti višoj inspektorici izvješće o postupanju, uz koje je dužan priložiti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz izvršenja izrečenih mjera (točka III. izreke) i tužitelj L. Lj. je upozoren da će mu se u slučaju nepostupanja po rješenju izreći novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna (točka IV. izreke). 

              11. Konačno, tuženik je 7. rujna 2022., nakon ponovno provedenog kontrolnog inspekcijskog nadzora donio u suštini istovjetno rješenje o izvršenju rješenja od 11. svibnja 2021., a koje rješenje je predmet ovog upravnog spora.

              12. Po ocijeni ovog suda, tuženik je u postupku donošenja osporenog rješenja postupao u skladu člankom 226. stavkom 4. Zakona o socijalnoj skrbi, budući da je provodio kontrolni inspekcijski nadzor u kojem je utvrđeno da tužitelj L. Lj. nije postupio po rješenju čije se izvršenje traži. Štoviše, člankom 139. ZUP-a, tuženik je ovlašten donijeti novo rješenje, ako utvrdi ta tužitelj nije postupio po ranijem rješenju o izvršenju. Također, postupanjem tuženika nije povrijeđen članak 13. ZUP-a, budući da osporenim rješenjem nije izmijenjena njegova obveza, već se njime ponovno utvrđuju one obveze koje su utvrđene ranijim rješenjem o izvršenju.

              13. Prigovore tužitelja Sud nije prihvatio osnovanima i isti su takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, a osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

              14. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakon o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14.,  94/16., 29/17., i 110/21. – dalje ZUS)

              15. Slijedom navedenoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. listopada 2023.

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.