REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-699/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa CC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Danijel Trubić, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate, te po protutužbi tuženika- protutužitelja OC, protiv tužitelja-protutuženika ĆC, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 23. rujna 2025.god. u prisutnosti tužitelja-protutuženika ĆC UC, punomoćnika tužitelja-protutuženika CC, odvjentnika, tuženika-protutužitelja ŽC i punomoćnika tuženika- protutužitelja SC, odvjetnika, dana 05. studenog 2025.god. objavio je i

p r e s u d i o  j e :

I. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja VC :

A) Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi :

Nalaže se tuženiku OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 5.000,00 eura ( pettisuća eura ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana 01. rujna 2023.god. do dana 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1. siječnja 2023.g. do dana 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu sa odredbom članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

B ) Djelomično s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja VC u dijelu koji glasi :

"1.Nalaže se tuženiku EC da tužitelju VC na dosuđeni iznos glavnice iz toč. I/A) ove presude isplati zakonsku zateznu kamatu od dana 16. rujna 2018.god. do dana 01. rujna 2023.god.

2. Nalaže se tuženiku OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana 22. lipnja 2023.g. do dana 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu sa odredbom članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

te u odnosu na postavljeni kumulirani tužbeni zahtjev :

3. Nalaže se tuženiku OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati ( osnova stjecanja bez osnove ) iznos od 4.500,00 eura (četiritisućeipetsto eura ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od dana 1. rujna 2023.g. do dana 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u skladu sa odredbom članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računatom od presuđenja do isplate."

II. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ŽC :

U cijelosti s e o d b i j a protutužbeni zahtjev tuženika –protutužitelja koji glasi : " 1. Nalaže se tužitelju protutuženiku ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku protutužitelju OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 11.200,00 EUR (jedanaesttisućaidvjesto eura ), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju protutuženiku ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku protutužitelju OC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi nastali parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. "

III. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje :

1. Tužitelj ĆC je dana 01. rujna 2023.god. podnio tužbu protiv tuženika ŽC u kojoj navodi da su parnične stranke dana 16. rujna 2018.g. postigle usmeni sporazum oko kupoprodaje nekretnine tuženika upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k.o 302783, Benkovec, čest. br. 82/A/1/1/1 kuća, dvor, vrt, livada od 480 čhv u 1/1 dijela, s obzirom na cijelu nekretninu, koja je identična katastarskim česticama br. [katastarska čestica] kuća, grunt od 741 m2, br. 209 vrt od 985 m2, livada od 465 m2, voćnjak od 520 m2, k. o. [katastarska općina], upisanim u posjedovni list br. 679, što u naravi predstavlja kuću sa dvorištem, vrtom i livadom na adresi u [adresa] za kupovnu cijenu od 30.000,00 eura. Između parničnih stranaka nije bio sklopljen kupoprodajni ugovor u pisanom obliku, već je dogovoreno da će se isti sklopiti nakon isplate cjelokupne kupovne cijene. Tog istog dana tužitelj je tuženiku dao na ruke iznos od 5.000,00 eura na ime avansa, odnosno, na ime djelomičnog ispunjenja obveze, a o čemu je tuženik sastavio i potpisao potvrdu o primitku navedenog novčanog iznosa, sve u prisutnosti svjedoka ĆC, nećaka tužitelja, a bratića tuženika i njegove žene GC. Između parničnih stranaka bio je postignut dogovor, a s obzirom da su rod, da tužitelj isplati tuženiku preostali iznos kupovne cijene u cijelosti, nakon što tužitelj proda svoju kuću na adresi, Skenderi 15 u Gornjem Vrapču. Odmah po primitku avansa, tuženik je predao ključeve predmetne kuće tužitelju te mu dozvolio, kao budućem vlasniku, s obzirom da kuća nije bila u useljivom i uporabljivom stanju te je bila neophodna adaptacija, da izvrši sve potrebne preinake kako bi se cijela kuća uredila i osposobila za život, kao i da odmah useli u kuću.

2. Tužitelj je odmah po primitku ključeva, uz suglasnost i dopuštenje tuženika, a očekujući da će doći do sklapanja ugovora o kupoprodaji, započeo te je izvršio znatna ulaganja svoje imovine u predmetnu nekretninu tuženika, koja ulaganja su bila završena do kraja travnja 2019.g., a nakon čega se tužitelj uselio u kuću na predmetnoj nekretnini. Na temelju ulaganja tužitelja na predmetnoj nekretnini izvršeni su slijedeći radovi: na cijeloj kući postavljeni su svi novi vanjski prozori sa roletama, osim na kupaonici i smočnici te je nakon izvršene montaže prozora napravljena obrada špaleta i postavljene su prozorske klupčice, te su postavljeni žlijebovi. U kuhinji, spavaćoj i dnevnoj sobi postavljen je novi laminat, popravljen je plinski bojler te radijatori, doveden je plin iz smočnice do kuhinje te je izvršena provjera i ispitivanje plinskih instalacija, dio starih, trošnih utičnica, prekidača i rasvjetnih tijela je uklonjen te su postavljeni novi, osposobljene su vodne instalacije i elektroinstalacije, a s obzirom da su stari zidovi bili puni rupa, isti su pokrpani, pogletani, te su izvršeni radovi malanja zidova cijelog stambenog prostora. Dio zidova u spavaćoj i dnevnoj sobi bio je pun vlage te se prije malanja zidova na tom dijelu dodatno postavljao stiropor i mrežica, što se još i pogletalo prije malanja. Što se tiče osposobljanja vodnih instalacija, ističe se da su izvršeni radovi na sanaciji grijanja i instalacija zbog propuštanja, popravak odvoda zbog začepljenja, zamijenjene su mješalice (pipe) na kadi i umivaoniku u kupaonici te sudoperu u kuhinji na kojem se mješalica spojila na instalaciju odvoda, zamijenjeni su ventili. Radi utvrđenja što je sve na toj nekretnini izvedeno od strane tužitelja, utvrđenja vrijednosti izvršenih ulaganja, koju vrijednost čine radovi i materijal uz dodatno izjašnjenje koja od tih ulaganja su nužni troškovi, a koja korisni troškovi, utvrđenja tržišne vrijednosti cijele nekretnine prije izvršenja ulaganja i vrijednosti nakon izvršenih ulaganja, odnosno, za koliko je uvećana tržišna vrijednost cijele nekretnine po današnjim tržišnim cijenama uslijed izvršenih ulaganja, tužitelj je pokrenuo postupak osiguranja dokaza kod ovog suda, u kojem predlaže da se, radi utvrđenja svih navedenih okolnosti, provede građevinsko vještačenje uz očevid na licu mjesta, jer postoji bojazan da se kasnije, nakon proteka vremena više neće moći utvrditi, odnosno, svakako će se teže utvrditi, koji su sve radovi izvedeni na predmetnoj nekretnini od strane tužitelja, jer će se dokazi uništiti, osobito ako se u navedenom objektu budu izvodili neki drugi radovi. Nakon što pribavi nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza, tužitelj će isti dostaviti sudu u ovom postupku. Prema procjeni tužitelja, vrijednost naprijed navedenih ulaganja, odnosno radova i materijala iznosila je 5.000,00 eura, odnosno za tu vrijednost je najmanje došlo do povećanja vrijednosti nekretnine. Tužitelj je u cijelosti financirao sve navedene radove i materijal od svoje ušteđevine i mirovine, a s obzirom da se nalazi u visokoj životnoj dobi (rođen **.**.1936.), kupnju materijala, pronalazak izvođača radova te plaćanje usluga su za njega i u njegovo ime i za njegov račun obavili ĆC i GC. O tome koji izvođači su izvodili radove te koja je bila cijena njihove usluge evidenciju je vodila GC, a sami izvođači radova su svojim potpisom potvrdili radove koje su izvodili te novčani iznos koji su primili, a što tužitelj predaje kao dokaz svojih ulaganja. Vanjski prozori sa roletama kupnjeni su u Zadol Grupi d.o.o., dok je demontažu starih prozora, dostavu i montažu PVC stolarije te dostavu i postavu prozorskih klupčica izvršio LC dana 26. listopada 2018.g., kojem je plaćeno iznos od 10.800,00 kuna, dok je žlijebove postavljao KC za iznos od 1.360,00 kuna. Laminat koji je postavljen u kuhinji, spavaćoj i dnevnoj sobi kupljen je u BAT-u d.o.o. za iznos od 1.759,76 kuna, dok su za iznos od 701,03 kuna u BAT-u d.o.o. kupljene lajsne, podloge za laminat te samoljepljive folije, a koji je postavio IC kojem je plaćeno 1.100,00 kuna za obavljen rad. Elektroinstalaterske radove te zamjenu starih, trošnih utičnica, prekidača i rasvjetnih tijela izvodio je DC, dok je osposobljavanje vodnih instalacija, odnosno radove na sanaciji grijanja i instalacija, popravak odvoda, zamjenu mješalica u kupaonici i kuhinji, zamjenu ventila, popravak radijatora i bojlera, dovođenje plina izvršeno od strane vlasnika obrta [obrt]" FC kojem je plaćeno 10.187,50kn. Provjeru i ispitivanje plinskih instalacija obavio je Međimurje plin d.o.o., za koje usluge je plaćeno 468,18 kuna. S obzirom da je vlasnik predmetne nekretnine tuženik, Međimurje plin d.o.o. je izdalo račun na ime tuženika, no predmetnu uslugu je zatražio i platio tužitelj. Krpanje zidova, gletanje i malanje zidova cijelog stambenog prostora, postavljanje stiropora i mrežice, obradu špaleta oko prozora obavio je ŠC, za što mu je plaćeno 4.000,00 kuna, a materijal za navedeno kupljen je u Sistem MEP-u d.o.o., a koje račune tužitelj predaje kao dokaz. Dodatno, tužitelj prilaže kao dokaz račune koji su plaćeni za kupnju materijala u BAT-u d.o.o. te Poljodomu d.o.o., a koji materijal je u cijelosti utrošen na adaptaciju predmetne kuće. Svi navedeni troškovi su nužni i korisni troškovi u smislu odredbe članka 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Gore navedeni radovi koje je izvršio tužitelj odnose se na redovito održavanje nekretnine bez kojih radova bi nekretnina propala te se prema sudskoj praksi smatraju nužnim troškovima, a svakako jesu radovi koji se odnose na poboljšanje nekretnine te se kao takvi smatraju korisnim troškovima budući da se njima povećala vrijednost nekretnine. Nakon što je tužitelj u lipnju 2023.g. želio isplatiti tuženiku još jedan dio na ime kupoprodajne cijene, tuženik je odbio primitak dijela kupoprodajne cijene, štoviše, čak je u više navrata rekao tužitelju da predmetna nekretnina više nije na prodaju, da odustaje od prodaje te je potjerao tužitelja sa predmetne nekretnine, zbog čega se tužitelj dana 21. lipnja 2023.g. iselio sa predmetne nekretnine. Tužitelj ima saznanja da tuženik već pregovara o prodaji predmetne nekretnine trećoj osobi, što je čuo od trećih osoba, a i na samoj kući bio je izložen oglas o prodaji koji je nedavno uklonjen, dok je tužitelj vidio da je tuženik započeo sa radovima čišćenja dvorišta nekretnine. Ugovor o kupoprodaji nekretnine je strogo formalan ugovor koji se sklapa u pisanom obliku. U konkretnom slučaju ugovor je sklopljen usmeno, a ne u propisanoj formi, što znači da je isti ništetan. Posljedica ništetnog ugovora je da je svaka strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora (čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), a obveza vraćanja postoji i temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima koje uređuju institut stjecanja bez osnove (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom na navedeno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 eura koji je od tužitelja primio na ime avansa (točka I tužbenog zahtjeva). Tuženik je odustao od prodaje predmetne nekretnine tužitelju te je potjerao tužitelja sa predmetne nekretnine, sva vrijednost ulaganja tužitelja ostala je tuženiku te se uslijed tih ulaganja povećala prometna vrijednost predmetne nekretnine u odnosu na vrijednost nekretnine prije ulaganja, zbog čega tužitelj ima pravo tražiti od tuženika naknadu vrijednosti svih radova koje je izveo na predmetnoj nekretnini, a koji radovi se u smislu odredbe članka 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatraju nužnim i korisnim troškovima. S osnove naknade nužnih i korisnih troškova tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 eura (točka II tužbenog zahtjeva). Opreza radi, ukoliko sud utvrdi da se predmetna ulaganja tužitelja u smislu odredbe članka 164. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne smatraju nužnim i korisnim troškovima, tužitelju svakako pripada pravo na isplatu, zbog čega tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, budući da je sva vrijednost ulaganja tužitelja ostala tuženiku koji je vlasnik predmetne nekretnine te bi se u toj situaciji radilo o stjecanju bez osnove sukladno odredbi članka 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Uslijed ulaganja tužitelja u nekretninu tuženika, došlo je do umanjenja imovine tužitelja i do povećanja imovine na strani tuženika jer je tržišna vrijednost predmetne nekretnine veća nakon izvršenih ulaganja tužitelja u nekretninu tuženika. To povećanje imovine na strani tuženika kauzalno je povezano s umanjenjem imovine na strani tužitelja te nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Tužitelj smatra da vrijednost svih navedenih ulaganja, odnosno vrijednost nužnih i korisnih troškova na predmetnoj nekretnini izvršenih sa njegove strane iznosi 5.000,00 eura, odnosno da je za tu vrijednost najmanje došlo do povećanja vrijednosti nekretnine. S osnove uvećanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine uslijed ulaganja tužitelja, odnosno, stjecanja bez osnove tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 eura (točka III tužbenog zahtjeva), što se postavlja kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na točku II tužbenog zahtjeva. Tužitelj je usmeno, telefonski i odvjetničkom opomenom putem punomoćnika poslanom preporučenom pošiljkom putem Hrvatske pošte sa povratnicom dostave, a koju je tuženik zaprimio dana 21. srpnja 2023.g., tražio od tuženika da mu isplati ukupan iznos od 10.000,00 eura na ime povrata onoga što je platio na ime dijela kupoprodajne cijene te na ime vrijednosti njegovog ulaganja u predmetnu nekretninu, no tuženik se oglušio na zahtjeve tužitelja.

