Poslovni broj: Psp-29/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E O S M E T A NJ U P O S J E D A

Općinski sud u Dubrovniku - Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: NPKLM d.o.o., OIB: 29816848178, Korčula, Put Sv. Luke 1 koje kao punomoćnik zastupa direktor AG, dipl. ing. građ., a njega po punomoći zastupa Pero Lozica, odvjetnik u Korčuli, Trg Petra Šegedina 7, protiv tuženika: 1. HRVATSKE CESTE d.d., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina ulica 3, koje kao punomoćnik zastupa direktor TG, a njega po punomoći zaposlenica KG, dipl. iur., i 2. DUBROVNIK CESTE d.d., OIB: 60216477432, Dubrovnik, Splitski put 12, koje kao punomoćnik zastupa direktor ČG, a njega po punomoći zaposlenik HG, dipl. iur., radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne rasprave 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu odluke, 5. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I. Utvrđuje se da su tuženici ad 1 HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina ulica 3, 10 000 Zagreb, OIB: 55545787885 i ad 2 DUBROVNIK CESTE d.d., Splitski put 12, 20 000 Dubrovnik, OIB: 60216477432, dana 27. lipnja 2025. godine samovlasno smetali tužitelja NERETVANSKO-PELJEŠKO-KORČULANSKO-LASTOVSKO-MLJETSKI VODOVOD d.o.o., Put Sv. Luke 1, 20 260 Korčula, OIB: 29816848178, u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine - šahtu vodovodne infrastrukture koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], unutar kolnika državne državne ceste DC 118 na križanju Dubrovačke i Lumbarajske ceste (Sveti Antun), a koja u naravi predstavlja vodovodno okno sa vodovodnim armaturama (sekcijski ventil, reducir tlaka i mjerač protoka) koje se nalazi u trupu ceste na križanju državne ceste DC 118 i županijske ceste ŽC 6225 Korčula – Lumbarda, na način da su samovlasno izvodeći radove redovitog održavanja izveli radove na način da nisu uklonili stari sloj asfalta, pa zatim nanijeli novi sloj, nego su na stari asfalt ugradili novi u visini od 8-10 centimetara, čime su promijenili visinu kolnika, te postojeći šaht tužitelja ostavili u rupi od 8-10 centimetara, te ga zatim bez znanja tužitelja asfaltirali.

II. Nalaže se tuženicima ad 1 HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina ulica 3, 10 000 Zagreb, OIB: 55545787885 i ad 2 DUBROVNIK CESTE d.d., Splitski put 12, 20 000 Dubrovnik, OIB: 60216477432, uspostaviti ranije posjedovno stanje nekretnine iz točke I. kakvo je bilo prije smetanja (uznemiravanja) posjeda, tako što će ukloniti višak asfalta i nivo kolnika vratiti na prvobitnu visinu u kojoj je šaht bio na nivou kolnika, sve u roku od 8 dana.

III. Zabranjuje se tuženicima ad 1 HRVATSKE CESTE d.o.o., Vončinina ulica 3, 10 000 Zagreb, OIB: 55545787885 i ad 2 DUBROVNIK CESTE d.d., Splitski put 12, 20 000 Dubrovnik, OIB: 60216477432, svako buduće takvo ili slično smetanje odnosno uznemiravanje posjeda, pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji na iznos troška teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana. "

II. Odbija se i prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koja glasi:

"I. Nalaže se tuženicima/protivnicima osiguranja da odmah uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, na način da osiguraju predlagatelju osiguranja nesmetani pristup nekretnini - šahtu vodovodne infrastrukture koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], unutar kolnika državne državne ceste DC 118 na križanju Dubrovačke i Lumbarajske ceste (Sveti Antun), tako što će ukloniti višak asfalta i nivo kolnika vratiti na prvobitnu visinu u kojoj je šaht bio u nivou kolnika, sve u roku od 8 dana.

II. Zabrana iz točke I. smatra se provedena dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja/tuženiku.

III. Privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. "

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana tuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu od po 100,00 eura (sto eura).

Obrazloženje

1.1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 25. srpnja 2025. navodi se da je tužitelj ovlašteni isporučitelj vodnih usluga na području Grada Korčule i to već dulje od 30 godina. Tužitelj je posjednik koji vrši zadnji mirni i faktični posjed nekretnine koja u naravi predstavlja vodovodno okno sa vodovodnim armaturama (sekcijski ventil, reducir tlaka i mjerač protoka) koji se nalazi na križanju Državne ceste DC I 18 i Županijske ceste 2C 6225Korčula - Lumbarda. Inače da je predmetno revizijsko okno sastavni dio vodoopskrbnog sustav kojim upravlja tužitelj i kao takvo u neometanom posjedu tužitelja preko 30 godina. Tuženik ad 1 HRVATSKE CESTE d.o.o. da je društvo koje obavlja javnu uslugu upravljanja i održavanja javnih prometnica državne razine pa tako i državne ceste DC ll8 na području Grada Korčule. Tuženik ad 2 DUBROVNIK CESTE d.d. da kao ugovorni partner za tuženika ad I HRVATSKE CESTE d.o.o. izvodi radove redovitog održavanja javnih prometnica državne razine, pa tako i državne ceste DC I 18 na području Grada Korčule. Kao takav da je Tuženik ad 2 DUBROVNIK CESTE d.d. je po nalogu tuženika ad l, HRVATSKE CESTE d.o.o. dana 27. lipnja 2025. u sklopu radova redovite sanacije kolnika (asfaltiranje) državne ceste D I 18 na križanju za Lumbardu u Korčuli (Sv. Antun), izveo radove na način da nije uklonio stari sloj asfalta pa zatim nanio novi sloj asfalta, nego je na stari asfalt ugradio novi u visini od 8-10 centimetara čime je promijenio visinu kolnika, te postojeći šaht tužitelja ostavio u rupi od cca 8-10 centimetara, te ga zatim bez znanja tužitelja asfaltirao. Inače da se radi se o vodovodnom šahtu u kojem se nalazi vodovodna infrastruktura za neometanu opskrbu istočnog dijela Grada Korčule i Lumbarde, kojem se mora modi pristupiti u svako doba i u što kraćem roku jer se u njemu nalazi sva potrebna oprema (sekcijski ventil, reducir tlaka i mjerač protoka) koji osigurava sigurnu vodoopskrbu, pogotovo u doba turističke sezone. Tužitelj da nije bio obaviješten o predmetnim radovima niti se sa istima suglasio. Tužitelj je u više navrata upozorio tuženike da se predmetnim radnjama počinjeno smetanje posjeda, te tražio od tuženika ad 2 DUBROVNIK CESTE d.d. vraćanje poklopca okna u prvobitno stanje to jest da okno bude u razini kolnika kako bi tužitelj istom mogao neometano pristupiti. Na tužiteljeva upozorenja da su tuženici odgovorili dopisima u kojem niječu svoju odgovornost pozivajući se na odredbe Zakona o cestama koje im daju za pravo da u sklopu održavanja kolnika koji je nesumnjivo njihova obveza" asfaltira i preko poklopca šahta vodovodnog okna. Međutim, da tuženici zaboravljaju kako je sukladno Zakonu o vodnim uslugama i Zakonu o vodama odgovornost tužitelja održavati komunalne vodne građevine (ovdje javne vodoopskrbe) u funkcionalnom stanju da se putem njih može neometano vršiti isporuka vodnih usluga krajnjim korisnicima (potrošačima). U 30 godina koliko tužitelj posjeduje predmetno vodovodno okno da se više puta asfaltirala predmetna cesta na lokaciji revizijskog okna, ali je poklopac okna uvijek (do sada) ostajao u ravnini kolnika jer se glodalicom skidao stari asfalt oko okna- da bi novim asfaltiranjem poklopac okna ostao u ravnini kolnika. Asfaltiranju kolnika od 27. lipnja 2025. godine nije prethodilo skidanje starog asfalta glodalicom, nego je samo na postojeći asfalt dodan novi sloj asfalta, koji je prešao preko poklopca vodovodnog okna. Na upozorenja tužitelja da tuženici u svojim odgovorima ustraju u tome kako tužitelj i dalje nesmetano može pristupiti šahtu vodovodnog okna, međutim nakon Sto prethodno skine sloj asfalta. Navedeno je kontradiktorno jer tužitelju nameću radnju "prethodnog skidanja sloja asfalta'" kako bi mogao pristupiti šahtu okna, a upravo su tuženi postavljajući sloj asfalta poviše poklopca okna omeli posjed tužitelja . Postavljanje sloja asfalta preko poklopca vodovodnog okna nesumnjivo predstavlja smetanje posjeda jer je narušen dotadašnji mirni posjed. Naime, tužitelj je do tog trenutka nesmetano mogao pristupiti vodovodnom oknu, skidajući poklopac šahta koji je sastavni dio okna. Tužitelj ujedno ukazuje i kako je člankom 27 . st. 4.7-Zakona o cestama propisano da "zamjenu i popravak slivnika, slivničkih rešetaka i poklopaca svih revizijskih okana na javnoj cesti, osim onih navedenih u sL 3. ovog članka (koji služe za odvodnju javnih cesta), održavaju vlasnici odnosno upravitelji infrastrukture kojoj isti pripada. U konkretnom slučaju da se ne radi o tome da je poklopac vodovodnog šahta na bilo koji način oštećen pa da ga treba zamijeniti, nego je on radnjom tuženika ad 2 prekriven asfaltom. Dakle, da se ovdje radi se o samovlasnom i protupravnom postupanju tuženika. Radi svega navedenog predloženo je da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci preciziran od strane tužitelja podneskom zaprimljenim 17. listopada 2025.

1.2. Uz tužbu je tužitelj podnio i prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere radi uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tuženici kao protivnici osiguranja tužitelju kao predlagatelju osiguranja osiguraju nesmetani pristup šahtu vodovodne infrastrukture koji se nalazi unutar kolnika državne ceste DC 118 na križanju za Lumbardu u Korčulu tako da ukloni višak asfalta i nivo kolnika vrati na prvobitnu visinu u kojoj je šaht bio u nivou kolnika.

2.1. U odgovoru na tužbu koji je zaprimljen 31. srpnja 2025. tuženik ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i osporava navode iz tužbe u cijelosti. Ujedno se protivi određivanju predložene privremene mjere. Prvenstveno tuženik ad. 2. smatra kako tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu u smislu odredbi čl. 10. i čl. 16. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, Zakonom o vodnim uslugama (NN 66/19) čl. 3. st. 2. propisano je cit: „ U smislu ovoga Zakona pojmovi: aglomeracija, građevine za javnu odvodnju, građevine za javnu vodoopskrbu, ispuštanje u vode, izvorište, komunalne otpadne vode, komunalne vodne građevine, građevine urbane oborinske odvodnje, kondicioniranje, korištenje voda, individualni sustav odvodnje, individualni sustav vodoopskrbe, ministar, Ministarstvo, odgovarajuće pročišćavanje otpadnih voda, otpadni mulj, otpadne vode, odluka o odvodnji otpadnih voda, sabirna jama, sanitarne otpadne vode, sustav prikupljanja i odvodnje otpadnih voda, voda za ljudsku potrošnju imaju značenje uređeno zakonom kojim se uređuju vode. Nadalje, Zakonom o vodama (NN 66/19 do 47/23) čl. 25. st. 2. točka 1. propisano je cit: „ Vodne građevine, s obzirom na njihovu namjenu, jesu: komunalne vodne građevine: 2.1. građevine za javnu vodoopskrbu – akumulacije, vodozahvatne građevine (zdenci, kaptaže i druge zahvatne građevine na vodnim tijelima), uređaji za kondicioniranje vode, vodospreme, crpne stanice, glavni dovodni cjevovodi i vodoopskrbna mreža cjevovoda. Isto tako da je Zakonom o vodnim uslugama (NN 66/19) čl. 9. propisano cit: „(1) Komunalne vodne građevine su javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području. (2) Komunalnim vodnim građevinama upravlja javni isporučitelj vodnih usluga, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno. (3) Pod upravljanjem u smislu ovoga Zakona smatraju se poslovi investitora gradnje komunalnih vodnih građevina, njihov pogon i održavanje te čuvanje i korištenje za namjene kojima komunalne vodne građevine služe. (4) Gradnja i održavanje komunalnih vodnih građevina provodi se sukladno planovima koje donosi javni isporučitelj vodnih usluga, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno. (5) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na komunalne vodne građevine na jednom uslužnom području na kojima je, prije stupanja na snagu ovoga Zakona, pravo vlasništva ili suvlasništva stekao javni isporučitelj vodnih usluga s drugog uslužnog područja. (6) Odredba stavka 1. ovoga članka ne utječe na druga prava po osnovi ulaganja koja je na komunalnim vodnim građevinama na jednom uslužnom području stekao javni isporučitelj vodnih usluga s drugog uslužnog područja.“ Slijedom zakonskih utvrđenja da predmetno okno s poklopcem kao dio vodopskrbne mreže cjevovoda predstavlja javno dobro u javnoj uporabi te kao takvo predstavlja stvar izvan prometa i na njoj se ne može stjecati posjed prava u smislu čl. 10 u vezi sa čl. 16 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa sukladno tome niti ostvarivati

posjedovna zaštita.

2.2. Inače da je točno kako tuženik ad. 2. DUBROVNIK CESTE d.d. po nalogu tuženika ad. 1. HRVATSKE CESTE d.o.o. u sklopu radova redovite sanacije kolnika (asfaltiranje) državne ceste D 118 na raskrižju DC 118 i ŽC 6225 Korčula. Na području na kojem su se izvodili radovi asfaltiranja tj. na raskrižju dviju javnih cesta nalazi se i okno sa poklopcem na kojem stoji natpis „kanalizacija“. Pri izvođenju radova poklopac šahta na kojem poklopcu stoji natpis „kanalizacija“ je prekriven slojem asfalta i to na način da je označena pozicija okna/poklopca na cesti kako bi se isti mogao locirati i podignuti na odgovarajuću visinu od strane ovlaštene osobe. Međutim, da nije točno da tužitelj nije znao kako je poklopac okna prekriven tankim slojem asfalta kako je ranije opisano budući se o istom odvijala intenzivna komunikacija između ovlaštenih osoba tužitelja (AG, ZG) i tuženika ad. 2. (OG). Okno s poklopcem se nalazi na kolniku javne ceste pristup oknu i tužiteljev „posjed“ istog ni u kojem trenutku nije bio ometan ni onemogućen prvenstveno zbog toga što se isti nalazi upravo kolniku javne ceste kojom se obavlja promet vozilima, te je pristup oknu omogućen svima, a osobito ovlaštenoj osobi - ovdje tužitelju. Iz fotografija koje je upravo tužitelj priložio uz tužbu vidljivo je kako neke osobe (pretpostavlja se radnici tužitelja) otvaraju poklopac šahta i ulaze i izlaze iz okna uz prethodno uklanjanje mase postavljene na poklopac okna. Iz navedenog neprijeporno kako posjed poklopca okna ni na koji nije ometen ni onemogućen. Tim više što po završetku radova upravo te osobe, dakle radnici tužitelja, ponovno vraćaju asfaltnu masu na poklopac okna. Iz prethodnih utvrđenja, činjenica i dokaza priloženih uz tužbu jasno je kako tuženici nisu osporili niti osporavaju faktičnu vlast tužitelja na predmetnom oknu pod pretpostavkom da tužitelj ima pravo na istu. Tvrdnja tužitelja da mu tuženici „nameću“ radnju „prethodnog skidanja sloja asfalta“, pa da to predstavlja smetanje njegova mirnog posjeda je kvalifikacija samog tužitelja i nije kao takva predviđena ni prepoznata u materijalnom propisu, stoga tuženik smatra da je ova tvrdnja tužitelja neosnovana. O ometanju posjeda bi eventualno moglo biti riječ isključivo u slučaju da se priječi i onemogućava pristup oknu što ovdje apsolutno nije slučaj budući tužitelj slobodno i neometano pristupa oknu i poklopcu, otvara i zatvara poklopac šahta i izvršava radove u samom oknu.

2.3. Pored zahtjeva za zaštitu posjeda tužitelj je u tužbi postavio zahtjev da se da se poklopac okna vrati u prvobitno stanje tj. u razinu kolnika kako bi bio osiguran prilaz oknu. Poklopac okna nije pomican strane tuženika tako da njegovo vraćanje u prvobitno stanje nije moguće jer prvobitno stanje u smislu podizanja poklopca okna u razinu kolnika ni ne postoji. Poklopac okna je cijelo vrijeme na istom mjestu. Tuženik ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d. dalje citira pojedine odredbe Zakonom o vodnim uslugama (NN 66/19) iz kojih ima proizlaziti kako je upravo jedino tužitelj kao zakonom određeni upravitelj komunalnih vodnih građevina u koje spada i predmetno okno kao dio vodoopskrbne mreže cjevovoda, ovlašten izvesti radove podizanja okna tj. vršiti svoje upravljačke ovlasti. Navedenu ovlast nemaju tuženici te ju ne mogu ni vršiti, te ju tužitelj nema pravo ni zahtijevati. Predloženo je stoga odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d. nadoknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 21. kolovoza 2025. tuženik ad. 1 DUBROVNIK CESTE d.d. tvrdi kako je tužbeni zahtjev i prijedlog u cijelosti u suprotnosti sa svim mjerodavnim zakonskim odredbama, neutemeljeni i neosnovani. Naime, nesporno je da se predmetni poklopac i revizijsko okno nalaze u kolniku na raskrižju državne ceste broj DC 118 i županijske ceste broj ŽC 6225. Sukladno čl. 28. Zakona o cestama za održavanje raskrižja državne ceste i županijske ceste u istoj razini nadležne su Hrvatske ceste d.o.o., dakle u ovom slučaju ovaj tuženik održava predmetno raskrižje. Pravna osoba koja održava cestu, dakle tuženik, obvezna je održavati prometnu površinu raskrižja sa svim dijelovima javne ceste, unutar linija koje povezuju krajnje točke slobodnog profila javne ceste u zoni raskrižja. Revizijsko okno i poklopac nalaze se unutar tih linija. Sukladno čl. 26. Zakona o cestama poslovi održavanja javnih cesta između ostalog su planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i sl. Javne ceste, sukladno čl.124. Zakona o cestama, koje nisu evidentirane u katastru i nisu upisane u zemljišne knjige, upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Sukladno čl. 45. Zakona o cestama javne ceste mogu se koristiti samo za cestovni promet, a u druge svrhe samo u slučajevima, na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona i propisima koji uređuju sigurnost prometa na cestama. Radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj, na javnoj cesti zabranjeno je: – trajno ili privremeno zaposjedati ili na drugi način smetati posjed javne ceste ili njezinog dijela. Dakle, da je posve netočan i neutemeljen navod tužitelja kako je on posjednik revizijskog okna u kolniku državne ceste, jer je cesta javno dobro u općoj uporabi i to unutar linija koje povezuju krajnje točke slobodnog profila javne ceste, a na javnom dobru u općoj uporabi nije moguće ostvarivanje statusa posjeda pa time ni zaštite istog. Dapače, Zakonom o cestama jasno je određeno na koji način se smiju izvoditi bilo kakvi radovi na cesti, pa i u slučaju hitne potrebe izvođenja istih. Nesporno je da je tuženik ad.1. putem tuženika ad.2. Dubrovnik ceste d.d. s kojima je temeljem čl. 33. Zakona o cestama sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, izvodio upravo radove redovitog održavanja i to sukladno čl. 26. Zakona o cestama i čl. 22. Pravilnika o održavanju cesta. Tužitelj nama pravo posjeda, niti ga može imati, nema čak niti pravne osnove (pravo služnosti ili građenja) za postavljanje bilo kakvih uvjeta vezano za predmetno revizijsko okno, a osobito nema pravnih osnova za postavljanje uvjeta na koji način će se provoditi poslovi redovitog održavanja državnih cesta, što ovom nezakonitom tužbom i prijedlogom izričito zahtjeva. Naime, tužitelj u tužbi jasno navodi kako zahtjeva radnje uklanjanja asfaltna, pa potom postavljanja novog, čime nesumnjivo daje sebi prava „izdavanja posebnih uvjeta“ za izvođenje radova redovitog održavanja kolničke konstrukcije državne ceste. Nedopustivo je da tužitelj, na poziv predstavnika tuženika ad. 2. odbija izvesti radove prilagodbe revizijskog okna i poklopca, umjesto da sukladno čl. 57. Zakona o cestama uz prethodno pribavljenu suglasnost i uvjete tuženika ad.1. izvede radove koji su mu potrebni za lakši pristup revizijskom oknu i poklopcu.

3.2. U odnosu na Prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere na način da se tuženicima naloži uspostava prijašnjeg stanja ističe se kako je isti u najmanju ruku nezakonit, neutemeljen i neosnovan. Naime, za određivanje privremene mjere tužitelj je sukladno čl. 346. Ovršnog zakona dužan ispuniti dvije jasno određene pretpostavke, a to su učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine a zatim i učiniti vjerojatnim da je predložena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Tužitelj mora ispuniti obje, a nije ispunio niti jednu od dvije Ovršnim zakonom predviđene pretpostavke te ničim nije dokazao postojanje bilo kakve tražbine a kamo li nenadoknadive štete. Kada bi tužitelj i imao pravo na posjed i zaštitu istog, a što apsolutno nema i ne može imati, on i dalje nije dokazao niti učinio vjerojatnim postojanjem bilo kakve sumnje na nenadoknadivu štetu, jer je nakon izvedenih radova redovnog održavanja sam pristupio revizijskom oknu i obavljao radove, a što neupitno proizlazi iz dostavljenih fotografija od strane samog tužitelja.

4. Tijekom prethodnog postupka parnične stranke ustrajale su u svojim navodima i iznesenim prigovorima. Po uputi suda tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev katastarskom oznakom nekretnine u kojoj se nalazi prijeporno vodovodno okno. Tužitelj posebno upire na tvrdnju kako u konkretnom slučaju posjedovna zaštita nije usmjerena na trasu javnog puta, već na pristup vodovodnom oknu koji je nestručno izvedenim radovima od strane tuženika onemogućen tužitelju, ali svim građanima u smislu korištenja vodnih usluga.

5. Na drugom pripremnom ročištu održanom 23. listopada 2025. sud je pozivom na odredbu čl. 292 a st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP-a) zaključio prethodni postupak, proveo i zaključio glavnu raspravu. Na glavnoj raspravi proveden je dokaz pregledom isprava priloženih spisu i to mail poruke od 28. lipnja 2025. upućene od strane tužitelja tuženiku ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d., pismeno naslovljeno kao Upozorenje od 9. srpnja 2025. upućeno od strane tužitelja tuženiku ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d. i s tim u vezi odgovor na upozorenje od 11. srpnja 2025., mail poruka od 14. srpnja 2025. – odgovor tuženika ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d., mail poruke od 14. srpnja 2025., fotografija lica mjesta, mail poruke od 30. lipnja 2025. upućena od strane OG punomoćniku tuženika ad. 2, e- zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 16. listopada 2025. i posjedovnog lista br. 2522 k. o. [katastarska općina].

6. Na temelju tako provedenih dokaza u postupku je utvrđeno sljedeće:

- da je tužitelj kao pravna osoba ovlašteni isporučitelj vodnih usluga na području Grada Korčule

- da je tuženik ad. 1 HRVATSKE CESTE d.o.o. prava osoba koja obavlja javnu uslugu upravljanja i održavanja javnih prometnica državne razine

- da tuženik ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d,. kao pravna osoba obavlja održavanje i zaštitu javnih cesta.

- da se na području grada Korčule na križanju DC118 i ŽC 6225 Korčula-Lumbarda (predio Sv. Antun), dakle na u naravi asfaltiranoj površini koja se koristi za promet vozila nalazi vodovodno okno sa vodovodnim armaturama koje je sastavni dio vodoopskrbnog sustava pri tužitelju.

- da se vodovodno okno nalazi u sklopu nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] koja je, kako to proizlazi iz zk izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i posjedovnog lista br. 2522 k. o. [katastarska općina], upisana kao javno dobro u općoj uporabi-javne ceste ukupne površine 41261m2

- da je u svibnju 2025. tuženik ad. 2 u svojstvu izvođača radova izvodio radove sanacije dijela kolnika gdje se nalazi navedeno vodovodno okno koje je, kako je to tuženik ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d. potvrdio u mail poruci od 14. srpnja 2025 (list 8 spisa) prekriveno asfaltom.

- da je na traženje tužitelja tuženik ad. 2 DUBROVNIK CESTE d.d. nakon opisanog u prethodnoj stavci uklonio asfalt kako bi tužitelju omogućio izvođenje radova podizanja šahta što tužitelj nije napravio pa da je tuženik ad. 2 revizijsko okno predmetnog šahta ponovno prekrio asfaltom.

- da prema čl. 9 Zakonom o vodnim uslugama ("Narodne novine" 66/2019) predmetno okno s poklopcem u smislu čl. 25. st. 2 toč. 1 Zakona o vodama ("Narodne novine" br. 66/2019) kao dio vodoopskrbne mreže cjevovoda predstavlja javno dobro u javnoj uporabi i kao takvo u vlasništvu javnog isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području.

7. Sporno je u ovom postupku da li radnje koje bi eventualno predstavljale čin uznemiravanja posjeda predstavljaju smetanje posjeda tužitelja počinjeno upravo od strane tuženika. Sporno je i može li predmetna nekretnina koja ima status javnog dobra u općoj uporabi biti predmet posjedovanja odnosno može li se na takvoj nekretnini pružiti posjedovna zaštita. Tu je za navesti i kako predmetno vodovodno okno ne predstavlja samostalnu cjelinu niti se samo po sebi smatra nekretninom već isti predstavlja sastavni dio nekretnine u kojoj je bio postavljen pa kao takav ne može biti predmetom posjedovne zaštite jer predmet posjedovne zaštite u smislu odredbe članka 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV-a) može biti nekretnina ili dio nekretnine u na kojoj je takvo okno postavljeno.

8. Posjed je faktično stanje zaštićeno pravom (čl. 10 ZV-a), i štiti se od svakog samovlasnog uznemiravanja ili oduzimanja neovisno o pravu na posjed, pravne osnove posjeda i savjesnosti posjednika. Svrha je posjedovne zaštite da zadrži postojeće posjedovno stanje i sprječavanje samovlasnog mijenjanja tog stanja (čl. 20 st. 1 ZV-a). Zaštita se pruža u posebnom sumarnom postupku, neovisno o tome je li posjed u skladu s pravom ili ne.

8.1. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.

8.2. U posjedovnoj parnici je predmet raspravljanja ograničen na utvrđivanje dviju činjenica i to da li je tužitelj posljednji posjednik onoga glede čega traži zaštitu i da li je u tom posjedu smetan činom tuženika.

8.3. Odredbom članka 21. ZV-a propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavak 1.ZV-a određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće. Nastavno, odredbom članka 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjeda, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja jer se rasprava u toj parnici ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Obzirom na prethodno navedeno, sud u parnicama za smetanje posjeda treba utvrditi faktično stanje prijepora i čin smetanja, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik i je li ga tuženik smetao u tom posjedu, pa je pogrešno polaziti od utvrđenja prava na posjed predmetne nekretnine.

9. Iz svega iznesenog pod toč. 6 obrazloženja jasnim se nameće zaključak da je predmetni dio nekretnine javno dobro. Prema odredbi čl. 3. Zakona o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22 – dalje u tekstu ZC-a) javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Javne ceste se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Na javnoj cesti može se osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom. Posjedovna zaštita je pravni institut kojim se u sudskom postupku ostvaruje zaštita posljednjeg stanja posjeda ili suposjeda, odnosno zaštita faktičkog stanja posjeda nad nekretninom. Međutim, posjedovna zaštita se ne pruža nad nekretninama koje su javna dobra u općoj uporabi, jer takve nekretnine nisu u posjedu privatnih osoba u građanskopravnom smislu, već pripadaju javnopravnim tijelima, a njihova uporaba je dostupna svima prema namjeni. U slučaju smetanja na javnom dobru, nadležno je upravno tijelo koje može narediti uklanjanje prepreka, a ne sud. Posjedovna zaštita može se pružiti samo ako nekretnina faktički nije javno dobro ili je izgubila svojstvo javnog dobra. Irelevantno je upiranje tužitelja na odredbu čl. 25. toč. 9 Zakona o cestama koja regulira snošenje troškova koji uslijed građenja ili rekonstrukcije javne ceste nastanu na postojećim komunalnim, vodnim i energetskim građevinama ili građevinama elektroničkih komunikacija i povezane opreme. Naime, takva odredba bi eventualno bila u primjene u parnici s osnova obvezno pravnog zahtjeva, a ni u kojem slučaju u postupku radi smetanja posjeda.

10. Radi svega navedenog tužitelj nije ovlašten na način kako je to opisano u izreci zahtijevati posjedovnu zaštitu u odnosu na tuženu. Slijedom navedenog trebalo je tužbu s tužbenim zahtjevom odbaciti jer nije dopuštena posjedovna zaštita na javnom dobru u općoj uporabi.

11. Odbijen je prijedlog za određivanje predložene privremene mjere jer nisu ispunjene pretpostavke za određivanje iste.

12. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćnicima zaposlenicima prema popisanom trošku na ime putnih troškova i dnevnice. Stoga je i riješeno kao u izreci pod toč. III.

U Korčuli, 5. studenog 2025.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).