REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-199/2024-21

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milena Prakatur Ignjić odvjetnica u Belom Manastiru, protiv tuženika Lovačko društvo Zec Branjina, Studenac 16, Branjina, OIB: 12587954631, kjeg zastupa punomoćnik Vladimir Schmidt odvjetniku u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. u Osijeku, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 8. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljev zahtjev koji glasi

" Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO "ZEC" OIB: 12587954631, Branjina, Studenac 16, da tužitelju RU OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], isplati iznos od 4.036,39 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 8% poena počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kao i da tužitelju plati prouzrokovani parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama, koje se određuju uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 8% poena u sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Lovačko društvo Zec Branjina, Studenac 16, Branjina, OIB: 12587954631, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.631,80 eura

(tritisućešestotridesetjedaneuroiosamdesetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenog 2025. do isplate, po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka na ime putnog troška u iznosu od 187,80 eura, kao neosnovan.

IV. Odbacuje se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 eura i 25% PDV-a od 25,00 eura, odnosno ukupno 125,00 eura, troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu u iznosu od 131,39 eura, te putnog troška u iznosu od 211,20 eura, kao nedopušten.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, koja je u sudu zaprimljena 20. srpnja 2018., navodi da je bio sudionik prometne nezgode koja se dogodila 25. srpnja 2015. na županijskoj cesti Ž-4037 na području lovišta lovačkog društva Zec Branjina, da je upravljao vozilom marke Suzuki SX4 1.6 registarske [registarska oznaka], godine proizvodnje 2007., kojom prilikom je na vozilo tužitelja naletjela divljač-jelen, uslijed čega je pretrpio imovinsku štetu na vozilu. Navodi da je vrijednost predmetnog vozila na dan štetnog događaja bila 46.788,00 kuna, s time da tužitelj cijeni vrijednost ostatka vozila od 35% koji postotak se umanjuje od vrijednosti vozila, tako da šteta koju je pretrpio iznosi 30.412,20 kuna. Navodi da je nakon štetnog događaja kontaktirao tuženika i pokušao mirnim putem riješiti nastalu štetu, međutim tuženik se do dana podnošenja tužbenog zahtjeva sudu, nije javio. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 30.412,20 kuna, sada 4.036,39 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate kao i da mu nadoknadi parnični trošak a sve to u roku 8 dana.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik se protivi osnovanosti tužbenog zahtjeva u cijelosti te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a iz razloga jer tužitelj kao vozač automobila nje prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima na cesti, pa isti snosi isključivu krivnju za nastalu štetu. Tuženik navodi da na dionici županijske ceste Ž- 4037, na kojoj se dogodio štetni događaj, vidno su postavljeni prometni znakovi A13 "opasna uzbrdica" sa dopunskom pločom E01 "na udaljenosti od 1000 metara" te znak B31 "ograničenje brzine" na 50km/h.

Tuženik smatra da se tužitelj kretao znatno većom brzinom od dopuštene, ne poštujući prometne propise i postavljenu prometnu signalizaciju. Osim toga, tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva, budući da vozilo u vlasništvu tužitelja obzirom na starost i opće stanje prije prometne nezgode nije moglo vrijediti 46.788,00 kuna, pa je potraživanje tužitelja u visini od 30.412,20 kuna previsoko određeno. Tuženik navodi da su neosnovani navodi tužitelja da se tuženik nije odazvao na prijedlog tužitelja za mirno rješenje spora, jer je tuženik putem punomoćnika 16. srpnja 2018. odgovorio na dopis tužitelja od 2. srpnja 2018., a isti je uručen punomoćniku tužitelja 20. srpnja 2018. Slijedom navedenog, tuženik smatra da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani pa predlaže sudu odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. Presudom ovog suda broj Pn-208/2018-69 od 9. travnja 2024. tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, a ista je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-295/2024-3 od 7. listopada 2024. ukinuta u točkama I. i II. izreke i u tome dijelu predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

4. U dokaznom dijelu ponovljenog postupka sud je postupio po uputi drugostupanjskog suda i upotpunio činjenično stanje pribavom podataka o nalogu za postavljanje znaka "divljač na cesti" od Uprave za ceste Osječko-baranjske županije kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom ŽC 4037 na listu 27-33 spisa i dopunskim saslušanjem prometnog vještaka Dražena Budimir na ročištu za glavnu raspravu 8. listopada 2025. (list 57-58 spisa).

5. Tuženik je uz podnesak od 5. ožujka 2025. sudu dostavio zahtjeva tuženika za postavljanje prometnih znakova "Divljač na cesti" od 3. listopada 2014. i 6. prosinca 2021. na listu 8-11 spisa i na listu 23-26 spisa, a uz podnesak od 22. travnja 2025. tuženik je dostavio Potvrdu PU Osječko-baranjske PP Beli Manastir od 11. prosinca 2017. na listu 40-41 spisa.

6. Pročitani su dokazi provedeni u prethodnom postupku u predmetu Pn-208/2018: iskazi tužitelja te svjedoka OU i DU, zapisnik o očevidu PP Beli Manastir od 25. srpnja 2015., preslika prometne dozvole, pozivi na izvansudsko rješenje spora i naknadu štete od 20. kolovoza 2015. i 2. srpnja 2018., dopis punomoćnika tuženika od 13. srpnja 2018., preslika kataloške procjene vozila, foto elaborat predmetnog štetnog događaj PP Beli Manastir, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Hrvoja Crnoja od 5. prosinca 2018., nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tomislava Mrčela od 19. siječnja 2023. i nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Budimir od 15. studenog 2023.

7. Iz iskaza svjedoka OU proizlazi da je bio suvozač u vozilu kojim je upravljao tužitelj, koji je njegov otac. Navodi da je bilo oblačno vrijeme, jako je sijevalo i grmjelo ali kiša nije padala. Nesreću je doživio kao šok i jako se uplašio, jer je iznenada sa lijeve strane na vozilo izletjela divljač. Radilo se o jelenu koji je izletio sa lijeve strane i skočio na vozilo, tako da je vozilo bilo oštećeno sa desne strane. Poklopac motora bio je "zgužvan", šajba je bila razbijena sa desne strane, a oštećen je i desni retrovizor.

Navodi da je, nakon naleta na auto, divljač pokušala pobjeći i krenula je uzbrdo, ali je potom pala i nije mogla dalje. Nakon nesreće, tužitelj je pozvao policiju, koja je obavila očevid te napravila zapisnik. Navodi da je u nesreći ozlijedio lijevo koljeno i lijevu podlakticu. Svjedok je izjavio da se tužitelj u trenutku nesreće vozilom kretao brzinom od 40-50 km/h, da se radilo o dosta velikoj divljači čiju težinu ne može procijeniti, a po isto je došao netko iz lovačkog društva.

8. Iz iskaza svjedoka DU, lovnika Lovačkog društva Zec Branjina, proizlazi da je o predmetnoj prometnoj nezgodi saznao od lovca društva AU, nakon čega su on i predsjednik lovačkog društva ŠU otišli na mjesto nesreće. Tamo su zatekli policiju koja im je naredila da maknu jelena, koji je u trenutku njihova dolaska bio uginuo. R su odvezli traktorom. Navodi da je na tome dijelu cesta vidljiva, široka, bio je sedmi mjesec tako da još nije bio pao mrak. Navodi da je jelen bio težine nekih 130-150 kg.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je te večeri sa sinom krenuo za Osijek, sjeća se da se spremalo nevrijeme, puhao je jak vjetar, sijevalo je i grmjelo. Navodi da poznaje cestu kojom se kretao i da je vozio polako, te da je siguran da nije vozio brže od 50km/h. Sjeća se da je udario grom i da je krajičkom oka vidio da je nešto s lijeve strane ceste krenulo prema njemu. Zakočio je, otvorili su se zračni jastuci i auto je stao. Kad je izašao iz vozila, vidio je da se jelen počeo penjati prema brdu, a onda je pao i zaustavio se na bankini s desne strane ceste. Navodi da je divljač iskočila neposredno pred auto, gotovo su bili paralelni kada je divljač iskočila na cestu. Osigurao je mjesto nesreće i pozvao policiju koja je obavila očevid, a jelena su odvezli netko iz lovačkog društva. Na vozilu je bio oštećen poklopac motora, vjetrobransko staklo, lijevi prednji blatobran, lijevo svjetlo, maska motora, prednji branik i desni retrovizor. Osiguravajuće društvo je, na njegov zahtjev, izvršilo procjenu vozila i oštećenja na njemu, a njihovo mišljenje je bilo da je popravak vozila neisplativ. Nakon toga je tražio procjenu i od HCV, a oni su procijenili da je vozilo na dan nesreće vrijedilo 45.000,00 kuna. Auto je odvezao kod majstora, ali ga tada još nije bio popravio.

10. Iz zapisnika o očevidu PP Beli Manastir broj 511-07-25/02-4-OU-1160/2015 od 25. srpnja 2015. proizlazi da se predmetna prometna nezgoda dogodila 25. srpnja 2015. izvan naselja, na kolniku županijske ceste Ž-4037, na području općine [adresa]. Od prometnih znakova na udaljenosti od 190,00 metara sjeverno od mjesta nezgode na travnatoj površini sa zapadne strane kolnika vidno je postavljen prometni znak A13 "opasna uzbrdica" sa dopunskom pločom E01 i znak broj B31 "ograničenje brzine" na 50km/h važeći za smjer kretanja tužiteljeva osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], a ograničenje brzine prometnim znakom je ograničeno na 50km/h. Na mjestu događaja policijski službenici zatekli su uginulu divljač – jelena, dok su na kolniku uočeni tragovi krhotina laka i plastike te iscurjele tekućine iz rashladnog uređaja tužiteljeva automobila kao i tragovi oštećenja na automobili, dok drugi tragovi na kolniku nisu uočeni. Kao sudionici prometne nezgode navedeni su tužitelj, kao vozač osobnog automobila, i EU, kao putnik na prednjem sjedalu do vozača. Navedeno je i da županijska cesta Ž-4037 na mjestu događaja prolazi kroz lovište kojim gospodari Lovačko društvo Zec Branjina, te da je na mjesto događaja izašao lovnik DU, koji je preuzeo uginulu divljač. Također se navodi da je obavljeno ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu za tužitelja, pri čemu je utvrđeno 0,00 g/kg.

11. Iz preslike prometne dozvole proizlazi da je tužitelj vlasnik vozila marke Suzuki SX4 1,6 GS/AC, a iz poziva na izvansudsko rješenje spora i naknadu štete od 20. kolovoza 2015. i 2. srpnja 2018. proizlazi da je tuženik pozvao tužitelja na izvansudsko rješenje spora, koji poziv je tužitelj odbio dopisom punomoćnika tuženika od 13. srpnja 2018.

12. Iz preslike kataloške procjene vozila Centra za vozila Hrvatske od 5. lipnja 2018. proizlazi da je vozilo tužitelja na dan 25. srpnja 2015. procijenjeno na iznos od 46.788,00 kuna, a iz foto elaborata predmetnog štetnog događaj PP Beli Manastir utvrđeni su opći izgled mjesta događaja, bliži izgled mjesta događaja, oštećenja na vozilu tužitelja, stradalu jelensku divljač i postavljene prometne znakove važeće za smjer kretanja vozila tužitelja.

13. Nalazu i mišljenju sudskog vještaka Hrvoja Crnoja od 5. prosinca 2018. prigovorio je tuženik podneskom od 31. prosinca 2018. navodeći da se protivi načinu na koji je vještački nalaz i mišljenje sačinjen jer vještak u nalazu i mišljenju navodi više kontradiktornih i neobrazloženih tvrdnji. Vještak je, očitujući se na prigovore tuženika, u cijelosti ostao kod svoga nalaza i mišljenja.

14. Prema članku 261. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. Slijedom navedene zakonske odredbe, a povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka Hrvoja Crnoja, sud je, na prijedlog tuženika, zatražio mišljenje drugog vještaka prof.dr.sc. Tomislavu Mrčela, dipl. inž. koji je u svome nalazu i mišljenju od 19. siječnja 2023. te na ročištu za glavnu raspravu od 12. rujna 2023., naveo da je vozilo tužitelja neposredno prije kontakta s divljači imalo brzinu kretanja oko 72 km/h ili 20,0 m/s, da je brzina divljači u konkretnoj situaciji iznosila 60km/h ili 16,6 m/s, da tužitelj nije mogao reagirati na pojavu divljači prije kontakta sa istom, da je materijalna šteta na vozilu tužitelja u prometnoj nezgodi iznosila 30.412,20 kuna, kao i da je brzina vozila tužitelja bila znatno veća nego je dozvoljena postavljenim znakom B31. Naveo je da je navedena brzina vozila izračunata temeljem materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, dok je brzina divljači podatak koji objavljuju velike kuće koje se bave načinom kretanja pojedine divljači, koji podatak je znanstveno dokazan i testiran na velikom broju divljači. U odnosu na činjenicu da je divljač ostala živa nakon udara uslijed brzine vozila od 72km/h, vještak je naveo da s obzirom na težište divljači prebačaj preko vozila će se dogoditi kod brzine oko 90km/h, a činjenica da je divljač bez obzira na kontakt nastavila kretanje i uginula uslijed posljedica unutarnjeg krvarenja, nedvojbeno govori da se apsolutno izračunata brzina poklapa s oštećenjima-divljači koja je bila u sudarnom procesu.

15. Nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof.dr.sc. Tomislavu Mrčela, dipl. inž. od 19. siječnja 2023. prigovorio je tužitelj podneskom od 16. veljače 2023. u dijelu koji se odnosi na brzinu kretanja vozila tužitelja, navodeći da vještak nije prikazao jednadžbu i izračun kako bi prezentirao na koji način je došao do brzine kretanja vozila od 72km/h u trenutku udara niti je jasno na koji način je vještak izračunao brzinu kretanja divljači u trenutku sudara. Na ročištu za glavnu raspravu od 12. rujna 2023., vještak je, očitujući se na prigovore tužitelja, u cijelosti ostao kod svoga nalaza i mišljenja.

16. Sukladno članku 261. stavak 3. ZPP-a, budući u mišljenju vještaka Hrvoja Crnoja i prof.dr.sc. Tomislavu Mrčela, dipl. inž. ima proturječnosti u dijelu koji se odnosi na brzinu kretanja vozila tužitelja, a povodom prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Tomislavu Mrčela, dipl. inž., sud je na prijedlog tužitelja, zatražio mišljenje vještaka Dražena Budimir, mag. ing. traff., koji je u svome nalazu i mišljenju od 15. studenoga 2023. te na ročištu za glavnu raspravu od 26. veljače 2024., naveo da se predmetna prometna nezgoda dogodila izvan naselja, na ravnom cestovnom potezu, u noćnim uvjetima vožnje na suhom asfaltnom kolniku sa dvije obilježene prometne trake u kojoj je sudjelovao tužitelj koji kao vozač upravljajući vozilom ostvaruje nalet na jelensku divljač-jelena, a prema materijalnim dokazima ostvaren je djelomičan ulazni nalet na divljač koja je vozilu prelazila kolnik od lijeva prema desno. Dalje je naveo da je provedenim izračunom, prema energiji u sudaru s divljači (za masu jelenske divljači-jelena uzeta je masa od 125kg) utrošenoj na deformaciji vozila tužitelja, brzina vozila tužitelja u trenutku naleta iznosi oko 70km/h ± 3,6km/h, dok je brzina kretanja vozila bila ograničena prometnim znakom od 50km/h. Dio ceste na kojem se dogodila prometna nezgoda nije bio obilježen prometnim znakom opasnost "divljač na cesti", te je pojava divljači za vozača bila nepredvidiva. Ograničenje za uočavanje divljači je bio bočni otklon svjetlosnog snopa vozila i denivelirani (niži) teren sa kojeg je divljač dolazila, a pojava divljači na javnim cestama koje se mogu koristiti samo za cestovni promet, predstavlja prometno-tehnički opasnu situaciju u prometu. Kalkulacijom popravka konstatirano je da je popravak vozila ugradnjom dijelova i sklopova ekonomski neisplativ pa je štetu potrebno obračunati kao totalnu, a ista na dan vještačenja iznosi 5.877,62 eura / 44.284,93 kuna. Vještak je na ročištu za glavnu raspravu priložio podnesak – procjenu štete na vozilu tužitelja ako bi se tržišna vrijednost vozila utvrđivala prema kataloškoj procjeni vozila Centra za vozila Hrvatska, prema kojoj šteta na vozilu tužitelja iznosi 4.067,43 eura / 30.646,05 kuna.

17. Tužitelj je u podnesku od 22. studenoga 2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Dražen Budimir, mag. ing. traff. u dijelu u kojem je vještak procijenio štetu na vozilu tužitelja na dan vještačenja, navodeći da to nije bio zadatak vještaka određen rješenjem suda, dok je tuženik u podnesku od 16. veljače 2024. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je isti procijenio masu divljači od 125kg te u dijelu u kojem je vještak procijenio brzinu vozila tužitelja u trenutku naleta od oko 70km/h ± 3,6km/h. Na ročištu za glavnu raspravu od 26. veljače 2024., vještak Dražen Budimir, mag. ing. traff., očitujući se na prigovore tužitelja i tuženika, u cijelosti ostao kod svoga nalaza i mišljenja, a stranke nisu predlagale novo vještačenje.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Tomislava Mrčela, dipl. inž. i Dražena Budimir, mag. ing. traff., jer su sačinjeni na osnovu materijalne dokumentacije priložene spisu, po pravilima struke, u svome sadržaju podudaraju se u bitnim dijelovima u kojima su utvrđivali dinamiku prometne nezgode te brzinu kretanja vozila tužitelja u trenutku prometne nezgode.

19. Na ročištu za glavnu raspravu 8. listopada 2025. sudski vještak Dražen Budimir dopunio je svoj nalaz i mišljenje te naveo da je na stranici 12 njegova nalaza i mišljenja od 15. studenog 2023. jasno naznačeno kako dio ceste na kojem se dogodio štetni događaj nije bio obilježen prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti" pa samim time pojava divljači na cesti za vozača je bila nepredvidiva pojava. Odgovarajući na upit suda vještak je izjavio da ograničenje brzine na bi bilo manje od 50 km/h i pod pretpostavkom postojanja znaka "divljač na cesti", jer navedeni prometni znak u pravilu označava da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste te predvidjeti svaku pojavu opasnosti da može pravodobno zaustaviti vozilo pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Dalje izjavljuje da u slučaju da je tužitelj vozio brzinom dozvoljenom prometnim znakom 50 km/h, također bi došlo do naleta na divljač, jer zaustavni put pri brzini od 50 km/h iznosi oko 26,9 metara, a granična brzina za zaustavljanje osobnog vozila prije dolaska u mjesto naleta ili kontakta sa divljači kočenjem iznosila bi oko 45 km/h, a isto je utvrdio prema vremenu reagiranja, putu kočenja i putu reagiranja, te pojašnjava da je na temelju brzine vozila od 50 km/h i brzine divljači dobio put kojim bi bilo potrebno da vozač odreagira i koči da ne dođe do naleta na divljač, a na stranici 11 njegova nalaza i mišljenja od 15. studenog 2023. navedeno je na osnovu čega je utvrđena brzina divljači.

20. Iz dopisa tuženika od 3. listopada 2014. sa lista 8 spisa razvidno je da je tuženik Upravi za ceste Osječko-baranjske županije, kao pravnoj osobi koja upravlja javnom cestom, postavio zahtjev za postavljanje prometnog znaka "divljač na cesti", dok je iz dopisa tuženika od 6. prosinca 2021. razvidno da je tuženik Upravu za ceste Osječko- baranjske županije, izvijestio da na području tuženika nema promjena u migraciji divljači, a time i potrebe za postavljanjem dodatnih znakova "divljač na cesti".

21. Iz dopisa Uprave za ceste Osječko-baranjske županije od 7. travnja 2025. na listu 27-33 spisa razvidno je da je Uprava za ceste Osječko-baranjske županije zaprimila 3. listopada 2014. zahtjev tuženika za postavljanje znakova "divljač na cesti" na ŽC 4037, da je Uprava za ceste Osječko-baranjske županije uputila Cestingu d.o.o. Osijek, koji je izvođač radova redovitog održavanja županijskih i lokalnih cesta na području Osječko-baranjske županije, nalog za postavljanje znakova "divljač na cesti" na ŽC 4037, te da je Cesting d.o.o. Osijek iste postavio 23.listopada 2014., koji su i sada na ŽC 4037, što je vidljivo iz fotografija od 26. ožujka 2025., koje su dostavljene u privitku dopisa.

22. Na ročištu 16. rujna 2025. odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja radi provedbe vještačenja po vještaku mjerniku geodetske struke na okolnost točne lokacije mjesta štetnog događaja, te vještačenja po vještaku lovne struke na okolnost utvrđivanja starosti i težine divljači. Naime, sukladno članku 377. stavak 1. ZPP prvostupanjski sud dužan je provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. Prvostupanjska presuda broj Pn-208/2018-69 od 9. travnja 2024. ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-295/2024-3 od 7. listopada 2024. i predmet je vraćen na ponovno suđenje sukladno članku 370. ZPP, koji propisuje da će drugostupanjski sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda i vratiti predmet tom sudu na ponovno suđenje ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom. Slijedom navedenog, sukladno odluci drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud dužan je provesti novu glavnu raspravu, ali ne i novi prethodni postupak, na kojem su stranke bile dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobijaju navode i dokaze protivnika na pripremnom ročištu najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

23. Nesporno je među strankama da je 25. srpnja 2015. izvan naselja, na kolniku županijske ceste Ž-4037, dogodila se prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj koji kao vozač upravljajući vozilom ostvaruje nalet na jelensku divljač-jelena, te da je uslijed kontakta navedenog vozila sa jelenskom divljači-jelenom nastalo oštećenje na vozilu tužitelja procijenjeno kao totalna šteta, kao i da se županijska cesta Ž-4037 nalazi na području lovišta na kojem je tuženik lovoovlaštenik.

24. Među strankama je sporno da li je tuženik odgovoran za štetu koju je počinila jelenska divljač-jelen na vozilu tužitelja, kao i visina štete na vozilu tužitelja.

25. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je tuženik objektivno odgovoran za štetu koju je počinila divljač na vozilu tužitelja kao i za naknadu nastale štete.

26. Sud je u dokaznom postupku utvrdio slijedeće pravno odlučne činjenice:

-da se 25. srpnja 2015. izvan naselja, na kolniku županijske ceste Ž-4037, dogodila prometna nezgoda na način da je pred vozilo tužitelja iskočila jelenska divljač-jelen i udarila u vozilo tužitelja, čime je na vozilu nastala imovinska šteta u iznosu od 4.036,39 eura,

-da je jelenska divljač nakon nesreće uginula

-da je brzina kretanja vozila prije naleta bila oko 70km/h, dok je ograničenje brzine na toj dionici ceste prometnim znakom ograničeno na 50km/h, te da je brzina divljači u konkretnoj situaciji bila 60km/h,

-da pri brzini kojom se kretalo vozilo nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta

-da je tuženik dopisom od 3. listopada 2014. zatražio od nadležne Uprave za ceste Osječko-baranjske županije postavljanje prometnih znakova "divljač na cesti" na županijskoj cesti 4037u dužini koridora od 350 metara s početnom točkom – završetak naselja Podolje prema naselju Kotlina u dužini od 350 metara

-da je od prometnih znakova na udaljenosti od 190,00 metara sjeverno od mjesta nezgode na travnatoj površini sa zapadne strane kolnika vidno postavljen prometni znak A13 "opasna uzbrdica" sa dopunskom pločom E01 i znak broj B31 "ograničenje brzine" na 50km/h važeći za smjer kretanja tužiteljeva vozila.

27. Na temelju ocjene dokaza posebno i svih dokaza zajedno te utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, a prema svom uvjerenju, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

28. Budući da u konkretnom slučaju tužitelj tužbu za naknadu štete nije podnio protiv pravne osobe koja upravlja cestom, već samo protiv lovačkog društva, radi razrješenja predmetnog spora mjerodavne su zakonske odredbe kojima se uređuje odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem (rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3356/2018 od 20. prosinca 2018.).

29. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju mjerodavan je članak 83. stavak 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 14/05. i 75/09., dalje u tekstu: ZL) koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja glasio: "Za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojemu ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovog Zakona bio obvezatan poduzeti." Također, mjerodavne su i odredbe članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08.) koje propisuju da šteta nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (predmnjeva uzročnosti), kao i da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (tko odgovara za štetu). Osim toga, mjerodavna je i odredba članka 1067. istog Zakona koja propisuje oslobođenje od odgovornosti, prema kojoj se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (stavak 1.), vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (stavak 2.), vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (stavak 3.), ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.), a osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (stavak 5.).

30. Dakle, odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom jelenske divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti (cause) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jedinstvena (primjerice, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev 2902/16 od 28. kolovoza 2019.). Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje gore navedeni članak 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08.). Naime, u slučaju štete u lovištu nastale na motornom vozilu koju je prouzročila divljač odgovara lovoovlaštenik tog lovišta koji se može osloboditi svoje odgovornosti za štetu ako je štetu skrivljenim postupanjem (neprimjerena brzina, ne postupanje po prometnim pravilu ili znaku) prouzročio sam vozač vozila.

31. Tužitelj u svome iskazu navodi da "poznaje tu cestu i da je vozio polako", dok svjedok EU, sin tužitelja i suvozač u vozilu u trenutku nastanka štetnog događaja, navodi da je "tužitelj upravljao vozilom i kretao se brzinom od 40-50 km/h".

32. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka prof.dr.sc. Tomislavu Mrčela, dipl. inž. i Dražena Budimir, mag. ing. traff., koje je sud u cijelosti prihvatio, razvidno je da je brzina vozila tužitelja u trenutku naleta iznosila oko 72km/h i da je bila znatno veća nego je dozvoljena postavljenim znakom B31 (vještak prof.dr.sc. Tomislav Mrčela, dipl.inž.), odnosno oko 70km/h dok je brzina kretanja bila ograničena prometnim znakom od 50km/h (vještak Dražen Budimir, mag. ing. traff.), kao i da tužitelj pri navedenoj brzini kretanja nije mogao reagirati na pojavu divljači prije kontakta s istom.

33. Dodatnim saslušanjem prometnog vještaka dipl.inž. i Dražena Budimir, mag. ing. traff., utvrđeno je da, budući da dio ceste na kojem se dogodio štetni događaj nije bio obilježen prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti", pojava divljači na cesti za vozača je bila nepredvidiva pojava. Ograničenje brzine na bi bilo manje od 50 km/h i pod pretpostavkom postojanja znaka "divljač na cesti", jer navedeni prometni znak u pravilu označava da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste te predvidjeti svaku pojavu opasnosti da može pravodobno zaustaviti vozilo pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. U slučaju da je tužitelj vozio brzinom dozvoljenom prometnim znakom 50 km/h, također bi došlo do naleta na divljač, jer zaustavni put pri brzini od 50 km/h iznosi oko 26,9 metara, a granična brzina za zaustavljanje osobnog vozila prije dolaska u mjesto naleta ili kontakta sa divljači kočenjem iznosila bi oko 45 km/h.

34. U odnosu na činjenicu postojanja ili nepostojanja prometnog znaka " divljač na cesti" u vrijeme nastanka štetnog događaja na dijelu županijske ceste ŽC 4037 na kojemu se dogodio štetni događaj, o istome postoje različiti podaci u spisu. Iz zapisnika o očevidu PP Beli Manastir od 25. srpnja 2015. i nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl.inž. i Dražena Budimir, mag. ing. traff. proizlazi da u vrijeme nastanka štetnog događaja na dijelu županijske ceste ŽC 4037 na kojemu se dogodio štetni događa nije bio postavljen prometnog znaka " divljač na cesti".

Uprava za ceste Osječko-baranjske županije u dopisu od 7. travnja 2025. navodi da je uputila Cestingu d.o.o. Osijek, koji je izvođač radova redovitog održavanja županijskih i lokalnih cesta na području Osječko-baranjske županije, nalog za postavljanje znakova "divljač na cesti" na ŽC 4037, te da je Cesting d.o.o. Osijek iste postavio 23. listopada 2014. Sud smatra da činjenica postojanja ili nepostojanja prometnog znaka " divljač na cesti" u vrijeme nastanka štetnog događaja na dijelu županijske ceste ŽC 4037 na kojemu se dogodio štetni događaj, nije od odlučnog značaja u ovome postupku, jer u konkretnom slučaju tužitelj tužbu za naknadu štete nije podnio protiv pravne osobe koja upravlja cestom, već samo protiv lovačkog društva, pa radi razrješenja predmetnog spora mjerodavne su zakonske odredbe kojima se uređuje odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištem, odnosno ranije gore navedeni članak 83. stavak 1. ZL, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, članak 1063. i članak 1064. ZOO te članka 1067. istog Zakona.

35. Slijedom gore navedenog, a na temelju provedenih dokaza, sud smatra da je šteta na vozilu tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi, koju je prouzročila jelenska divljač, nastala skrivljenim ponašanjem tužitelja, budući da isti brzinu kretanja vozila nije prilagodio uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu, odnosno prometnom znaku. Naime, iako je na dijelu ceste na kojoj se dogodio štetni događaj dozvoljena brzina kretanja ograničena prometnim znakom B31 na 50km/h, provedenim prometnim vještačenje utvrđena je brzina kretanja vozila tužitelja od oko 70km/h, odnosno bila je znatno veća nego je dozvoljena postavljenim znakom B31, uslijed čega nije mogao reagirati na pojavu divljači prije kontakta s istom. Pri tome sud iskaz svjedoka OU, sina tužitelja i suvozača u vozilu u trenutku nastanka štetnog događaja, u kojem navodi da je "tužitelj upravljao vozilom i kretao se brzinom od 40-50 km/h", nije uzeo relevantnim pri utvrđivanju naprijed navedene činjenice, budući da sud smatra da je isti u iskazu pogodovao tužitelju, jer je kao sin tužitelja, osobno zainteresiran za ishod spora.

36. S obzirom da je odgovornost lovoovlaštenika objektivna odgovornost, po načelu kauzalitete, teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08.) je na tuženiku. Budući da je utvrđeno da je šteta na vozilu tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi, koju je prouzročila jelenska divljač, nastala isključivo skrivljenim ponašanjem tužitelja, sud smatra da je tuženik dokazao da je štetni događaj nastao zato što tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom znaku, a da je tuženik postupio po zakonskoj obvezi i zatražio od Uprave za ceste Osječko-baranjske županije, kao pravne osobe koja upravlja javnom cestom, postavljanje prometnog znaka "divljač na cesti" na županijskoj cesti 4037, slijedom čega nema tuženikove odgovornosti za štetu. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan u cijelosti (točka I. izreke presude).

37. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu članka 154. stavak 1. ZPP- a, u svezi članka 155. ZPP-a.

38. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 4.615,45 euro, a tuženik u iznosu od 5.112,19 eura.

39. Prema članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, tužitelju ne pripada pravno na naknadu troškova postupka, pa sud o zahtjevu tužitelja nije niti odlučivao.

40. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po opunomoćeniku u ovome postupku u iznosu od ukupno 3.631,80 eura. Navedeni trošak sastoji se od iznosa od 200,00 eura na ime troška odgovora na tužbu po Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), zastupanja na pripremnom ročištu od 20. rujna 2018. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.Tarife), sastava obrazloženog podneska od 31. prosinca 2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 24. listopada 2018., 14. veljače 2019., 1. ožujka 2023., 21. travnja 2023., 12. rujna 2023. i 26. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9.t.1. Tarife), ), zastupanja na ročištu od 25. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.2. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 14. veljače 2019., 22. studenoga 2023. i 5. ožujka 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 22. travnja 2025. i 16. svibnja 2025. svaki u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.t.3. Tarife), što iznosi 3.300,00 eura, uz naknadu 25% PDV-a od 825,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 331,80 eura (ranije 2.500,00 kuna), što čini ukupni parnični trošak tuženika od 3.631,80 eura (točka II. izreke presude).

41. Tuženik je odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka na ime putnog troška na relaciji OS-BM-OS u iznosu od 187,80 eura, kao neosnovanim, iz razloga jer u mjestu Stalne službe u Belom Manastiru Općinskog suda u Osijeku odvjetničke usluge pružaju, osim punomoćnika tužitelja, još odvjetnika, pa nije bilo nužno da tuženik za zastupanje u ovome predmetu angažira odvjetnika iz Osijeka. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

42. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 eura i 25% PDV-a od 25,00 eura, odnosno ukupno 125,00 eura , troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu u iznosu od 131,39 eura, te putnog troška u iznosu od 211,20 eura, odbačen je kao nedopušten, budući da je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-295/2024-3 od 7. listopada 2024. presuda ovog suda broj Pn- 208/2018-69 od 9. travnja 2024. ukinuta u točkama I. i II. izreke i u tome dijelu predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

Slijedom navedenog, točka III. izreke navedene prvostupanjske presude u kojoj je bilo odlučeno o navedenim troškovima postupka stekla je svojstvo pravomoćnosti. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

Beli Manastir, 5. studenog 2025.

Sudac:

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika