REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 P-321/2021-118

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, Nova Ves 50 protiv I tuženika HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II tuženika LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III tuženice UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV tuženika VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , V tuženika TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VI tuženika KC, [adresa], VII tuženice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VIII tuženika JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije VIII tuženice MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]) i IX tuženice BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Milena Bjelajac, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Zrinke Prlić, odvjetnice i IV tuženika VC, dana 05. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je tužitelj GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja tavanski stan tlocrtnih dimenzija 15.50x5.70m ukupne građevinske bruto površine stambene jedinice cca 43,44m2 koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, a što su tuženici HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], UC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], KC, [adresa], OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužitelja jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, koja se obračunava po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II./ Odbija se u IV tuženik SC sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

III./ Utvrđuje se da je tužba u odnosu na prethodnu VIII tuženicu MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine – tavanski stan tlocrtnih dimenzija 15.50x5.70m ukupne građevinske bruto površine stambene jedinice cca 43,44m2 koja se nalazi u zgradi u [adresa], kućni broj 73, sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri a kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška] više od 20 godina. Predmetnu nekretninu tužitelj je stekao u posjed na temelju suglasnosti suvlasnika zgrade upisane na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a u kojoj se nalazi predmetni tavanski stan. Naime, u svibnju 1997. svi suvlasnici zgrade na adresi [adresa] svojim su potpisom iskazali suglasnost da ovdje tužitelj može adaptirati za vlastite potrebe tavanski prostor iznad svojeg stana u veličini od dvije sobe te da isti može, ako bude potrebno, ishoditi suglasnost i dozvole kod općinskih ili bilo kojih drugih organa ili ustanova, a sve u svezi s adaptacijom navedenog tavanskog stana. Kao dokaz da su potpisnici suglasnosti iz svibnja 1997. tada bili suvlasnici stambene zgrade proizlazi iz potpisne liste Anexu Međuvlasničkog ugovora od 30.07.1999. Tužitelj je nakon ishođene suglasnosti započeo sa uređenjem tavanskog stana i useljenjem, a dokazi da se tužitelj nalazi u nesmetanom posjedu od 1998.g. proizlaze iz: Zaključka Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja od 29.11.1999. u kojem se navodi: ...“Očevidom obavljenim po službenoj dužnosti dana 24.09.1999. na licu mjesta u [adresa], te očitovanjem investitora ČC utvrđeno je da je isti izveo radove na adaptaciji postojećeg tavanskog prostora stambene građevine u Petrovoj 73, tlocrtne vel. 5x12.0 m u stambeni“... Rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za slivno područje grada Zagreba od 18.11.1998. u kojem se navodi početak obveze plaćanja vodne naknade Rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 18.11.1998. u kojem se navodi početak obveze plaćanja komunalne naknade. Sukladno rješenju o izvedbenom stanju Klasa: UP/I 350-05/2012-007/1104, Urbroj: 251-13- 21-1/018-16- 15 od 27.07.2016. ozakonjen je predmetni stan na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u [adresa] s površinom od cca 43,44m2. Od dana izdavanja suglasnosti suvlasnika od svibnja 1997. tužitelj sam uživa predmetnu nekretninu –tavanski stan tlocrtnih dimenzija 15.50x5.70m ukupne građevinske bruto površine stambene jedinice cca 43,44m2 bez da ga je itko smetao u mirnom i poštenom posjedu ili da mu je ikada osporavao to pravo. Dakle, tužitelj je kvalificirani posjednik čiji posjed je počeo u svibnju 1997., dakle dulje od 10 godina, te je stekao pravo vlasništva dosjelošću, pa slijedom navedenog, a prema konačnom zahtjevu u podnesku od 27.10.2023. traži da sud utvrdi kako je isti vlasnik nekretnine opisane u točci I izreke presude, a što su mu tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime tužitelja jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda.

2. U odgovoru na tužbu IV tuženik navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Iz historijata tužbe je razvidno da tužitelj tužbu temelji na uvjetima za stjecanje vlasništva dosjelošću te pritom ističe da je navodno u kvalificiranom posjedu dulje od 10 godina, da je predmetni ‘’stan’’ stekao navodno temeljem suglasnosti suvlasnika predmetne zgrade koju su navodno potpisali suvlasnici predmetne stambene zgrade. Četvrtotuženi ističe prije svega kako suglasnost koju tužitelj dostavlja, datirana ‘’svibanj 1997’’, nije potpisana od strane suvlasnika predmetne zgrade, nije ovjerena ni od kojeg nadležnog tijela, njome nisu tužitelju prenesena niti kakva vlasnička prava ni na kojem dijelu stambene zgrade niti je njome dana suglasnost tužitelju da tavanski prostor prenamjeni i koristi kao stambeni. U vrijeme datirane suglasnosti, na stanu koje je sada vlasnik osmotužena MC, suvlasnice na jednake dijelove su bile IC i IC ŽC, dok je iz priložene suglasnosti razvidno da bi istu potpisala samo IC. FC, drugopotpisani u spornoj Suglasnosti, nije niti bio vlasnikom stana u predmetnoj zgradi 1997.godine. Štoviše iz povijesnog izvatka je razvidno da je on stan vanknjižno otuđio Ugovorom o darovanju 1994.godine ŠC čijeg potpisa također nema na predmetnoj Suglasnosti na koju se tužitelj poziva. ZC, trećepotpisani u spornoj Suglasnosti, također nije bio vlasnikom stana u predmetnoj zgradi 1997.godine. Štoviše iz povijesnog izvatka je razvidno da je isti uknjižio pravo vlasništva tek 1998.godine, dakle godinu dana nakon datirane Suglasnosti. Četvrtotuženi, u odnosu na potpis AC na spornoj Suglasnosti ističe kako je NC bio otac četvrtotuženog ali nikada nije bio vlasnikom stana u predmetnoj zgradi. Suvlasnik predmetne zgrade je od 1993.godine bio upravo i ostao do danas četvrtotuženi. Četvrtotuženom nikada ta suglasnost nije predočena niti je on nju potpisao. Štoviše, niti NC nije u vrijeme datiranja Suglasnosti stanovao u predmetnom stanu već je bio u domu za starije i nemoćne te potpis koji se u priloženoj Suglasnosti navodi kao njegov- to nije. Iz povijesnog izvoda zemljišne knjige, razvidno je da niti šestotuženi u vrijeme datirane Suglasnosti nije bio suvlasnik predmetne zgrade. U odnosu na potpis na spornoj Suglasnosti pod brojem 9., razvidno da je da nije niti navedeno puno ime osobe koja je navodno tu Suglasnost potpisala. Nadalje, niti sam tužitelj u vrijeme datirane suglasnosti nije niti bio suvlasnikom niti jednog posebnog dijela predmetne stambene zgrade, pa stoga ‘’adaptaciju’’ za vlastite potrebe je vršio iznad stana njegova oca, tadašnjeg suvlasnika zgrade- ĐC. U odnosu na dostavljeni Međuvlasnički ugovor, četvrtotuženi ističe kako isti također nije potpisan od strane svih suvlasnika pa tako ni od tužiteljeva oca koji je u to vrijeme bio jedinim vlasnikom stana ispod tavanskog dijela zgrade. Osim prethodno dokazanih činjenica, da suvlasnici predmetne zgrade na adresi [adresa], NISU potpisali Suglasnost na koju se poziva tužitelj, predmetna Suglasnost ne predstavlja ispravu kojom se prenosi niti kojom se može zakonito prenositi vlasništvo na nekretnini niti na njenom dijelu. Iz predmetne Suglasnosti proizlazi eventualno da je tužitelju, kao sinu tadašnjeg suvlasnika, dozvoljeno adaptirati tavanski prostor u površini dviju soba stana koji se nalazi ispod tog tavanskog prostora. Dakle, mogla je eventualno biti riječ o dozvoli za eventualno korištenje tog dijela zajedničkog prostora stanara zgrade a nikako za prijenos vlasništva niti u tu svrhu. Međutim nedvojbeno je da volju, čak niti za eventualno korištenje dijela zajedničkog prostora, na toj ispravi nisu iskazali suvlasnici zgrade već treće osobe s tim da su neki potpisi evidentno i falsificirani odnosno krivotvoreni. Štoviše, sukladno odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/1996, vlasništvo se stječe na temelju pravog posla, odluke suda odnosno drugog nadležnog tijela, nasljeđivanjem i temeljem Zakona. Nadalje, odredbom čl. 156.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/1996 je izričito propisano da se ‘’Dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.’’ Dakle, prisilnom zakonskom odredbom je jasno propisano da adaptacija ne može biti zakoniti osnov stjecanja vlasništva, pa tako niti eventualna suglasnost za adaptaciju ne može biti niti legitiman osnov za stjecanje vlasništva niti dosjelošću kako to zahtjeva tužitelj. Nadalje, iako suglasnost koju tužitelj predočava spominje ‘’adaptaciju’’, evidentno je da je tužitelj vršio prenamjenu/rekonstrukciju zajedničkih prostora zgrade bez da je za to imao ijednu potrebnu dozvolu nadležnih tijela kao što nije imao niti valjani pravni osnov za to od strane suvlasnika. Da je tome tako, razvidno je iz rješenja o izvedenom stanju koji tužitelj dostavlja koje dokazuje da je sve zahvate tužitelj vršio nelegalno. Osim toga, umjesto površine od dviju soba stana ispod tavana, tužitelj je evidentno i neosnovano prisvojio cijeli tavanski prostor i nezakonito i nevlašteno ga prenamijenio u stambeni. Suvlasnici predmetne zgrade nisu imali niti kakva saznanja o postupku ozakonjenja koji je vodio tužitelj, iako taj postupak nema utjecaja na pitanje prava vlasništva na predmetnom prostoru obzirom da ga može pokrenuti svatko pa je tako bilo tko od suvlasnika zgrade mogao taj postupak pokrenuti. Osim toga, tužitelj sada podnosi tužbu kada više većinom nisu niti živući niti prisutni oni čiji potpisi se navodno nalaze u spornoj ‘’Suglasnosti’’ što također ukazuje na modus operandi tužitelja jer da je zaista vjerovao da su mu ovom ‘’Suglasnošću’’ suvlasnici prenijeli u vlasništvo tavanski prostor to je nejasno zašto je nesavjesno do sada čekao da pokrene ovaj postupak. Da su suvlasnici stvarno imali volju za prijenosom vlasništva tužitelju, tada bi to na taj način i unijeli u predmetnu Suglasnost ali i eventualno na ugovor kao jedan o legitimnih temelja za stjecanje pravo vlasništva. Obzirom da prijenos vlasništva nije bilo niti predmet Suglasnosti niti volja suvlasnika, to je tužitelj apsolutno nepošten ukoliko tvrdi da su mu spornom Suglasnošću suvlasnici dali tavanski prostor u vlasništvo jer je znao i morao znati da tome nije tako niti iz ičega to proizlazi. Slijedom navedenoga, u potpunosti su neosnovani navodi tužitelja da je ‘’kvalificirani posjednik’’ tavanskog ‘’stana’’, jer po definiciji kvalificiranog posjednika to je onaj posjednik čiji posjed je : istinit-nije stečen silom ili zloupotrebom povjerenja, zakonit- temelji se na valjanoj pravnoj osnovi i pošten- posjednik nije znao niti mogao znati da mu pravo na takav posjed ne pripada. Posjed tužitelja apsolutno nije istinit jer je tužitelj tavanski prostor evidentno prenamijenio u stan te je na taj način zloupotrijebio povjerenje stanara koji su mu dozvolili eventualno adaptaciju i korištenje dviju soba tavanskog prostora ali ne u stambene svrhe niti u svrhu rekonstrukcije koja je navedena u rješenju o izvedenom stanju. Posjed tužitelja nije zakonit jer tužitelj nema zakonitu pravnu osnov za posjedovanje tavanskog prostora kao vlasnik, odnosno nema niti valjani pravni osnov za prenamjenu i posjed ‘’tavanskog stana’’ jer to tužitelj nikada nije dobio niti tražio od suvlasnika, dok adaptacija-preuređenje zajedničkog djela zgrade niti ne može biti temelj stjecanja vlasništva. Te konačno, tužitelj nipošto nije pošten posjednik jer je znao i morao znati da mu ne pripada pravo na rekonstrukciju zajedničkog dijela zgrade u stambeni prostor i posjed cijelog tavanskog prostora kao zajedničkog dijela zgrade, jer za to nije niti tražio niti dobio dozvolu svih suvlasnika zgrade. Osim toga, kao je razvidno iz zemljišnoknjižnih izvadaka, tužitelju su bili poznati i morali su mu biti poznati svi suvlasnici zgrade pa tako i suvlasnici zajedničkog tavanskog prostora, jer su svi bili uknjiženi vlasnici svojih stanova, a sve obzirom na načelo povjerenja u istinitost i potpunost upisa u zemljišnoj knjizi. Dakle, posjed tužitelja ni u kojem slučaju nije kvalificiran niti može biti osnov stjecanja vlasništva dosjelošću obzirom da tužitelj ne ispunjava niti minimum zakonskih uvjeta za takvo stjecanje vlasništva, a koji minimalni uvjet je poštenje posjeda. Slijedom svega navedenog, četvrtotuženi predlaže naslovljenom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka četvrtotuženiku.

3. U odnosu na ostale tuženike potrebno je navesti kako su V. tuženik TC, VII. tuženik OC, VIII. tužena MC i IX. tužena EC priznali tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, a dok I. tuženik HC, II. tuženik PC, III. tužena UC i VI. tuženik KC nisu podnijeli odgovor na tužbu, međutim ovom postupku sud nije bez odgađanja donio presudu na temelju priznanja i presudu zbog ogluhe u odnosu na navedene tuženike jer prije svega osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi, a samo priznanje tretirao je kao nedopuštanu dispoziciju stranaka, jer je iz rezultata provedenog postupka ovaj sud ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim, a sami tuženici imaju položaj jedinstvenih suparničara sukladno čl. 201. ZPP-a te se spor može riješiti samo na jednak način za sve.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku suglasnosti iz svibnja 1997. (list 6 spisa), presliku rješenja o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 27. srpnja 2016. (list 7-10 spisa), presliku zaključka Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i stanovanja od 29. studenog 1999. (list 11-12 spisa), presliku Anexa 1 Međuvlasničkog ugovora od 30. srpnja 1999. (list 13 spisa), presliku rješenja Grada Zagreba o plaćanju komunalne naknade (list 14-15 spisa), neslužbenu kopiju zk izvatka knjige KPU Grad Zagreb broj poduloška: 544, 6684, 10319, 10494,16147, 29058, 30892, 30908, 31770, 34811 (list 16-25 spisa), neslužbena kopija povijesnog zk. izvatka za isti KPU Grad Zagreb (list 45- 59, 197-202, 257-259 spisa), presliku izjave KC od

19. lipnja 2023. (list 260 spisa).

5. Nadalje provedeno je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. soc. ĆC (list 145-151 i 171-172 spisa).

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Predmet postupka je utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnom tavanskom stanu, te da se isti nalazi u kvalificiranom posjedu dulje od 10 godina, a da je predmetni tavanski stan stekao temeljem Suglasnosti ostali suvlasnika zgrade u [adresa], kućni broj 73, sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri a kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisana kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj [broj poduloška]

8. Sporno je i pitanje potpisa svih suvlasnika na spomenutoj Suglasnosti vjerodostojnosti potpisa IV tuženika SC na istoj, pa samim tome i njezine valjanosti.

9. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud je polazio od odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01. i 79/06 i 38/09, dalje: ZV) kojim je propisano da se vlasništvo dosjelošću stječe samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je čl. 3. istog zakona propisano kako samostalan posjednik stvari stječe dosjelošću vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

10. Čl. 11. ZV-a propisano je da je samostalni posjednik onaj koji stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, a posjed će se smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotnim.

11. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se prema st. 5. istog članka presumira da je posjed pošten (osim ako se dokaže suprotno).

12. Prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj temeljem tog posjedovanja (pravo na posjed), a st. 2. istog članka je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prevarom, ni zlouporabom povjerenja.

13. Sukladno čl. 160. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s tim da se u vrijeme potrebno za dosjelost između ostalog uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakonit, pošten i istinit samostalni posjed.

14. Naime, jedna od značajki posjeda i konačno njegovih funkcija je njegova publicitetna funkcija. Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na stvari, ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed.

15. Publicitetna funkcija posjeda oslanja se na vanjsku vidljivost neposrednoga posjeda, kao i na to da će se od neposrednoga posjednika moći saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. Na ovoj se funkciji grade važni pravni učinci kao što su mogućnost da se stekne pravo i od prividnoga vlasnika, i zaštita posjednika koji vraća stvar njezinom vlasniku, ako ju je pošteno stekao u svoj posjed.

16. U odnosu na kvalificiranost posjeda tužitelja u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine čije utvrđenje vlasništva tužitelj traži temeljem dosjelosti potrebno je istaći da dosjelost, kao institut koji pretvara faktičnu vlast u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. Posjedovanjem stvari kroz zakonom propisano razdoblje, dosjelost legalizira postojeće stanje. Institut dosjelosti u pravu vezan je uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo. To nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onome tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava.

17. Nastavno, odredbom čl. 159. i čl. 160.st.1.i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 1539,143/12, 152/14, 81/15 – dalje ZV) zakonodavac izrijekom određuje pod kojim uvjetima i pretpostavkama određeno faktično stanje postoje i pravno.

18. U ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost.

19. Pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, „višu“ posrednu vlast (vlasnički posjed). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava sa istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dužina vremena dosjedanja ovisi o kakvoći posjeda i osobi čija se stvar dosjeda. S obzirom na kakvoću posjeda razlikujemo redovitu i izvanrednu dosjelost. Redovitom dosjelošću stječe se vlasništvo stvari na temelju samostalnog, kvalificiranog posjeda izvršavanog neprekidno kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme dosjelosti može biti redovito i izvanredno, ovisno o tome čija se stvar dosjeda. Da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom, ne treba utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, ali treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Ako za dosjelost nije već dovoljno vrijeme njegova vlasničkog posjeda, uračunat će se posjedniku i vrijeme takvog posjedovanja njegovog prednika (pri čemu treba utvrditi je li posjednik njegov slijednik). Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dosjedavateljev samostalni posjed stvari, sa svom pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod pravnog slijednika dotadašnjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singuralnog slijednika (sukcesora). Međutim, ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva. Ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manji vlasnik.

20. Sa tim u vezi u rješenju ovog suda broj Gzz-1/07-2 od 7. veljače 2007. izraženo je pravno shvaćanje da se dosjelošću može steći i suvlasnički idealni dio nekretnine. Prema navedenom shvaćanju za stjecanje suvlasništva ne postoje posebne pravne osnove (titulusi) različite od onih na temelju kojih se stječe pravo vlasništva. Prema odredbi čl. 37. st. 3. ZV u pravnom prometu uzima se da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano. Za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo samo na suvlasništvo, dakle, vrijede i odredbe o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

21. U navedenom postupku je dakle potrebno utvrditi je li tužitelj, odnosno njegovi prednici bio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina i od kada te ukoliko je bio isključivi i samostalni posjednik, radi li se u tom slučaju o poštenom posjedu, je li nekretnina sposobna biti objektom vlasništva.

22. Pregledom zemljišnoknjižnog izvatka knjige KPU Grad Zagreb broj poduloška: 544, 6684, 10319, 10494,16147, 29058, 30892, 30908, 31770, 34811 proizlazi kako su tuženici upisani kao suvlasnici stambene zgrade [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] po novoj izmjeni kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja zgrada je upisana u zk. ul. ovog suda broj [broj poduloška].

23. Iz istog zk. izvatka proizlazi kako je I tuženik upisan kao vlasnik stana u prizemlju desno površine 49,45 čm, II tuženik kao vlasnik stana u prizemlju lijevo površine 74,85 čm tužitelj kao vlasnik stana na drugom aktu lijevo površine 75,80 čm, III tuženica kao vlasnik stana na 1 katu ravno površine 61,30 čm, IV tuženik kao vlasnik stana na provom katu lijevo površine 75,80 čm, V tuženik kao vlasnik stana na drugom katu desno površine 49,05 čm, VI tuženik kao vlasnik stana na prvom katu desno površine 49,44 čm, VII tuženica koa vlasnik stana na drugom katu desno površine 61,30 čm, VIII tuženica kao vlasnik stana na osmom katu lijevo površine 75,80 čm, IX tuženica kao vlasnik stana na prvom katu površine 76 čm.

24. Odredba članka 156. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem ( adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

25. Iz preslike Suglasnost iz svibnja 1997 (list 6 spisa) za koju tužitelj tvrdi da predstavlja suglasnost tadašnjih suvlasnika za stjecanjem vlasništva tužitelja na spornom tavanskom stanu ukupne bruto stambene površine 43,44 m2, a koji kao takav nije upisan u zk. proizlazi da su istu suglasnost potpisali IC, FC, ZC, RC, NC, KC, CC, DV, HV bez naznačenog imena i LV.

26. U ovom postupku IV tuženik VC osporio je vjerodostojnost svog potpisa na navedenoj suglasnosti a isto tako osporava da bi istu suglasnost potpisali svi postojeći suvlasnici na dan svibanj 1997. a kojim datumom je datirana navedena suglasnost.

27. U vezi potpisa IV tuženika na spornoj suglasnosti iz objektivnog i stručnog vještva grafologa dipl. ing. ĆC koju ovaj sud u cijelosti prihvaća proizlazi kako je skriptor spornog potpisa na ime VC koji se nalazi ispod potpisa " NC " na fotokopiji suglasnost iz svibnja 1997 vrlo vjerojatno IV tuženik VC, dok je nakon uvida u original iste suglasnosti koja prileži na listu 162 spisa u svom mišljenju od 21. svinja 2022 ista vještakinja navela kako je skriptor spornog potpisa na izvorniku suglasnosti iz svibnja 1997 ispod potpisa " NC" , ovdje IV tuženik VC.

28. U odnosu na ostale potpisnike sporne suglasnosti i time valjanost iste obzirom na navod tužitelja da istu u vrijeme njezinog potpisivanja u svibnju 1997 nisu potpisali svi suvlasnici ovaj sud je pregledom povijenog zk izvatka utvrdio: 29. U vrijeme datirane suglasnosti, na stanu na kojem je kao vlasnik tijekom ovog postupka bila upisana VIII tuženica MC, kao suvlasnice na jednake dijelove su bile upisane IC i ŽC, dok je iz priložene suglasnosti razvidno da bi istu potpisala samo IC. FC, drugopotpisani u spornoj Suglasnosti, nije niti bio vlasnikom stana u predmetnoj zgradi 1997.godine, a da je isti stan vanknjižno otuđio Ugovorom o darovanju 1994. godine ŠC čijeg potpisa također nema na predmetnoj Suglasnosti na koju se tužitelj poziva. ZC, trećepotpisani u spornoj Suglasnosti, također nije bio vlasnikom stana u predmetnoj zgradi 1997.godine, jer je iz povijesnog izvatka razvidno da je isti uknjižio pravo vlasništva tek 1998.godine, dakle godinu dana nakon datirane Suglasnosti. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, također je razvidno da je VI tuženik postao suvlasnikom predmetne nekretnine temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O- 2393/04 iza pok. UV tek 2005., dakle u vrijeme datirane Suglasnosti nije bio suvlasnik predmetne zgrade. U odnosu na potpis na spornoj Suglasnosti pod brojem 9., razvidno je da je ista potpisana samo prezimenom " D" bez navođenja imena suvlasnika. Iz istog izvatka također je razvidno Nadalje, niti sam tužitelj u vrijeme datirane suglasnosti nije niti bio suvlasnikom niti jednog posebnog dijela nekretnine, već je posebni dio nekretnine stekao tek na temelju rješenja o nasljeđivanju O-9274/13 od 7. veljače 2014., dok je prethodno kao vlasnik bio upisan LV iz [adresa] temeljem ugovora o kupoprodaji od 4. studenog 1992., a koji također nije potpisnik sporne suglasnosti.

30. Nadalje, iz sadržaja same suglasnosti proizlazi kako potpisnici iste daju odobrenje tužitelju da može adaptirati za vlastite potrebe tavanski prostor iznad svog stana u veličini od dvije sobe, a zatim ako bude potrebno ishoditi suglasnost i dozvole kod Općinskog i drugih organa ili ustanova a sve u vezi s adaptacijom navedenog tavanskog prostora, dakle nigdje se ne navodi da bi potpisnici tužitelju dali suglasnost za stjecanje prava vlasništva zajedničkog tavanskog prostora navedene zgrade.

31. S tim u vezi iz Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 27. srpnja 2016. (list 7-10 spisa), proizlazi kako se ozakonjuje ne zakoniti rekonstruirani dio stambene zgrade na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u [adresa] i to dio tavanskog prostora tlocrtnih dimenzija cca 15,50 puta 5,70 m prenamijenjen u stambenu jedinicu ukupne građevinske bruto površine od 43,44 m2, dok iz zaključka Ministarstva prostornog uređenja graditeljstva i stanovanja od 29. studenog 1999. (list 11-12 spisa), kojim se obustavlja postupak pokrenut u predmetu nadzora izvođenja radova u potkrovlju predmetne zgrade proizlazi da je očevidom obavljenim po službenoj dužnosti na licu mjesta te očitavanjem tužitelja kao investitora utvrđeno da je isti izveo radove na adaptaciji postojećeg tavanskog prostora stambene zgrade uz pisanu suglasnost stanara u vlastitoj režiji za osobne potrebe, a da je u trenutku očevida stan kompletno dovršen i useljen.

32. Slijedom navedenog razvidno je kako spornom suglasnosti je tužitelju koji u vrijeme njezinog izdavanja nije bio upisan kao suvlasnik dozvoljeno adaptirati tavanski prostor u površinu dviju soba stana, te je prema sadržaju naveden dokumentacije razvidno da je bila riječ o eventualno korištenje tog dijela zajedničkog prostora stanara zgrade, a nikako za prijenos vlasništva, niti u tu svrhu. Osim toga evidentno je da navedenu ispravu nisu potpisali svi stvarni suvlasnici zgrade u vrijeme njezinog potpisa.

33. Uostalom da su evidentirani suvlasnici u to vrijeme priznali tužitelju isključivo vlasništvo tavanskog prostora, tada navedena suglasnost ne bi bila niti potrebna. Također, u spisu nema dokaza da bi postojala suglasnost i svih ostalih suvlasnika za izvođenje opisanih građevinskih radova. Obzirom na navedeno, tužitelj nije dokazao da bi vlasnici odnosno suvlasnici predmetne zgrade odredili da bi tužitelj navedenom dogradnjom-adaptacijom, stekao vlasništvo tavanskog stana za cijelo, pa u ovom konkretnom slučaju niti dogradnja, nadogradnja, preuređenje i ulaganje nisu valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužitelja na spornom dijelu kuće.

34. Iz svega navedenog ocjenom rezultata svih provedenih dokaza proizlazi da ne postoji valjan pravni osnov temeljem kojeg bi tužitelj stekao pravo vlasništva spornog tavanskog prostora. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odredbom članka 156. isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva nekretnine dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem ( adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, osim ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene nekretnine.

35. Znači, da je tijekom postupka i utvrđeno ( što nije slučaj) nespornim postojanje valjane suglasnosti prednika današnjih vlasnika predmetne zgrade, o načinu diobe iste, tako da je tužitelju pripao sporni tavanski prostor u samostalno vlasništvo, i dalje tužitelju nedostaje valjani pravni osnov stjecanja vlasništva tavanskog prostora, jer ga iz prethodno obrazloženih razloga nije mogao steći temeljem zakona, dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem ( adaptacijom) zgrade. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen u cijelosti pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

36. Ovdje je potrebno navesti da je VII tuženica tijekom ovog postupka otuđila svoj suvlasnički dio nekretnine kupcu JC iz Ivanić Grada Ulica 65. bataljuna zng 158, a što proizlazi iz dostavljenog izvatka iz KPU za predmetnu nekretninu u prilogu podneska tužitelja od 27.10.2023.

37. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20), održanoj 14. rujna 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-7, zauzeto je pravno shvaćanje da: " otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno-pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno-pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo. Slijedom navedenog tuženik protutužitelj je otuđenjem predmetne nekretnine tijekom postupka izgubio dotadašnju aktivnu legitimaciju te je stoga u valjalo odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke".

38. Imajući u vidu prethodno zauzeto stajalište VSRH, u pogledu VII tuženika je i s obzorom na taj zauzeti stav valjalo odbiti tužbeni zahtjev, dok je u odnosu na dotadašnju VII tuženicu valjalo utvrditi da se tužba smatra povučenom, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

39. Također odbijen je i zahtjev IV tuženika za naknadu parničnog troška obzirom da isti u smislu čl. 164. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a nije jasno naveo vrstu i visinu troška čiju naknadu potražuje pa je zahtjev za naknadu istaknu u odgovoru na tužbu neodređen. Slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II.

U Zagrebu, 05. studeni 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. I-VII tuženiku, IX tuženici po pun.