3. Tuženik u odgovoru u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik čini nespornim da je između stranaka dana 16.09.2018. postignut sporazum oko kupoprodaje nekretnine, u naravi kuće sa dvorištem, vrtom i livadom u [adresa], na adresi [adresa], koja nekretnina je pobliže opisana u toč. I. tužbe, i to za iznos od 30.000,00 EUR. Jednako tako je točno da je tužitelj predao tuženiku na ime predujma kupoprodajne cijene iznos od 5.000,00 EUR o čemu je sastavljena pisana potvrda priložena uz tužbu. Međutim, nije točno da bi između parničnih stranaka bio postignut dogovor kojim bi isplata preostale kupoprodajne cijene bila uvjetovana prodajom neke druge nekretnine tužitelja, već je tužitelj, koji je u srodstvu s tuženikom, uvjeravao tuženika da će mu preostalu kupoprodajnu cijenu biti u mogućnosti isplatiti u roku od nekoliko mjeseci, ali svakako do početka 2019. Iako je tuženik po prvi puta već početkom 2019., a nakon toga svaka 2 do 3 mjeseca pozivao tužitelja na isplatu preostale kupoprodajne cijene, tužitelj je stalno tražio odgodu navodeći da zbog određenih životnih okolnosti i trenutačne financijske situacije nema dovoljno sredstava da bi izvršio plaćanje tuženiku. Tuženik je zbog srodstva s tužiteljem, njegove životne dobi i obiteljske situacije sve do svibnja 2023. imao puno razumijevanje za tužitelja i vjerovao njegovim navodima da će se kupoprodaja nekretnine u konačnici realizirati. Međutim, nakon brojnih odgoda i nakon što mu tužitelj u razdoblju od gotovo pet godina nije uplatio čak niti dio preostale kupoprodajne cijene, iako je cijelo to vrijeme bez naknade stanovao u kući tuženika, tuženik je u svibnju 2023. pozvao tužitelja na konačni dogovor oko kupoprodaje kuće. Pritom su u cijelosti netočne tvrdnje da bi tuženik rekao tužitelju da predmetna nekretnina više nije na prodaju, već naprotiv, pozvao je tužitelja da se dogovore oko sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine i isplati kupoprodajne cijene, uvažavajući da je zbog proteka vremena od prvotnog sporazuma, uvjetovanog neplaćanjem tužitelja, došlo do značajnog porasta cijena na tržištu nekretnina. No, tužitelj je ponudio samo novu odgodu i mogućnost isplate daljnjeg iznosa od 5.000,00 EUR uz ultimatum da ne pristaje na bilo kakve korekcije prvotno dogovorene kupoprodajne cijene. U svjetlu navedenih okolnosti tuženik je bio prisiljen odustati od daljnje prodaje nekretnine tužitelju i zatražiti ga da se iseli, što je tužitelj i učinio, ali izvan ostavljenog roka dana 21.06.2023. S obzirom na navedeno, tužitelj je svojim postupanjem doveo tuženika u zabludu te ga održavao u zabludi da će s njime sklopiti ugovor o kupoprodaji nekretnine i isplatiti mu dogovorenu kupoprodajnu cijenu, iako očigledno nakon isplate avansa koji je predstavljao tek 16% dogovorene cijene nije imao nikakvu namjeru izvršiti plaćanje preostale kupoprodajne cijene, čime je tužitelj ostvario korist u visini najamnine koju bi morao plaćati za korištenje nekretnine. dogovora između parničnih stranaka, pozivanja tužitelja na plaćanje kupoprodajne cijene, stanja nekretnine prije stupanja tužitelja u posjed i stanja iste nakon vraćanja u posjed tuženiku te na ostale okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu.

4. Točno je da je tuženik, odmah po primitku avansa predao tužitelju ključeve predmetne kuće, ali su u cijelosti netočni navodi da bi tužitelju dao suglasnost za obavljanje bilo kakvih radova u kući. Tuženik prije svega osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i navode da bi isti financirao bilo kakve radove na njegovoj nekretnini, s obzirom da je navedeno u proturječnosti s navodima koje je iznosio tuženiku da nema novčanih sredstava, na što u konačnici upućuje i okolnost da tijekom gotovo pet godina tuženiku nije uplatio niti dio od preostale kupoprodajne cijene. Tuženik nadalje u cijelosti osporava da bi troškovi radova na koje tužitelj upućuje u tužbi bili nužni i korisni troškovi u smislu odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu ZV). Pritom treba istaknuti da pravna doktrina nužnim troškovima smatra one troškove koji su bili nužni za samo održanje stvari i bez kojih bi stvar potpuno ili djelomično propala, dok su korisni troškovi oni kojima se povećava vrijednost stvari Pravna doktrina međutim poznaje i treću kategoriju troškova koji nisu bili ni nužni ni korisni – tzv. „luksuzni troškovi”. Tuženik ističe da je u vrijeme predaje kuće u posjed tužitelju u rujnu 2018. ista bila u cijelosti opremljena i prikladna za stanovanje na što upućuje i činjenica da je do veljače 2018. u toj istoj nekretnini živjela pomajka tuženika, sada pok. NC. Dakle, kuća je bila opremljena vanjskom i unutarnjom stolarijom (prozori i vrata), na kući su postojali žljebovi, na podovima je bio hrastov parket, bilo je uvedeno centralno grijanje s plinskim bojlerom i radijatorima koje je bilo u funkciji, a vodovodne instalacije i slavine bile su u cijelosti funkcionalne. Tuženik će se stoga u nastavku osvrnuti na pojedine radove koje tužitelj navodi u svojoj tužbi. U odnosu na zamjenu dijela PVC stolarije tuženik ističe da se na kući nalazila potpuno funkcionalna vanjska stolarija s prozorskim klupčicama tako da se isto nikako ne može smatrati nužnim troškom jer navedeni radovi nisu bili potrebno za održanje kuće. Jednako tako ne može se smatrati ni korisnim troškom jer je zamijenjena stolarija bila u cijelosti funkcionalna. Ujedno se navodi tužitelja da bi vanjski prozori s roletama bili kupljeni u Zadol Grupi d.o.o. ukazuju proturječnima priloženoj potvrdi s nečitkim potpisom izvršitelja radova na kojoj je navedeno da cijena obuhvaća „izradu, dostavu i montažu PVC stolarije”. Isto to vrijedi i za žljebove koji su se u vrijeme stupanja tužitelja u posjed nalazili na kući i ispunjavali funkciju odvodnje oborinskih voda. Kao što je tuženik ranije istaknuo, u kući je bio postavljen hrastov parket koji je tužitelj ili netko po njegovom nalogu uklonio i odnio te je postavljen laminat lošije kvalitete pa stoga navedeno ne samo da ne predstavlja niti može predstavljati nužan ili koristan trošak, već je naprotiv takvim radovima umanjena vrijednost nekretnine i uzrokovana šteta tuženiku. U pogledu elektroinstalaterskih radova tužitelj ne dostavlja niti predlaže dokaz da bi isti bili izvršeni, a u tužbi niti ne navodi koja bi bila vrijednost takvih radova. Tuženik stoga osporava da bi navedeni radovi bili izvedeni i da bi uopće trebali biti izvedeni jer su strujne instalacije u kući u vrijeme stupanja tužitelja u posjed bile u cijelosti funkcionalne. Kad je riječ o troškovima radova na vodovodnim instalacijama, odvodu sanaciji grijanja i instalacija, zamjeni miješalica i ventila, sve prema računu obrta „ [obrt]” vlasnika FC, tuženik ponovno ističe da je predmetna kuća bila nastanjena do kraja veljače 2018. i da je u njoj živjela sada pok. pomajka tuženika koja se grijala s pomoću instaliranog plinskog centralnog grijanja i koristila slavine u kući. Prije nego što je tužitelj u rujnu 2018. stupio u posjed kuće, tuženik je provjerio sustav grijanja i isti je uredno radio, kao i vodovodni sustav i sustav odvodnje. Međutim, iz računa obrta „ [obrt]” od 26.03.2019. vidljivo je da se većina radova odnosi na sanaciju plinskog bojlera i sustava grijanja zbog napuknuća uslijed smrzavanja, što je bila isključiva odgovornost tužitelja koji je kao posjednik kuće u zimskom razdoblju 2018./2019. očigledno propustio ispustiti vodu iz sustava grijanja, a isti nije koristio. Stoga se u ovom slučaju nesporno radi o propustu tužitelja i troškovima nastalima radi sanacije štete koju je isti uzrokovao. Tužitelj je pored navedenog, vjerojatno da uštedi na grijanju, dao prerezati i zapečatiti cijevi koje vode do radijatora u drugom dijelu kuće, što je dovelo do toga da se taj prostor više godina nije grijao niti održava te su stoga nastala dodatna oštećenja na kući tuženika. Zamjena postojećih slavina novima, te posljedično njihovo korištenje tijekom više godina što je dovelo do njihove amortizacije, ne predstavlja nužne ni korisne, već tzv. luksuzne troškove. Jednako tako se ni soboslikarski radovi ne mogu smatrati nužnim troškovima, ali ni korisnim troškovima jer su zidovi nakon godina korištenja prostora od strane tužitelja istrošeni. Nejasan je navod na priloženoj potvrdi da bi se zbog velike vlage na unutarnji zid postavljao stiropor i mrežica jer bi navedeno zatvaranje zida stiroporom zapravo onemogućilo izlazak vlage iz zida. Tuženik naposljetku primjećuje da je rukopis na svim potvrdama identičan, odnosno da ih je sastavljala ista osoba tako da osporava vjerodostojnost istih. Kao što je prethodno istaknuo u svojem odgovoru pod toč. Ad. I., tuženik osporava navode tužitelja da predmetna nekretnina više ne bi bila na prodaju, već je naprotiv, i nakon gotovo pet godina tužiteljeva odugovlačenja, ponudio kupnju nekretnine po tržišnim uvjetima, što je tužitelj kategorički odbio i jedino izrazio spremnost da plati daljnji iznos od 5.000,00 EUR bez jasnog navođenja dinamike otplate preostalog dijela kupoprodajne cijene. U tim okolnostima tuženik je bio prisiljen odustati od daljnje prodaje nekretnine tužitelju i pozvati ga da se iseli, što je tužitelj i učinio, ali izvan ostavljenog roka. Tuženik ne osporava da mu je tužitelj 16.09.2018. na ime avansa za kupoprodaju nekretnine predao iznos od 5.000,00 EUR.

5. Tuženik navodi da tužitelj u ovome postupku, smatrajući se poštenim posjednikom nekretnine, potražuje od tuženika naknadu nužnih i korisnih troškova temeljem odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno podredno, prema pravilima o stjecanju bez osnove, temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na navedeno, tuženik ističe potraživanje prema tužitelju temeljem odredaba čl. 164. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravimaa, odnosno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju tužitelj je ostvario korist na način da je gotovo pet godina koristio nekretninu tuženika bez naknade. Tuženik smatra da bi minimalna visina najamnine za takvu nekretninu iznosila 200,00 EUR mjesečno, iz čega proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 56 mjeseci, i to od 23.10.2018. do 21.06.2023., stekao korist u visini od 11.200,00 EUR koristeći se nekretninom tuženika bez naknade. Slijedom ranije iznijetog, tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja kako je isti eventualno kumuliran, te se posebice protivi i zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata. Tužitelj tako na iznos zatražen u toč. I. tužbenog zahtjeva potražuje zakonske zatezne kamate od 16.09.2018., iako tuženik u konkretnom slučaju nije nesavjesni stjecatelj, niti to u konačnici tužitelj tvrdi, pa bi stoga temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a zatezne kamate mogle početi teći tek od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te ujedno postavlja protutužbeni zahtjev i predlaže da Naslovni sud donese presudu kojom će tužitelja obvezati na platež iznosa od 11.200,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Tužitelj, sada i kao protutuženik se očitovao na podnesenu protutužbu tuženika- protutužitelja gdje navodi da isti osporava u cijelosti. Ističe prigovor zastare jer najamnina zastarijeva za tri godine, a tuženik potražuje isplatu iznosa s osnova ostvarene koristi jer je tužitelj nekretninu koristio gotovo 5 godina tj. od 23. listopada 2018.god. do 21. lipnja 2023.god. Smatra da je tužitelj pošteni korisnik i da ne mora naknaditi nikakvu korist tuženiku. Ističe da između stranaka nije nikada bilo govora o nikakvom plaćanju najamnine.

7. Tužitelj ĆC je specificirao svoj tužbeni zahtjev u podnesku od dana 23. siječnja 2024.god. i zatim i od dana 21. svibnja 2025.god. gdje navodi da tužitelj u cijelosti prihvaća predmetni nalaz i mišljenje od 15. prosinca 2023.g. te njegovu dopunu od 05. ožujka 2025.g. te ujedno specificira svoj tužbeni zahtjev radi isplate u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja u točki III s osnove uvećanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine uslijed ulaganja tužitelja, odnosno stjecanja bez osnove u iznosu od 4.500,00 EUR, kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na točku II tužbenog zahtjeva, dok ostali dio tužbenog zahtjeva ostaje nepromijenjen.

8. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika VC glasi sada kao u izreci ove presude.

9. Tuženik-protutužitelj OC je ostao u cijelosti kod podnesenog protutužbenog zahtjeva, te svih navoda.

10. U konkretnom postupku se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe ).

11. Stranke su se tijekom postupka dodatno očitovale, te su osporavale navode suprotne strane i u odnosu na podnesenu tužbu i u odnosu na podnesenu protutužbu.

12. Na ročištu održanom dana 05. ožujka 2025.god. sud je donio Rješenje da se temeljem čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku dopušta prilaganje novog dokaza – ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. veljače 2024. koji je predan u spis na tom ročištu, te je odlučeno da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

13. Sud je na tom ročištu donio i Rješenje da se odbija dokazni prijedlog tuženika – protutužitelja da se u ovom postupku kao svjedok sasluša TC, a iz razloga jer je isti nekretninu kupio početka 2024., u stanju kakva je ista bila, dok se je tužitelj s te nekretnine iselio u lipnju 2023., pa taj svjedok ne može u ovom postupku svjedočiti o ulaganju i stanju nekretnine, a sve i s činjenima jer je sud u postupku R1-55/2023 proveo očevid na licu dana 24. listopada 2023. uz sudjelovanje građevinskog vještaka, te se i osobno uvjerio o stanju te nekretnine, a ovaj svjedok svakako ne zna tko je i kakva ulaganja izvršio te kakvo je bilo stanje nekretnine prije ulaganja. Odlučeno je da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

14. Sud je proveo sve ostale dokaze predložene po parničim strankama.

15. Stoga je sud na ročištu održanom dana 23. rujna 2025.god. saslušao još i parnične stranke, te je izvršio još uvid u dokumentaciju, te je nakon provedenog postupka dokazivanja na tom ročištu zaključio glavnu raspravu.

16. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u potvrdu (list 8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 9 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 10 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 11 i 12 spisa), potvrde i račune (list 13-28 spisa), odvjetničku opomenu i preslik povratnice (list 29-31 spisa), podatke JRO (list 39 spisa), sudsku praksu (list 55 spisa), procjembeni elaborat stalnog sudskog vještaka HC (list 63-133 spisa), zapisnik iz spisa R1-55/2023 (list 134-137 spisa), podatke Porezne uprave, Područni ured Čakovec (list 169 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 175-180 spisa), podatke Porezne uprave, Područni ured Čakovec (list 190 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Matotek Ratka zaprimljen 17. travnja 2025. (list 191-223 spisa), podatke o cijenama (list 232 i 233 spisa), očitovanje vještaka Matotek Ratka od 21. svibnja 2025. (list 241 spisa), očitovanje vještaka Matotek Ratka od 29. svibnja 2025. (list 246 i 247 spisa), očitovanje vještaka Matotek Ratka od 22. rujna 2025. (list 254 i 255 spisa), te je izvršen uvid u cjelokupni ovosudni spis R1- 55/2023, saslušani su svjedoci ĆC, GC, JC, ZC, FC, ŠC, LC i LC IC, saslušani su stalni sudski vještaci HC i Matotek Ratko, te su saslušani tužitelj- protutuženik ĆC i tuženik-protutužitelj OC, kao stranke u svrhu dokazivanja.

17. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja-protuženika VC osnovan u dosuđujućem dijelu, dok je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ŽC u cijelosti neosnovan.

18. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. S obzirom da je potrebno odlučiti o tužbenom zahtjevu i o protutužbenom zahtjevu, sud će u daljnjem obrazloženju tužitelja-protutuženika VC navoditi kao tužitelj, a tuženika-protutužitelja ŽC kao tuženik.

21. Predmet ovog postupka je nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 82/A/1/1/1 kuća, dvor, vrt i livada od 480 čhv, koja je identična katastarskim česticama broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi predstavlja kuću s dvorištem na adresi [adresa].

22. Nije sporno da su tužitelj i tuženik rođaci i to su stric i nećak.

23. Tužitelj ĆC u ovome postupku, smatrajući se poštenim posjednikom te nekretnine, potražuje od tuženika ŽC naknadu nužnih i korisnih troškova temeljem odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), odnosno podredno, prema pravilima o stjecanju bez osnove, temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15 sada i 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), dok tuženik kao protutužitelj ističe potraživanje prema tužitelju kao protutuženiku temeljem odredaba čl. 164. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima jer je tužitelj-protutuženik je ostvario korist na način da je gotovo pet godina koristio nekretninu tuženika bez naknade.

24. Nije sporno da je kao vlasnik te nekretnine u zemljišnim knjigama upisan u cijelosti tuženik OC, što je utvrđeno uvidom u z.k. izvadak za predmetnu nekretninu, u izvod iz posjedovnog lista za predmetnu nekretninu i u izvod iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu.

25. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje svojem nositelju (vlasniku) daje najpotpuniju (ali ne i apsolutnu), za svakog mjerodavnu privatno pravnu vlast na stvari što je pravni poredak dozvoljava i jamči. Sa svojim stvarima i koristima od te stvari, vlasnik je ovlašten činiti što ga je volja, ako to nije protivno tuđim pravima i zakonskim ograničenjima. Ovlasti prava vlasništva su pravo vlasnika da stvar posjeduje, uporabi, koristi i njome raspolaže. Ako bi treća osoba ugrožavala vlasnikove ovlasti i time vrijeđala njegovo pravo vlasništva, vlasnik može podnijeti vlasnički zahtjev (tužbu ).

26. Temeljem čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ( Narodne novine RH broj 63/19 i 128/22 ), zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

27. Nije sporno između stranaka da je ta nekretnina bila predmetom kupoprodaje između njih dvojice tijekom 2018.godine i nije sporno da stranke nikada nisu potpisale niti sklopile nikakav pisani kupoprodajni ugovor niti predugovor o kupoprodaji.

28. Nije sporno da je tuženik tužitelju tu nekretninu dao na korištenje na način da mu je dozvolio da u istoj stanuje i to u razdoblju od mjeseca rujna 2018.god. do mjeseca lipnja 2023.god. i da je tužitelj u toj nekretnini i stanovao (živio ) u tom cijelom razdoblju.

29. Sporno je između stranaka do kada je morala biti isplaćena između njih dvojice ugovorena kupoprodajna cijena za tu nekretninu, kada je morao i u kojoj formi biti sklopljen kupoprodajni ugovor, da li je zbog toga što ugovor nije sklopljen u pisanoj formi isti ništetan i da li stranke moraju vratiti drugoj sve što su primile.

30. Nadalje je sporno da li tužitelj s osnova navodno izvršenih ulaganja u tu nekretninu ima pravo na naknadu vrijednosti navedenih ulaganja i to s osnova navodno nužnih i korisnih troškova i u kojem iznosu. Sporno je da li tužitelj, ukoliko nema pravo na vraćanje tih ulaganja, onda ima pravo na vraćanje tog iznosa s osnova stjecanja bez osnove sukladno obveznom pravu.

31. Među strankama je sporno da li tuženik kao vlasnik nekretnine ima pravo na nadoknadu troškova s osnova korištenja te nekretnine po tužitelju tijekom više godina i to od zatraženog razdoblja od 16. rujna 2018.god. do 21. lipnja 2023.god.

32. Sud sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku odlučuje samo u granicama postavljenih zahtjeva, ne izvan istih, pa se u okviru istog u ovom postupku odlučuje o postavljenom tužbenom zahtjevu i o postavljenom protutužbenom zahtjevu.

33. Za donošenje odluke o cjelokupnom postavljenom tužbenom zahtjevu i cjelokupno postavljenom protutužbenom zahtjevu sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te je saslušao svjedoke i tužitelja i tuženika kao stranke u svrhu dokazivanja, te je proveo vještačenje i izvršio je uvid u ovosudni spis broj R1-55/2023 koji se vodio radi osiguranja dokaza u svezi te iste nekretnine, a radi utvrđenja navodno izvedenih radova u toj spornoj nekretnini, kao i eventualnog povećanja vrijednosti te nekretnine zbog navodno izvršenih radova na istoj.

34. Uvidom u odvjetničku opomenu od 11. srpnja 2023.god. poslanu preporučenom pošiljkom sa povratnicom dostave Hrvatske pošte od 21. srpnja 2023.god. je utvrđeno da je tužitelj tuženika prije podnošenja ove tužbe na sudu pozvao da mu isplati ukupan iznos od 10.000,00 EUR, koji se odnosi i to na vraćanje avansa (predujma ) od 5.000,00 EUR za kupnju te nekretnine i još 5.000,00 EUR za ulaganja u tu nekretninu.

