Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-931/2023-61

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, Kaptol 21, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 , zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Zagreba, Radnička cesta 22, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja Karoline Gajski, odvjetnice te zamjenika punomoćnika tuženika Karla Muratagića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., dana 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se prvi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja koji glasi:

na iznos od 0,78 EUR s kamatom od 20.6.2006. do isplate

na iznos od 0,86 EUR s kamatom od 16.9.2006. do isplate

na iznos od 0,89 EUR s kamatom od 18.10.2006. do isplate

na iznos od 2,09 EUR s kamatom od 19.3.2008. do isplate

na iznos od 4,50 EUR s kamatom od 18.11.2008. do isplate

na iznos od 16,83 EUR s kamatom od 16.1.2009. do isplate

na iznos od 21,08 EUR s kamatom od 19.2.2009. do isplate

na iznos od 8,44 EUR s kamatom od 18.3.2009. do isplate

na iznos od 21,73 EUR s kamatom od 16.4.2009. do isplate

na iznos od 21,29 EUR s kamatom od 14.5.2009. do isplate

na iznos od 17,23 EUR s kamatom od 17.6.2009. do isplate

na iznos od 19,04 EUR s kamatom od 17.7.2009. do isplate

na iznos od 16,57 EUR s kamatom od 15.8.2009. do isplate

na iznos od 19,76 EUR s kamatom od 16.9.2009. do isplate

na iznos od 16,55 EUR s kamatom od 16.10.2009. do isplate

na iznos od 19,36 EUR s kamatom od 17.11.2009. do isplate

na iznos od 18,18 EUR s kamatom od 16.12.2009. do isplate

na iznos od 24,44 EUR s kamatom od 16.1.2010. do isplate

na iznos od 27,86 EUR s kamatom od 16.2.2010. do isplate

na iznos od 27,23 EUR s kamatom od 16.3.2010. do isplate

na iznos od 31,30 EUR s kamatom od 16.4.2010. do isplate

na iznos od 37,86 EUR s kamatom od 15.5.2010. do isplate

na iznos od 38,09 EUR s kamatom od 16.6.2010. do isplate

na iznos od 48,59 EUR s kamatom od 17.7.2010. do isplate

na iznos od 47,58 EUR s kamatom od 17.8.2010. do isplate

na iznos od 62,46 EUR s kamatom od 16.9.2010. do isplate

na iznos od 53,07 EUR s kamatom od 16.10.2010. do isplate

na iznos od 54,98 EUR s kamatom od 16.11.2010. do isplate

na iznos od 66,23 EUR s kamatom od 16.12.2010. do isplate

na iznos od 71,22 EUR s kamatom od 15.1.2011. do isplate

na iznos od 63,55 EUR s kamatom od 17.2.2011. do isplate

na iznos od 63,51 EUR s kamatom od 15.4.2011. do isplate

na iznos od 73,71 EUR s kamatom od 14.5.2011. do isplate

na iznos od 84,88 EUR s kamatom od 16.6.2011. do isplate

na iznos od 123,22 EUR s kamatom od 17.8.2011. do isplate

na iznos od 92,54 EUR s kamatom od 16.9.2011. do isplate

na iznos od 84,42 EUR s kamatom od 15.10.2011. do isplate

na iznos od 83,77 EUR s kamatom od 15.11.2011. do isplate

na iznos od 89,35 EUR s kamatom od 14.1.2012. do isplate

na iznos od 92,18 EUR s kamatom od 16.2.2012. do isplate

na iznos od 89,11 EUR s kamatom od 16.3.2012. do isplate

na iznos od 89,01 EUR s kamatom od 14.4.2012. do isplate

na iznos od 91,43 EUR s kamatom od 16.5.2012. do isplate

na iznos od 92,81 EUR s kamatom od 15.6.2012. do isplate

na iznos od 89,86 EUR s kamatom od 14.7.2012. do isplate

na iznos od 89,61 EUR s kamatom od 17.7.2012. do isplate

na iznos od 88,72 EUR s kamatom od 15.8.2012. do isplate

na iznos od 84,29 EUR s kamatom od 14.9.2012. do isplate

na iznos od 83,42 EUR s kamatom od 15.9.2012. do isplate

na iznos od 88,49 EUR s kamatom od 16.10.2012. do isplate

na iznos od 90,86 EUR s kamatom od 15.11.2012. do isplate

na iznos od 89,19 EUR s kamatom od 15.12.2012. do isplate

na iznos od 86,95 EUR s kamatom od 16.1.2013. do isplate

