REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10088/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LUJE d. d. Kostrena, kao pravne osobe i ŠR, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani odvjetnik Krešimir Raspudić u Opatiji, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj: 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, 152/24), odlučujući o žalbi okrivljenika LUJE d. d. Kostrena, kao pravne osobe i ŠR, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-6797/2021-9 od 5. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba okrivljenika LUJE d. d. Kostrena, kao pravne osobe i ŠR, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici LUJE d. d. Kostrena, kao pravna osoba i ŠR, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama u iznosima od 330,00 eura pravna osoba te 260,00 eura odgovorna osoba, zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečenih kazni plate u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da su kazne u cjelini plaćene.

1.1. Također su istom presudom okrivljenici obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura, svaki.

1.2. Nadalje, točkom II. izreke presude okrivljenici su na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, međutim protiv tog dijela presude žalbe nisu podnijete, pa ista u odnosu na točki II. ostaje neizmijenjena.

2. Protiv okrivljujućeg dijela navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

2.1. U žalbi u bitnom ističu da sud nije utvrdio za koje razdoblje polica osiguranja nije bila zaključena, niti je u zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru navedeno za koje se razdoblje traži dostava police osiguranja, pa kako je sud odbio na tu okolnosti ispitati svjedokinju PR, to činjenično stanje nije točno i potpuno utvrđeno, kako u odnosu na terećeni prekršaj, tako i u odnosu na odgovornu osobu. Nadalje, izvedeni dokazi nisu savjesno cijenjeni u smislu članka 179. Prekršajnog zakona, a uz to je povrijeđeno načelo jednakosti oružja, budući da podnesak tužitelja vrijedi više od materijalnih dokaza i izjava okrivljenika. Također im je povrijeđeno i pravo na obranu, jer okrivljena pravna osoba uopće nije mogla sudjelovati u postupku, jer nije imenovala svog predstavnika, uslijed čega pobijana presuda ne sadrži niti razloge o odlučnim činjenicama na temelju kojih su proglašeni krivima i kažnjeni. Ističu i da je u međuvremenu nastupila zastara. Uz to, traže i da ih se kazni blažim kaznama.

2.2. Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje žalitelji ukazuju te da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i po pravilnoj primjeni materijalnog prava donio pobijanu presudu.

5. Žalbeni navod o nastupu zastare prekršajnog progona, na koju povredu ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, neutemeljen je, budući da je prekršaj kojim se okrivljenike tereti počinjen 11. studenoga 2021., a u međuvremenu od vremena počinjenja prekršaja nisu protekle četiri godine, kako je to propisano odredbama članka 13. stavka 1. i članka 13.a Prekršajnog zakona.

6. Neosnovan je i žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka u obrazlaganju presude.

6.1. Po ocjeni ovog suda razlozi presude jasni su, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa. Za svaku odluku prvostupanjski sud dao je dostatne i relevantne razloge, kako u odnosu na terećeni prekršaj, tako i u odnosu na krivnju odgovorne osobe, pa nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

7. Nadalje, odredbom članka 114. stavka 9. Prekršajnog zakona propisano je da se neće određivati predstavnik pravne osobe ako su ispunjeni uvjeti za vođenje postupka bez nazočnosti okrivljene pravne osobe, koji je uvjet ispunjen urednim pozivanjem pravne osobe na ročište dostavljanjem poziva u kojem je ista upozorena i na mogućnost da imenuje svog predstavnika i dostavi dokaz o ovlaštenju za njeno zastupanje, pa nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi sa člankom 114. Prekršajnog zakona na koju žalitelji upiru.

8. Analizom predmeta u smislu žalbenih navoda ovaj sud utvrdio je da su u provedenom žurnom postupku okrivljenici aktivno sudjelovali braneći se pisanom obranom u kojoj poriču da bi počinili inkriminirani prekršaj, te je u nazočnosti branitelja okrivljenika proveden dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu, dok je dokazni prijedlog okrivljenika da se ispita svjedok odbijen kao nepotreban.

8.1. Člankom 82. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisane su temeljne svrhe postupovnih odredbi te se istima utvrđuju pravila kojima se osigurava pravično vođenje prekršajnog postupka, zaštita ljudskih prava, pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o prekršajnoj odgovornosti tako da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju prekršaja izrekne kazna ili primijeni druga prekršajnopravna sankcija, dok je člankom 85. citiranog Zakona (pravo na obranu) između ostalog propisano i da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Člankom 88. citiranog Zakona propisana je dužnost suda da na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i da s jednakom pažnjom utvrđuje činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, s tima da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.2. Po ocjeni ovog suda, okrivljenicima su u provedenom postupku pred prvostupanjskim sudom pružena sva zakonom zajamčena prava, isti nisu dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na tužitelja, a izvedeni dokazi pravilno su cijenjeni, tako da su žalbeni navodi u kojem se ukazuje na te povrede neosnovani.

8.3. Naime, okrivljenicima je omogućena jednaka mogućnost iznošenja argumenata, dokaza i utjecaja na ishod, te u odnosu na tužitelja nisu dovedeni u nepovoljniji položaj, u provedenom postupku postojala je procesna ravnoteža između tužitelja i okrivljenika, okrivljenicima je omogućena dostupnost informacija u smislu pristupa svim dokumentima i dokazima koje je predlagao tužitelj, te im je pruženo pravo na nazočnost na raspravama i sudjelovanje u postupku.

9. Okrivljenici u žalbi u dijelu koji se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje objektivno i argumentirano ne dovode u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja da kritične zgode nisu osigurali goste u ugostiteljskom objektu za smještaj od posljedica nesretnog slučaja.

9.1. Naime, okrivljenici niti u prvostupanjskom postupku, niti sada uz žalbu, nisu dostavili policu osiguranja gostiju od posljedica nesretnog slučaja koja bi bila važeća 11. studenoga 2021., kada su u svom prenoćištu obavljali ugostiteljsku djelatnost smještaja, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o počinjenom prekršaju.

9.2. Dostavljanjem police osiguranja gostiju od posljedica nesretnog slučaja, koja je polica sklopljena 15. studenoga 2021., okrivljenici niti po stavu ovog suda nisu udovoljili propisanoj obvezi, a okolnost da im prilikom inspekcijskog nadzora poslovanja nije decidirano naloženo da moraju dostaviti policu osiguranja važeću na dan inspekcijskog nadzora za terećeni je prekršaj irelevantna, budući da je bitno obilježje prekršaja iz članka 47. stavka 1. točke 8. i stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti u ugostiteljskom objektu za smještaj osigurati goste od posljedica nesretnog slučaja.

9.3. Stoga je činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno te je prvostupanjski sud, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu navodi žalbe u kojoj se ne iznose nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ili okrivljenicima nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja.

9.4. Za odluku o krivnji okrivljenika koji u prvostupanjskom postupku nisu dovodili u pitanje svojstvo drugookrivljenika kao odgovorne osobe za inkriminirano djelo prvostupanjski sud također je dao valjane i dostatne razloge koji su u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu

10. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na izrečene kazne, koji žalbeni navod okrivljenici posebno ne obrazlažu, ovaj sud nalazi da okrivljenici za počinjeni prekršaj nisu kažnjeni prestrogim kaznama.

10.1. Prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, imao je u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, pa je ranije kažnjavanim okrivljenicima izrekao odgovarajuće kazne odmjerene u visini propisanih najnižih kazni, pri čemu je u dovoljnoj mjeri vodio računa o stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, a iste su razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, pa će se i po mišljenju ovog suda takvim kaznama postići svrha kažnjavanja i na okrivljenike djelovati na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.