35. Uvidom u potvrdu o primitku avansa ( predujma ) koju je sastavio tuženik dana 16. rujna 2018.god. i koja Potvrda između stranaka nije sporna, sud je utvrdio da je ovdje tuženik od ovdje tužitelja dana 16. rujna 2018.god. primio iznos od 5.000,00 EUR na ime avansa za prodaju kuće u [adresa], broj čestice [katastarska čestica]/A/1/1/1, kako je navedeno u toj Potvrdi. Dakle, ovdje stranke su dogovarale da tužitelj kupi tu kuću (nekretninu ) od tuženika, a koja ima zemljišno-knjižne podatke kako je naprijed navedeno sukladno podacima ovosudnog z.k. odjela.

36. Međutim, iako je nesporno taj predujam (avans ) za kupoprodaju te nekretnine plaćen po tužitelju tuženiku, stranke nisu sklopile nikakav pisani predugovor ili ugovor o kupoprodaji te nekretnine, niti su nigdje jasno navele do kada se nekretnina mora kupiti i do kada se mora isplatiti kupoprodajna cijena za istu.

37. Zbog istog propusta stranaka između stranaka je došlo do drugih problema u korištenju i uređenju te nekretnine, a koji su sada predmet ovog postupka, a koji se tiču navodno izvršenih ulaganja u tu nekretninu tuženika po tužitelju, kao i korištenju te nekretnine tuženika po tužitelju kroz dulje razdoblje.

38. Isto se u ovom postupku treba utvrditi na temelju cjelokupno provedenog postupka dokazivanja.

39. Tužitelj je predao u spis neke račune i neke potvrde o navodno izvršenim ulaganjima u tu nekretninu tuženika, međutim valja istači da na istima nije navedeno da je radove naručio i radove platio upravo tužitelj. Isto tako za sve izvedene radove nisu izdani računi sukladno Zakonu, za neke su sastavljene samo rukom pisane potvrde, sve bez naručitelja i platitelja radova.

40. Tako je tužitelj predao u spis Potvrdu o uplati materijala i radova za ugradnju PVC stolarije od LC od 26. listopada 2018.god., Potvrdu o uplati materijala i radova za postavu žlijebova od KC od 10. studenog 2018.god., račun BAT-a d.o.o. br. 161267/01G/204 od 20.listopada 2018.god.., račun BAT-a d.o.o. br. 162301/01G/204 od 22. listopada 2018.god., potvrdu o uplati radova za postavu laminata od IC od 9. studenog 2018.god., račun R2 br. 23/19 " [obrt]" FC od 26. ožujka 2019.god., račun Međimurje plina d.o.o br. 319-449-6 od 21. ožujka 2019.god. sa obračunom izvršenih usluga, potvrdu o uplati radova koje je obavio ŠC dana 16. listopada 2018.god. te 04. studenog 2018.god., račune br. 5043/001/1, 5071/001/1, 5111/001/1, 5165/001/1, 5219/001/1, 5577/001/1, 5614/001/1, 5795/001/1 Sistem MEP d.o.o., račune za kupnju materijala u tvrtkama BAT-u d.o.o. te Poljodomu d.o.o.

41. U pogledu tih izvršenih radova sud je proveo postupak osiguranja dokaza u spisu R1-55/2023 gdje je održan očevid na licu mjesta te je sačinjen nalaz i mišljenje građevinskog vještaka HC iz tvrtke Riteh projekt d.o.o., te će se isto analizirati u okviru istog.

42. U daljnjem tijeku postupka su saslušani svjedoci i stranke.

43. Svjedoci ĆC i GC su u bitnome izjavili da je Franji tužitelj ĆC stric, a tuženik OC bratić. Svjedocima je poznato da su se tužitelj i tuženik dogovorili za prodaju kuće koja se nalazi pored njihove na adresi [adresa]. Stric ĆC je živio sa suprugom u Zagrebu, u Gornjem Vrapču, bili su stariji ljudi, bilo je im tamo teže živjeti, pa su se htjeli doseliti ovdje bliže k njima rođacima. Ta kuća na adresi [adresa] u vlasništvu tuženika je bila prazna kuća pa su se onda tužitelj i tuženik dogovorili da bi tužitelj tu došao živjeti. Oni su bili prisutni kod svih tih dogovora. Tužitelj ĆC nije imao novaca da odmah isplati kupoprodajnu cijenu za tu kuću već je između njih dogovoreno da ĆC EC da avans od 5.000,00 eura, a da će mu ostatak novaca isplatiti kada proda svoje nekretnine u Gornjem Vrapču. Dogovorili su se da iznos kupoprodajne cijene bude 30.000,00 eura. Nakon toga se je ta kuća uređivala kako bi se u njoj moglo živjeti i angažirali su se majstori, a o čemu postoji i računi od tih majstor, a te majstore je plaćao stric – tužitelj ĆC. Tako se u toj kući zamijenila vanjska stolarija i to zamjena prozora s plastičnim, a nakon što je to napravljeno se je kuća uređivala iznutra i to se je sve pobojalo, zamijenili su se podovi, instalacije, servisirao se plinski bojler koji se je prije toga smrznuo i puknuo, sredila se voda i centralno grijanje. Na te radove je tuženik EC pristao, budući je već ranije bila dogovorena kupoprodaja te kuće. Kada su ti radovi na kući završeni i kada se je tužitelj sa suprugom trebao preseliti u tu kuću, onda je ona jedan dan prije selidbe umrla, tužitelj ju je pokopao tu na groblju Jurčevec Benkovec i onda se je on sam doselio u kuću u travnju 2019. Tužitelj je svoje nekretnine u Gornjem Vrapču teško prodavao i do sada je uspio prodati tek jednu nekretninu i od prodaje iste iznos od 5.000,00 eura htio je dati tužitelju, međutim onda je tuženik počeo govoriti da ta kuća više nije na prodaju i došlo je između njih do problema. Tako se je i u lipnju 2023. tužitelj iselio iz te kuće i od onda živi kod njih. Tužitelj i tuženik nakon toga ne razgovaraju. Tužitelj ĆC se je htio dogovoriti s tuženikom EC, htio se je nešto nagoditi, ali EC to nije htio. Za vrijeme kada je tužitelj živio u toj kući on tuženiku nije dao nikakve novce, niti pak je plaćao najamninu, dok je režije u cijelosti plaćao tužitelj ĆC. Tužitelj i tuženik nisu sklopili nikakav pismeni predugovor, niti kupoprodajni ugovor za tu nekretninu, samo su napisali potvrdu o plaćanju avansa od 5.000,00 eura. Tu kuću je tužitelj prije nego se je uselio morao urediti kako bi u njoj mogao živjeti, a prije je u toj kući živjela maćeha od tuženika EC, negdje do veljače 2018. kada se je ona odselila svojemu sina jer ta kuća više nije bila za stanovanje. Trebalo ju je urediti, ta žena je isto bila starija i u toj kući više nije mogla funkcionirati. Bilo je nužno mijenjati i prozore jer su na kući bili drveni prozori još od 1964. kada se je ta kuća sagradila. Bili su prisutni kada je tužitelj tuženiku predao avans od 5.000,00 eura i kada se sastavila potvrdu o plaćanju avansa. To je bio usmeni dogovor, nisu se dogovarali za pismeni ugovor. Tužitelj je primio ključeve od te kuće odmah isti dan kada je tuženiku dao avans. O plaćanju najamnine nije bilo riječi, jer je bila dogovorena kupoprodaja te nekretnine. Podovi u toj kući bili tamo od 1964., od vlage su se digli, u većoj sobi je na takav parket stavljen samo tepison, dok je u manjoj sobi falilo dio parketa i onda se taj parket zamijenio s laminatom. Unutarnje zidove je preuzela vlaga, na nekim mjestima skinuti žbuku do cigle i onda staviti stiropor, mrežicu i pogletati. Sustav grijanja nije radio jer se je bojler smrznuo i puknuo. Vanjski prozori su kupljeni u Zadol grupi, a iste je postavljao LC, žljebove je postavljao KC, laminat IC, grijanje je popravljao FC, malanje ( bojanje ) je napravio BC, a elektriku je popravio DC. Tužitelj se uselio u travnju 2019., a radovi su trajali cijelu zimu prije. Oni s tužiteljem imaju sklopljen ugovor o uzdržavanju, od 2018. ili od 2019.god. Tužitelj je imao ušteđivanu, a ima i dobru mirovinu, pa je on platio radove i režije. Radovi su izvođeni tu zimu 2018./2019. U svibnju 2023. kada je tužitelj tuženiku nudio još 5.000,00 eura stranke nisu dogovorile kojom dinamikom će se otplatiti preostali iznos, a isto tako tuženik niti ranije nije tužitelja ništa niti silio na plaćanje niti je što potraživao. Tuženiku nije rečeno kada će biti isplaćen još i taj ostatak.

44. Sud tim svjedocima samo djelomično vjeruje jer su očito zainteresirani za ishod ovog postupka, odnosno za uspjeh tužitelja u postupku, a s kojim imaju sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju i to već i u ovom spornom razdoblju.

45. Svjedok ZC, supruga tuženika EC je izjavila da što se tiče te kuće u [adresa] za tu kuću je GC nazivala supruga jer je znala da je prodaju i raspitivala se, a nije rekla da se raspituje za strica, tj. za tužitelja ĆC. U to vrijeme nisu znali da GC skrbi za tužitelja ĆC i suprugu, to su saznali tek 2019. kada je tužitelju ĆC umrla supruga. Tuženik je razgovarao telefonom s tužiteljem i dogovorili su se za kupoprodajnu cijelu od 30.000,00 eura. Tužitelj je tuženiku dao akontaciju od 5.000,00 eura i za to su potpisali potvrdu. Nikakav kupoprodajni ugovor nisu potpisali. Tuženik je tužitelju rekao da si pogleda unutra kuću, ali tužitelj je samo govorio da sve zna, da je sve u redu. Tužitelj je tuženiku rekao da mu da kaparu i zatražio je ključeve da si unutra poboji. Tužitelj je tuženiku rekao da kada se useli da će mu dati ostatak novce. Tuženik je tužitelju dao ključeve 2018., pa je tada morao i dati ostatak novaca. Onda se je tužitelj pozivao na to da mu je umrla supruga, pa je tražio odgodu, onda su saznali da je tužitelju skrbnik GC i da tužitelj ĆC nema novaca. Onda je opet odugovlačio plaćanje ostatka dok se ne provede ostavinska rasprava po supruzi, a onda su im rekli da se pojavio i sin s kojim godinama nisu razgovarali i da su s njim na sudu. Uvijek kada su se sreli s tužiteljem ili GC ili VC su govorili da se sada rješava. Ključeve je tužitelj dobio 2018. i bio je u toj kući sve do svibnja 2023. Režije u toj kući je plaćao tužitelj jer je on to i koristio. Nije plaćao nikakvu najamninu. Oni nisu niti znali da tužitelj to preuređuje. Ta kuća je njemu prodana povoljno i u toj kući su bili uvjeti za živjeti. Tužitelj je sve to na kući radio na svoju ruku i bez pitanja. Nakon što se iz te kuće iselila druga supruga od suprugovog oca u veljači 2018., tuženik je u toj kući isključio plin, nije bilo niti brojila, a onda se nekako tužitelj sam priključio na plin, nisu ništa pitali, niti je tuženik bio pokraj. Negdje u svibnju 2023. je GC nazvala supruga EC i rekla da su sada nešto prodali i da imaju 5.000,00 eura koje bi sada dali EC, a za ostatak ne znaju kada će moći platiti. Na to je suprug EC rekao da ne može više tako jer je prošlo toliko vremena i da se trebaju dogovoriti ako to još namjeravaju kupiti. Nisu se dogovorili i njezin suprug-tuženik je rekao stricu – tužitelju ĆC da ima dva tjedna da se iseli, međutim on to nije poštivao, nego je otišao za mjesec dana. Tu kuću su u međuvremenu prodali trećim osobama. Iz te kuće se iselila tuženikova maćeha NC jer je već bila u godinama i bolesna, a u toj kući su bile i provale, i onda kako se teško kretala i loše se je osjećala i nije više mogla sama živjeti i u veljači 2018. se odselila k sinu. Kada se ona iselila u kući se grijalo i kuhalo na plin, bio je unutra protočni bojler, u sobama je bio parket, u manjoj je parket bio malo dignut. U hodniku i kupaoni su bile pločice, a u kuhinji linoleum. Ona je sve to normalno koristila, koristila je pipe (slavine ), u kupaoni je imala i perilicu rublja koju je koristila. Kuhala je na štednjak koji je bio na plin i na struju. Te 2018. je suprug EC zatvorio plin i ispustio je vodu te je pozvao Međimurje plin koji su došli zapečatiti i izvaditi brojilo. Kada je iz nekretnine 2023.god. otišao tužitelj, stanje je bilo puno lošije, oni su promijenili podove, ali je sve to bilo neravno, pipe su joj izgledale stare, u sobici kraj stepeništa je bilo puno smeća, sve prostorije su bile dosta zapuštene, zidovi su se rulili od vlage, vanjska fasada je dosta ispadala. Ne zna kada se točno tužitelj uselio u tu kuću, dobio je ključeve od kuće odmah nakon što je dao taj avans, ne prolaze tuda i ne koriste tu ulicu da bi primijetili. Tuženik EC je odlazio rijetko na tu nekretninu, jedanput na godinu. Tuženik EC je na kraju prodao tu kuću za 40.000,00 eura.

46. Sud je navedenoj svjedokinji povjerovao jer je iskaz dan životno i logično, iako je supruga tuženika jer je realno opisala redoslijed događanja između stranaka u svezi te nekretnine.

47. Svjedokinja ČC ne zna za dogovore između tužitelja i tuženika. Zna da je tužitelj došao živjeti u tu kuću i rekao joj je da se dogovorio za kupnju te kuće. Zna da su u tu kuću dolazili majstori, da su se mijenjali žlijebovi i prozori. Tužitelj je tamo živio četiri ili pet godina i onda se odselio. U toj kući je ranije živjela NC, ona ju je došla posjećivati, nosila joj je stvari iz dućana. Kuća je bila dosta zapuštena, puhalo je kroz prozore, a kupaona je bila hrđava, a zidovi su bili vlažni. Žlijebovi su bili hrđavi.

48. Svjedok ĐC je izvodio neke radove na toj kući i to je 2018.god mijenjao prozore, postavio je unutarnje klupčice, a ukupno je naplatio 10.800,00 kuna, što mu je platila GC. Stari prozori su bili u jako lošem stanju, bili su drveni.

49. Svjedok ŠC je izvodio radove u toj kući i to je napravio špalete oko prozora, sanirao je vlagu na unutarnjim zidovima. Sav materijal je kupila GC. On je sve zidove i pomalao (pobojao ). Radove je izvodio u dnevnoj i spavaćoj sobi, u hodniku i u kupaonici. Radio je i na zidu na stepeništu. Za to mu je GC platila 4.000,00 kuna.

50. Svjedok IC je izjavio da je izvodio radove u toj kući za što ga je angažirala Marija Puklek 2018. ili 2019.god. i to je u dvije sobe i u kuhinji postavio laminat na pod. U sobi su skinuli sav parket, a u drugoj su ga popravili, a u kuhinji je skinuo linoleum i stavio je laminat. Kupio je i drvene lajsne. Posao je naplatio 1.000,00 kuna, a novce mu je dala GC.

51. Svjedok FC je izjavio da je izvodio radove u toj kući, a angažirali su ga GC i ĆC. U kući je provjerio sve termo-tehničke instalacije, popravio je instalacije grijanja, popravio je plinski bojler, popravio je vodovodne instalacije. U kući je bio isključen plin, nitko nije unutra živio, u sustavu nije bilo vode, voda je bila zatvorena. Napravili su tlačnu probu za plin. Mijenjali su mješalice (slavine ) u kupaonici. Radovi su iznosili oko 10.000,00 kuna i iste mu je platila GC.

Radove je izvodio pred kraj 2018.god.

52. Svjedoci su iskazivali sukladno izdanim potvrdama i računima u spisu, koji su im predočeni. Isti su izjavili da ih je angažirala GC i da im je ista plaćala njihove radove. Neki radovi su napravljeni bez valjano izdanih računa.

53. Sud tim saslušanim svjedocima vjeruje jer su isti dani životno i logično i u skladu su sa ostalim pisanim dokazima u spisu.

54. Stalna sudska vještakinja HC iz tvrtke Riteh projekt je izjavila da ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja danog u sudskom spisu broj R1-55/2023 od dana 18. prosinca 2023.god. Na ročištu pred ovim sudom je ponovila koji troškovi su bili nužni, a koji korisni, te je ispravila iznos pojedinih izvršenih radova.

55. Sud je ovdje dan usmeni iskaz, kao i njezin nalaz i mišljenje iz ovosudnog spisa broj R1-55/23 u cijelosti prihvatio jer je dan stručno i nepristrano. Međutim, valja istači da je isti dan sukladno iskazivanju i pokazivanju stranaka, pogotovo ovdje tužitelja- protutuženika, pa će se isti nalaz uzeti u obzir u okviru donošenja odluke u ovom postupku, u skladu sa ostalim provedenim dokazima, kako će dalje biti obrazloženo.

56. Tužitelj - protutuženik ĆC, je u iskazu izjavio da ostaje kod svega što je navedeno u tužbi i u kasnijim podnescima, a gdje je točno opisano što je dogovarao s ovdje tuženikom OC, inače nećakom, gdje je opisano koji su svi radovi izvođeni i po kome i gdje je priložio potvrde i račune koje je imao od tih radova, ostaje kod toga što je rekao i pokazao u ovosudnom spisu broj R1-55/2023. Ovdje tuženik je njegov nećak, a on sada živi kod drugog nećaka ĆC na adresi koja je susjedna spornoj nekretnini. Živio je u Zagrebu i onda je čuo da ovdje tuženik OC prodaje tu kuću s dvorištem na adresi [adresa] i pitao ga za koliko to prodaje, te mu je rekao da je cijena za tu nekretninu 30.000,00 EUR, onda je rekao da će to kupiti, ali da ima 5.000,00 EUR, a ostalo mu može dati kada proda svoje nekretnine u Zagrebu. Tuženiku je dao tih 5.000,00 EUR, o čemu je potpisana potvrdu. Prije nego je dao tih 5.000,00 EUR je i pogledao tu kuću i rekao je tuženiku da bi to trebalo popraviti, da ne može živjeti u takvoj kući, gdje je trebalo popraviti i vrata i prozore, falile su i kvake i slično. Tuženik mu je rekao da tu može bez brige stanovati i dozvoljeno mu je da to popravlja kao i da naknadno plati ostatak kupovnine. Te majstore je angažirao taj njegov drugi nećak ĆC jer on to nije mogao, a svi majstori su plaćeni s njegovim novcima. On je te novce davao ĆC, a on ih je davao majstorima. Za taj ostatak od 25.000,00 EUR je bilo dogovoreno samo kada proda nekretnine u Zagrebu, nije dogovoren nikakav rok, jer nije znao kada će to prodati. Za sve popravke navedene u tužbi platio je oko 5.000,00 EUR, što je sve pobrojano u tužbi. Tuženik se složio s tim popravcima. Kada je uspio prodati garažu u Zagrebu, on je htio te novce dati tuženiku za plaćanja dio kupovnine, ali mu je onda tuženik rekao da on ne želi te novce, jer mu više neće prodati. Negdje prije tri godine je njemu tuženik rekao da ide van, da mu on to neće prodati i onda se odselio iz te kuće i otišao je živjeti u susjedstvo, kod drugog nećaka UC i s njim je sklopio ugovor o uzdržavanju. Tuženiku osim tih 5.000,00 EUR avansa nije dao nikakve druge novce i nisu potpisali ništa drugo osim te potvrde na tih 5.000,00 EUR. Kada se iselio iz te kuće uzeo je samo osnovne stvari. U vremenu kada je živio u toj kući tuženik ga nikada nije tražio da išta plaća, nije tražio najamninu. Kada se on iselio iz te kuće je tuženik prodao tu kuću za 40.000,00 EUR, dakle za više od 10.000,00 EUR nego njemu. Ti novci koje je on potrošio na uređenje kuće prilikom plaćanja ostatka kupovnine bi se uzeli u obzir. On je dok je živio u to kući plaćao sve režije. Od tuženika ŽC je dobio ključeve od te kuće da može ući u nju i odmah nakon što mu je dao 5.000,00 EUR. U toj kući nije mogao živjeti, to je bilo užasno stanje, trebalo je srediti prozore, vrata, nije bilo brava, trebalo je pokrečiti, a u kući nije bilo niti struje, niti plina. Nije živio u kući u [adresa], niti kod VC i GC jer je kupio ovu kuću. Uvrijeme kada je kupio tu kuću bio je u mirovini ista je iznosila oko 600,00 EUR. Nije imao kakve druge prihode izjavljujem niti je što iznajmljivao. Nakon što je tuženiku dao avans ostalo mu je nešto ušteđevine i od toga je financirao ove radove. Novce za radove je davao VC, nećaku, nikada nije nikakve novce uplaćivao na njihov račun. S ĆC –nećakom je ugovor o uzdržavanju, ne sjeća se kada.

57. Tuženik - protutužitelj: OC, je u svom iskazu izjavio da je ovdje tužitelj – protutuženik njegov stric. Ostaje kod svega što je navedeno tijekom postupka. On je tu kuću u [adresa] morao prodati jer je imao neke zdravstvene probleme i ta kuća je bila na prodaju nekih dva mjeseca i dolazili su istu pogledati. Onda ga je jednog dana njegov bratić ĆC koji živi u susjedstvu te kuće pitao da li kuća na prodaju i kolika je cijena i rekao je 30.000,00 EUR. U toj kući je još do ožujka 2018. živjela teta, tako ju je zvao, a to je bila njegova maćeha, koja je živjela s njegovim ocem u toj istoj kući tri godine prije njegove smrti. Kako je bila oko 80 godina i nije se mogla samostalno brinuti, njezin sin ju je odvezao natrag na staru adresu. Nakon što je bratiću ĆC dao broj telefona i rekao cijenu, zvao ga je ovdje tužitelj i rekao da bi on to kupio i da će doći s novcem za tu kuću. On je čak dva dana prije nego je rekao da će doći i to 14. rujna 2018. na gruntovnici na sudu uzeo novi z.k. izvadak, ovjereni, kako bi se mogao sklopiti ugovor. Našli su se kod bratića ĆC, tužitelju je otključao tu kući i pokazao mu, a u kući je bilo sve kako je teta- maćeha ostavila i u kući je bio sav namještaj. Nakon toga mu je tužitelj rekao da nema sve novce za kupoprodaju, već mu može dati 5.000,00 avansa, dok će mu ostatak isplatiti kroz dva, tri mjeseca. Dao je taj avans od 5.000,00 EUR i potpisali su tu potvrdu da je te novce primio. U to vrijeme je tužitelju supruga bila bolesna, to je saznao, a inače s tužiteljem nije imao neki kontakt od kada mu je umro otac od 1996. pa do te 2018. godine. Onda je zbog toga pristao da mu da prvo avans, a ostatak za dva, tri mjeseca i dao je tužitelju ključeve od te kuće. Nije mu rekao da ostatak može platiti kad bude mogao. Pristao je da ostatak da za dva, tri mjeseca. Nisu potpisali privremeni kupoprodajni ugovor jer mu je tužitelj rodbina i vjerovao mu je. Osim toga su ga ĆC i GC uvjeravali da on to bude platio, a sve to je ustvari bio njihov interes. Nakon toga je tužitelju umrla supruga, a ĆC i GC su mu rekli da tužitelja njegov sin Ć tuži za nužni dio po mami. Onda je saznao da su ĆC i GC s ovdje tužiteljem potpisali taj ugovor o uzdržavanju već te 2018. ili 2019. godine i da je njima ustvari bilo u interesu da on bude u njihovom susjedstvu, a ne kod njih, pa da mu tamo nose hrane i to što su se obvezali ugovorom. Njemu su uvijek obećavali, pa i tužitelj, da će mu isplatiti taj ostatak kupovnine. On je tužitelju dozvolio da si može pomalati taj prostor ali mu je rekao da je to na njegov trošak. Onda je tužitelj bez njegovog znanja bacio van sve prozore. Inače te prozore nije trebalo mijenjati jer su bili adekvatni, bio je i sav namještaj i vrata. Bili su i dobri parketi, i to je bilo bez njegova znanja, tužitelj je to radio na svoju ruku. On je inzistirao od tužitelja da mu isplati ostatak tog novca, stalno je obećavao da bude. Živio je u toj kući od 2019. do lipnja 2023., nakon toga se je iselio. 2023. je njemu i ĆC i GC rekao da više neće čekati i da mora izaći van iz kuće, i tek onda su mu rekli da su pribavili 5.000,00 EUR koje mu mogu dati, a kada će moći isplatiti ostatak ne znaju. Nakon što je tražio da se iseli tužitelj je unutra bio još 35 dana, a ostavio je i dugove za režije. On od tužitelja nije tražio da mu plati najamninu, ali je tražio da mu da ostatak novaca, a on mu 5 godina nije dao ništa od ostatka novaca. Tužitelj nije ništa kupio, dao je samo tu kaparu od 5.000,00 EUR. Nakon što se je tužitelj iselio ostavio je kuću u lošem stanju, ostavio je nesigurnu instalaciju plina i ima probleme s Međimurje- plinom. Kada je u toj kući živjela njegova maćeha ona je imala vodu preko hidropaka, a onda kada se je tužitelj uselio su prebacili vodu iz kuće ĆC zbog čega ima probleme i sporove s Međimurskim vodama, jer to nisu smjeli napraviti jer nije bilo priključka. Dao im je ključeve u rujnu 2018. i rekao im da je unutra struja, plin i da je voda preko hidropaka, dakle sve je bilo u funkciji. Tužitelj nije napravio radove u tom obimu kako tvrdi u tužbi. Sada traži plaćanje najamnine za tih skoro pet godina koliko je tužitelj živio u toj njegovoj kući. On nikada s tužiteljem nije razgovarao o obračunavanju radova izvršenih u toj kući u kupoprodajnu cijenu za tu kuću, samo je tražio da mu isplatiti ostatak od 25.000,00 EUR u roku od dva, tri mjeseca. 2023. je tražio da potpišu pravi ugovor što oni nisu htjeli, s time da su razgovor vodili ĆC i GC, a tužitelj je samo sjedio, i onda mu je rekao da ako ne da ostatak od 25.000,00 EUR i ne potpiše ugovor da se mora iseliti za deset dana. On je tu kuću prodao u veljači 2024. Tužitelj se iz kuće iselio tek 30. lipnja 2023., a o tome podatke ima i policija jer je tražio da se tužitelj odjavi boravište s te adrese što on nije htio.On je nakon primitka avansa odlazio na tu nekretninu, jer je tamo imao garaže, ne često jer mu nije usput. Išao je na povjerenje i na suosjećanje. Tužitelj ga je stalno držao u uvjerenju da će mu to platiti. On ne zna kakva primanja je tužitelj imao 2018.. Tu kuću je na kraju prodao za 40.000,00 EUR, a u ugovoru piše da je cijena 70.000,00 EUR jer je tako kupac tražio, da mu treba kredit u tom iznosu. A osim toga taj kupac kupio još i dodatnu česticu oznake 82/A/2/1.

58. Stranke su u svojim iskazima ostali kod navoda iznijetih tijekom postupka.

59. Sporno je u ovom postupku da li je i na temelju čega tužitelj ĆC mogao živjeti u kući vlasništvo tuženika ŽC u cijelosti i u kojem razdoblju.

60. Sporno je da li je tužitelj imao od tuženika odobrenje da u toj kući izvodi kakve radove i koje, kao i u kojem stanju je ta kuća bila kada se tužitelj uselio u istu.

61. Sporno je da li je upravo tužitelj plaćao izvođenje nekih radova u kući i koliko je te radove on sam platio.

62. Zatim je sporno i da li tuženik kao vlasnik nekretnine može tražiti isplatu i kojih iznosa s osnova navodne koristi koju je tužitelj ostvario kada je živio u njegovoj kući.

63. Nije sporno da je tužitelj ĆC ključeve od kuće tuženika ŽC dobio već 16. rujna 2018.god. kada je uplatio avans (predujam ), te nije sporno da je u istoj kući stanovao (živio ) skoro 5 (pet ) godina tj. sve do 21. lipnja 2023.god. Nije sporno da je sve režije u kući za to vrijeme plaćao tužitelj i to nije niti predmet ovog postupka.

64. Prema odredbi čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/2012, 152/2014, sada i 52/2025, dalje : ZV), pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Isto proizlazi iz čl. 377. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojim je propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

65. Budući da ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine između ovdje stranaka nesporno nije sklopljen u pisanom obliku, već samo usmeno, a nesporno je i da isti nije izvršen u cijelosti niti u pretežitom dijelu, budući da je od dogovorene cijene od 30.000,00 EUR plaćen samo iznos od 5.000,00 EUR (samo 1/6 iste ), taj ugovor o kupoprodaji nema pravni učinak odnosno isti nije valjan sukladno čl. 290. st. 1. ZOO.

66. Zbog činjenice da ugovor o kupoprodaji nije valjan, ni plaćeni iznos od 5.000,00 EUR nema značaj kapare jer je kapara odredbom čl. 303. st. 1. ZOO definirana kao znak da je ugovor sklopljen, što u konkretnom slučaju nesporno nije.

67. Zbog toga što nije sklopljen u propisanom (pisanom) obliku, usmeni ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine je ništav.

68. Zato je tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio na osnovi ništavog ugovora tj. novčani iznos koji je primio. Isto tako tužitelj mora vratiti tuženiku tu nekretninu natrag u posjed, a što je i učinio dana 21. lipnja 2023.god., dakle prije pokretanaj ovog parničnog postupka.

69. Među strankama je nesporno da je dana 16. rujna 2018.god. na ime avansa (predujma ) za kupoprodaju te nekretnine tužitelj tuženiku predao iznos od 5.000,00 eura i sada je tuženik taj iznos dužan vratiti tužitelju navedeni iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 16. rujna 2018.god. kada je isti iznos primio.

70. Što se tiče tijeka zakonske zatezne kamate od 16. rujna 2018.god. pa nadalje, na iznos zatražen u točki I. tužbenog zahtjeva, temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima posljedica ništetnosti ugovora da je svaka strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Ništetnost djeluje ex tunc, odnosno od početka.

71. Međutim prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače je od dana podnošenja zahtjeva, a s obzirom da u konkretnom slučaju tuženik kao prodavatelj nekretnine nije nepošten jer nije on odgovoran za neizvršenje dogovora oko kupoprodaje te nekretnine, tako je tuženikova obveza na povrat primljenog iznosa od 5.000,00 eura dospjela s danom podnošenja tužbe u ovom postupku tj. danom 01. rujna 2023.god. od kada teče i zakonska zatezna kamata na taj iznos.

72. Stoga je odlučeno kao pod toč. I/A). izreke ove presude i u tom dijelu je tužbeni zahtjev tužitelj osnovan tj. u dijelu koji se odnosi na glavnični iznos i zakonsku zateznu kamatu na isti od 01. rujna 2023.god. do isplate.

73. Nije osnovan taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja gdje on potražuje zakonsku zateznu kamatu od dospijeća 16. rujna 2018.god. do podnošenja tužbe 01. rujna 2023.god., pa je u tom dijelu isti odbijen, te je odlučeno kao pod toč. I/B)/1.

74. Sada na osnovu utvrđenog valja odlučiti o ostatku postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na navodno izvršena ulaganja u kuću (nekretninu ) u vlasništvu tuženika, odnosno da li ima pravo na vraćanje tih iznosa kao nužnih i korisnih troškova ili samo vraćanje s osnova stjecanja bez osnove.

75. Isto tako valja odlučiti o postavljenom protutužbenom zahtjevu tuženika kao protutužitelja prema tužitelja kao protutuženiku, a koji zahtjev je izravno vezan uz utvrđeno na osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva, što će dalje biti obrazloženo na osnovu zakonskim odredbi.

76. O istome valja odlučiti temeljem čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vezano za čl. 164. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima.

77. U konkretnom slučaju vlasnik tuženik-protutužitelj kao vlasnik nekretnine je od tužitelja-protutuženika kao posjednika nekretnine zatražio vraćanje nekretnine i ista mu je vraćena u posjed dana 21. lipnja 2023.god. kada se tužitelj-protutuženik iselio iz iste.

78. U svojoj osnovi potraživanje naknade nužnih i korisnih troškova poštenog posjednika obveznopravni je zahtjev temeljem stjecanja bez osnove vlasnika stvari, s time da su odredbe ZV-a lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a, odnosno odredbe ZOO-a supsidijarno se primjenjuju na ono što nije regulirano u ZV-u. Kod izračunavanja visine nužnih i korisnih troškova koje osnovano potražuje pošteni posjednik, njemu će se odbiti vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari. Ako pošteni posjednik ne traži naknadu nužnih i korisnih troškova, vlasnik ne može od njega potraživati vrijednost plodova i drugih koristi koje je pošteni posjednik imao za vrijeme poštenog posjeda stvari. Ako traži naknadu nužnih i korisnih troškova ta vrijednost i koristi uzimaju se u obzir i oduzimaju se od vrijednosti troškova koje pošteni posjednik osnovano traži. takvo rješenje pravično, jer ne bi bilo prihvatljivo da pošteni posjednik zadrži sve plodove i koristi od stvari, a s druge strane, da od vlasnika ima pravo zahtijevati nužne i korisne troškove jer bi time imao više prava nego da je sam vlasnik stvari.

79. Tijek zastare je uređen odredbom čl. 164. st. 7. ZV, jer pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva od dana predaje stvari, s time da se prema tom propisu radi o trogodišnjem, a ne općem zastarnom roku od pet godina. S obzirom na podnošenje tužbe i protutužbe u ovom postupku nije došlo do zastare potraživanja s obzirom da datum iseljenja iz nekretnine 21. lipnja 2023.god.

80. Nije sporno da su stranke sklopile samo usmeni ugovor o kupoprodaji nekretnine koji je sukladno naprijed obrazloženom ništav.

81. S obzirom na utvrđeno temeljem iskaza svjedoka i stranaka sud utvrđuje da nije niti životno niti logično da ovdje tuženik OC na isplatu ostatka kupoprodajne cijene za tu nekretninu u iznosu od čak 25.000,00 EUR ( tj. 5/6 dijela dogovorene cijene ), što je visoki iznos, čeka skoro pet (5 ) godina da mu ih tužitelj ĆC kao kupac nekretnine isplati.

82. Sud smatra da je životan i razuman rok za isplatu ostatka kupoprodajne cijene za nekretninu svakako nekoliko mjeseci, a sud vjeruje tuženiku da je ista trebala biti njemu isplaćena kroz dva ili tri mjeseca od tog usmenog ugovora, a što očito nije učinjeno.

83. Sud ne vjeruje tužitelju niti svjedocima VC i GC, koji su očito pristrani i zainteresirani za ishod ovog postupka, da je dogovor bio da tuženik za isplatu ostatka kupoprodajne cijene čeka sve dok tužitelj ne proda svoje nekretnine u Zagrebu (Gornje Vrapče ), a svakako ne da na isplatu čeka čak nekoliko godina.

84. Sud smatra utvrđenim da je tuženik pozivao tužitelja na isplatu ostatka kupoprodajne cijene, da se tužitelj na to očito oglušio i nije dao neki valjani razlog zašto mu to ne isplati, a da su glavni oko te neisplate ustvari bili rođaci ĆC i GC (ovdje saslušani kao svjedoci ) koji su s tužiteljem sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju očito još u vrijeme kada je sklopljen ovaj usmeni kupoprodajni ugovor za nekretninu s tuženikom, te su isti na taj način zajedno s tužiteljem držali tuženika u zabludi i stalno obećavali da će mu ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen, a istovremeno su bili zadovoljni takvom situacijom jer su tužitelju osigurali smještaj izvan svoje kuće, nisu se sukladno sklopljenom ugovoru o doživotnom uzdržavanju stalno morali brinuti za njega, pa su mu morali osigurati samo hranu, a na način je tužitelj ustvari besplatno stanovao u kući (nekretnini ) koja je kroz cijelo to vrijeme bila u vlasništvu tuženika.

85. Na taj način je tuženik kao vlasnik te nekretnine istovremeno bio onemogućen u korištenju te nekretnine jer ju nije mogao prodati trećim osobama koje bi istu platile na vrijeme, odnosno u nekom razumnom roku, niti pak ju je mogao npr. iznajmiti trećim osobama i na taj način ostvariti neku imovinsku korist od te nekretnine.

86. Naime sud vjeruje tuženiku da je dogovor bio da se ostatak dogovorene kupoprodajne cijene za nekretninu isplati kroz dva ili tri mjeseca, te da nije bilo uvjetovano prodajom nekretnina tužitelja u Zagrebu, a svakako sud vjeruje tuženiku da on nije smatrao da mora čekati na isplatu ostatak kupoprodajne cijene u tako dugom roku od čak skoro 5 godina.

87. Sud vjeruje tuženiku da je on pozvao tužitelja već početkom 2019.god. da mu isplati ostatak kupoprodajne cijene. Isto tako vjeruje tuženiku da je periodično pozivao tužitelja da mu isplati ostatak kupoprodajne cijene.

88. Međutim, odlučno za donošenje odluke u ovom postupku je kada je tuženik kao vlasnik nekretnine tražio od tužitelja kao posjednika te nekretnine da se iseli iz te nekretnine, odnosno kada mu je isto uvjetovao sklapanjem konačnog ugovora o kupoprodaji nekretnine i isplatom cjelokupne kupoprodajne cijene.

89. Isto je sud utvrdio na temelju iskaza samih stranaka koje su nesporno izjavile da je tuženik tužitelja zatražio isplatu ostatak kupoprodajne cijene početkom lipnja 2023.god. i da je onda kada je tužitelj izjavio da ima samo 5.000,00 EUR, tužitelju rekao da onda sklapanja ugovora o kupoprodaji neće biti i tražio od njega da se iz nekretnine iseli.

90. Tužitelj čak niti do datuma iseljenja 21. lipnja 2023.god. nije platio ništa osim tih 5.000,00 EUR avansa (predujma ) iz 2018.god.

91. Za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na te navodno nastale troškove u svezi uređenja te nekretnine tuženika, odlučno je utvrditi pravni položaj tužitelja VC kao posjednika te nekretnine tuženika. Njegovo nepoštenje se može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

92. Za opseg vraćanja je bitno utvrđenje je li stjecatelj bez osnove bio u vrijeme stjecanja pošten ili nepošten.

93. Odredba čl. 18. st. 3. ZV-a glasi: „Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada."

94. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2021. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

95. Pod poštenim stjecateljem smatramo onog koji nije znao niti je prema svim okolnostima morao znati da je stjecatelj bez osnove, dok pod nepoštenim stjecateljem smatramo onog koji je znao ili je prema svim okolnostima morao znati kako je stjecatelj bez osnove. Pod znanjem o stjecanju dolazi u obzir i razmatranje o standardnoj pažnji prosječnog čovjeka. Jasno je kako se za nepoštenje ne traži gruba nepažnja.

96. Odredbom članka 1116. Zakona o obveznim odnosima ( dalje : ZOO ) propisano je kako stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove.

97. Ovu odredbu ne treba promatrati odvojeno od odredaba članka 164. stavak 2. i 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer se te odredbe nadopunjuju i nema kolizije. Pošteni posjednik, kao i stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova. Nužni troškovi su oni troškovi koji su po objektivnim kriterijima neophodni za održavanje stvari, kako bi ta stvar mogla postojati ili funkcionirati. Korisni troškovi su oni troškovi koji su učinjeni radi povećanja vrijednosti stvari, a to povećanje vrijednosti stvari se isto mora procijeniti po objektivnom kriteriju. Pored navedenih troškova poznajemo i luksuzne troškove odnosno one troškove koje je pošteni posjednik učinio ili radi uljepšavanja stvari ili radi svog zadovoljstva. Ne može se zahtijevati naknada luksuznih troškova, ali se prije nego što se vrati stvar može odvojiti i uzeti ono što je tim troškovima dodano stvari, ako se to može učiniti bez samog oštećenja stvari. Osim što nepošteni posjednik/stjecatelj nema pravo na naknadu korisnih troškova već samo nužnih nepošteni posjednik nema pravo ni zadržanja stvari o čemu valja uvijek voditi računa.

98. Dakle, pravni položaj posjednika stvari prema vlasniku stvari ovisi ponajprije o tom radi li se o poštenom ili nepoštenom posjedniku. Pošteni posjednik ima daleko povoljniji položaj nego nepošteni posjednik, te je njegova jedina obveza predaja stvari vlasniku na njegov opravdani zahtjev. On nije obvezan dati naknadu za uporabu i koristi koje je imao od stvari, a nije dužan naknaditi vlasniku ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Nepošteni posjednik, osim obveze predaje stvari vlasniku, dužan je naknaditi sve štete koje su nastale na stvari kao i sve koristi koje je imao od stvari uključujući i one koje je zanemario ostvariti. Pošteni posjednik ima i daleko veća prava prema vlasniku stvari, pa tako ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, pravo zadržanja stvari radi osiguranja naplate svog potraživanja te pravo odnošenja u odnosu na tzv. luksuzne troškove. S druge strane, nepošteni posjednik ima pravo potraživati samo nužne troškove pod uvjetom da bi oni bili nužni i samom vlasniku te ima pravo odnošenja za troškove koji mu se ne naknađuju. Potraživanja vlasnika stvari prema nepoštenom posjedniku kao i potraživanja poštenog i nepoštenog posjednika prema vlasniku stvari zastarijevaju u roku od tri godine od predaje stvari vlasniku.

99. Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje : ZV ) su lex specialis u odnosu na propise obveznog prava tj. Zakona o obveznim odnosima, te je njihova primjena samo supsidijarna u odnosu na ono što nije regulirano u ZV-u. Pretpostavke za primjenu odredbi ZV-a koje reguliraju pravni položaj posjednika prema vlasniku stvari su: da se potraživanja moraju temeljiti na ulaganjima i troškovima koje je posjednik imao za vrijeme posjedovanja vlasnikove stvari, da je vlasnik stvari zatražio predaju stvari ili je stvar dobrovoljno predana vlasniku i da prava i obveze između vlasnika i posjednika stvari nisu drukčije regulirana pravnim poslom.

100. Naime, na osnovu svih provedenih dokaza ovaj sud smatra da je tužitelj- protutuženik ĆC imao pravo na posjed predmetne nekretnine, s obzirom da je tuženik-protužitelj OC u cijelom utuženom periodu zemljišno-knjižni vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, ali mu je od dana kada je 16. rujna 2018.god. dao predujam ( avans ) za kupnju te nekretnine dao ključeve te nekretnine ( kuće ) i dopustio mu ulaza u nekretninu gdje je isti stanovao u cijelom razdoblju sve do 21. lipnja 2023.god. kada se iselio iz te nekretnine.

101. Dakle, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj-protutuženik dobio ključeve od te nekretnine - kuće već 16. rujna 2018.god. kada je uplatio avans (predujam ) došao u posjed te nekretnine po odobrenju samog tuženika-protutužitelja kao vlasnika te nekretnine.

102. Međutim, nakon toga ta dogovorena kupoprodaja nekretnine nije rezultirala pozitivnim ishodom, tj. nije postignut sporazum niti zaključen pravni posao koji ima cilj prelaska vlasništva predmetne nekretnine na tužitelja-protutuženika niti zasnivanja prava stanovanja u njegovu korist.

103. Tužitelj je očito doveo tuženika u zabludu te ga dulje razdoblje održavao u zabludi da će isplatiti dogovorenu kupoprodajnu cijenu, iskorištavajući činjenicu da je tuženik za njega imao mnogo više razumijevanja nego što bi prosječni prodavatelj imao za kupca, prije svega zbog odnosa srodstva s tužiteljem, njegove životne dobi i okolnostima u kojima se nalazio.

104. Nakon što tužitelj niti početkom lipnja 2023.god. nije tuženiku platio ostatak dogovorene kupoprodajne cijene od 25.000,00 EUR sud smatra da je protekao svaki razumni i životni rok za isplatu istog, te stoga tužitelj nakon toga više nije mogao temeljem samo tog uplaćenog avansa (predujma ) iz 2018.god. besplatno i bez ikakve pravne osnove stanovati (živjeti ) u nekretnini tuženika.

105. Kako tuženik kao vlasnik nekretnine tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužitelj bio nepošteni posjednik, a što je i sud utvrdio, tako se daljnje odluke donose temeljem tog utvrđenja.

106. Nije sporno da su se radovi u kući- nekretnini tuženika izvodili od 16. rujna 2018.god. do početka travnja 2019.god., to je utvrđeno na osnovu predanih računa, kao i na osnovu iskaza svjedoka i stranaka.

107. Radi toga je tužitelj-protutuženik u trenutku izvođenja tih radova bio pošten posjednik, međutim valja utvrditi da li upravo tužitelj sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu i provedenim dokazima ima pravo tražiti naknadu nužnih i korisnih troškova prema odredbi članka 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

108. Tužitelj-protutuženik tvrdi da predmetna nekretnina- kuća u rujnu 2018.god., a kada je tužitelj primio ključeve iste nakon predaje avansa (predujma ) tuženiku, nije bila u useljivom i uporabljivom stanju, zbog čega je tužitelj najprije izvršio znatna ulaganja svoje imovine u predmetnu kuću kako bi je uredio i osposobio za život, a koja ulaganja je završio tek krajem travnja 2019.god. i tek tada se tužitelj uselio u kuću na predmetnoj nekretnini u [adresa].

109. Međutim, tužitelj-protutuženik u ovom postupku ničim nije dokazao da ta nekretnina ( kuća ) nije bila u upotrebljivom i useljivom stanju.

110. Isto tako nije dokazao da je dobio ikakvo odobrenje od tuženika-protutužitelja kao vlasnika nekretnine da se na toj nekretnini – kući izvode bilo kakvi radovi, a pogotovo ne radovi u tako velikom obimu.

111. Isto tako sud smatra da s obzirom da je tužitelj-protutuženik od tuženika- protutužitelja dobio ključeve od te nekretnine (kuće ) još 16. rujna 2018.god. i postao je posjednik iste, da onda troškovi koji se odnose na navodne popravke plinskih instalacija i popravke vodovodnih instalacija, kao i bojlera u kući ne mogu teretiti tuženika koji nije bio u posjedu nekretnine u razdovlju nakon 16. rujna 2018.god. preko te jeseni i zime sve do proljeća 2019.god. kada se u kuću uselio tužitelj. Ako je te zime, a što je životno jer su preko zime temperature niske, došlo do problema sa plinskim i vodovodnim instalacijama, za isto je isključivo odgovoran tužitelj koji je tada bio posjednik te nekretnine.

112. Nužnim troškovima se smatraju oni bez kojih bi stvar propala, pogoršala ili bi joj se vrijednost smanjila, odnosno troškovi koji su potrebni kako kuća ne bi propala i pogoršalo se njezino stanje te kako bi se u njoj moglo stanovati.

113. Korisnim se smatraju oni troškovi koji su pridonijeli povećanju vrijednosti stvari, a je li vrijednost stvari povećana ili nije, prosuđuje se prema objektivnom kriteriju, odnosno prema tržišnoj vrijednosti.

114. Tužitelj je podneskom od dana 23. siječnja 2024.g. specificirao tužbeni zahtjev nakon zaprimljenog procjembenog elaborata tržišne vrijednosti nekretnine stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina HC, dipl. ing. građ. iz TD RITEH Projekt d.o.o. od 15. prosinca 2023.god.

