REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Ovr-103/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u OD Babić, Brborović i partneri u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja KONTAL d.o.o. za proizvodnju alata, OIB: 42331589831, Barilović, Belajske Poljice 1K, kojeg zastupa punomoćnik Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere, 5. studenog 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 2.800.000,00 EUR protiv protivnika osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troškova osiguranja u iznosu od 24.616,89 EUR.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog za izdavanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 2.800.000,00 EUR protiv protivnika osiguranja KONTAL d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), OIB: 42331589831, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja.
2. Predlagatelj osiguranja navodi je pokrenuo pred ovim sudom parnični postupak radi istupanja iz društva – protivnika osiguranja sukladno čl. 420. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD) koji se vodi pod poslovnim brojem P- 667/2025. Prema odredbi čl. 421. ZTD-a, o istupanju iz društva odlučuje sud konstitutivnom odlukom, a član koji istupa iz društva ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost njegovog poslovnog udjela, pa se predlagateljeva novčana tražbina na isplatu naknade tržišne vrijednosti poslovnog udjela smatra uvjetnom tražbinom koja nastaje po osnovi istupanja člana iz Društva temeljem konstitutivne sudske odluke. Odredbom čl. 343. st. Ovršnog zakona (dalje: OZ) propisano je da se privremena mjera može odrediti i radi osiguranja uvjetnih tražbina. Prema sudskoj praksi Visokog trgovačkog suda RH (Pž-603/2015) visina naknade tržišne vrijednosti poslovnog udjela člana koji istupa iz društva utvrđuje prema trenutku podnošenja tužbe. Na ime naknade tržišne vrijednosti poslovnog udjela, tužitelj, ovdje predlagatelj osiguranja, zahtijeva od Društva – protivnika osiguranja da mu isplati iznos od 2.800.000,00 EUR, a ovaj zahtjev predlagatelj osiguranja temelji na Procjeni fer vrijednosti koja je prije tužbe izrađena od strane financijskog revizora Unis revizija d.o.o. – revizorica i sudska vještakinja za financije mr. sc. Monika Stanić. Predlagatelj osiguranja podnosi ovaj Prijedlog nakon podnošenja tužbe jer su nakon podnošenja tužbe nastale nove okolnosti te je predlagatelj osiguranja saznao za nove činjenice, koje jasno upućuju na to da se bez izdavanja ovdje predložene privremene mjere, za slučaj uspjeha u postupku, predlagateljeva tražbina neće naplatiti ili će njezina naplata biti znatno otežana. Predlagatelj osiguranja je u Tužbi po osnovi koje se vodi ovaj postupak, kao i Podnesku od dana 15. srpnja 2025. (dalje: Podnesak), detaljno opisao činjenično stanje iz kojeg proizlazi vjerojatnost postojanja njegove tražbine. Iz dokaza koje je predlagatelj osiguranja dostavio i obrazložio u Tužbi i Podnesku jasne su sljedeće odlučujuće činjenice iz kojih je i više nego vjerojatno da predlagatelju osiguranja pripada pravo na istupanje iz društva i isplata naknade tržišne vrijednosti poslovnog udjela: tuženik/Protivnik osiguranja je tužitelja/predlagatelja osiguranja godinama, kontinuirano i ustrajno, sprječavao u ostvarivanju članskog prava na obaviještenost iz članka 447. ZTD-a; tuženik/Protivnik osiguranja je tužitelja/predlagatelja osiguranja godinama, kontinuirano i ustrajno, sprječavao u ostvarivanju članskog prava na sudjelovanje u radu skupštine društva, prava na raspravljanje, kao i prava glasa iz članka 440., 441. i 445. ZTD-a; postoji opravdana i nezanemariva sumnja da su ostali članovi društva i uprava društva poduzimali radnje na štetu Društva i tužitelja/predlagatelja osiguranja kao njegovog člana (krivotvorili dokumentaciju društva i izvlačili sredstva iz društva); između tužitelja/predlagatelja osiguranja i ostalih članova društva odnosi su trajno i nepopravljivo narušeni zbog čega su svi suglasni da tužitelj/predlagatelj osiguranja treba istupiti iz društva. Iz dokaza koje je tužitelj dostavio uz Tužbu i Podnesak razvidno je kako je protivnik osiguranja predlagatelju osiguranja pravo na obaviještenost omogućio tek u ovršnom postupku u kojem je sud zapriječio izricanje sudskih penala, konkretno nakon punih pet godina od prvog zahtjeva za uvid u poslovne knjige i dokumentaciju Društva i nakon vođenja više sudskih postupaka kako bi ostvario svoje temeljno člansko pravo. Predlagatelj je tek u ovršnom postupku koji se vodio radi uvida u poslovne knjige društva došao do dokumentacije iz koje proizlazi da su ostali članovi Društva donosili čitav niz skupštinskih odluka bez njegovog znanja i suglasnosti, iz čega je razvidno kako su mu onemogućena i upravljačka članska prava – pravo na sudjelovanje, raspravljanje i glasovanje. Nadalje, javnom ispravom (Izvješćem Ministarstva financija-Porezna uprava) od 26. srpnja 2021. godine utvrđena je nezanemariva sumnja u izvlačenje sredstava iz društva Kontal d.o.o. (protivnika osiguranja). Između ostalog, utvrđeno je kako je povezano društvo Lada d.o.o. u 2004. i 2005. godini izdalo Kontalu d.o.o. krivotvorene račune za usluge obrade ino tržišta na iznos od cca 115.000,00 EUR. Opisane usluge Lada d.o.o. nije pružila Kontalu d.o.o. već je Kontal d.o.o. plaćanjem ovih računa financirao kupnju stroja kojeg je Lada d.o.o. kupila novcem Kontala d.o.o. da bi ga nakon toga iznajmila Kontalu d.o.o. Kao posljedica u Tužbi opisanog činjeničnog stanja, odnosi između tužitelja/predlagatelja osiguranja su trajno i nepopravljivo narušeni. Ostali članovi Društva već su u dva navrata pristali na tužiteljevo istupanje iz Društva, ali se nisu mogli usuglasiti oko visine naknade na ime vrijednosti njegovog poslovnog udjela, međutim već ova okolnost, sukladno sudskoj praksi viših sudova i stavu pravne doktrine, predstavlja samo po sebi opravdan razlog za istupanje. Iz gore navedenih činjenica, kao i priloženih dokaza, predlagatelj osiguranja je učinio i više nego vjerojatnim postojanje njegove tražbine, čime je ispunjen uvjet iz čl. 344. st. 1. OZ-a. Netom nakon podnošenja Tužbe, dana 26. veljače 2025., predlagatelj osiguranja uputio je dopis Upravi Društva s pozivom da se za vrijeme trajanja sudskog postupka, suzdrži od poduzimanja bilo kakvih radnji koje bi mogle umanjiti vrijednost Društva obzirom na činjenicu da se tržišna vrijednost poslovnog udjela članu društva koji istupa utvrđuje prema vrijednosti u trenutku podnošenja tužbe (VTS; Pž-603/2015). Društvo – protivnik osiguranja u svome Odgovoru na tužbu podnesenom dana 13. svibnja 2025. u ovom postupku izrijekom je izjavilo da Društvo nema imovine kojom bi se mogla naplatiti tražbina tužitelja – ovdje predlagatelja osiguranja i da bi namirenjem tužiteljeve tražbine Društvo došlo do stečaja: „Plaćanje tako visoke naknade, koja je potpuno nerealna, nije u interesu društva i dovelo bi do ozbiljnih problema u poslovanju i mogućeg stečaja…“; Unatoč činjenicama iz točke IV a. i IV. b., Uprava Društva je, nakon podnošenja Tužbe, nakon što je upozorena da ne poduzima radnje kojima bi umanjila vrijednost društva i nakon što je u Odgovoru na tužbu izjavila da bi plaćanje naknade za istupanje dovelo društvo do mogućeg stečaja, sazvala za dan 11. lipnja 2025. Skupštinu Društva na kojoj je predložila donošenje Odluke o isplati zadržane dobiti iz ranijih poslovnih godina i to u visini od 800.000,00 EUR (zadržana dobit odnosi se na prethodnih dvanaest poslovnih godina, konkretno 2012. – 2023.). Na ovoj Skupštini Uprava Društva potvrdila je kako je u 2024. godini došlo do značajnog pada dobiti u odnosu na prethodnu (2023.) godinu (konkretno dobit je pala sa 371.386,00 EUR na 52.487,00 EUR, dakle za gotovo 85%), dok je samo u prvom kvartalu tekuće (2025.) godine zabilježen pad prihoda u odnosu na raniju (2024.) poslovnu godinu za 16%. Nadalje, na Skupštini Društva, Uprava protivnika osiguranja izjavila je kako stanje računa na dan održavanja Skupštine iznosi 1,4 mil EUR (dvostruko manje od tražbine predlagatelja osiguranja). Na upit punomoćnika predlagatelja osiguranja hoće li zbog loših financijskih rezultata prošle i tekuće godine, a obzirom kako stanje računa na dan održavanja Skupštine iznosi oko 1,4 mil EUR, isplata ove dobiti (800.000,00 EUR, dakle oko 60% sveukupnih sredstava koje protivnik osiguranja ima na računu) ugroziti namirenje tužiteljeve tražbine, Uprava Društva je prvotno izjavila kako Društvo nema ni sada, a niti će imati novaca za isplatiti tražbinu predlagatelja osiguranja. Ova izjava potvrđuje navode koje je protivnik osiguranja izjavio u Odgovoru na tužbu: Plaćanje tako visoke naknade… dovelo bi do ozbiljnih problema u poslovanju i mogućeg stečaja…“; Uprava Društva je tek po intervenciji ostalih članova Društva (g. H i g. D) izjavila da bi Društvo imalo kapitala za namirenje tužiteljeve tražbine ako do toga dođe, što je kontradiktorno izjavi iz Odgovora na tužbu koja je dana svega mjesec dana ranije. Na upit punomoćnika predlagatelja osiguranja što se misli kada se kaže da Društvo ima dovoljno kapitala za namirenje tužiteljeve tražbine, Uprava Društva navodi da se to odnosi na ukupnu imovinu Društva, koja se u najvećem dijelu odnosi na zgrade i opremu, odnosno nekretnine Društva. Na kraju, unatoč izričitom protivljenju predlagatelja osiguranja, ostali članovi Društva donijeli su Odluku o isplati dobiti iz prethodnih poslovnih godina (konkretno od 2012. do 2023. godine.). Vrlo je signifikantna činjenica kako se zadržana dobit iz ranijih poslovnih godina (trinaest godina) nije isplaćivala, da bi se ista nakon podnošenja tužbe ekspresno isplatila. Razvidno je kako je protivnik osiguranja nakon što je predlagatelj osiguranja podnio tužbu radi istupanja iz društva i zahtjev za isplatom tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela u visini od 2.800.000,00 EUR; nakon što je predlagatelj osiguranja pozvao Upravu protivnika osiguranja da se suzdrži od pravnih radnji kojima se umanjuje imovina Društva te nakon što je protivnik osiguranja u Odgovoru na tužbu izjavio da bi plaćanje naknade za istupanje dovelo društvo do mogućeg stečaja nad protivnikom osiguranja: i unatoč činjenicama: da je u prethodnoj