REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-51/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 70, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice i zamjenika njene punomoćnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe 1. i 4. Ugovora o kreditu broj 212614 od 27.11.2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti CHF a koja glasi:

''1. IZNOS KREDITA

.. u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

4. VALUTNA KNALUZULA

Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti''.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, da tužiteljici ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.512,29 eur za zateznom kamatom

- na iznos od 1,91 eur od 5.2.2008.

- na iznos od 4,38 eur od 3.3.2008.

- na iznos od 6,59 eur od 5.4.2008.

- na iznos 1,77 eur od 15.5.2008.

- na iznos 0,16 eur od 6.6.2008.

- na iznos 2,34 eur od 4.7.2008.

- na iznos 1,72 eur od 15.10.2008.

- na iznos 15,56 eur od 14.11.2008.

- na iznos 5,40 eur od 15.12.2008.

- na iznos 17,26 eur od 20.1.2009.

- na iznos 18,84 eur od 16.2.2009.

- na iznos 19,64 eur od 20.4.2009.

- na iznos 17,75 eur od 29.5.2009.

- na iznos 17,47 eur od 29.5.2009.

- na iznos 14,50 eur od 4.9.2009.

- na iznos 11,89 eur od 18.9.2009.

- na iznos 12,80 eur od 6.10.2009.

- na iznos 14,74 eur od 29.10.2009.

- na iznos 13,87 eur od 19.11.2009.

- na iznos 12,78 eur od 24.2.2010.

- na iznos 15,29 eur od 25.3.2010.

- na iznos 17,68 eur od 14.4.2010.

- na iznos 20,19 eur od 26.5.2010.

- na iznos 19,53 eur od 15.6.2010.

- na iznos 23,76 eur od 13.8.2010.

- na iznos 22,66 eur od 13.8.2010.

- na iznos 24,79 eur od 13.8.2010.

- na iznos 36,76 eur od 30.8.2010.

- na iznos 34,04 eur od 30.8.2010.

- na iznos 44,26 eur od 6.9.2010.

- na iznos 38,87 eur od 28.9.2010.

- na iznos 34,81 eur od 3.11.2010.

- na iznos 47,15 eur od 17.2.2011.

- na iznos 54,77 eur od 2.3.2011.

- na iznos 49,24 eur od 12.4.2011.

- na iznos 50,05 eur od 12.4.2011.

- na iznos 46,08 eur od 9.5.2011.

- na iznos 47,31 eur od 30.6.2011.

- na iznos 60,81 eur od 2.8.2011.

- na iznos 62,70 eur od 5.9.2011.

- na iznos 77,64 eur od 12.9.2011.

- na iznos 72,22 eur od 12.9.2011.

- na iznos 63,77 eur od 11.10.2011.

- na iznos 63,55 eur od 22.11.2011.

- na iznos 62,62 eur od 9.2.2012.

- na iznos 65,69 eur od 21.2.2012.

- na iznos 69,07 eur od 20.03.2012.

- na iznos 69,17 eur od 24.04.2012.

- na iznos 67,05 eur od 24.4.2012.

- na iznos 67,91 eur od 14.05.2012.

- na iznos 69,18 eur od 13.6.2012.

- na iznos 67,81 eur od 27.6.2012.

- na iznos 67,93 eur od 14.8.2012.

- na iznos 66,67 eur od 12.9.2012.

- na iznos 64,34 eur od 27.2.2013.

- na iznos 67,18 eur od 27.2.2013

- na iznos 68,21 eur od 27.2.2013

- na iznos 67,80 eur od 27.2.2013

- na iznos 1.332,36 eur od 9.5.2013.

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2. Ugovora o kreditu broj 212614 od 27.11.2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi:

'' KAMATNA STOPA

2.1. Redovna kamatna stopa:

, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.''

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, da tužiteljici ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 508,44 eur za zateznom kamatom

- na iznos 5,59 eur od 20.1.2009.

- na iznos 5,59 eur od 16.2.2009.

- na iznos 5,59 eur od 20.4.2009.

- na iznos 5,59 eur od 29.5.2009.

- na iznos 5,59 eur od 29.5.2009.

- na iznos 5,59 eur od 4.9.2009.

- na iznos 5,59 eur od 18.9.2009.

- na iznos 5,59 eur od 6.10.2009.

- na iznos 5,59 eur od 29.10.2009.

- na iznos 8,49 eur od 19.11.2009.

- na iznos 8,49 eur od 24.2.2010.

- na iznos 8,49 eur od 25.3.2010.

- na iznos 8,49 eur od 14.4.2010.

- na iznos 8,49 eur od 26.5.2010.

- na iznos 8,49 eur od 15.6.2010.

- na iznos 8,50 eur od 13.8.2010.

- na iznos 8,50 eur od 13.8.2010.

- na iznos 8,50 eur od 13.8.2010.

- na iznos 8,50 eur od 30.8.2010.

- na iznos 8,50 eur od 30.8.2010.

- na iznos 8,50 eur od 6.9.2010.

- na iznos 8,50 eur od 28.9.2010.

- na iznos 8,50 eur od 3.11.2010.

- na iznos 8,50 eur od 17.2.2011.

- na iznos 8,50 eur od 2.3.2011.

- na iznos 8,50 eur od 12.4.2011.

- na iznos 8,50 eur od 12.4.2011.

- na iznos 8,50 eur od 9.5.2011.

- na iznos 8,50 eur od 30.6.2011.

- na iznos 8,50 eur od 2.8.2011.

- na iznos 8,50 eur od 5.9.2011.

- na iznos 8,50 eur od 12.9.2011.

- na iznos 8,50 eur od 12.9.2011.

- na iznos 8,50 eur od 11.10.2011.

- na iznos 8,50 eur od 22.11.2011.

- na iznos 8,50 eur od 9.2.2012.

- na iznos 8,50 eur od 21.2.2012.

- na iznos 8,50 eur od 20.03.2012.

- na iznos 8,50 eur od 24.04.2012.

- na iznos 8,50 eur od 24.4.2012.

- na iznos 8,50 eur od 14.05.2012.

- na iznos 8,50 eur od 13.6.2012.

- na iznos 8,50 eur od 27.6.2012.

- na iznos 8,50 eur od 14.8.2012.

- na iznos 8,50 eur od 12.9.2012.

- na iznos 8,50 eur od 27.2.2013.

- na iznos 8,50 eur od 27.2.2013

- na iznos 8,50 eur od 27.2.2013

- na iznos 8,50 eur od 27.2.2013

- na iznos 118,19 eur od 9.5.2013.

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217, da tužiteljici ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.712,50 eur sa zateznom kamatom od 5. studenog 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa prednikom tuženika dana 27. studenog 2007. godine zaključila Ugovor o kreditu broj 212614 na iznos od 18.855,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,30% godišnje. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita te koji sadrži ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora tj. tuženika, a iste predstavljaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu tužitelja čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatila tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Stoga konačno postavljenim zahtjevom (podnesak od 30. prosinca 2024.) predlaže da sud presudom utvrdi ništetnima odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te naloži tuženiku da joj isplati iznos od 3.512,29 eur te iznos od 508,44 eur sa zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci ove presude, kao i da joj naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate

2. Tuženik osporava zahtjeva te ističući i prigovor zastare predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, obavijesti, otplatnu tablicu, promete po računu i prometnu karticu te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o u dijelu kojim su ugovorene valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te posljedično zahtjev za isplatu.

6. Nema spora o tome da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i prednika tuženika, kao kreditora zaključen 27. studenog 2007. Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 18.855,78 CHF po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećeg na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,30% uz rok otplate kredita 84 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća.

7. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužiteljica poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužiteljica treba dokazati da joj sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. Iz okolnosno uvjerljivog iskaza tužiteljice u bitnom proizlazi da joj je u postupku koji je prethodio sklapanju kredita rečeno da se radi o siguranom kreditu, da nije upozorena da bi rate kredita mogle rasti te da nije bilo mogućnost pregovora o sadržaju ugovora već je dobila gotov tekst na potpis.

8.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužiteljicu u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba.

9. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako u ovom postupku nije dokazano da je tužiteljica u potpunosti obaviještena o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba, to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) valjalo odlučiti kao pod toč. I. i III. izreke ove presude.

10. Valja istaći kako je tužiteljica kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač upravo na tuženiku. Također, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 18/18).

10.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka razvidno da je predmetni kredit tužiteljica sklopila kao fizička osoba time da je u iskazu, kojeg sud prihvaća, naveo da su mu sredstva bila potrebna za kupnju automobila koji je korišten isključivo u privatne svrhe.

10.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužiteljice pa stoga iz navedenog proizlazi tužiteljičino svojstvo potrošača.

11. U odnosu pak na pitanje zastare valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 14. lipnja 2018.

11.1. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 1. lipnja 2023. to se u rečenom smislu prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu odredbe čl. 225. ZOO.

12. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, pri čemu valja dodati da je vještak nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa zadatkom suda te na isti u računskom dijelu stranke niti nisu stavljale primjedbi.

12.1. Tako je utvrđeno da je po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ukupno preplaćen iznos od 3.512,29 eur dok ukupan iznos preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju otplate kredita do dana konačnog dospijeća kredita iznose 508,44 eur.

12.2. Ovdje valja dodati kako tuženik neosnovano predlaže da se zahtjev umanji za iznos koji je po kreditu plaćen od strane Croatia osiguranja d.d. obzirom da tužiteljica traži isplatu u odnosu na iznose preplaćene do 22. siječnja 2013. dok je Croatia osiguranje d.d. uplatu po predmetnom ugovoru o kreditu izvršilo 27. veljače 2013.

13. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope iznosi 508,44 eur a s valutne klauzule iznosi 3.512,29 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom II. i IV. presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

14. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužna prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP a trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćnici odvjetnici sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznat joj je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 11. ožujka 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 11. rujna 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 30. prosinca 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur te za zastupanje na ročištu 6. listopada 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25% PDV-a u iznosu od 262,50 eur odnosno trošak u iznosu od 1.312,50 eur. Tom iznosu pribrojen je i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur tako da je dosuđen trošak u iznosu od 1.712,50 eur.

16. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 5. studenog 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- pun. tužitelja

- tuženiku