115. Naime, vještakinja HC iz RITEH projekt d.o.o. je dana 5. ožujka 2025.g. prilikom dopune nalaza i mišljenja na Općinskom sudu u Čakovcu ispravila svoj nalaz i mišljenje od 15. prosinca 2023.g. te je navela da povećanje tržišne vrijednosti nekretnine uslijed izvršenih ulaganja tužitelja u odnosu na vrijednost nekretnine prije izvršenih ulaganja iznosi 4.500,00 EUR, a ne 4.000,00 EUR kako je to bilo ranije navedeno (što se izračunava kao razlika između tržišne vrijednosti nekretnine na dan očevida koja iznosi 49.390,51 EUR te vrijednosti nekretnine prije izvedenih radova koja, sada prema njezinom ispravku, iznosi 44.890,51 EUR).

116. Sud je na osnovu provedenog postupka dokazivanja utvrdio da se tuženik nije usuglasio sa tim izvedenim radovima, da je dopustio samo malanje (bojanje ) zidova u kući. Također je sud utvrdio da ostali nastali troškovi predstavljaju već ozbiljne zahvate na nekretnini i to kao npr. zamjena prozora na kući, mijenjanje svih podova u kući, mijenjanje vodovodnih instalacija i mijenjanje instalacija za grijanje na plin, a da prethodno tužitelj nije u spis priložio nikakve dokaze da su takvi opsežni zahvati na nekretnini uopće bili potrebni, tim više kada se samo nekoliko mjeseci prije nego je on dobio ključeve te nekretnine u toj kući nesmetano živjela treća osoba (maćeha tuženika ).

117. Tužitelj kao pošteni posjednik bi imao pravo na povrat troškova ulaganja u predmetnu nekretninu tuženika temeljem odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ukoliko dokaže da je on zaista izvodio i zaista platio te radove, sve sukladno pravilima o teretu dokazivanja u parničnom postupku.

118. Tijekom ovog postupka su saslušani izvođači nekih od tih radova (FC, FC ŠC, ĐC LC i ĐC IC ) koji izvođači su izvodili radove te su isti izjavili da je ugovaranje i cijenu njihove usluge vodila GC (supruga nećaka tužitelja ), a da su sami izvođači radova svojim potpisom potvrdili radove koje su izvodili. Ti svjedoci su također izjavili da im je radove plaćala ista ta GC. Ti izvođači radova tužitelja ne poznaju i nisu ga niti vidjeli.

119. Ti izvođači radova su izjavili da su novčane iznose za svoje radove primili, a im je iste platila GC. Ti izvođači ne poznaju ovdje tužitelja niti im je on platio kakve radove.

120. U spis su predane potvrde tih izvođača radova, ali sud utvrđuje da na istima nije navedeno da bi radovi bili izvedeni za ovdje tužitelja VC, niti da bi upravo tužitelj ĆC te radove i platio.

121. Tužitelju spis nije predao nikakvu potvrdu niti banke niti drugu iz koje bi bilo vidljivo od kuda je on imao sredstva za podmirenje tih radova, kao i kojim bi dokazao da je u utuženom razdoblju podigao npr. s računa bake neki iznos koji bi bio utrošen za izvođenje tih radova. Sam tužitelj je rekao da je u utuženom razdoblju njegova mirovina iznosila samo 600,00 EUR, pa onda i uz troškove života svakako nije mogao odvajati veće iznose da bi u tako kratkom roku podmirio troškove izvođenja ovih radova. Isto tako tužitelj 5 (pet ) godina tuženiku nije mogao isplatiti ništa od ostatka dogovorene kupoprodajne cijene, dakle sud zaključuje da tužitelj nije niti imao novaca za neke veće troškove, pogotovo ne ovakve troškove s osnova izvođenja opsežnih radova na nekretnini.

122. Sud stoga smatra da tužitelj nije dokazao da je on izvođenje tih radova naručio i izvođenja tih radova platio.

123. Stoga je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (specificirani ) tužitelja VC da mu tuženik OC isplati ukupan iznos od 4.500,00 EUR koji iznos se odnosi na izvršena ulaganja u nekretninu tuženika i to za tzv. nužne i korisne trioškove koje je imao na toj nekretnini tuženika, te je odlučeno kao pod toč. I/B/2. izreke ove presude.

124. Tužitelj je nadalje podnio i kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 4.500,00 EUR koji se odnosi na stjecanje bez osnove, a ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev koji se odnosi na izvršena ulaganja s osnova nužnih i korisnih troškova u tu nekretninu.

125. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano je u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. U st. 2. je određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a u st. 3. da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

126. Prema odredbi čl. 1115. kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače je od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zastare jednako je uređen i odredbom čl. 164. st. 7. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva od dana predaje stvari, s time da se u pretpostavkama iz odredbe čl. 164. ZV-a radi o trogodišnjem, a ne općem zastarnom roku, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.

127. Kako je već naprijed obrazloženo, sukladno pravilima o teretu dokazivanja tužitelj ĆC nije priložio niti jedan dokaz da je upravo on platio bilo koji iznos računa kojima su se na nekretnini (kući ) tuženika ŽC izvodili radovi, pa onda kako to tužitelj nije dokazao u ovom postupku, tako onda posljedično nije niti dokazao da bi mu taj ukupno naznačeni iznos morao vratiti tuženik s osnova stjecanja bez osnove.

128. Stoga je odbijen i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja, te je odlučeno kao pod roč.

I/B/3 izreke ove presude.

129. Sada još valja odlučiti o postavljenom protutužbenom zahtjevu tuženika ŽC prema tužitelju VC, a na osnovu svega naprijed obrazloženog.

130. U odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev tuženik-protutužitelj OC isti temelji na čl. 164. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, kako je naprijed obrazloženo.

131. Člankom 164. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV ) je određeno da vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži.

132. Člankom 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Zahtjev u smislu odredbe čl. 1120. ZOO može postaviti vlasnik stvari.

133. Već je naprijed obrazloženo zbog čega sud smatra da je tužitelj-protutuženik u utuženom razdoblju bio pošteni posjednik nekretnine tuženika-protutužitelja.

134. Tuženik-protutužitelj smatra da je tužitelj-protutuženik ostvario korist na način da je gotovo 5 godina koristio njegovu nekretninu bez naknade i da je time stekao korist od ukupno 11.200,00 eura, kao i da je tu korist stekao u razdoblju od 23. listopada 2018.god. do 21. lipnja 2023.god.

135. Pri tome tuženik-protutužitelj niti ne navodi da bi tužitelj-protutuženik bio nepošteni posjednik te nekretnine u utuženom razdoblju tj. od 16. rujna 2018.god. kada mu je on dao ključeve te nekretnine do 21. lipnja 2023.god. kada se iselio iz te nekretnine.

136. Sporno je to je li tužitelj-protutuženik kao posjednik nekretnine tuženika- protuutužitelja dužan istome platiti naknadu koristi za koju tuženik-protutužitelj tvrdi da je tužitelj-protuženik imao od uporabe njegove nekretnine ( kuće ) u tom razdoblju.

137. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno.

138. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 14. studenog 2013.god. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.".

139. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnina ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

140. Stoga, kako ovdje tuženik-protutužitelj kao vlasnik te nekretnine sve do lipnja 2023.god., odnosno do 21. lipnja 2023.god. kada se tužitelj-protutuženik iselio, nije tražio da se on iseli iz te nekretnine-kuće, a nije promijenjen identitet nekretnine, tako je tužitelj-protuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine-kuće u cijelom utuženom razdoblju.

141. Tuženik-protutužitelj nikada od tužitelja-protutuženika nije tražio da mu plaća najamninu, niti za koje razdoblje posjedovanja njegove nekretnine. Stranke su očekivale da će se kupoprodajni ugovor za nekretninu sklopiti, samo je tužitelj kao kupac odugovlačio ( u razumnom roku ) s isplatom ostatka kupoprodajne cijene, a tuženik kao prodavatelj nije na vrijeme ( u razumnom roku ) tražio isplatu iste, odnosno iseljenje tužitelja iz nekretnine.

142. Tužitelj-protutuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja tuženika- protutužitelja, budući da tražbine najamnine zastarijevaju za tri godine. Međutim u konkretnom slučaju se ne radi o potraživanju s osnova najamnine, već se radi o uporabi tuđe stvari u svoju korist temeljem čl. 1120 ZOO, kako je već obrazloženo, pa se onda niti ne primjenjuje trogodišnji zastarni rok za svaku pojedinu mjesečnu najamninu, već se primjenjuje opći zastarni rok od 5 (pet ) godina iz ZOO.

143. Sud je Rješenjem od 05. ožujka 2025.god. odredio provođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima građevinske struke iz tvrtke: Institut za procjene i vještačenja IPV d.o.o. [adresa], i to temeljem dokumentacije u spisu, bez potrebe provođenja očevida na licu mjesta, a radi utvrđenja: kolika je bila prosječna visina najamnine koja bi se prema tržišnim cijenama mogla u utuženom razdoblju ostvarivati davanjem nekretnine tuženika (protutužitelja ) u najam najmoprimcima i to na području nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 82/A/1/1/1 kuća, dvor, vrt, livada od 480 čhv, koja se nalazi na adresi: [adresa] i to po mjesecima (ukupno 56 mjeseci ), u razdoblju od rujna 2018.god. do srpnja 2023.god., uz napomenu da se radi se o nekretnini – gruntištu i starijoj kući, za koju nekretninu bio je proveden postupak osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Čakovcu pod brojem R1-55/2023, gdje su navedene po tamo građevinskom vještaku sve površine, te je ista nekretnina fotografirana ( vidi se stanje tj. starost kuće ).

144. Stalni sudski vještak Ratko Matotek je dana 01. travnja 2025.god. dostavio svoj nalaz i mišljenje u kojem navodi da ukupna tržišna vrijednost najamnine u utuženom razdoblju iznosi 8.830,00 EUR. Vještak je detaljno naveo na koji način je izračunao taj ukupan iznos i koje podatke je koristio u svojem izračunu.

145. Vještak se očitovao dana 21. svibnja 2025.god. gdje navodi da je u izračunu za mjesec rujan 2018.god. došlo do matematičke pogrješke, pa ukupan točan iznos najamnine za cijelo utuženo razdoblje zaokruženo iznosi 8.880,00 EUR.

146. Vještak je usmeno saslušan i na ročištu pred sudom dana 23. rujna 2025.god. gdje je naveo da je stanje nekretnine utvrdio prema tome kako je utvrđeno u ovosudnom postupku osiguranja dokaza broj R1-55/2023.

147. S obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku, a što je u konkretnome slučaj, to je ovaj sud u cijelosti odbio zahtjev tuženika-protužitelja za isplatu naknade koristi od uporabe njegove nekretnine- kuće.

148. Stoga je sud odlučio kao pod toč. II. izreke ove presude.

149. Sada valja još odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka. Obje stranke su imale troškove s osnova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku i s osnova plaćenih troškova građevinskog vještačenja i to tužitelj u postupku osiguranja dokaza u spisu R1-55/2023, a tuženik u ovom postupku.

150. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku kojim je određeno da ako su stranke djelomično uspjele u parnici približno u jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

151. S obzirom da je sud morao provesti cjelokupni postupak dokazivanja i provesti vještačenje, odnosno koristiti nalaz i mišljenje vještaka iz postupka osiguranja dokaza, a da su stranke gledano ukupno s postavljenim tužbenim i protutužbenim zahtjevom djelomično uspjele, ako se gleda uspjeh i u postupku po tužbenom zahtjevu (tužiteljev zahtjev je djelomično usvojen, a djelomično odbijen ) i u postupku po protutužbenom zahtjevu (koji je ovisio o utvrđenju postavljenog tužbenog zahtjeva, te je isti u konačnici odbijen), tako je sud odlučio da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka..

152. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Čakovcu, 05. studenog 2025. godine.

S U T K I N J A :

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku CC, odvjetnik iz [adresa]

2. tuženik po punomoćniku Trubić Danijel, odvjetnik iz Varaždina