poslovnoj godini (2024.) ostvaren značajan pad dobiti (za gotovo 85%), da se i dalje očekuju loši financijski rezultati jer je samo u prvom kvartalu tekuće poslovne godine (2025.) došlo do pada prihoda od 16%, da je na dan održanja Skupštine stanje na računu iznosilo 1,4 mil EUR što je dvostruko manje od tražbine predlagatelja osiguranja; da bi prema izričitoj izjavi protivnika osiguranja isplata tražbine predlagatelja osiguranja dovela do mogućeg stečaja; donio Odluku o isplati zadržane dobiti iz prethodnih poslovnih godina (2012. – 2023.) u visini od čak 800.000,00 EUR što predstavlja gotovo 60% ukupnih novčanih sredstava koji su bili na računu protivnika osiguranja na dan održavanja Skupštine. Ovime je nedvojbeno umanjena imovina Društva i znatno otežana naplata tužiteljeve tražbine. Sam protivnik osiguranja je prvo izjavio da bi namirenje tražbine predlagatelja osiguranja moglo dovesti do stečaja protivnika osiguranja, da bi nakon toga izjavio da bi se tražbina predlagatelja osiguranja eventualno namirivala na nekretninama protivnika osiguranja. Obzirom na umanjenje imovine do kojeg je došlo nakon podnošenja tužbe, vrlo je neizvjesno hoće li protivnik osiguranja i vrijednost ostale imovine (nekretnina) umanjiti daljnjim otuđenjem i/ili opterećenjem istih. Predlagatelj osiguranja u spis dostavlja sudsku praksu iz koje proizlazi kako već namjera za pravnim raspolaganjem imovine (namjera za prodajom), upućuje na vjerojatnost postojanja opasnosti da će protivnik osiguranja otežati ili spriječiti naplatu tražbine. U slučaju ne određivanja predložene privremene mjere, protivnik osiguranja bi mogao bez ikakve zadrške nastaviti raspolagati i jedinom preostalom imovinom (u vidu prodaje i/ili opterećenja nekretnina), a čime pokrenuti parnični postupak postao suvišan, jer se tražbina predlagatelja osiguranja ne bi imala iz čega namirati. U ovom slučaju postoji konkretno i faktično raspolaganje imovinom Društva kojom se umanjuje imovina Društva, dakle u ovom slučaju ne postoji samo namjera, već postoji faktična i konkretna radnja Društva zbog koje je već sada mogućnost namirenja tužiteljeve tražbine znatno otežana.
3. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.
4. Prema odredbi čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 dalje: OZ) privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (st. 1.). Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (st. 2.). Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu (st. 3.).
Prema odredbi čl. 343. st. 1. OZ-a privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.
5. U skladu s odredbom čl. 344. OZ-a predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će protivnik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Obje pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika (kako faktičnih ponašanja tako i pravnih raspoložbi), koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže, sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja. Dakle, predlagatelj je dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika kojima rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, ali i dokazati uzročnu vezu između ponašanja protivnika i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine. Radnje ili propuštanja moraju biti svjesno poduzete radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine i moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine.
6. Ocjena je ovoga suda da je predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno takva konkretna ponašanja protivnika osiguranja iz kojih proizlazi da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
7. Iz prijedloga za osiguranje i isprava dostavljenih uz prijedlog proizlazi da je:
- predlagatelj osiguranja dana 26. veljače 2025. pokrenuo pred ovim sudom parnični postupak radi istupanja iz društva – protivnika osiguranja sukladno čl. 420. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 136/24) koji se vodi pod poslovnim brojem P-667/2025,
- nakon podnošenja tužbe za istupanje i isplate tržišne vrijednosti poslovnog udjela, dana 26. veljače 2025. predlagatelj osiguranja uputio dopis Upravi Društva (protivnika osiguranja) s pozivom da se za vrijeme trajanja sudskog postupka suzdrži od poduzimanja bilo kakvih radnji koje bi mogle umanjiti vrijednost Društva,
- Uprava Društva (protivnika osiguranja) sazvala za dan 11. lipnja 2025. Skupštinu Društva (protivnika osiguranja) na kojoj je predložila donošenje Odluke o isplati zadržane dobiti iz ranijih poslovnih godina i to u visini od 800.000,00 EUR (zadržana dobit odnosi se na prethodnih dvanaest poslovnih godina, konkretno 2012. – 2023.),
- na Skupštini od 11. lipnja 2025. Uprava Društva (protivnika osiguranja) potvrdila kako je došlo do pada prihoda u prvom kvartalu godine za 16%,
- na Skupštini Društva od 11. lipnja 2025. Uprava Društva (protivnika osiguranja) izjavila kako ukupna zadržana dobit iznosi 3.697.435,73 EUR i da stanje računa na dan održavanja Skupštine iznosi 1,4 mil EUR, te se očitovala kako Društvo ima dovoljno kapitala da se namiri tražbina predlagatelja osiguranje ukoliko do toga dođe, pri čemu se podrazumijeva imovina koju čine u najvećem dijelu zgrade i oprema,
- na skupštini društva (protivnika osiguranja) od 11. lipnja 2025. donesena odluka o isplati neisplaćene dobiti iz prijašnjih godina ( razdoblje od 2012. – 2023.) u bruto iznosu od 800.000,00 EUR, pri čemu predlagatelj osiguranja navodi kako nije sporno da je dobit isplaćena.
8. Nisu osnovani navodi predlagatelja osiguranja da odluka o upotrebi dobiti od 11. lipnja 2025., koja je donesena nakon podnošenja tužbe radi istupanja predlagatelja osiguranja iz društva protivnika osiguranja u predmetu ovoga suda poslovni broj P-667/2025, predstavlja takvo ugrožavajuće ponašanje protivnika osiguranja kojim se znatno otežava naplata tražbine predlagatelja osiguranja.
9. Naime, pravo na isplatu dividende je jedno od temeljnih imovinskih prava članova društva s ograničenom odgovornošću te je odredbom čl. 406. ZTD-a izričito propisano da sve dok društvo postoji, članovi imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit i zadržana dobit iz ranijih godina umanjena za gubitke iz ranijih godina u mjeri u kojoj to nije isključeno zakonom, društvenim ugovorom ili odlukom članova upotrebi dobiti. Odlukom o upotrebi dobiti članovi društva mogu, ako se društvenim ugovorom drugačije ne odredi, iznos dobiti u potpunosti ili djelom unijet u rezerve društva ili ostaviti kao zadržanu dobit (st. 1.). Dobit se dijeli članovima, ako nema drugačije odredbe u društveno ugovoru, u omjeru njihovih uplaćenih uloga (st. 2.).
9. Odluku o upotrebi dobiti donosi skupština društva (čl. 441. st. 1. t. 1. ZTD-a), koju saziva uprava (čl. 442. st. 1. ZTD-a), uprava na prijedlog članova društva koji su preuzeli poslovne udjele nominalni iznosi kojih zajedno čine najmanje desetinu temeljnog kapitala društva (čl. 442. st. 2. ZTD-a) ili članovi društva pod pretpostavkama propisanim čl. 442. st. 3. ZTD-a.
10. U konkretnom slučaju iz Zapisnika na str. 13. – 16. spisa proizlazi da je uprava protivnika osiguranja sazvala skupštinu za 11. lipnja 2025. s dnevnim redom pod točkom 2. Donošenje odluke o isplati zadržane dobiti iz prethodnih godina, dok su takvu odluku donijeli članovi društva propisanim većinama te je upravo volja članova društva bila da se zadržana dobit isplati, a ne da se isključi isplata dividende članovima društva tako da se cijela dobit unese u rezerve društva ili ostavi kao zadržana dobit.
11. Kako na temelju odluke o upotrebi dobiti (isplata godišnje dobiti i zadržane dobiti iz ranijih godina) članovi društva ostvaruju svoja (članska) imovinska prava, donošenje takve odluke ne predstavlja subjektivnu opasnost niti ugrožavajuće ponašanje protivnika osiguranja, koje se manifestira na način da protivnik prikriva, odnosi, prenosi, uništava, oštećuje, prerađuje, neodržava svoju imovinu (ili njezine dijelove) ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže, sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagatelja, već radnju skupštine društva (protivnika osiguranja) koja je donesena u skladu sa zakonskim propisima i na temelju koje članovi ostvaruju svoja imovinska prava – pravo na isplatu dobiti i zadržanih dobiti iz ranijih godina. Predlagatelj osiguranja ne tvrdi da takva odluka nije u skladu sa zakonom, društvenim ugovornom, odnosno da je zbog toga društvo potkapitalizirano, niti da je iz tih razloga pokrenuo parnični postupak radi pobijanja skupštinske odluke, a s obzirom na to da pitanje valjanosti odluke o isplati ili uskrati isplati dividende i posljedično tome, eventualnoj potkapitaliziranosti društva ili prekapitaliziranosti društva, je pitanje koje može biti predmet eventualne parnice za pobijanje skupštinskih odluka. Osim toga, na temelju takve odluke skupštine društva imovinsko pravo na isplatu dobiti je ostvario i predlagatelj osiguranja, kao član društva protivnika osiguranja, što predlagatelj osiguranja niti ne spori u prijedlogu za osiguranje.
12. Dodatno, prema stajalištu ovoga suda odluka o upotrebi dobiti nije radnja protivnika osiguranja jer protivnika osiguranja zastupa uprava društva, dok su odluku o upotrebi dobiti donijeli članovi društva, a ne uprava društva, s obzirom na to da je donošenje takve odluke u nadležnosti skupštine društva kao organa društva s ograničenom odgovornošću. Pri tome nije odlučno što je skupština sazvana upravo na prijedlog uprave, jer su prema odredbi čl. 422. ZTD-a prijedlog za sazivanje skupštine društva mogli podnijeti i članovi društva, u slučaju da je uprava propustila sazvati skupštinu radi donošenja takve odluke. Nije odlučno niti to što je u odgovoru na tužbu tuženik (protivnik osiguranja) naveo da bi plaćanje tako visoke naknade dovelo do ozbiljnih problema u poslovanju i mogućeg stečaja, jer se radi o prigovoru kojim tuženik, zastupan po punomoćniku, u parnici prigovara visini tužbenog zahtjeva osporavajući naznačenu tržišnu vrijednost poslovnog udjela, dok iz Zapisnika sa održane skupštine od 11. lipnja 2025. proizlazi da se Uprava društva (protivnika osiguranja) očitovala kako protivnik osiguranja ima dovoljno imovine radi namirenja eventualne tražbine predlagatelja osiguranja ukoliko se u sudskom postupku utvrdi osnovanost plaćanja takve naknade. Imovinsko stanje protivnika te ocjena njegovog boniteta i solventnosti, kao objektivne kategorije, nemaju značaj posebne radnje usmjerene na osujećenje predlagatelja u ostvarenju njegove tražbine (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2370/2020 od 1. srpnja 2020.).
13. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti, ovaj sud je pozivom na odredbu čl. 344. OZ-a odbio prijedlog za osiguranjem određivanjem privremene mjere kao neosnovan.
14. Budući da je prijedlog za osiguranje odbijen kao neosnovan, predlagatelj osiguranja nema pravo na naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 24.616,89 EUR (članak 14. stavak 4. OZ-a i članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a), pa je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. studenog 2025.
Sutkinja
Ines Božić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od primitka rješenja, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za sud i po 1 primjerak za svaku protivnu stranku.
DNA:
- predlagatelju osiguranja - po punomoćniku
- protivniku osiguranja – po punomoćniku