REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1708/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, kojeg zastupa HO, službena osoba, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Osijek, Kapucinska 21, koju zastupa BO, državnoodvjetnička savjetnica, ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa IO, službena osoba, radi naknade za oduzetu imovinu, 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/224, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-23-04 od 26. travnja 2023. i djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/21-01/2, URBROJ: 251-19-11-01/001-21-6 od 22. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelji su Upravnom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-942-01/21-01/224, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-04 od 26. travnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-3573/2023.

1.1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa je tako Upravnom sudu u Osijeku delegiran i predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-3573/2023.

2. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/21-01/224, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-04 od 26. travnja 2023. odbijene su kao neosnovane žalbe tužitelja izjavljene protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Središnjeg odsjeka, KLASA: UP/I-942-01/21-01/2, URBROJ: 251-19-11- 01/001-21-6 od 22. ožujka 2021.

2.1. Navedenim djelomičnim rješenjem, u točki 1. izreke određeno je da se JO i ŽO, svakome u 1/12 dijela, daje u vlasništvo (vraća se) stan površine 35,34 m[2] u prizemlju najamne stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa], koja se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a i predsoblja, raniji korisnik RO, s kojim vlasništvom su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine oznake zk. č. 4810/67, najamna stambena zgrada u [adresa] i poslovna zgrada u dvorištu u [adresa], površine 45,3 čhv (164 m[2] ), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom 2. izreke rješenja kao obveznik naknade (vraćanja) nekretnina iz točke 1. izreke toga rješenja određen je Grad Zagreb. Točkom 3. izreke rješenja određuje se provedba promjene zemljišnoknjižnog stanja sukladno tom rješenju. Točkom 4. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo stana površine 35,43 m[2] , u prizemlju zgrade na adresi u [adresa], izgrađene na zemljištu oznake zk. č. 4810/67, najamna stambena zgrada u [adresa] i poslovna zgrada u dvorištu u [adresa] površine 45,3 čhv (164 m[2] ), upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom 5. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Tužitelji u tužbi u bitnome navode da su oni jedini nasljednici svoje majke ČO, kao i da su na temelju pisane oporuke od 28. travnja 1993. i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu br. O-1996/95 od 11. srpnja 1996., zajedno s majkom ČO, jedini nasljednici tete (mamine sestre) PO, koja je prije nacionalizacije bila suvlasnica polovine (3/6) svih nekretnina u Ozaljskoj 79 (ranije [adresa]). Ističu da se osporavanim rješenjem ignoriraju žalbeni navodi i upravno sudska praksa da su ovlaštenicima povrata bili i stranci koji nisu nasljednici prvog nasljednog reda prednika kojima su tadašnje komunističke vlasti oduzele imovinu, kao i to da se predmetna stambena zgrada (tada [adresa]) sastojala od 6 manjih jednosobnih stanova (u prizemlju, prvom i drugom katu) i da je pri izuzimanju od nacionalizacije postojala praksa prema kojoj se bivšim vlasnicima ostavljalo u vlasništvo (izuzimalo iz nacionalizacije) dva, odnosno tri manja stana.

3.1. Nadalje ističu kako osporavano rješenje u pogledu nalaza/elaborata vještakinje Ivanke Divjak iz studenoga 2013. u potpunosti ignorira žalbene navode od 22. travnja 2021. gdje vještakinja u zaključku u elaboratu navodi da bi ŽO JO i ŽO novi suvlasnički omjer (naturalni povrat) u tom stanu u prizemlju od 35,34 m[2] bio svakom po 3,7932 %, odnosno svakome bi pripalo po 1,3405 m , a što po svakome iznosi 45519/1200000 idealnog dijela, dok predmetno djelomično rješenje od 22. ožujka 2021. u točki 1. izreke utvrđuje da se JO i ŽO daje u vlasništvo (vraća se), dakle daje naturalni povrat stana od 35,34 m[2] u prizemlju [adresa] (istočna strana zgrade, raniji stanar RO) O svakome u 1/12 dijela. Ističu da takav zaključak djelomičnog rješenja ne postoji u elaboratu vještakinje Divjak. Naime, 1/12 površine stana u prizemlju od 35,34 m[2] , faktično (računski), bi iznosilo po 2,945 m svakome od zainteresiranih osoba ŽO i JO (35,34 m[2] : 12 = 2,945 m ). Nadalje, navedenih 1/12 dijela naturalnog povrata stana u prizemlju prema osporavanom rješenju bi iznosilo u naravi po 2,945 m[2] , a što je više nego duplo više od onoga što je vještakinja Divjak u rekapitulaciji, u točkama 9.0. i 9.1 nalaza od studenog 2013. predvidjela za JO i ŽO, kada je utvrdila naturalni povrat stambenog prostora u prizemlju svakome od njih po 1,3405 m[2] (povrh novčane naknade svakome od njih za daljnjih 1,4847 m[2] stambenog prostora).

3.2. Tužiteljima je također nejasno iz kojih razloga se osporavanim rješenjem riješila samo žalba tužitelja od 22. travnja 2021. na djelomično rješenje 22. ožujka 2021., a da se žalbe zainteresiranih osoba ŽO i JO istom odlukom nisu istovremeno riješile. Ukazuju na to da je riječ o predmetu denacionalizacije/povrata u kojem sudjeluju stranke bitno suprotstavljenih interesa i nameće se pitanje što će se dogoditi ako se u bilo kojem dijelu ospori/ukine nalaz vještakinje Divjak kada su sve stranke povrata svojim potraživanjima, iako suprotstavljene, nužno u činjeničnoj i procesnoj vezi. Zaključno, predlažu Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i djelomično rješenje od 22. ožujka 2021., uz naknadu troška upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Zainteresirana osoba ŽO u podnesku od 15. listopada 2023. predlaže poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u ponovnom postupku provesti novo vještačenje. Ističe da je PO u trenutku povrata imovine živjela u [adresa] gdje je imala riješeno stambeno pitanje u stanu te je uspjela ishoditi povrat dva stana u predmetnom objektu. Nadalje, za stan u [adresa] je nakon potresa 1969. godine dobila zamjenski stan u vlasništvo, za kojeg je tužitelj FO ishodio zamjenu vlasništva stana u [adresa]. Ističe da je točno da je prije nacionalizacije PO bila suvlasnica polovine vrijednosti (3/6) nekretnine na lokaciji u Ozaljskoj 79, dakle bila je vlasnica polovine vrijednosti nekretnine, a ta se vrijednost prikazuje u novčanom iznosu ili u udjelima (bodovanjem) u ukupnoj vrijednosti, a ne u kvadratnim metrima površine pojedinih dijelova. Navodi da među tadašnjim suvlasnicima ŠO, VO ([adresa]), ČO (Radić) i PO (Brammer), rođenih ŽO nikada nije bilo određeno koji dio kome pripada niti o tome postoji dokument. Napominje da su dogovornim izuzećem pojedinih stanova iz nacionalizacije 1960. godine sve tri sestre suvlasnice nacionalizirane zgrade dobile povrat stambenih jedinica, odnosno stanova za koje je bilo očito da će uskoro biti useljivi stanovi, dok je predniku ŠO rješenjem iz 1960. godine vraćen u vlasništvo neuseljivi stan te su kao nasljednici tek isplatom stanara u 1992. godini stupili u posjed najmanjeg prizemnog stana nakon smrti oca ŠO.

6. Zainteresirana osoba JO u podnesku od 15. listopada 2023. ističe da je u cijelosti suglasan s obrazloženjem zainteresirane osobe ŽO, njegovog brata.

7. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu u odgovoru na tužbu ističe da je osporeni upravni akt činjenično i pravno utemeljen, slijedom čega tužbeni zahtjev osporava kao u cijelosti kao neosnovan.

8. Zainteresirana osoba Grad Zagreb u odgovoru na tužbu ističe kako tužitelji, kao oporučni nasljednici tete PO, nisu ovlaštenici naknade za njoj oduzeti suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini jer je ista preminula prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Naime, prijašnji vlasnici nisu mogli oporučno raspolagati pravom na naknadu jer se isto počelo priznavati tek Zakonom o naknadi, a pravo ostvarivati tek predavanjem zahtjeva za naknadu. Nadalje, navodi da je prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo kako tužitelji nisu ovlaštenici prava na naknadu iza tete PO (ako u trenutku smrti nije postojalo pravo na naknadu, njime se valjano nije moglo ni raspolagati) jer se oporukom može raspolagati samo imovinom koja postoji u trenutku smrti. Također navodi kako je prvostupanjsko tijelo ispravno odbilo zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo odgovarajućeg suvlasničkog dijela stana u prizemlju predmetne zgrade površine 35,34 m[2] , [adresa], jer su prema vještačkom nalazu izrađenom po Ivanki Divjak, ranije vlasnice VO i ČO, čiji su tužitelji zakonski nasljednici, namirene u površini stanova koji su im izuzeti od nacionalizacije. Stoga, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Tužitelji u podnesku od 7. travnja 2025. ističu da osporavaju navode zainteresiranih osoba koji su u suprotnosti s navodima tužitelja iznesenih tijekom postupka povrata nacionalizirane imovine prednika stranaka, kao i da su zainteresirane osobe ŽO i JO dostavljale tijekom upravnog postupka obimne podneske s činjenično netočnim i irelevantnim podacima.

10. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 29. listopada 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava, kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., – dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

10.1. Na raspravu je pristupila zainteresirana osoba ŽO koji je u cijelosti ostao kod navoda iz podneska od 15. listopada 2023. te je u spis dodatno predao novi podnesak, kao i opunomoćenica zainteresirane osobe ŽDO u Osijeku koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu. Na raspravu nisu pristupili uredno pozvani tužitelji, tuženik i zainteresirane osobe JO i [adresa] te je ista održana u njihovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a.

10.2. Zainteresirana osoba ŽO u podnesku predanom na raspravi dodatno, osim već dosada iznesenih navoda, ističe zahtjev za ponovno utvrđenje tržišne vrijednosti dijelova predmetne nekretnine u vrijeme povrata izvršenog 1960. godine, a zahtjev se temelji na uspostavi odnosa tržišne vrijednosti vraćenih dijelova u 1960. godini jer je objekt kupljen 1947. godine u idealnim vrijednosnim odnosima, a ne u površinama. Dodaje da je vještakinja tijekom upravnog postupka obračunala površine, bez da je ušla u stanove koristeći podatke o obračunu stanarina pojedinih zaštićenih stanara. Navodi da je prvostupanjsko tijelo donijelo djelomično rješenje izdvojivši iz jedinstvene nekretnine tzv. poslovni objekt u dvorištu te je time narušilo jedinstvo nekretnine. U odnosu na tadašnju tržišnu vrijednost u Gradu Zagrebu, ističe da se vrijednost smanjivala procijenjenim faktorom mogućnosti njegove useljivosti, odnosno korištenja od strane vlasnika, a postoje i drugi elementi razlike vrijednosti stanova u istoj zgradi kao što je lokacija stana (podrum, suteren, visoko prizemlje, prvo kat, drugi kat bez lifta, orijentacija stana u zgradi, tehnička opremljenost, održavanje itd.). Napominje da je nekretnina kupljena u suvlasništvo u idealnim dijelovima te da nije bila dogovorena fizička podjela iste, već je ostavljeno da se prema pojedinim egzistencijalnim potrebama suvlasnika te prema prilikama u budućnosti dogovorno podjele eventualno oslobođeni stanovi po prioritetu koje nabraja. Ističe da PO nema nasljednika prvog nasljednog reda i nju nasljeđuje Republika Hrvatska, odnosno Grad Zagreb pa da stoga [adresa] i PO čine u ovom postupku zajedničku pravnu osobu te nabraja što je zajednička pravna osoba od prvog dana donošenja zakona 1960. godine dobila na raspolaganje. Ističe da je cijela nekretnina sa deset tadašnjih stambenih jedinica i jedan tzv. poslovni objekt u dvorištu na parceli 1960. godine bila nacionalizirana i u posjedu zajedničke pravne osobe do rješenja o izuzeću ostalih jedinica nekretnine od nacionalizacije, što premašuje polovinu tadašnje vrijednosti nekretnine te nadalje nabraja što čini ostatak nekretnine prema rješenjima o izuzeću iz nacionalizacije iz 1960. godine, dok za povrat u ovom predmetu ostaje samo ispražnjen jednosobni stan površine 39 m2 u visokom prizemlju – istočna strana.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nekretnina oznake zk. čbr. [katastarska čestica], najamna stambena zgrada u [adresa] u [adresa] (kasnije [adresa]) i poslovna zgrada u dvorištu u Zagrebu na istoj adresi, površine 45,3 čhv (164 m[2] ) bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo NO u 3/6 dijela te ĐO, ŠO i EO, svakoga u 1/6 dijela.

13. Na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Trešnjevka od 12. veljače 1960. broj Kn 448/1959, predmetna nekretnina upisana je kao društveno vlasništvo, dok su rješenjem istog tijela od 31. svibnja 1960. izuzeti od nacionalizacije stan u prizemlju desno, čiji je vlasnik ŠO, jednosobni stan na prvom katu lijevo, čija je vlasnica ČO, jednosobni stan na drugom katu lijevo čija je vlasnica VO, dvije odvojene sobe u podrumu čiji su vlasnici ŠO, ČO i VO svi u jednakim dijelovima, te jednosobni stan na prvom katu desno i jednosobni stan na drugom katu desno, kojih je vlasnica PO.

14. Iz podataka spisa također proizlazi da su VO i ČO podnijele zahtjev koji se vodi pod KLASA: UP/I-942-01/97-01/1415 za povrat predmetne nekretnine, a ČO, OO i FO podnijeli su zahtjev KLASA: UP/I-942-01/97-01/1416 kojim također traže povrat nacionaliziranog zemljišta oznake zk.č. 4810/67 k. o. [katastarska općina], odnosno stambeno-poslovne zgrade na današnjoj adresi [adresa]. Takav zahtjev podnijeli su i JO i ŽO pod oznakom KLASE: UP/I-942-01/97-01/186, te su isti takav zahtjev JO, ŽO i ŠO podnijeli pod KLASA: UP/I-942-01/97- 01/187. Navedene upravne stvari su spojene jer se zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

15. Sporno je ostvaruju li tužitelji prava iz članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., - dalje: Zakon o naknadi) iza pokojne PO (ranije ŠO) za 3/6 oduzetog joj dijela predmetne nekretnine.

16. Iz podataka spisa proizlazi da je raniji vlasnik ŠO umro **.**.1990., a istoga prema pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Zagrebu broj: O-2803/91 od 23. svibnja 1991. nasljeđuju sinovi JO i ŽO. Također, ranija vlasnica PO umrla je 24. siječnja 1995., a prema pravomoćnom rješenju Općinskog suda u Zagrebu, posl.br. O-1996/95 od 11. srpnja 1996., njezinim nasljednicima proglašeni su ČO, sestra, u 1/3 dijela te FO i OO, nećaci, svatko u 1/3 dijela.

17. Tijekom postupka **.**.2005. preminula je podnositeljica zahtjeva VO, a prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju posl.broj: O - 7823/05 od 6. veljače 2006., njezinim nasljednicima utvrđeni su nećaci OO i FO. Također, tijekom postupka, **.**.2009. preminula je i podnositeljica zahtjeva ČO, a prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju posl. broj: O

- 1299/10 od 20. travnja 2010. njezinim nasljednicima utvrđeni su sinovi OO i FO.

18. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi, prava iz ovoga Zakona priznaju se fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda. Sukladno stavku 2., u pogledu prava nasljeđivanja primjenjuju se odredbe Zakona o nasljeđivanju, ako ovim zakonom nije drukčije propisano, dok je stavkom 3. propisano da nasljednici prijašnjega vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjima o nasljeđivanju prednika, ako se drukčije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).

19. Shodno tome, iz članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi proizlazi tko su mogući ovlaštenici kojima se prava iz toga zakona priznaju. Tako se osim prijašnjem vlasniku prava priznaju i njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda. Tužitelji smatraju da im se kao nasljednicima PO trebaju priznati prava iz članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi.

20. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, posl.br. O-1996/95 od 11. srpnja 1996., proizlazi da su iza pokojne PO, rođ. ŽO, umrle **.**.1995., njezinim nasljednicima proglašeni ČO, sestra u 1/3 dijela te FO i OO, nećaci, svaki po 1/3 dijela, a sve na temelju pisane oporuke od 28. travnja 1993. Dakle, tužitelji su kao nećaci oporučni nasljednici njihove tete PO, a nećaci ne spadaju u prvi zakonski nasljedni red, već ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug, koji ujedno čine prvi zakonski nasljedni red.

21. Tužitelji u tužbi ni ne tvrde da oni spadaju u prvi zakonski nasljedni red, već pogrešno smatraju da je dovoljno da su uz svoju majku ČO jedini nasljednici PO, neovisno o pravnoj osnovi nasljeđivanja (oporuka ili zakon) i neovisno o zakonskim nasljednim redovima. Takvo stajalište se ne može prihvatiti. Naime, za primjenu Zakona o naknadi jedino je pravno odlučno da je zahtjev za povrat oduzete imovine podnijela osoba koja ulazi u krug zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda.

22. S obzirom da PO, koja je umrla 1995., nije imala zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda koji su eventualno mogli podnijeti zahtjev za povrat predmetne nacionalizirane nekretnine, drugi nasljednici (oporučni ili zakonski) ne mogu biti ovlaštenici prava na naknadu za oduzeti joj dio ako nisu ujedno i nasljednici prvog nasljednog reda.

23. Dakle, OO i FO kao nećaci PO, vlasnice u 3/6 dijela predmetne nekretnine, nisu ovlaštenici prava na naknadu za oduzeti joj suvlasnički dio jer je PO preminula prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, a tužitelji nisu zakonski nasljednici prvog nasljednog reda pa stoga ne ispunjavaju uvjete za primjenu članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi.

24. U odnose na tužbene navode u pogledu utvrđenja vještakinje, za istaknuti je kako je zaključkom prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-942-01/06-09/127, URBROJ: 251-14-02/702-13-57 od 9. rujna 2013. imenovana vještakinja Ivanka Divjak dipl.ing.arh radi vještačenja na nekretnini koja je predmet postupka i kojoj je zadatak utvrditi jesu li nacionalizirani objekti postojali na dan donošenja Zakona o naknadi, utvrditi NGP, BGP, broj etaža, gabarite i naziv objekata, jesu li dograđivani, adaptirani, kao i ostale podatke pomoću kojih isti mogu biti identificirani, da li je izuzimanjem od nacionalizacije došlo do poremećaja suvlasničkih omjera i je li netko od suvlasnika prenamiren izuzimanjem stambenog dijela predmetne nekretnine u odnosu na cijelu nekretninu, definirati položaj i broj posebnih jedinica obzirom da se prema rješenju o nacionalizaciji zgrada sastojala od šest jednosobnih stanova, tro odvojene sobe i dvije poslovne prostorije.

24.1. Iz nalaza imenovane vještakinje proizlazi da je predmetna nekretnina na adresi [adresa] u naravi ulična stambena zgrada i dvorišna poslovna zgrada, ranije [adresa], br. 203, da su u stambenoj zgradi dva otkupljena stana u podrumu (oba površine 19,57 m2), zatim dvije sobe u podrumu površine 18,14 m2 i 18,37 m2, koje su izuzete od nacionalizacije (vlasnici ŠO, ČO i VO), stan u prizemlju lijevo površine 35,34 m2 (raniji stanar RO), stan u prizemlju desno površine 33,13 m2 – vlasnik ŠO, stan na prvom katu desno površine 41,44 m2 – vlasnica PO, stan na prvom katu lijevo površine 41,44 m2 – vlasnica ČO, stan na drugom katu lijevo površine 39,15 m2 – vlasnica VO i stan na drugom katu desno površine 40,75 m2 – vlasnica PO. Ukupna površina stanova u zgradi je 306,90 m2, od toga je površina od 35,34 m2 za naturalni povrat, a površina od 39,14 m2 je za utvrđivanje naknade. Prilikom izuzimanja od nacionalizacije ŠO ostavljeno je u vlasništvu 45,30 m2, ČO i VO ostavljeno je u vlasništvu ukupno 104,93 m2, dok je PO ostavljeno u vlasništvu 82,19 m2. Sveukupno izuzeta površina ČO i VO iznosi 104,93 m[2] koja se dijeli na njihove nasljednike FO i OO svakome po 52,465 m[2] . Stoga je zaključak vještakinje da su nasljednici ČO i VO, tužitelji FO i OO već postojećim izuzimanjem od nacionalizacije prenamireni svaki za po 1,31 m[2] . Slijedom navedenog, s obzirom na prenamireni dio, OO i FO ne pripada pravo na naknadu odnosno naturalni povrat stana koji je predmet postupka.

25. Što se tiče navoda zainteresiranih osoba JO i ŽO, istima pripada pravo na naturalni povrat stana u prizemlju površine 35,34 m2, svakome u 1/12 dijela, sve sukladno nalazu vještakinje, a vještakinja je u više navrata izradila i očitovanja na primjedbe zainteresiranih osoba tijekom upravnog postupka.

26. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika i djelomično rješenje prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

27. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

27.1. Budući da su tužitelji u cijelosti izgubili spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 5. studenog 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju OO

2. Tužitelju FO

3. Tuženiku

4. Zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu

5. Zainteresiranoj osobi Gradu Zagrebu

6. Zainteresiranoj osobi ŽO

7. Zainteresiranoj osobi JO