RepublikaHrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj 11 P-504/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras u pravnoj stvari tužitelja CI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u [adresa] protiv tužene MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 03. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 05. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

“Nalaže se tuženoj MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platež tužitelju ZI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime troškova za pokojnu ČI, iznosa od 1.344,70 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31.12.2022., od 01.01.2023 do 29.12.2023. sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženoj platež tužitelju parničnih troškova sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II.

Nalaže se tužitelju CI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 1.490,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude tj. 05. studeni 2025. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je rješenjem o nasljeđivanju Naslovljenog suda u ostavinskom postupku koji se vodio pod brojem O-1594/19 iza pok. ČI, tuženik proglašen njezinim jedinim zakonskim nasljednikom. ČI, koja je teta tuženika, je od ožujka 2019. živjela kod tužitelja, obzirom je tada otpuštena iz bolnice kada je rečeno tužitelju da zbog demencije više ne može živjeti sama, te ju je bio prisiljen uzeti jer nitko nije želio od njezine rodbine.

2. Kako se mentalno zdravlje ČI jako pogoršalo tužitelj i njegovi ukućani nisu bili u stanju o njoj brinuti 24 sata, doktorica opće prakse rekla je da ju mora smjestiti u neki dom za dementne pacijente. Stoga ju je krajem 5. mjeseca 2019. smjestio u dom kod udomitelja JI, gdje je bila do 14.07.2019. kada ju je odvezao u bolnicu gdje je preminula idući dan. Tužitelj je tuženika koji je nećak ČI odmah obavijestio o smrti, međutim tuženik nije pokazao interes organizirati pogreb za svoju tetu, pa je to sve učinio tužitelj.

3. Inače, tužitelj je i prije redovno obilazio pokojnu i pomagao što joj je trebalo, kao i prethodno dok je bio živ tužiteljev ujak KI, budući je pokojna bila ujakova supruga, a nisu imali djece. Ujak je umro 2011. godine, tužitelj je pomagao i oko njegove sahrane, te vezano za uređenje groba i spomenika na groblju u [adresa].

4. Dok je bila u kući tužitelja pok. ČI primala je mirovinu i dodatak za pomoć koju je donosio poštar, iz koje su podmirivani njeni troškovi, međutim nakon smještaja kod udomiteljice više nije bilo tog primanja. Tužitelj je morao iz svojih sredstava snositi troškove doma, kao i što je plaćao režije za kuću u [adresa]. Organizirao je sahranu i platio sve troškove .

Troškovi koji su bili nužni, a koje je podmirio su:

troškovi pogreba i oblačenja ………………………. 5.004,50 kn

godišnja grobna naknada…………………………… 120,00 kn

usluge skrbi u domu Antonije Ban..…………………4.600,00 kn

troškovi struje paušal za kuću, 4 x 71,18……………..284,72 kn

komunalna naknada 07-12/19………………………….122,40 kn

sveukupno 10.131,62 kn

5. Tužitelj se po punomoćnici opomenom pred tužbu od 02.01.2020. obratio tuženiku kao nasljedniku da mu vrati novčana sredstva koja je morao platiti za pokojnu, kao i za troškove pogreba, međutim tuženik je po punomoćniku odgovorio da ne želi ništa platiti, te u odgovoru naveo niz uvreda tvrdeći da je tužitelj raspolagao novcima pokojne u Karlovačkoj banci, da je pokrao stvari iz njene kuće pokojne i niz drugih kleveta.

6. Stoga tužitelj po svojoj punomoćnici podnosi ovu tužbu i predlaže Naslovljenom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

7. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je rješenjem o nasljeđivanju broj: O- 1594/19-11, UPP/OS-202/19 od 18.11.2019.g., tuženik proglašen kao nećak ostaviteljice, njezinim nasljednikom.

8. Tuženik nema saznanje da bi pokojna ČI – teta tuženika bila kod tužitelja od ožujka 2019.g., odnosno nakon što je otpuštena iz bolnice, a tužitelj nije dostavio podatak kada je pokojna ČI otpuštena iz bolnice međutim, tuženik ima saznanje da je ista bila u Domu za starije i nemoćne osobe kod HI, a što u tužbi navodi i tužitelj.

9. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je nakon smrti ČI o tome obavijestio tuženika, ta tvrdnja stoji, ali ne stoji tvrdnja tužitelja da je isti trebao obilaziti pokojnu i da joj je pomagao dok je bila živa, dok je bio živ njezin suprug KI.

10. Stoji tvrdnja tužitelja da je pokojna ČI primala mirovinu i dodatak za pomoć, ali je uz navedeno ista imala ušteđevinu koja se nalazila kod Karlovačke banke d.d., a prema saznanju tuženika ta ušteđevina je postojala od vremena dok je bio živ njezin suprug KI, budući su isti dobili znatnu naknadu za izvlaštenu zemlju za potrebe izgradnje auto puta.

11. Prema saznanju tuženika, nakon smrti II odnosno supruga ČI, tužitelj je imao punomoć kod Karlovačke banke d.d. za podizanje tog novca, pa prema navedenom proizlazi da je pokojna ČI, imala dovoljno sredstava za podmirenje svih svojih troškova, pogotovo troškove doma za starije i nemoćne, kao i za plaćanje režija koje su se odnosile na kuću u [adresa].

12. Isto tako ostalo je iza nje i novčanih sredstava koji su bili dostatni za podmirenje troškova njezina pogreba, pa stoga ne stoji tvrdnja tužitelja da je isti od svojih novčanih sredstava morao podmirivati naznačene troškove.

13. Tuženik je kao nasljednik tražio od Karlovačke banke d.d. da mu daju ispis novčanih sredstava koji su bili na računu pokojne ČI, ali mu je rečeno da taj podatak banka daje jedino na zahtjev suda.

14. Stoji tvrdnja da je tužitelj preko svojeg punomoćnika opomenom pred tužbu pozvao tuženika da mu kao nasljednik iza pokojne ČI naknadi troškove pogreba, kao i troškove smještaja ČI u Domu za starije i nemoćne osobe.

15. Tuženik je svojim dopisom od 13.01.2020.g. to odbio s razloga koji su naprijed navedeni pod ad-3 odgovora na tužbu, kao i s razloga što je tužitelj iz kuće pokojne ČI, koja se nalazi u [adresa], odvezao sve pokretnine, zatim drva koja su se nalazila uz kuću, a ujedno je u šumi koja je bila vlasništvo pokojne ČI, a sada je vlasništvo tuženika, posjekao veću količinu stabala i uzeo ih za svoje potrebe.

16. Zbog svih naprijed naznačenih razloga tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu i predlaže da tužitelj bude s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom odbijen, te da mu se naloži da tuženiku nadoknadi ovim postupkom prouzročene troškove.

17. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u otpusnicu OB Karlovac, u potvrdu Općine Netretić, u račun [obrt], u račun [obrt], u račun za električnu energiju, u izvode Karlovačke banke, prepiske HZMO te Centra za socijalnu skrb Duga Resa u otpusno pismo, u račune Bišćan d.o.o. saslušao svjedoke FI, GI, LI, RI te parnične stranke.

18. Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva te je li tužitelj uistinu dokazao da je podmirio troškove za koje tvrdi da jest, ali je sud našao za shodno odlučivati i glede istaknutog prigovora tuženika u smislu odredaba čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr.

19. Tužitelj prilaže račun za struju (list 12 i 13 spisa) komunalnu naknadu (list 14 spisa) i grobnu naknadu (list 15 spisa) te je sud utvrdio da isti računi glase na ČI, ali tužitelj ničim nije dokazao da bi isti računi bili plaćeni njegovim sredstvima.

20. Ovaj sud je uvidom u račun broj 063/1/3 utvrdio da je isti izdan 12. srpnja 2018. godine za izradu i postavljanje nadgrobnog spomenika u ukupnoj vrijednosti od 13.300,00 kuna na kupca "privatna osoba" (list 133 spisa) time da je prema zahtjevu za izdavanje suglasnosti o izvedbi klesarskih radova na groblju Novigrad (list 134 spisa) ista suglasnost izdana na ime vlasnika ČI.

21. Premda svjedok ĆI kao klesar navodi da je tužitelj naručio spomenik za ČI na groblju u Novigradu na Dobri kao da je on i platio opremanje groba i nadgrobnog spomenika za iznos od 12.000,00 kuna ovaj sud je iz izvoda Karlovačke banke d.d. sa računa pokojne ČI utvrdio da je 10. travnja 2018. godine podignut iznos od gotovo 15.271,13 kuna, daleko više od iznosa za opremanje groba i postavljanje nadgrobnog spomenika, a da je navedeni iznos upravo korišten za opremanje groba i nadgrobnog spomenika sud utvrđuje i iz tužiteljevih navoda iz podneska od 16. rujna 2020. godine, pa premda svjedok ĆI navodi da je tužitelj naručio i platio spomenik za pok. ČI u suštini je navedeni spomenik plaćen sredstvima same pokojne ČI, a što potvrđuje i sam tužitelj

22. Kako spisu prileže računi JI (list 11 spisa) za usluge skrbi i njege pok. ČI u iznosu od 4.600,00 kuna i to za 5, 6 i 7 mjesec 2019. godine ovaj sud je utvrdio da je iz podataka Centra za socijalnu skrb Duga Resa od 28. travnja 2020. godine (list 32 spisa) utvrdio da je ista kao korisnica prava na osobnu invalidninu imala invalidninu od 1.500,00 kuna mjesečno počam od 25. ožujka 2018. godine kao što je prema podacima HZMO od 04. lipnja 2020. godine bila korisnica mirovine u iznosu od 2.347,34 kune (list 35 spisa), dakle sveukupno 3.847,00 kuna mjesečno, pa je navedeni iznos bio i više nego dovoljan za usluge skrbi kod JI u iznosu od 1.650,00 kuna mjesečno pa tužitelj nije ničime dokazao da bi upravo on platio usluge skrbi za pokojnu ČI tim više što je i prije toga ista platila opremanje grobnog mjesta