na iznos od 84,80 EUR s kamatom od 15.2.2013. do isplate

na iznos od 88,59 EUR s kamatom od 21.3.2013. do isplate

na iznos od 90,73 EUR s kamatom od 16.4.2013. do isplate

na iznos od 82,28 EUR s kamatom od 15.5.2013. do isplate

na iznos od 81,27 EUR s kamatom od 14.6.2013. do isplate

na iznos od 81,27 EUR s kamatom od 13.7.2013. do isplate

na iznos od 82,13 EUR s kamatom od 15.8.2013. do isplate

na iznos od 83,97 EUR s kamatom od 13.9.2013. do isplate

na iznos od 86,45 EUR s kamatom od 15.10.2013. do isplate

na iznos od 87,35 EUR s kamatom od 14.11.2013. do isplate

na iznos od 90,64 EUR s kamatom od 14.12.2013. do isplate

na iznos od 87,16 EUR s kamatom od 15.1.2014. do isplate

na iznos od 91,47 EUR s kamatom od 19.2.2014. do isplate

na iznos od 92,58 EUR s kamatom od 13.3.2014. do isplate

na iznos od 91,48 EUR s kamatom od 15.4.2014. do isplate

na iznos od 88,19 EUR s kamatom od 14.5.2014. do isplate

na iznos od 89,40 EUR s kamatom od 13.6.2014. do isplate

na iznos od 91,66 EUR s kamatom od 15.7.2014. do isplate

na iznos od 92,81 EUR s kamatom od 14.8.2014. do isplate

na iznos od 92,97 EUR s kamatom od 13.9.2014. do isplate

na iznos od 95,00 EUR s kamatom od 15.10.2014. do isplate

na iznos od 97,13 EUR s kamatom od 13.11.2014. do isplate

na iznos od 97,69 EUR s kamatom od 13.12.2014. do isplate

na iznos od 97,95 EUR s kamatom od 13.2.2015. do isplate

na iznos od 97,95 EUR s kamatom od 13.3.2015. do isplate

na iznos od 97,95 EUR s kamatom od 15.4.2015. do isplate

na iznos od 97,95 EUR s kamatom od 14.5.2015. do isplate

na iznos od 97,95 EUR s kamatom od 13.6.2015. do isplate

na iznos od 97,95 EUR s kamatom od 15.7.2015. do isplate

na iznos od 97,87 EUR s kamatom od 13.8.2015. do isplate

na iznos od 94,38 EUR s kamatom od 15.9.2015. do isplate

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 867,39 EUR na ime razlike u glavnici na dan provođenja konverzije primjenom stvarnog otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu provedenom konverzijom, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. ožujka 2016. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se drugi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 5.322,63 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.03.2016. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320 parnični trošak u iznosu od 3.331,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 6. studenoga 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe (list 160) da s obzirom da Aneksom ugovora o kreditu od 29.03.2016. godine(u svezi Ugovora o kreditu5102931287 od 3.4.2006.) stranke nisu razriješile pitanje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu, tuženik nije vratio tužitelju sve iznose koje je stekao bez osnove. Ističe (list 572) da su valutna klauzula i jednostrano promjenjiva kamatna stopa nezakonitima i ništetnima pravomoćno utvrđene presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04.07.2013., a koja presuda je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14.06.2018., a ta presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 03.09.2019. U odnosu na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu ista je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13.06.2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-249/14 od 09.04.2015. te presudom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/15 od 13.12.2016.

Ističe da slijedom navedenog, neovisno o tome što je u predmetnom slučaju provedena konverzija, tuženik nije tužitelju vratio ranije preplaćenu kamatu i preplatu zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj.

