Pr-2015/2022-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, VH, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika, objavljene dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. lipnja 2017.g. do 31. prosinca 2018.g. u ukupnom iznosu od 83,09 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,89 EUR teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 49,20 EUR teče od 15. srpanj 2018.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.“

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 316,91 EUR bruto na ime razlike manje isplaćene plaće, a do ukupno zatraženog iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće od 400,00 EUR bruto.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 260,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8.6.2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je zaposlen kod tuženika Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći da je obavljajući poslove svog radnog mjesta, radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom. Tuženik da mu je protivno Kolektivnom ugovoru nije isplaćivao dodatak na plaću za prekovremeni rad za sve tako odrađene sate rada. Nadalje, tuženik da je tužitelju isplaćivao manji iznos naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.Tužitelj napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija od tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev ta razdoblje od 3.9.2020. do danas (čl. 186.b. ZPP).

2. Tuženik na ročištu od 11.4.2024., u odgovoru na tužbu od 10.4.2024. i u podnesku od 3.5.2024. u bitnom navodi, kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužitelju naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražio podatke potrebne za uređenje tužbe koje mu po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu. Nadalje, tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužiteljici prema odredbama čl. 135. Zakona o radu

3. Raspravnim rješenjem od 20.1.2025. naloženo je tužitelju da dopuni tužbu tako da postavi određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja sukladno odredbama čl. 186. ZPP-a, s obzirom tužitelj u tužbi ni ne tvrdi da mu tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtijeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a. navedeno sve uz prijetnju na odbacivanje tužbe iz čl. 109. st. 4. ZPP-a.

4. Podneskom od 27.1.2025. tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev pa je tako za razdoblje od 1.5.2017. do 31.12.2018. zatražio isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 400,00 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

5. Nakon što je izveden dokaz financijskim vještačenjem i nakon što je stalni sudski vještak za financije Marijan Jović u spis 21.4.2025. podnio pisani nalaz i mišljenje, tužitelj je podneskom od 6.6.2025. konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem navedenog vještaka pa je za razdoblje od 1.6.2017. do 31.12.2018.zatražio isplatu razlike manje isplaćene naknade plaće u bruto iznosu od 83,09 eura.

5.1. Dakle, tužbeni zahtjev je djelomično povučen, a kojem povlačenju se tuženik na u podnesku od 22.6.2025. usprotivio. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP) za povlačenje tužbe, u ovom slučaju djelomično povlačenje, potreban je pristanak tuženika pa kako ga isti nije dao, potrebno je odlučiti o tužbenom zahtjevu u visini od 400,00 eur i po osnovi razlike manje isplaćene plaće i manje isplaćene naknade plaće.

6. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem dokumentacije dostavljene u spis te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 1.5.2017. do 31.12.2018. bio u radnom odnosu kod tuženika i da je u redovnom i prekovremenom radu.

8.1. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time, isplatio tužitelju umanjenu plaću i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

9. Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.,151/22, 46/23, 64/23, - u tekstu ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17), Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU).

10. Sudski vještak za financije Marijan Jović u nalazu i mišljenju od 21.4.2025., a koje sud prihvaća kao stručno i argumentirano navodi kako u utuženom razdoblju nije nastala razlika manje isplaćene plaće već razlika manje isplaćene naknade plaće u ukupnom iznosu od 83,09 EUR (stupac br. 7 Tablice 3.).

11. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Stoga proizlazi, ukoliko se utvrdi da tuženik nije isplatio tužiteljici zatraženi dodatak na plaću za sve sate rada, da je tuženik naknadu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj.

12. Kako je utvrđeno da je tuženik za utuženo razdoblje tužitelju manje isplatio naknadu plaće u ukupnom iznosu od 83,09 EUR, valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan dok je u dijelu više zatraženog na ime razlike manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 316,91 EUR bruto, a do ukupno zatraženog iznosa na ime razlike manje islaćene plaće i naknade plaće od 400,00 EUR bruto, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

12.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR), bez zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP). Kako su stranke uspjele djelomično, u približno jednakim dijelovima, sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju samo trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 260,00 eura.

13.1. Naime, tužitelj je uspio 50% u osnovu, a kako je tuženik tužbeni zahtjev osporavao i u pogledu osnove i u pogledu visine te ustrajao u prigovorima, bilo je potrebno provoditi dokaze pa tako i dokaz financijskim vještačenjem pa tuženiku nije nastao nikakav dodatni trošak u pogledu vođenja ove parnice u pogledu povučenog dijela tužbe te sam je uzrokovao vođenje parnice neurednim plaćanjem jedne od osnovnih obveza iz radnog odnosa (naknade plaće).

13.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak pa je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II, odnosno da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužitelju na račun njene punomoćnice.

13.3. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 5. studenog 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis