Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2534/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bekavac Basić, odvjetnik u Zagrebu, Hotel Westin, Izidora Kršnjavoga 1, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-194/2022 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je odluku koja glasi:
"Nalaže se tuženiku BI iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana u [adresa], stan br. 6 na II (drugom) katu, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija ukupne površine 34,35 čm s pripadajućim spremištem, te predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, i to: zgrade mješovite uporabe br. 8, [adresa], površine 550 m2, sagrađene na z.k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te ga predati, slobodan od osoba i stvari, u posjed tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 42,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku zbog "svih žalbenih razloga" sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je iseljenje tuženika – članak 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV).
6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana,
- da prema zapisniku s uviđaja na licu mjesta 2. studenog 2015. tuženik je uselio 1994. kao najmoprimac B, a njegova supruga uselila je 2006. (rođena su im djeca 2007. i 2009.) te da se nisu javili za dodjelu stana i legalizaciju jer im je u više navrata rečeno da će biti obaviješteni na vrijeme,
- da iz prijepisa zapisnika s uviđaja na licu mjesta od 24. rujna 2021. odnosno izjave predstavnice suvlasnika proizlazi da je supruga tuženika odselila 2021. s djecom u obiteljsku kuću u [adresa] te da tuženik i nije u stanu,
- da je tuženiku 28. rujna 2021. upućen poziv na predaju predmetnog stana,
- da postoji dug tuženika za komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda, vodu, uslugu sakupljanja komunalnog otpada i naknadu za korištenje spornog stana u visini zaštićene najamnine, kao i dug po osnovi troškova postupka (glavnica, kamate, sudske pristojbe, odvjetnik, sudski ovršitelj, javni bilježnik i trošak dostave).
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kod nepobitne činjenice da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a da tuženik istu posjeduje bez valjane pravne osnove.
8. Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud i žalbeni navodi tuženika glede prava na dom i načelo razmjernosti ne dovode u sumnju zakonitu odluku suda prvog stupnja.
9. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da razdoblje korištenja stana u trajanju od 30 godina od strane tuženika, je razdoblje u kojem se nedvojbeno razvija dovoljna i kontinuirana vezana s tim stanom, na način da upravo tuženik isti može smatrati svojim domom, slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanjem doma, ali takvo miješanje je u skladu sa zakonom i proizlazi iz članka 161. ZV-a, odnosno ima legitimni cilj zaštitu prava vlasništva tužitelja s obzirom da tuženik ničim nije dokazao da bi imao pravo na posjed predmetnog stana.
10. Prema članku 34. i članku 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav), dom je nepovrediv, a slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
11. Članak 8. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) ukazuje da ta odredba u stavku 1. jamči svakom pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, dok u stavku 2. propisuje ograničenja tog prava u slučajevima kada je miješanje javne vlasti u to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
12. Na temelju naprijed navedenih činjenica, usprkos tome što je predmetni stan dom tuženika, prihvaćanje tužbenog zahtjeva i nalog za iseljenje ne predstavlja neopravdano miješanje u pravo na dom zato što je miješanje u pravo tuženika na poštovanje doma razmjerno legitimnom cilju koji se iseljenjem nastoji postići.
13. U konkretnom slučaju suprotstavljena su dva pojedinačna prava. S jedne je strane tužiteljevo pravo vlasništva spornog stana, a s druge strane, pravo tuženika na dom. Stavljajući u međusobni odnos ta dva pojedinačna prava, ocjena je da u konkretnom slučaju pravo vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženika kao korisnika spornog stana jer tuženik koristi sporni stan bez valjane pravne osnove te, uz to, za njegovo korištenje ne plaća nikakvu naknadu. Osim toga, tuženik unatoč tome što su međusobni odnosi među strankama narušeni, ne pokušava na neki drugi način riješiti svoje stambeno pitanje, (slično Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-3317/2015 od 10. prosinca 2015.).
14. Stoga, prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje, da tuženik ničim nije dokazao da bi bio osoba koja bi ispunjavala kriterije iz gore navedene odluke, odnosno da bi bio osoba koja je u takvom nepovoljnom socijalnom položaju da je skrb o njemu od strane institucija nužna, uz napomenu da visina njegovih primanja i općepoznati redovni troškovi života sami po sebi ne upućuju na zaključak da nema apsolutno nikakvih izgleda za njegovo stambeno zbrinjavanje (kao i obitelji) putem najma neke druge, manje nekretnine.
15. Inače pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje najamnine i režija koja terete stan, pa bi u situaciji da u stanu ostane osoba koja u ostvarivanju svoga prava na dom ne plaća naknadu za uporabu stana u visini najamnine niti režijske troškove to značilo nametanje tužitelju prekomjerno velikog tereta, jer se u potencijalnom obveznopravnom odnosu između stranaka, očekuje i savjesno ponašanje tuženika u vidu ispunjavanja obveza, što je u konkretnom slučaju prema stanju u spisu izostalo.
16. Prema mišljenju ovog suda, unatoč žalbenim navodima tuženika pravo vlasništva tužitelja proteže se nad pravom tuženika koji predmetni stan posjeduje bez valjane pravne osnove (tako proizlazi iz spisa) i stoga je odluka suda prvog suda valjana pa je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 126/21).
U Splitu, 5. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
