Poslovni broj: UsI-2920/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Splitsko- dalmatinske županije, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Ulica Domovinskog rata 2, Split, OIB: 40781519492, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tužene Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu KLASA: UP/II-363-03/24-0002/0009, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0005 od 15. studenog 2024. kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog postupka u kojem je tuženik odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja kojim je tužitelju utvrđeno dugovanje s osnova komunalne naknade, istu uvažio, poništio prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-415-06/23-02/001, URBROJ: 2181-39-06-1-23-1 od 27. travnja 2023. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, kao i tijekom trajanja spora u bitnome ističe da je, suprotno navodima tuženika, uspio u upravnom postupku i da nije osnovan zaključak tužene da se u situaciji kada je predmet vraćen na ponovni postupak ne može tumačiti tako da je stranka uspjela u upravnom postupku, jer je zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predmet vraćen na ponovni postupak. Tužitelj svoje tvrdnje temelji na članku 161. stavku 5. ZUP-a, zatim na pravnim ocjenama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. i na činjenici da je žalbeni postupak okončan povoljno za njega. Smatra da svako tumačenje odredbi kojima su regulirani troškovi upravnog postupka koji ne bi imali za cilj omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema ikakva pravna znanja i vještine za zastupanje i poduzimanje radnji u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti i okončan povoljno bilo suprotno navedenoj sudskoj praksi. Tvrdi da odredba članka 190.a OPZ-a na koju se poziva tužena nije postojeća, a da je i jest tomu tako da su stajališta i ocjene Europskog suda za ljudska prava dio europske pravne stečevine koja je iznad unutarnjeg zakonodavstva. Riječ je o odlukama toga sud au predmetima Airey protiv Irske i DeHas i Gijsels protiv Belgije. Zaključno navodi da je u konkretnom slučaju, troškove postupka, uključujući i troškove odvjetnika trebalo snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo jer je predmetni upravni postupak, u kojem je stranka uspjela sa svojom žalbom, okončan povoljno za stranku. Od suda traži da poništi osporeno rješenje tužene.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ustrajao u navodima obrazloženja osporenog rješenja, te je predložio tužbu odbiti kao neosnovanu.
4. U sporu je održana rasprava 21. listopada 2025., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez njegove prisutnosti. Tužitelj je na raspravi ustrajao u svojim dotadašnjim navodima te je popisao trošak spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim stranačkim saslušanjem, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenog dokaza.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela, koje su donijete po zahtjevu tužitelja za naknadom troškova žalbenog upravnog postupka primjenom odredbi članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).
8. Nije sporno da je riječ o upravnom postupku utvrđivanja dugovanja s osnova komunalne naknade, koji postupak je pokrenut po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, nije sporno ni to da da je tužena rješenjem KLASA: UP/II-363-03/24- 0002/0009, URBROJ: 2181/01-10/15-24-0002 od 20. ožujka 2024. poništilo rješenje KLASA: UP/I-415-06/23-02/001, URBROj: 2181-39-06-1-23-1 od 27. travnja 2023. kojim je tužitelju utvrđeno dugovanje s osnova komunalne naknade i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu. Nije sporno ni da prvostupanjsko upravno tijelo do trenutka zaključenja rasprava u ovom sporu nije donijela ikakvu odluku u ponovljenom postupku i u izvršenju drugostupanjske poništavajuće odluke.
10. Sporno je među strankama pitanje da li se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZUP-a ili odredbe Općeg poreznog zakona Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. i 152/24.), te da li je postupak okončan povoljno za tužitelja.
11. Odredbom članka 161. ZUP-a propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), a kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano (stavak 5.).
12. O troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje (članak 161. stavak 4. ZUP-a).
13. Odredba članka 162. stavak 1. ZUP-a uređuje troškove drugim osobama koje sudjeluju u postupku pa tako svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova u vezi s postupkom, a protivna strana u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku. Kada osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove (stavak 3. toga članka).
14. U odnosu na prvo, među strankama sporno pitanje o tome imaju li se u konkretnom slučaju primijeniti konkretnom slučaju primijeniti odredbe ZUP-a ili odredbe Općeg poreznog zakona, ovaj sud drži, kako se uzimajući u obzir načelo zabrane retroaktivnog djelovanja zakona i drugih propisa stajališta, u konkretnom slučaju, osnovanost zahtjeva za naknadu troškova upravnog postupka treba razmotriti sukladno odredbama ZUP-a, a ne primjenom odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Općeg porezno zakona („Narodne novine“, broj: 152/24., ovo sve stoga što je odredba članka 190.a, na koju se u osporenom rješenju pozvao tuženik stupila na snagu 1. siječnja 2025., pa se ista ne može primijeniti na postupak započet ranije.
15. Nadalje, u odnosu na drugo sporno pitanje, da li je u konkretnom slučaju postupak povoljno okončan za tužitelja u kojem slučaju bi tužitelj nedvojbeno imao pravo na naknadu svih troškova, pa tako i onih zastupanja po kvalificiranom punomoćniku-odvjetniku, valja reći kako po ocjeni ovog suda, troškove upravnog postupka valja sagledavati kao ukupne troškove okončanog postupka, pri čemu ovaj sud drži da upravni postupak nije okončan kada je drugostupanjsko tijelo poništilo pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo na ponovni postupak, a niti kada drugostupanjsko tijelo naloži donošenje prvostupanjskog rješenja u situaciji tzv. šutnje uprave. Poništenjem rješenja, po tužiteljevoj žalbi te vraćanjem na ponovni postupak, stranka je uspjela tek u jednom stadiju postupka. Naime, u konkretnom slučaju je riječ o dvostupanjskom upravnom postupku u trenutku traženja naknade troškove nije (još) okončan što znači da još nije poznat ishod toga postupka za tužitelja, sud ocjenjuje da nisu bile ni ispunjenje pretpostavke da se tužitelju nadoknade troškovi postupka.
16. Sud dodatno napominje kako navedeno nipošto ne znači da u konkretnom slučaju, u kojem je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku, kako to pogrešno navodi tuženik. Naime, navedeno stajalište tuženika u osporenom rješenju, suprotno je izričitoj odredbi čl. 161. st.5. ZUP-a prema kojoj, u situaciji kada je postupak je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Navedeno znači da u situaciji kada postupak bude konačno okončan povoljno za stranku ista ima pravo na naknadu svih troškova, pa tako i onih odvjetničkih.
17. No uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju postupak nije okončan jer kako je već prethodno rečeno, konačan ishod istoga još nije poznat, obzirom na činjenicu da je predmet vraćen na ponovni postupak, to je u pravilno u navedenim okolnostima, odbijen tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadu troškova.
18. Stoga, a budući da je osporena odluka zasnovana na zakonu zbog drugih razloga od onih navedenih u njihovom obrazloženju, te budući da utvrđeni nedostaci nisu utjecali na rješavanje predmeta upravne stvari niti su ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka iz članka 128. stavka 1. ZUP-a na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao točkom I. izreke.
19. S obzirom na to da tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je, na temelju odredbi članka 148. stavka 1. i 4. u vezi s člankom 147. ZUS-a, odbiti njegov zahtjev za naknadom troška spora kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke
.
U Splitu 5. studenog 2025.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3 A,
- tuženoj Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu,
- u spis.
