Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-5273/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog FE, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Zadru od 17. travnja 2023., poslovni broj: 87 Pp-2410/2023, u sjednici vijeća održanoj 6. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. FE kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. FE dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 EUR (trideset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. FE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode u trajanju dva dana, računajući jedan dan kao 39,82 eura, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 1.240,36 eura, u roku od devedeset dana od pravomoćnosti presude.

1.1. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza, po policiji.

1.2. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 57,45 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati i da ga se blaže kazni ili odobri obročna otplata kazne.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti, pogibeljnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnje žalitelja, u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti na strani okrivljenika te već odmjerio kaznu u najmanjoj mjeri posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne, koja je za počinjeni prekršaj propisana u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. I ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena kazna razmjerna svim okolnostima od utjecaja na kaznu i pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni primjenom instituta ublažavanja. Bez uspjeha žalitelj sada upire na lošije materijalne prilike, budući da o tome ne doprinosi nikakve dokaze.

5.1. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku za plaćanje.

5.2. Žalbeni navod kojim žalitelj predlaže da mu se omogući obročno plaćanje kazne je neosnovan, jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne već u dovoljnoj mjeri vodio računa o njegovim materijalnim i životnim prilikama, određujući i dulji rok za plaćanje kazne od devedeset dana, pa s obzirom i na protek vremena od počinjenja prekršaja, radi postizanja svrhe i pravednosti kažnjavanja, nije opravdana daljnja odgoda plaćanja izrečene novčane kazne.

6. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tih troškova odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.