23. Da je navedeni iznos mirovine i invalidnine korišten za smještaj skrbi ČI kod JI ovaj sud utvrđuje i iz činjenice što je temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-1594/2019 od 18. studenog 2019. godine pokojni EI kao zakonski nasljednik naslijedio tek razliku odnosno ostatak od 725,81 kunu na ime razlike naknade pa sud zaključuje da je očito navedena mirovina bila korištena za podmirenje usluge smještaja ČI kod JI, pa da je to financirao tužitelj tada bi daleko veći iznos novca ostao kao razlika mirovine odnosno naknade zakonskom nasljedniku.

24. Premda tužitelj tvrdi da je podmirio troškove pogreba i oblačenja za pokojnu ČI i za isto dostavlja račun [obrt] (list 8 spisa) a koji upravo glasi na tužitelja CI ovaj sud je iz iskaza nesrodnog i nezavađenog svjedoka GI utvrdio da je tužitelj nakon smrti pokojne ČI posjekao nešto njene šume i prodao ta drva jer mu je to trebalo za troškove pogreba. Dakle ovaj sud utvrđuje da je tužitelj upravo nakon smrti pok. ČI iz njene mirovine namirio troškove koje je imao za njen pogreb, a koje sada potpuno neosnovano potražuje od njenog nasljednika.

25. U konačnici sud zaključuje da je sve troškove vezano uz pogreb i oblačenje pokojne ČI u slučaju izostanka nasljednika trebala snositi jedinica lokalne samouprave odnosno Centar za socijalnu skrb Duga Resa koji bi kao nužne troškove mogli potraživati u ostavinskom postupku od zakonskih nasljednika sukladno odredbama 139 st. 3 Zakona o nasljeđivanju.

26. Tužitelj nije niti zakonski nasljednik pokojne ČI niti institucija koja je dužna podmirivati tuđe troškove, a niti je u ovom postupku dokazano da je navedene troškove snosio već je što više dokazano da se nakon smrti iz imovine pok. ČI i namirio pa u tom smislu sukladno odredbama čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima nema niti pravo zahtijevati namirenje istih troškova od zakonskog nasljednika odnosno tuženika.

27. Naime, odredbe čl. 1112 Zakona o obveznim odnosima propisuju da:

Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Ali ako je dug bio bezuvjetan, ne može se zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je isplata izvršena prije dospjelosti.

28. Imajući u vidu prethodne odredbe ZOO-a ovaj sud iz činjenica utvrđenih u konkretnom slučaju utvrdio da se ne bi radilo o tome da je tužitelj trebao o svome trošku poduzimati sve radnje opisane oko pokojne ČI, jer sud nije utvrdio da bi zbog toga izbjegao prisilu ili da bi mu takvo postupanje zavisilo od ispunjenja uvjeta budući je sud utvrdio da je tužitelj potpuno dobrovoljno ničim pozvan samostalno o svom trošku poduzimao radnje oko pokojne ČI, a da ga itko na to nije prisiljavao niti doveo u stanje nužde.

29. Da je tome tako sud je utvrdio i iz činjenice što je tužitelj obavještavao pokojnog DI o ČI za njena života kao i činjenici da je ista umrla, pa je tužitelj znao i morao znati da ne ulazi u krug zakonskih nasljednika iza pokojne ostaviteljice, a da bi obvezu oko ČI te njenog ukopa poslije smrti imali njeni nasljednici, ali nikako ne i tužitelj.

30. U tom smislu bi lokalna samouprava te eventualno vjerovnici koji bi obavili takve usluge obavili po zakonu imali sukladno odredbama čl. 139 st. 3 Zakona o nasljeđivanju NN 48/03, 127/13 pravo na ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene mirovine, ali bi za isto bili odgovorni zakonski nasljednici, a ne i tužitelj koji ne ulazi u krug zakonskih nasljednika.

31. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a koji trošak se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 07. srpnja 2020. godine u iznosu od 125,00 EUR, sastav podneska od 21. srpnja 2020. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 19. travnja 2021. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 02. prosinca 2022. godine u iznosu od 62,50 EUR, zastupanja na ročištu od 22. prosinca 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanja na ročištu od 03. listopada 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, sveukupno 1.490,59 EUR time da je na tako dosuđeni iznos sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 ZOO-a počem od dana donošenja presude 05. studenog 2025. godine, pa sve do isplate.

U Karlovcu 05. studenog 2025.

S u d a c : Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu

2. ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu,