Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1038/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Sande Crljen Ivančić predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Matija Milčec, odvjetnik u Zagrebu (kao pravne sljednice iza pok. tužiteljice MM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), protiv tuženice EM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ismet Krupić, odvjetnik u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2427/2023-31 od 31. siječnja 2025., u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2427/2023-31 od 31. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen između UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene AMM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 10. srpnja 2019., koji je solemniziran po javnom bilježniku Maji Peris iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-6340/2019., kao što je odbijen i zahtjev tužiteljice da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kako je bilo prije sklapanja navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju način da se u zemljišnoj knjizi ul. br. 1612 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u naravi [adresa], dvorište površine 748 m2 i stambena zgrada u [adresa], površine 288 m2, ukupne površine 1036 m2 i to četvrti suvlasnički dio: 463/10000 (E4) - stan na prvom katu označen brojem 4, koji se sastoji od hodnika, dvije sobe, kuhinje, spremišta i kupaonice, ukupne površine 50,52 m2, s pripatkom lođe/balkona na prvom katu i spremišta u prizemlju površine 6,63 m2, sveukupne površine 57,15 m2, sve upisano kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa], Općinskog suda u Rijeci, briše uknjižba prava vlasništva s imena tužene EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ponovno izvrši uknjižba prava vlasništva na ime LM, [adresa], a odbijen je i zahtjev da se obveže tuženica tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana (točka I.1., 2. i 3. izreke). Istom odlukom naloženo je tužiteljici da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana 31. siječnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložila da se žalba kao takva odbije i potvrdi pobijana presuda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji je sklopljen između sada pok. UM i tuženice **.**.2019., kao i zahtjev da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije sklapanja tog ugovora, a sve sadržaja navedenog u izreci pobijane odluke.

6. Između stranka nije sporno da su sada pok. UM kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja 10. srpnja 2019. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je solemniziran po javnom bilježniku Maji Peris iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-6340/2019.

6.1. Također, nije sporno da je tijekom ovog postupka (oko mjesec dana nakon podnošenja tužbe), i to 7. rujna 2020., ranije označena tužiteljica MM umrla, zbog čega je postupak bio prekinut, da bi potom nakon okončanog ostavinskog postupka, sada označena tužiteljica AM kao nasljednica stupila na mjesto ranije označene tužiteljice.

7. Tužiteljica raskid navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju temelji na tvrdnji da tuženica nije ispunjavala obveze preuzete tim ugovorom.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi sljedeće:

- da je predmetni ugovor sastavljen u potrebnoj formi i ovjeren od stane javnog bilježnika,

- da je sada pok. MM (ranije označena tužiteljica) bila sestra i jedina nasljednica iza pokojne primateljice uzdržavanja UM,

- da je pok. MM u vrijeme podnošenja ove tužbe bila u dobi od 91 godine i da je nakon nešto više od mjesec dana po podnošenju tužbe, umrla,

- da je sadašnja tužiteljica AM, pranećakinja pok. ŠM, koji je bio suprug pok. UM (što proizlazi iz iskaza tužiteljice),

- da iz članka 2. ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi kako će davateljica uzdržavanja, primateljici uzdržavanja omogućiti sigurnu i spokojnu starosti, te svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje i brigu, kao što se posebno obvezala osigurati joj tekuće održavanja stana, čišćenje i spremanje stana, živjeti u stanu s njom, na njezin zahtjev, osigurati joj potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje, te snošenje troškova liječenja i lijekova, kao i troškova pokapanja po mjesnim običajima,

- da iz izvatka iz prometa po računu ranije označene tužiteljice MM proizlazi da je 27. rujna 2019. isplaćen iznos od 20.000,00 kuna primateljici uzdržavanja UM.

- da iz iskaza svjedoka ĐM, CM, IM i RM u bitnom proizlazi kako se tuženica s pok. UM družila još od 2011. i da su se dosta zbližile i da je tuženica brinulo o pok. UM, živjela s njom, brinula o lijekovima i odlasku k liječnicima, odlazila s njom u šetnju, te da je pok. UM preselila kod tuženice u Zagreb, kao i da je svega nekoliko dana prije smrti bila smještena u Domu za starije osobe, a to da je bilo vrijeme pandemije Covid-19,

- da iz iskaza svjedoka MMM i EMM, proizlazi da su bili prijatelji s pok. UM, ali da su zadnjih godina kontakti bili znatno rjeđi,

- da je pok. UM sa svojim sestrom pok. MM dogovarala odlazak u Dom za starije i nemoćne osobe i nalazila se s njom na listi čekanja u dva Doma za starije osobe.

9. Na temelju navedenog, prvostupanjski je sud smatrao utvrđenim da je tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze, a što da proizlazi iz iskaza nepristrano saslušanih svjedoka koji su imali saznanja kako je tuženica vodila brigu i skrb o pok. UM, i to o njezinoj higijeni, zdravlju, lijekovima, odlascima k liječniku, o prehrani i međuobrocima u danu, kao što je utvrdio i da je tuženica pospremala i održavala njezin stan te da je s njom živjela u njezinom stanu u [adresa] i u svom stanu u [adresa], sve do odlaska u Dom za starije osobe, s time što je utvrdio i da je nakon smještaja u Doma za starije osobe, tuženica nastavila voditi brigu o njoj jer ju je posjećivala i donosila joj sve što joj je bilo potrebno, pri čemu je utvrdio i da je tuženica platila trošak Doma i da je platila dio troškova sahrane, koje je trebalo podmiriti, povrh onoga što je plaćeno putem posmrtne pripomoći.

9.1. Pritom je prvostupanjski sud naveo da primateljica uzdržavanja pok. UM nikada nije pokrenula postupak za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, niti je itko tijekom ovog postupka izjavio da se tuženica nije brinula o njoj, osim tvrdnje tužiteljice da ju je tuženica smjestila u Dom za starije osobe, navodeći i to da je ovu tužbu pokrenula 91. godišnja sestra primateljice uzdržavanja MM, koja je umrla mjesec dana nakon pokretanja ovog postupka, da bi potom bila označena tužiteljica kao pranećakinja pokojnog muža pok. UM, kao oporučna nasljednica prvotno označene tužiteljice.

9.2. Nadalje je prvostupanjski sud naveo, da osim što je utvrđeno da je tuženica ispunjavala svoje ugovorne obveze prema primateljici uzdržavanja i da nema uvjeta ni razloga za raskid ugovora, da ni prvotno označena tužiteljica MM ni AM nisu ugovorne strane predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa da kao takve nisu ni aktivno legitimirane za traženje raskida ugovora, a da bi bila drugačija situacija da je primateljica uzdržavanja UM pokrenula tužbu za raskid ugovora, pa da je tijekom postupka umrla, tada da bi njezin nasljednik bio aktivno legitimiran prilikom stupanja u njezin procesni položaj, a što da nije ovdje slučaj.

9.3. Stoga je prvostupanjski sud cijeneći sve navedeno zaključio da se nisu ispunili uvjeti iz odredbe članka 583. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), za raskid predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog čega je odbio kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Navedena činjenična utvrđenja, kao i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prihvaća i ovaj žalbeni sud, s time što ni žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju.

11. Prema odredbi članaka 583. stavku 3. ZOO-a, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

12. U ovom slučaju tužiteljica raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između sada pok. UM i tuženice, temelji na tvrdnji da tuženica nije ispunjavala svoje obveze iz istog, time što je 14 dana prije smrti primateljica uzdržavanja bila smještana u Domu za starije osobe u Zagrebu i što su joj hranu dnevno dostavljali iz Doma za starije dok je živjela u [adresa].

13. Pravilno je prvostupanjski sud suprotno žalbenim razlozima naveo da je tuženica u cijelosti ispunjavala svoje preuzete obveze kao davateljica uzdržavanja prema pok. UM kao primateljici uzdržavanja jer iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi nedvojbeno utvrđenje suda kako je tuženica vodila brigu i skrb o pok. UM, tako što se brinula o njezinoj higijeni, zdravlju, lijekovima, odlascima k liječniku, o prehrani i međuobrocima, što je pospremala i održavala njezin stan, što je s njom živjela u njezinom stanu u [adresa], a poslije i u svom stanu u [adresa], sve do smještaja pok. UM u Dom za starije osobe u Zagrebu, gdje je boravila 14 dana prije smrti. Prvostupanjski je sud dalje na temelju izvedenih dokaza privilno utvrdio i to da je tuženica nastavila voditi brigu o pok. UM i nakon što je bila smještena u domu jer ju je posjećivala i donosila joj sve što joj je bilo potrebno, kao i da je tuženica platila trošak Doma i dio troškova sahrane, što sve proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i iskaza tuženice, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da bi znala jednom godišnje posjetiti pok. UM, ali da bi je jednom tjednom čula telefonski, kao i da joj je upravo pok. UM rekla da je s prijateljicom sklopila ugovor, a o njezinoj smrti da ju je obavijestila tuženica.

13.1. Dakle, prvostupanjski je sud nedvojbeno utvrdio da je tuženica faktički vodila brigu i skrbila o pok. UM još prije nego što su sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju u srpnju 2019. jer iz iskaza tuženice proizlazi da je tijekom 2018. pok. UM doživjela teži pad (što potvrđuje u svom iskazu i tužiteljica), zbog čega je ona iz Zagreba preselila u [adresa] i skrbila o njoj, da bi potom u ožujku 2019. s njom preselila u Zagreb gdje joj je živjela i sestra MM, koja je tijekom 2020. bila smještena u sanatorij i koju su skupa posjetile.

13.2. Stoga se u odnosu na žalbene razloge navodi kako je prvostupanjski sud sve bitne činjenice u ovom slučaju utvrdio, a to je da se tuženica brinula i skrbila o primateljici uzdržavanja sukladno preuzetim obvezama iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što je sve pravilno taj sud utemeljio isključivo na navodima stranačkih iskaza, kao i na iskazima svih saslušanih svjedoka u postupku, koje je saslušao opširno i iscrpno, pa je neposrednom ocjenom njihovih iskaza moga zaključiti govore li svjedoci istinu ili ne, glede ispunjavanja obveze uzdržavanja primateljice uzdržavanja sada pok. UM od strane tuženice, dok žalbenim navodima tužiteljica tu ocjenu ničim nije dovela u sumnju.

13.3. Inače, ni ostalim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena na valjano provedenom postupku, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je tijekom postupka dokazano da je tuženica o pok. UM vodila brigu i skrbila se o njoj do njezine smrti (koja je umrla u 90. godini života), znači, stalno joj je pomagala i brinula se o njoj kada joj je bilo najpotrebnije, a što joj je ona honorirala sklapanjem spornog ugovora na njezino traženje, što proizlazi iz iskaza tuženice, dok tužiteljice nije dokazala suprotno.

14. Za ukazati je i to, a u odnosu na navod prvostupanjskog sud da ni prvotno označena tužiteljica pok. MM (sestra pok. ŽM) ni sada označena tužiteljica AM kao nasljednica pok. MM (koja je tijelom postupka preminula) nisu ugovorne strane predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa da kao takve nisu ni aktivno legitimirane za traženje raskida spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer to nije tražila primateljica uzdržavanja pok. UM kao ugovorna strana, da se u smislu odredbe članka 583. stavka 3. ZOO-a, postavlja pitanje je li i neka treća osoba, povrh primatelja uzdržavanja, ovlaštena tražiti raskid tog ugovora, a u slučaju neispunjenja. Prema mišljenju ovoga suda pravo tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zato što druga strana (davatelj uzdržavanja) ne ispunjava svoje obveze imovinsko je pravo koje prelazi na nasljednike, a što znači da, ako je primatelj uzdržavanja za života imao pravo tražiti raskid ugovora zbog toga jer druga strana ne izvršava svoju obvezu, onda i njegovi nasljednici iz tih razloga mogu tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

14.1. Znači, pravo tražiti raskid ugovora zbog toga jer davatelj uzdržavanja ne izvršava svoje ugovorne obveze, imovinsko je pravo koje je nasljedivo i koje omogućava nasljednicima da po toj osnovi traže raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa je u ovom slučaju pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da prvotno označena tužiteljica, odnosno sada označena tužiteljice ne bi bile aktivno legitimirane u ovom postupku.

15. Međutim, kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tuženica kao druga ugovorna strana u cijelosti ispunjavala sve svoj preuzete obveze prema primateljici uzdržavanja sada pok. UM, to se u ovom slučaju nisu ispunili uvjeti za raskid predmetnog ugovora o doživotnog uzdržavanja iz odredbe članka 360. ZOO-a, odnosno članka 583. stavka 3. ZOO-a, zbog čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice jer je drugi postavljeni tužbeni zahtjev posljedično vezan za traženi raskid ugovora.

16. Pravilno je donesena i odluka o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima postupka pravilno primijenio odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.)

17. S obzirom na to da nisu osnovani žalbeni razlozi, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanda Crljen Ivančić