Nadalje, tužitelj ističe (list 728-729 spisa) da kada se uzme u obzir da tužitelj u trenutku sklapanja Dodatka nije bio svjestan ništetnosti ugovora niti svojih prava po toj osnovi, kao i kad se ima na umu tekst ZID ZPK/15 kojim potrošači nisu obeštećeni po osnovi ništetnih odredaba Ugovora nego su tek stavljeni u isti položaj u kojem su korisnici kredita s valutnom klauzulom u EUR-ima, jedini mogući zaključak je da sklapanjem Dodatka Ugovoru potrošači nisu obeštećeni, niti su izgubili pravo na puno obeštećenje, odnosno povrat koristi stečenih na temelju nepoštenih odredaba Ugovora. Svako drugo tumačenje bi obezvrijedilo učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu, a bilo bi i suprotno uspostavljenom pravnom okviru za zaštitu potrošača (što je prema shvaćanju Suda EU dio javnog poretka Unije), te bi u konačnici uspostavilo neravnopravnost stranaka pred zakonom.

U odnosu na iznos negativnih tečajnih razlika i istaknuti prigovor radi prijeboja, tužitelj osporava osnovanost takvog prigovara i navode tuženika te ističe da sud nije ovlašten umanjivati potraživanje tužitelja za eventualne iznose negativnih tečajnih razlika.

Naime, odredba čl. 323. st. 2. ZOO-a koja propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora, a također je nastupila zastara takvog potraživanja s obzirom da uplate tužitelja kada su nastale negativne razlike datiraju iz 2006. do 2008. godine. Također, tuženik s obzirom na njegovo nepoštenje prilikom sklapanja ugovora, neovlašteno potražuje zakonske zatezne kamate na iznose negativnih tečajnih razlika.

Ističe da tužitelju po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi pripadaju pozitivne razlike temeljem onoga što je tužitelj stvarno preplatio u tijeku otplate kredita bez uračunavanja eventualnih negativnih razlika jer tužitelj nije nepošteni stjecatelj, a iz razloga što je u postupku utvrđeno da je tuženik sam propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Osim toga, plaćanjem anuiteta, prema nižem tečaju od početnog, tužitelj nije ništa primio, niti je išta stekao po osnovi ništetnih ugovornih odredbi pa da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina. S obzirom da je stalni sudski vještak u predmetnom nalazu i mišljenju utvrdio razliku u iznosu od 867,39 EUR na ime razlike u glavnici na dan provođenja konverzije primjenom stvarnog otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu provedenom konverzijom, tužitelj navedeni iznos također potražuje od tuženika.

Tužitelj ističe da usklađuje tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (ročište 26.9.2025. tj. podnesak 17.9.2025.- list 730-736 spisa) predlaže prihvatiti prvi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva kako je cit. u izreci ove odluke, a ukoliko sud smatra da prethodni zahtjev tužitelja nije osnovan te da je potrebno izvršiti uračunavanje preplate priznate konverzijom sukladno čl. 172. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj uračunava iznos preplate priznat konverzijom (2.143,53 EUR) na način da za isti iznos umanjuje utvrđeni iznos zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose (1.816,25 EUR) i utvrđenu razliku anuiteta u iznosu od 5.649,91 EUR umanjuje za preostali iznos od 327,28 EUR, te predlaže prihvatiti drugi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva kako je cit. u izreci ove odluke. (Na ročištu 26.9.2025. tužitelj pojašnjava da je u toč. I. u prvom od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva zatražio isplatu koja se odnosi na preplatu tužitelja temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke tuženika, a u toč. II. prvog od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva potražuje iznos od 867,39 eur na ime razlike u glavnici na dan provođenja konverzije kako je i navedeno u tč. II. Nadalje, ističe da u drugom od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva tč. I. potražuje iznos kojeg je uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te pojašnjava da je vještak u toč Ad.1 utvrdio da je ukupan iznos koji je tužitelj preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi iznosi 5.649,91 eur. Nadalje, ističe da je vještak utvrdio da zakonske zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose po osnovi promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije iznose ukupno 1.816,25 eur. Nadalje vještak je utvrdio da je prilikom provođenja konverzije tuženik utvrdio preplatu tužitelja, a što iznosi 2.143,53 eur, a što je navedeno na str. 24 i 25 nalaza i mišljenja vještaka. Sukladno tome tužitelj ističe da je u drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu izvršio uračunavanje preplate priznate konverzijom sukladno čl. 172. ZOO-a na način da je za iznos preplate priznat konverzijom 2.143,53 eur umanjio utvrđeni iznos zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose, dakle 1.816,25 eur i utvrđenu razliku anuiteta u iznosu od 5.649,91 eur umanjuje za preostali iznos 327,28 eur slijedom čega potražuje iznos od 5.322,63 eur na ime povrata stečenog bez osnove temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tj. razlike anuiteta do koje je došlo uslijed ništetnih ugovornih odredbi dok toč. II. drugog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva potražuje isplatu iznosa od 867,39 eur na ime razlike u glavnici istovjetno kao u toč. II. prvog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva.)

2. Tuženik (list 845-846 spisa) ističe da tužitelj u tužbi pod točkom II. tužbenog zahtjeva potražuje iznos od 867,39 EUR s osnove razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

U odnosu na predmetni tužbeni zahtjev tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare. Aneks kojim je provedena konverzija i utvrđena nova EUR glavnica kredita sklopljen je dana 29.3.2016. godine, a kada bi i dospjelo navodno potraživanje tužitelja s razlike preostale nedospjele glavnice između visine glavnice u CHF i EUR na dan konverzije. S obzirom da tužitelj smatra da na strani tuženika ne postoji pravni temelj za predmetni izračun glavnice, tuženik ističe da bi se na to navodno stjecanje bez osnove imao primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da je od dana 30.09.2015. godine, kao dana kada je konverzija izvršena, pa do dana podnošenja ove tužbe proteklo više od pet godina, tuženik ističe da je u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev nastupila zastara. Ističe da je tužitelj dana 29.2.2016. potpisao obrazac za prihvat Izračuna konverzije te 29.3.2016. godine potpisao Aneks broj 1 Ugovora o kreditu čime je potvrdio da pristaje na Izračun konverzije, uključujući i utvrđenu glavnicu u iznosu od 7.512,21 EUR, a sve sukladno Izračunu koji je tuženik učinio sukladno kogentnim zakonskim odredba ZIDZPK/15.

Tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naložiti tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

Tuženik ističe (ročište 3.6.2020. – list 200/1) da ukoliko se prihvati dokaz za provođenjem financijskog vještačenja tuženik predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost jesu li sve uplate pa tako i navodna preplata koju tužiteljica potražuje ovom tužbom uzete u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR, te izračun novčanog iznosa izražen u kunama po mjesecima kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužiteljica platila da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužiteljica stvarno plaćala po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje navedeno u podnesku od 14.11.2019.

Podneskom (list 697 spisa) ističe da ukoliko sud nađe ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu, tada tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od EUR 180,96 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- € 0,65 od 19.07.2006. do isplate,

- € 2,13 od 15.08.2006. do isplate,

- € 1,70 od 15.11.2006. do isplate,

- € 1,33 od 15.12.2006. do isplate,

- € 3,51 od 17.01.2007. do isplate,

- € 6,08 od 16.02.2007. do isplate,

- € 3,73 od 17.03.2007. do isplate,

- € 6,74 od 13.04.2007. do isplate,

- € 10,78 od 16.05.2007. do isplate,

- € 10,83 od 16.06.2007. do isplate,

- € 12,88 od 18.07.2007. do isplate,

- € 10,09 od 17.08.2007. do isplate,

- € 9,68 od 15.09.2007. do isplate,

- € 14,79 od 17.10.2007. do isplate,

- € 8,60 od 15.11.2007. do isplate,

- € 13,17 od 15.12.2007. do isplate,

- € 5,75 od 16.01.2008. do isplate,

- € 6,73 od 16.02.2008. do isplate,

- € 1,76 od 16.04.2008. do isplate,

- € 9,28 od 15.05.2008. do isplate,

- € 6,93 od 17.06.2008. do isplate,

- € 8,58 od 15.07.2008. do isplate,

- € 9,97 od 14.08.2008. do isplate,

- € 8,42 od 17.09.2008. do isplate,

- € 2,35 od 16.10.2008. do isplate,

- € 4,50 od 18.12.2008. do isplate.

Tuženik ističe (list 706 spisa) da su u konverziji sve preplate po osnovi tečajnih razlika i preplaćenih kamata (kao posljedicu djelomične ništetnosti osnovnog ugovora) retroaktivno iskorištene za namirenje kredita u EUR. Kako je restitucija izvršena po sili zakona, postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva tužitelj ide za tim da dva puta naplati jedan te isti iznos (jednom po osnovi konverzijskog obračuna, a drugi puta po osnovi ovopredmetne tužbe).

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz u izračun izvršen na zahtjev tužitelja prije utuženja po sudskom vještaku Vlasti Santo Olđa, dipl.oec., dopis tuženika tužitelju od 25.4.2019. u svezi zahtjeva za dostavom dokumentacije po kreditu za zatvaranje obveze uz valutnu klauzulu u CHF odnosno za kredit koji je iz kredita uz valutnu klauzulu u CHF konvertiran i kredit uz valutnu klauzulu u EUR, pregled prometa po partiji kredita 5102931287 za razdoblje od 7.4.2006. do 29.9.2015., pregled prometa od 1.9.2015. do 22.2.2018., otplatni plan, Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102931287 od 29.3.2016. sklopljen između stranaka, obavijest o kreditu za razdoblje do 30.6.2016., obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje od 1.7.2016. do 31.12.2016. i od 1.1.2018. do 30.6.2018., te od 1.1.2016. do 30.6.2016., obavijesti o promjeni kamatne stope, obavijest za poslodavca tužitelja, obavijest o usklađivanju kamatne stope od 13.12.2013., obavijest o kreditu za razdoblje do 31.12.2014., obavijest o usklađivanju visine kamatne stope za referentno razdoblje 1.1.2015. do 30.6.2015., izračun konverzije kredita broj 5102931287 (dalje: CHF kredit) na dan 30.9.2015., obavijest o promjeni kamatne stope tužitelju od 1.4.2009., Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51404627-5102931287, pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 7.4.2006. do 29.9.2015., primjere odluka iz sudske prakse, reviziju iz predmeta P- 1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu III tuženika odnosno ovdje tuženika, letke i brošure tuženika priložene odgovoru na tužbu, dopis HNB od 7.6.2013. Trgovačkom sudu u Zagrebu na posl.br. P-1401/2012, priopćenje HNB za javnost 21.1.2015. - list 127 spisa i grafičke prikaze, metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata, priopćenje za javnost HNB 16.3.2015., priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14.1.2014., presudu Visokog prekršajnog suda RH (list 141-142 spisa), izvadak iz Narodnih novina (list 147 spisa), odluku VSRH Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. (list 180-190 spisa), Gos 1/2019-36 VSRH (list 196-199 spisa), članke iz "Pravo i porezi", presliku iskaznice Đ tužitelja (list 631-632 spisa), pisani iskaz TO (list 231 spisa ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Matoša OV-1386/2020 od 10.2.2020.), zaposlene kod tuženika od 1998., a u vrijeme davanja iskaza na poziciji voditelja Službe upravljanja iskustvom klijenata i koji pisani iskaz se odnosi na određene okolnosti koji se tiču kredita u CHF glede postupanja tuženika i njezinih djelatnika prilikom pregovaranja odnosno ugovaranja takvih kredita s klijentima općenito, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, nalaz i mišljenje dao je Centar za financijska vještačenja d.o.o. po sudskom vještaku gđi HO, odnosno je izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke (ročište 26.9.2025. – list 850 spisa) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP .

5. Tužitelj ĐO (ročište 30.1.2024.) u svom iskazu navodi da je sklopio osnovni Ugovor o kreditu u CHF 3.4.2006. na 35.270,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa tuženikom. Ističe da je bio tadašnji klijent Zagrebačke banke d.d. u kojoj je imao dugovanja pa mu je tuženik ponudio najpovoljniji kredit naziva " Iz minusa u plus" s time da je uvjet bio da preko tuženika prima nadalje mirovinu i da mora imati otvorenu aktivnu štednju dok traje kredit. Ističe da nije dobio na ruke nikakav novac nego je zatvoreno njegovo dugovanje prema Zagrebačkoj banci d.d. i jedan manji novčani iznos predstavljao je štednju i on nije mogao birati drugu opciju i taj kredit je bio po principu uzmi ili ostavi. Taj kredit prezentiran je kao najpovoljniji kredit, ništa mu posebno nije objašnjavano od strane osobne bankarice IO u pogledu valutne klauzule ili kamatne stope. Radilo se o tipskom ugovoru i on nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama. Nije se informirao u drugim bankama o uvjetima kreditiranja jer ga je tuženik odmah prihvatio kao klijenta i rečeno mu je od strane direktora poslovnice tuženika u Šibeniku prezimena T da je to najpovoljniji kredit i da će mu tuženik to brzo odraditi. Ističe da je točno da je kredit konvertiran tj. da je sklopljen Dodatak ugovoru i taj konvertirani kredit je prijevremeno zatvoren 7 mjeseci prije od strane njegove supruge AO rođene **.**.1973. koja mu je bila glavni sudužnik. Ističe da nije bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog koliko se sjeća, već je tečaj samo rastao. Mislim da mu nisu priznate sve uplate po osnovnom kreditu u obračun konverzije. Nadalje, navodi da nije razumio ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule CHF i ništa mu o tome nije pojašnjeno od službenika banke i kada bi on došao na bankomat imao bih samo 1 kunu od 5.000,00 kn mirovine.

Nadalje, navodi da je u Zagrebačkoj banci d.d. podmirio tim kreditom minus 55.600,00 kn otprilike, ali ispalo je kao da još duguje Zagrebačkoj banci oko 1.400,00 kn pa je pred Općinskim sudom u Šibeniku vodio spor sa Zagrebačkom bankom koja je utvrdila da je doista tuženik prema Zagrebačkoj banci učinio grešku kada nije isplatio i tih 1.400,00 kn na vrijeme pa se zapravo napravila nekakva kamatna razlika no to je Zagrebačka banka poništila mu saldo na 0 tj. da nije dužan prema njoj ništa. Ističe da je tuženik tražio da ima sudužnika i još dvije osobe navedene u tom ugovoru s tim da jedna bude u mirovini, a druga da bude zaposlena. Prije nego je potpisao ugovor o kreditu bankarica mu ništa nije posebno pojašnjavala. Ističe da je samo tražio da se što prije zatvori njegovo dugovanje. Donio je dokumentaciju kod tuženika o tome gdje sve ima dugovanja.

Sud je prihvatio one tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa priloženom dokumentacijom i sa rezultatima vještačenja te su stoga uvjerljive.

Navodi o greški tuženika prema Zagrebačkoj banci i eventualnom ispravljanju greške su irelevantni za ovaj postupak.

6. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o. - gđi HO koja je svoj nalaz i mišljenje izradila stručno, objektivno, jasno i obrazloženo te su stranke suglasno istakle (list 850 spisa - ročište 26.9.2025.) da nije potrebno pozivati vještaka financijske struke radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja jer se nalaz i mišljenje vještaka (matematički izračuni) u cijelosti prihvaća.

Nedvojbeno je utvrđeno (list 654-687 spisa) na osnovi priložene dokumentacije i nalaza vještačenja da je tužitelj 3.4.2006. sklopio Ugovor o kreditu sa tuženikom te je iznos kredita bio 35.270,00 CHF.

Ugovor o kreditu je sklopljen dana 03.04.2006. te je kredit isplaćen dana 10.04.2006. godine. Ugovorena je otplata u 144 jednakih mjesečnih anuiteta. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 7,99% godišnje. Dana 29.03.2016. g. sklopljen je Aneks broj 1 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. u iznosu 7.512,21 EUR što primjenjivim tečajem kreditora na dan 30.09.2015.g. iznosi 57.333,77 kn (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR). Aneksom uz Ugovor kojim je provedena konverzija utvrđena je preplata tužitelja u iznosu 2.452,05 EUR.

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljene zadatke te ističe:

1) Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije iznose 5.649,91 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 713,42 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 4.936,49 EUR.

2. Ukupan iznos manje plaćenog, posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 180,96 EUR.

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana izračuna konverzije, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 5.468,95 EUR

i to:

- Ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 713,42 EUR,

- Ukupno više plaćeno između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 4.755,53 EUR.

-Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene kamatne stope i tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije ukupno iznose 1.816,25 EUR.

2) Nadalje, ističe da glavnica po kreditu u CHF, temeljem inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 30.09.2015.g. iznosila 50.798,45 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 57.333,77 kn.

Slijedom navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 6.535,32 kn (Tabela 7.) što primjenom fiksnog tečaja konverzije daje iznos od 867,39 EUR.

Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c., te utvrdio preplatu tužitelja na dan sklapanja Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu u iznosu 2.452,05 EUR, odnosno na dan izračuna konverzije (30.09.2015.g.) utvrđena je preplata u iznosu od 16.359,59 kn što primjenom tečaja na dan izračuna konverzije daje iznos od 2.143,53 EUR.

7. Sklapanjem dodatka Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji, ali korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem.

8. Kako u prvom od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelj potražuje isplatu koja se odnosi na preplatu tužitelja temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti CHF i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke tuženika, a da zanemaruje u tom tužbenom zahtjevu tč. I učinke konverzije odnosno činjenicu da je provedena konverzija u kojoj je utvrđen iznos preplate te zanemaruje činjenicu da je konverzija provedena temeljem čl. 19c Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji je omogućio potrošačima da uz Aneks ugovora promijene valutnu klauzulu iz CHF u EUR i da je tužitelj prihvatio konverziju, čime je pristao na novi obračun glavnice i kamate te da je Banka uzela u obzir sve uplate tužitelja i utvrdila preplatu, što znači da nije bilo dodatnog neopravdanog stjecanja. Pravo na povrat traženih iznosa postoji ako konverzija nije provedena u skladu sa zakonom, a što ovdje nije slučaj.

Slijedom svega navedenog valjalo je tužbeni zahtjev pod tč. I u prvom od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva odbiti.

Isto tako valjalo je odbiti tč. II iz prvog i tč. II iz drugog od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva jer glavnica po konverziji (57.333,77 kn) je veća od one po početnom planu (50.798,45 kn), razlika iznos 6.535,32 kn ili 867,39 eur. Međutim, banka je utvrdila preplatu tužitelja u iznosu od 2.143,53 eur na dan izračuna konverzije. Tužitelj nije dokazao da je konverzija bila nezakonita ili da je bio doveden u zabludu. Nema osnove za isplatu navedenog iznosa jer je konverzija provedena zakonito, uz suglasnost tužitelja i uz korekciju uplata.

9. Sud odbija sve tužbene zahtjeve za povrat stečenog bez osnove jer tužitelj ne može tražiti povrat iznosa koji proizlaze iz zakonite konverzije, osobito ako je banka već priznala preplatu i obračunala je u korist tužitelja.

Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 674 spisa) proizlazi da je utvrđena preplata od 2.143,53 eur. Za iznos tako utvrđene preplate su prema Aneksu 1. Ugovora, nakon provedene konverzije, umanjene obveze plaćanja tužitelja po kreditu u EUR nakon konverzije.

Razlika od 867,39 eur nije stečeno bez osnove, već je rezultat zakonite promjene ugovornih uvjeta, a konverzija je provedena zakonito i uz suglasnost tužitelja.

10. U drugom od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva tužitelj uračunava iznos preplate priznat konverzijom 2.143,53 eur, tako da za isti iznos umanjuje utvrđeni po vještaku iznos zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose 1.816,25 eur i utvrđenu razliku anuiteta zbog rasta tečaja i kamatne stope u iznosu od 5.649,91 eur umanjuje za preostali iznos od 327,28 eur i potražuje 5.322,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 30.3.2016. jer je 29.3.2016. sklopljen Aneks ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija iz CHF u EUR.

Čl. 172 ZOO regulira uračunavanje ispunjenja obveze kada vjerovnik primi djelomično ispunjenje:

- Vjerovnik može odrediti na koju obvezu se uračunava ispunjenje, ako postoji više obveza.

- Ako dužnik izričito odredi na što se ispunjenje odnosi, vjerovnik mora to prihvatiti ako ne odbije odmah.

- U slučaju složenih obveza (glavnica, kamate, troškovi) ispunjenje se najprije uračunava na troškove, zatim kamate pa tek onda na glavnicu – osim ako je drugačije dogovoreno.

Tužitelj uračunava preplatu priznatu konverzijom (2.143,53 eur) na:

- zatezne kamate (1.816,25 eur) – u cijelosti

- razliku anuiteta zbog rasta tečaja i kamatne stope (5.649,91 eur) – umanjuje za preostali dio preplate (327,28 eur).

Potražuje 5.322,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 30.3.2016., dan nakon sklapanja Aneksa.

Ovakvo uračunavanje nije u skladu s čl. 172 ZOO jer tužitelj zanemaruje činjenicu da su u konverziju sve preplate po osnovi tečajnih razlika i preplaćene kamate iskorištene za namirenje kredita u EUR te je restitucija izvršena po sili zakona.

11. Prema tome, kako su provedenom konverzijom u skladu sa ZPK-a, koju je tužitelj prihvatio, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006., tako što su izračunom konverzije kredita 2016. godine obuhvaćene preplate po osnovi nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006. i iste iskorištene za podmirenje anuiteta kredita koje je tužitelj bio dužan plaćati po osnovi Dodatka, sastavni dio kojeg je i novi Plan otplate, to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe članka 160. stavka 1. i 2. ZOO-a u vezi s čl. 3. stavkom 2. ZZP-a prestala obveza tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene stope kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno pravo tužitelja na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama u CHF, te zateznih kamatama kao sporednog prava, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sa zateznim kamatama, što zakonom nije zabranjeno.

12. Zbog tih razloga ocjena je suda da na strani tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužitelja (potrošača).

Osim toga, konkretni Aneks uz ugovor o kreditu nije utvrđen ništetnim niti je poništen te obvezuje.

13. Isto tako i tuženikov prigovor prebijanja tražbine je neosnovan jer plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od početnog tečaja tužitelj nije ništa primio niti išta stekao pa da bi se trebala umanjivati eventualna njegova tražbina i tuženik nije potrošač što rezultira time da se na njega niti ne može odnositi kolektivna zaštita pa činjenica da je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplaćivanja u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, za to ne postoji odgovornost tužitelja, a bio bi i osnovan tužiteljev prigovor zastare za sve negativne tečajne razlike koje nisu naplaćene (prošao i petogodišnji opći zastarni rok).

14. S obzirom na neosnovanost osnove novčanog potraživanja sud ne nalazi potrebnim se posebno očitovati na ostale navode tuženika – osobito u svezi zastare potraživanja (Uzgred, za napomenuti je da je tužba u ovom predmetu podnesena 12.6.2019. – list 1 spisa) pa računajući od notorne presude Pž-6632/2017 VTS od 14.6.2018. nije protekao petogodišnji opći zastarni rok (glede valutne klauzule), a niti od Pž-7129/13 od 13.6.2014. – glede kamatne stope).

15. Slijedom svega navedenog i s obzirom na konkretne okolnosti slučaja, valjalo je odbiti i drugi od eventualno postavljenih tužbenih zahtjeva (čl. 188 ZPP).

16. Kamatna stopa dosuđena je po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

17. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP (VPS 30.489,08 kn/4.046,60 eur – prema notornom fiksnom tečaju konverzije 7,53450 za radnje do 23.9.2025., a od 24.9.2025. VPS 5.649,91 eur).

Tuženiku je priznat potrebni trošak:

- sastava odgovora na tužbu od 12.8.2019. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 14.11.2019. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 3.6.2020. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 10.8.2020. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 26.2.2021. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 9.3.2021. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 10.3.2021. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 18.8.2022. po Tbr 8/3 – 50 bodova

- zastupanja na ročištu 10.10.2023. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 30.1.2024. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 29.5.2025. po Tbr 8/3 – 100 bodova

- sastava podneska od 24.9.2025. (VPS 5.649,91 eur) po Tbr 8/3 – 50 bodova

- zastupanja na ročištu 26.9.2025. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- PDV 25% (600,00 eur)

- trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eur – list 648 spisa

- ili ukupni parnični trošak u iznosu od 3.331,81 eur.

Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 6.studenoga 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte