Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3904/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DV, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 16. siječnja 2025., broj: Pp-4130/2023-9, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog DV, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se okrivljenom DV, za prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a, činjenično opisanog pod točkom II. izreke pobijane presude, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura), a za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, činjenično opisanog pod točkom VI. izreke pobijane presude, prihvaća utvrđenom novčana kazna u iznosu od 600,00 EUR (šesto eura), pa se okrivljenom DV, temeljem članka 39. stavka 1. točke 2. i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.100,00 EUR (tisućusto eura) u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme privremenog oduzimanja slobode u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 28. studenog 2023. u 01,42 sata do 28. studenog 2023. u 09,45 sati kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 EUR (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 1.060,18 EUR (tisućušezdeset eura i osamnaest centi) koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenik u roku određenom za plaćanje plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je ista plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okrivljenog DV kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana presuda.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, okrivljeni DV obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku okrivljeni DV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 7. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koje mu je izrečena ublažena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 eura.
1.1. Okrivljeniku je istom presudom, temeljem članka 58. PZ-a, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca te je obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni DV je podnio pravodobnu žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri. Tako u žalbi u bitnome ističe da mu je neophodna vozačka dozvola kako bi mogao obavljati posao od kojeg se uzdržava, radi terenski rad i primanja su mu varijabilna i pala bi i do 70% ukoliko ne bi ostvarivao planske veličine, pa zbog toga ne bi mogao podmirivati svakodnevne troškove, a ukoliko zadrži vozačku dozvolu lakše će moći platiti novčanu kaznu. Također navodi da mu je dijagnosticiran dijabetes i zabranjen mu je alkohol pa nema opasnosti od ponavljanja djela. Predlaže ukidanje zaštitne mjere.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava prilikom izricanja novčane kazne.
4.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 500,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 600,00 eura. Zakon za prekršaj iz članka 199. stavka 7. ZSPC-a propisuje novčanu kaznu u iznosu od 660,00 do 1.990,00, dok za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a zakon propisuje iznos novčane kazne od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana.
4.2. Budući da je sud okrivljeniku za terećene prekršaje utvrdio pojedinačne novčane kazne koje su ublažene odnosno utvrđene u iznosima ispod zakonom propisanih minimalnih iznosa, te temelju toga okrivljeniku temeljem članka 39. stavka 1. točke 2. PZ-a izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 1.100,00 eura, a bez da je primijenio članak 37. PZ-a koji propisuje ublažavanje kazne (odnosno primijenio ga je ali samo prilikom utvrđivanja pojedinačne novčane kazne za prvi prekršaj ali ne i drugi, a obje su u ublaženim iznosima), ovaj je Sud to učinio po službenoj dužnosti preinačavajući pobijanu presudu u tom dijelu, na način kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude.
5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe okrivljenika, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice kao i olakotne te otegotne okolnosti, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.
6. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisana postupanja okrivljenika predstavljaju teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu težinu djela i potrebitost specijalne prevencije. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u gotovo minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i težini prekršaja, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito izraženim olakotnim okolnostima koje su primjerene za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.
6.1. Također valja naglasiti da je okrivljenik u stjecaju počinio prekršaje koji su jedni od težih iz domene sigurnosti prometa na cestama, zbog čega je važno na istoga utjecati na način da ga se odvrati od budućih činjenja novih prekršaja. Istome je izrečena osjetno ublažena ukupna novčana kazna i zaštitna mjera u gotovo minimalnom zakonom predviđenom trajanju, iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud vodio računa o svim olakotnim okolnostima na strani okrivljenika, a isti je o svojim osobnim i poslovnim okolnostima trebao voditi računa prije nego je upravljao vozilom na cesti pod utjecajem alkohola i za vrijeme dok mu je na snazi zaštitna mjera. Okolnosti na koje se u žalbi poziva ostale su na razini paušalnog isticanja jer ih isti nije ni na koji način dokumentirao, zbog čega svega je valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. PZ-a te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj). Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
