Poslovni broj: UsI-2349/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Suvlasnici stambene zgrade [adresa], zastupani po punomoćnicima IBJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovi po Darjanu Tarabariću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, radi oglašivanja ništavim rješenja o izvedenom stanju, nakon javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenice opunomoćenika zainteresirane osobe, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/372, URBROJ:531-03-4-24-3 od 22. kolovoza 2024., kao i za poništenjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnju KLASA: UP/I-361-03/23-04/25, URBROJ: 2181-1-10-5/1-23-2 od 21. srpnja 2023.
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku nadoknadi trošak spora u iznosu od 2.500,eura.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora
Obrazloženje
1 . Rješenjem tuženika Klasa: KLASA: UP/II-361-05/23-26/372, URBROJ:531-03- 4-24-3 od 22. kolovoza 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnju KLASA: UP/I-361-03/23-
04/25, URBROJ: 2181-1-10-5/1-23-2 od 21. srpnja 2023. Ovim potonjim odbijen je zahtjev tužitelja za oglašivanjem ništavim rješenja o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-361-03/13- 04/00762, URBROJ: 2181/01-03-03/09-0010 od 21. svibnja 2013.
2. Tužitelji u tužbi u bitnome navodi kako obrazloženje osporenog rješenja tuženika nije u skladu s odredbom čl. 98. st.5. Zakona o općem upravnom postupku jer tuženik nakon utvrđenja da ne postoje zakonski razlozi za oglašivanje rješenja ništavim, ne daje nikakvo obrazloženje iz čega izvodi takav zaključak. Nadalje, navode kako je rješenjem o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-04/00762, URBROJ: 2181/01-03-03/09-0010 od 21. svibnja 2013. ozakonjena manje zahtjevna slobodno stojeća poslovna zgrada izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju su tužitelji su tijekom postupka dostavili dokaze da se nalazi na katastarskim česticama koje predstavljaju površinu javne namjene, čije je korištenje namijenjeno svima pod jednakim uvjetima. Navedena činjenica nije nepoznata niti prvostupanjskom tijelu koje je tužitelje, postupajući po njihovom zahtjevu za oglašivanjem ništavim rješenja o izvedenom stanju, zaključkom od 17. travnja 2023. pozvalo da dostave izvod katastarskog plana s ispravljenim prijedlogom oblika i veličine građevne čestice koji da ne može uključivati površine javne namjene. Iz obrazloženja navedenog zaključka razvidno je da je i samo prvostupanjsko tijelo utvrdilo da spomenute čestice predstavljaju površinu javne namjene. Obzirom da se ozakonjena zgrada dijelom nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje čestice predstavljaju javnu površinu, a koja činjenica je poznata prvostupanjskom tijelu, to nije bilo zakonito donijeti rješenje o izvedenom stanju za tu zgradu. Unatoč toj činjenici prvostupanjsko tijelo zaključuje da je izvršenje takvog rješenja pravno i stvarno moguće, a drugostupanjsko tijelo paušalno prihvaća takav stav prvostupanjskog tijela. Tužitelji ističu da je čl.6.st.1. toč.4 i st.2.toč.3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama jasno određeno je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako se nalazi na postojećoj površini javne namjene, te da iz ove zakonske odredbe proizlazi razlog za ništavost rješenja kojim je zgrada ozakonjena budući da je ništavost posljedica postupanja protivno prisilnim propisima, a koji obvezuju na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, pravnu sigurnost i za vladavinu prava (VSRH Revx-876/13). Unatoč tome što su se tužitelji i u žalbi pozvali i na odluku najvišeg sudbenog tijela u Republici Hrvatskoj, iz koje jasno proizlazi da je Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama prisilni propis koji sadrži odredbe što obvezuju na čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, pravnu sigurnost i za vladavinu prava, drugostupanjsko tijelo zaključuje da je stvarno i pravno moguće izvršiti takvo rješenje i kao i da ne postoji nepravilnost niti izričita zakonska odredba ako je građevina izgrađena na nekretnini javne namjene. Prvostupanjsko tijelo je pak u tijeku postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade po zahtjevu podnositelja istom dostavilo zaključak od 18.3.2013.godine kojim ga poziva na dostavu potvrdu javno pravnog tijela nadležnog za upravljanje prometnim građevinama da je zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima pozivajući se pritom na čl.6.st.1. podst.2 i čl.15.st.1.podst.1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Spisu prileži potvrda Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo, od 28.ožujka 2013.godine iz koje proizlazi da je ozakonjena zgrada izgrađena u koridoru prometne površine u skladu sa posebnim uvjetima koje upravno tijelo utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Međutim, ozakonjenja zgrada ne nalazi se na koridoru prometne površine, nego na površini javne namjene, a za što zakonski propisi ne dopuštaju mogućnost ozakonjenja ni izdavanja bilo kakve potvrde, radi čega rješenje o izvedenom stanju također ne može biti zakonito.
Sve ove okolnosti drugostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir niti je dalo valjano obrazloženje. Obzirom na sve navedeno, tužitelji traže od suda da poništi osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.
4. Temeljem čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) sud je sudjelovanje pozvao ŽB, u svojstvu zainteresirane osobe.
5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da tuženik pravilno osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu s obrazloženjem kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni razlozi iz članka 128. st.2. Zakona o općem upravnom postupku za oglašivanjem ništavim rješenja o izvedenom stanju od 21. svibnja 2013. Dodatno zainteresirana osoba navodi kako je upravo ona jedini i isključivi vlasnik č.z. 6248/4, 6248/3, 6248/9, 6248/1 k. o. [katastarska općina], te stoga nisu točni navodi tužitelja da bi se dio ozakonjene zgrade položen na č.z. 6248/1 i 6248/3 k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja nadstrešnicu i štekat caffe bara, nalazio na površini javne namjene. Navedeno je potvrđeno i geodetskim mjerenjem o čemu je sastavljeno vještvo vještaka Tina Šarolića. Obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te zainteresirana osoba predlaže da sud odbije tužbu te da tužiteljima naloži da zainteresiranoj osobi naknade trošak ovog spora.
6. U sporu je održana rasprava 28. listopada 2025., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez njegove prisutnosti.
7. Na navedenom ročištu, prisutne stranke ustrajale su u svojim dotadašnjim navodima, te su popisale trošak spora.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu tuženog tijela te priloženu tijekom spora.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se odbija zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-361-03/13-04/00762, URBROJ: 2181/01-03-03/09-0010 od 21. svibnja 2013. kojim je po zahtjevu zainteresirane osobe ozakonjena nezavršena, manje zahtjevna, slobodnostojeća zgrada (caffe bar), BRP 108,28m2, [adresa], izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sud. č.z. 6248/4, 6248/3, 6248/9, 6248/1 i 6248/8 k. o. [katastarska općina])
10. Tužitelji u bitnom prigovaraju da su ostvareni zakonski razlozi da se rješenje o izvedenom stanju oglasi ništavim jer da je u predmetnom slučaju postojala zapreka za izdavanje rješenja o izvedenom stanju propisana odredbom članka 6. stavkom 1. podstavka 4. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine 86/2012, 143/2013, 65/2017 i 14/2019) budući da iz dokumentaciju koja priliježe spisu predmeta proizlazi da se zgrada, jednim dijelom nalazi na javnoj površini.
11. Tuženik je odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog za oglašivanjem rješenja o izvedenom stanju ništavim, istu odbio, smatrajući da se ništavost ne primjenjuje na povredu odredbi materijalnog zakona, te da navodi koje tužitelji ističu u prijedlogu, a koji su identični onima u tužbi u ovom upravnom sporu, nisu razlozi za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju, a koji razlozi su taksativno propisani odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/2009, 110/2021).
12. S navedenim stavom i postupanjem tuženika u cijelosti je suglasan i ovaj sud.
13. Odredbom članka 128. stavak 1. ZUP-a propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti; ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku; ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće; ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo; ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala; te ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
14. Pravilno po mišljenju ovog suda tuženik utvrđuje da razlozi koje tužitelji navode u prijedlogu za oglašavanje navedenog rješenja o izvedenom stanju ništavim, ne predstavljaju ni jedan od razloga iz citirane odredbe članka 128. ZUP-a.
15. U konkretnom slučaju rješenje o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, Pododsjeka za prostorno uređenje KLASA: UP/I-361-03/13-04/00762, URBROJ: 2181/01-03-03/09-0010 od 21. svibnja 2013. kojim je po zahtjevu zainteresirane osobe ozakonjena nezavršena, manje zahtjevna, slobodnostojeća zgrada (caffe bar), BRP 108,28m2, [adresa], izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sud. č.z. 6248/4, 6248/3, 6248/9, 6248/1 i 6248/8 k. o. [katastarska općina]), nije takvo rješenje čije izvršenje uopće nije moguće, bilo stvarno, bilo pravno. Kada bi navodi tužitelja o tome da je zgrada ozakonjena tim rješenjem, izgrađena na javnoj površini, bili točni, tada bi se radilo o rješenju čijim je donošenjem povrijeđen materijalni propis, što bi rješenje činilo nezakonitim. Međutim, nezakonitost rješenja, sama po sebi nije razlog za proglašavanje takvog rješenja ništavim, pri čemu se naglašava da se na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti, pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje proglašava ništavim u zakonu isključivo pobrojeni.
16. Slijedom svega navedenog, predmetno rješenje o izvedenom stanju, sve kada bi njime bila ozakonjena građevina dijelom izgrađena na javnoj površini, a kako to tvrde tužitelji, ne može se oglasiti ništavim po članku 128. ZUP-a, jer isto ne znači pravnu nemogućnost izvršenja rješenja o kojoj govori ta zakonska odredba, niti predstavlja nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
17. Slijedom naprijed navedenog, prema ocjeni ovog suda, prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u sumnju zakonitost postupanja tuženika. Ovaj sud smatra da je osporena odluka donesena u zakonito provedenom postupku, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
18. Obzirom na činjenicu da je zainteresirana osoba koja je uspjela u ovom sporu popisala trošak spora, to je istoj kao opravdan valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i pristupa na ročište glavne rasprave, u iznosu od 500 bodova za svaku radnju, a što pomnoženo s vrijednošću boda i uz PDV od 25% daje iznos od 2.500,00 eura, koliko su tužitelji dužni naknaditi zainteresiranoj osobi. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. Izreke rješenja.
19. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
U Splitu 5. studenog 2025.
S U T K I N J A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljima po opunomoćeniku,
- tuženiku,
- zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku,
- u spis.
